Magazin

: PIŠE: Pakrački list; 05. travnja 2026; 439

Svake godine na Vazmenom bdijenju krste se mnoge odrasle osobe koje su prošle katekumenat, te primaju sakramente krštenja, potvrde i prve pričesti u jednom slavlju.

U nekim europskim zemljama poput Francuske zabilježen je veliki broj katekumena koji će se krstiti na Vazmenom bdijenju. U spomenutoj Francuskoj u 2025. godini kršteno je 10.300 odraslih i 7.400 adolescenata što je povećanje od 45 posto u odnosu na 2024. godinu. Zanimljivo je istraživanje koje je među njima provedeno i to da ih 65 posto nije odgajano u religioznoj obitelji, a 50 posto da su sami otkrili snagu i ljepotu vjere. Njih 83 posto kao ključnu etapu rasta u vjeri spominju svetu misu gdje susreću Uskrslog Krista u njegovoj zajednici, a prepoznaju ga sa svojom braćom i sestrama u vjeri.

Zanimljiva su mnoga svjedočanstva odraslih koji vjerujući osjećaju snagu Krista Gospodina koji je djelovao u njima da vjerujući svjedoče živoga Boga u svom životu. Ta su svjedočanstva lijepa jer jasno pokazuju da Uskrsli Gospodin u svim vremenima osnažuje srca svih onih koji ga prihvate duhom njegove neizmjerne ljubavi. Jedno od takvih zanimljivih svjedočanstava izašlo je nedavno u jednom našem mjesečniku koje je bio posvećen posebno korizmenom vremenu. To svjedočanstvo govori o mladiću koji je odrastao u obitelji u kojima je bilo najvažnija komponenta stalnog životnog natjecanja u okvirima rada i businessa. U tridesetim godinama jednom se javio svom župniku da bi se krstio te mu je ispričao svoju životnu priču. Nakon rastave roditelja jedno vrijeme živio je sa majkom u inozemstvu. Majka mu je nakon rastave doživljavala teške životne i psihičke krize. Majka je mislila da će odlaskom u inozemstvo biti bolje no bivalo je sve gore i gore. Nakon nekog vremena vratili su se u Hrvatsku te počeli živjeti u stanu u Zagrebu. Zaposlio se u svojoj ekonomskoj struci i svaki dan prolazio kraj crkve ispred koje se nalazio veliki križ.

Vidio je ljude, čak i mlade i djecu kako ispred križa na tijelu načine znak križa i odlučio da i on čini svaki puta kada prolazi ispred crkve. Nakon nekoliko mjeseci takve prakse odlučio je svaki puta zastati i izgovoriti po neku molitvu (koju je čitao sa mobitela) za pokojnog strica i djeda koje je jako volio. Četvrtkom je znao ući u crkvu jer je čuo molitvu i pjesmu pred izloženim Presvetim Sakramentom te je osjetio strahoviti mir i sabranost u duši. Počeo je razmišljati o smislu i cilju života te je osjetio snažnu potrebu upoznati Boga, ali ne samo to, nego i svoj život ravnati po njegovim zapovijedima. Čitajući molitve sa mobitela nabasao je na psalam 3,8 „ Ustani, o Gospodine! Spasi me, o Bože moj!, koji izgovara kao molitvu ujutro i navečer.

Sretan je što će ovo Vazmeno bdijenje primiti sakramente kršćanske inicijacije u svojoj župnoj crkvi. Ovaj mladi čovjek nam kroz svoje svjedočanstvo govori jednu istinu naše vjere da je kršćanstvo počelo na križu dok je Kristovo uskrsnuće dalo odgovor onoj duši koja gledajući križ traži smisao za svoje pitanja koje u životu ne može naći u prolaznosti svakidašnjice nego u punini i smislu vjere kao snažnog životnog oslonca. Svako obraćenje je vjerodostojno svjedočanstvo da Krist Gospodin ispunjava u srcu „čežnju za izgubljenim rajem„ čežnju za nadnaravnim, čežnju za Bogom. Tako je snaga i poruka Uskrsa, poruka Kristova Uskrsnuća zapravo poruka Božje ljubavi kako je to davno izrekao prorok Jeremija ( Jr 31,3):
„Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“.
Slaveći na Uskrs Kristovo uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kada smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri rastemo. Slaveći Uskrs obnovimo svoju vjeru i budimo istinski svjedoci vlastitog duhovnog uskrsnuća.
Neka radosna vijest uskrsnuća zahvati i preobrazi naš život na načinu kako se ophodimo jedni prema drugima i kako promatramo život u cjelini u njegovom neprolaznom smislu.
U tom duhu dragi župljani želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs !

Piše: vlč. Jozo Zorić

: PIŠE: Pakrački list; 05. travnja 2026; 1146


Prvi susret i dogovori oko donacije oklopnog vozila u Kutini, u kolovozu 2025. godine. Na fotografiji je jasno vidljivo stanje u kojem nas je oklopnjak dočekao. Iako njegov izgled u tom trenutku nije ulijevao optimizam, bilo je jasno da se uz predan rad i stručan pristup vozilu može vratiti njegov nekadašnji sjaj.

Svi koji su proteklih dana prošli pokraj Muzeja vojne i ratne povijesti mogli su primijetiti intenzivne radove na uređenju i proširenju našeg vanjskog izložbenog prostora.

