Piše: Jelena Hihlik
Ovih dana polako je iz urbane pakračke jezgre nestala još jedna kuća i to ona zgrade prve pakračke pošte u Ulici kralja Tomislava . Nakon što je dugi niz godina stajala napuštena i u ruševnom stanju, konačno je srušena i tako ostavila prazninu u ovoj ulici na broju 23. Nažalost, više godina je bila u nezavidnom stanju pa je teško bilo i pretpostaviti kako je ovo nekada bila jedna od najvažnijih i najbogatijih kuća u Pakracu. Malo tko je znao nešto o ovoj građevini i ljudima koji su živjeli o njoj. Splet čudnih i sretnih okolnosti nas je kroz muzejska istraživanja ipak doveo do vrlo zanimljivih spoznaja do kojih smo došli kroz godine rada i istraživanja, rješavajući još jednu pakračku povijesnu zagonetku. Kuću je od trgovca Gavelle kupio Konstantin Haidenegg koji je obavljao funkciju direktora kraljevske pošte i brzojava krajem 19. i početkom 20.stoljeća u Pakracu pa je ovdje bila smještena Pošta, a kuća je korištena i kao mjesto stanovanja Haidenegga i obitelji. Konstantin Haidenegg doselio je iz Mađarske u Pakrac, a jedno vrijeme je bio i zastupnik u Poglavarstvu trgovišta Pakrac. Kako smo uopće saznali za njega, opet sretnim slučajem. U muzeju zadnjih nekoliko godina čuvamo zaista poseban predmet, njegov originalni izum, alarmni sat patentiran davne 1896., a malo je nedostajalo da ovu izuzetnu napravu i ovog izuzetnog čovjeka nikada i ne upoznamo. Naime ovaj za nas neprocjenjivo vrijedan predmet pronađen je na otpadu i zamalo je bačen. Da se to dogodilo, vjerojatno se nikad ne bi upoznali s ovim čovjekom, njegovim izumom kao ni s njegovom zanimljivom obitelji.
Alarmni sat Konstantina Haidenegga patentiran je 1896. u čak dva inozemna patentna ureda, jednom u Velikoj Britaniji i drugom u Švicarskoj. Koliko je bio ispred svoga vremena govori činjenica da se za potrebe alarma koristila baterija punjena električnom energijom daleko prije nego što su neki gradovi u Europi uopće vidjeli svjetlost električne energije. Sat je u svojoj osnovi bio mehanički, pokretan navijanjem opruge, no da biste namjestili alarm za određene potrebe u danu, tjednu ili mjesecu koristila se električna energija iz baterije koja bi pokretala zvonce koje bi služilo kao alarmna obavijest. Ne možemo se ne diviti poduzetnosti i inventivnosti ovog pakračkog izumitelja koji je u 19. stoljeću svoj izum ne samo kreirao već i uredno patentirao u inozemstvu. Tko zna je li ovo bio jedini izum tog poduzetnog čovjeka ili ih je bilo još. Ponovno sretnim slučajem pronađeni, stakleni foto negativi u ruševnoj kući otkrili su nam lik izumitelja i njegove obitelji. Fotografije nam otkrivaju lice Haidenegga ali i više članova obitelji Beranovsky koji su kasnije bili vlasnici ove kuće. Kuća tzv. stare pošte inače bila je okružena divnim perivojem po kojem su jedno vrijeme šetali i paunovi. Sve navedeno ponovno ide u prilog tome kako je Pakrac bio sredina neizdvojiva iz Europe toga doba te kako se sa suvremenim stremljenjima mogao usporediti i s većim središtima. Ono što je tužno jest kako je puno zanimljivih ljudi koji su ovaj grad činili posebnim i naprednim jednostavno zaboravljeno i izbrisano. Odlaskom i zgrade stare pošte odlazi u povijest još jedan važan dio pakračke povijesti. Na svu sreću priča o staroj pošti, Konstantinu Haideneggu i njegovom izumu ali i o njegovoj zanimljivoj i važnoj obitelji ostaje sačuvana u Muzeju grada Pakraca.