Riječ je o nastavku sustavnog rada na obogaćivanju postava, kojim nastojimo dodatno približiti posjetiteljima slojevitu i zahtjevnu tematiku novije hrvatske povijesti. Protekla godina bila je iznimno dinamična i radna. Zahvaljujući vrijednim donacijama, naš vanjski postav obogaćen je nizom značajnih eksponata. Među njima se ističe još jedno policijsko borbeno oklopno vozilo (BOV), ovoga puta iz sastava bjelovarske specijalne jedinice policije „Omega“, koje je tijekom cijele 1991. godine sudjelovalo u djelovanjima na pakračkom području. Uz to, postav je proširen i našim prvim gusjeničnim vozilom, radarskim sustavom SNAR-10, kao i iznimno vrijednim primjerkom improvizirane ratne tehnike — oklopnim vozilom KT-BT-001, koje ovim putem predstavljamo javnosti.



Fotografija oklopnog vozila snimljena u Kutini u rujnu 2025. godine, neposredno nakon njegova preuzimanja. Nakon uklanjanja korova, pristupilo se temeljitom pranju vozila kako bi se uklonila mahovina te utvrdio stupanj oštećenosti površinske boje. Uočeno je da je izvorna boja oklopnjaka u velikoj mjeri očuvana, što dodatno potvrđuje njegovu kvalitetu i povijesnu autentičnost. Vozilo je u trenutku preuzimanja bilo postavljeno na podupirače („klocne“), bez kotača, koje je bilo potrebno izraditi prije samog transporta, s obzirom na njegovu masu od približno 12 tona. Od ukupno šest blatobrana sačuvan je samo jedan, zbog čega se u sljedećoj fazi obnove pristupilo izradi preostalih, koristeći dostupne fotografije izvornog izgleda kao referencu.
Ova značajna donacija realizirana je u suradnji s gradonačelnikom Grada Kutine, g. Zlatkom Babićem, te predstavnicima braniteljskih udruga, osobito g. Đurom Jonašem, ratnim dozapovjednikom 56. samostalne bojne Hrvatske vojske Kutina. Njihovom zajedničkom odlukom vozilo je ustupljeno našem muzeju, gdje će trajno svjedočiti o jednom od najzahtjevnijih, ali i najponosnijih razdoblja suvremene hrvatske povijesti. Posebno je zanimljivo istaknuti kako je vozilo KT-BT-001, osim u obrani Banovine, bilo korišteno i na pakračkom području, čime se dodatno učvršćuje njegova povezanost s lokalnim kontekstom i prostorom u kojem je danas izloženo. Zahvaljujemo i našim suradnicima iz Kutine, Zoranu i Ivanu Vidakoviću, čiji je nesebičan angažman bio od presudne važnosti za uspješnu realizaciju ove donacije.




Povijesna i tehnička pozadina vozila KT-BT-001
Prema dostupnim podacima, oklopno vozilo KT-BT-001 prvo je od ukupno pet improviziranih oklopnih vozila izrađenih u Kutini tijekom 1991. godine. Nastalo je na inicijativu pričuvnog policajca Zdenka Šepovića, koji je za potrebe zaštite policijskih snaga tijekom prijevoza ustupio vlastiti kamion DAF 328.
Za tehničku realizaciju projekta bio je zadužen dipl. ing. Josip Kos iz tvornice Petrokemija. Međutim, zbog složene sigurnosne situacije i okolnosti u samoj tvornici, radovi su premješteni u kutinsku tvrtku Enikon. Ondje je 31. srpnja 1991. godine kamion dopremljen u zatvoreni proizvodni prostor, gdje je započela njegova prenamjena u oklopno vozilo. Naziv KT-BT-001 nosi simboličko značenje: oznaka „KT“ upućuje na registracijsku oznaku Kutine, „BT“ predstavlja inicijale Bože Tatarevića, idejnog začetnika projekta, dok broj „001“ označava prvo izrađeno vozilo tog tipa.


Ožujak 2026. godine; trenutni izgled oklopnjaka KT-BT-001 nakon završene druge faze restauracije.



Radovi su dovršeni 5. kolovoza 1991. godine. Tijekom prve probne vožnje uočeni su određeni tehnički nedostaci, ponajprije vezani uz povećanu masu vozila. Slijedile su brojne dorade i prilagodbe koje su se, u skladu s ratnim okolnostima, provodile kontinuirano i neposredno na terenu. Nažalost, preostala četiri vozila iz ove serije nisu sačuvana, što KT-BT-001 čini jedinim očuvanim primjerkom i iznimno vrijednim svjedokom improvizacije, inovativnosti i snalažljivosti u ratnim uvjetima. U Muzeju se posljednjih mjeseci intenzivno radi na njegovoj obnovi kako bi mu se, u najvećoj mogućoj mjeri, vratio izvorni izgled i dostojno mjesto u stalnom postavu — na ponos svih koji su sudjelovali u njegovu nastanku i očuvanju. Iako pakrački oklopnjaci TOP-1 i TOP-2 nisu sačuvani, postoji nada da će njihove replike u budućnosti također pronaći svoje mjesto u muzeju. Time bi se dodatno zaokružila priča o hrabrosti i domišljatosti hrvatskih branitelja, koji su se u neravnopravnim uvjetima suprotstavili znatno nadmoćnijem protivniku — u istinskoj borbi Davida protiv Golijata, o kojoj danas svjedoči i vozilo KT-BT-001.




Piše: Mario Tušek, voditelj Muzeja vojne i ratne povijesti

: PIŠE: Pakrački list; 04. travnja 2026; 2858


Rakovica i Rastoke

… ma kad si blesav, a stražnji dio tijela zasvrbi, ima logike i u vožnji tijekom zimskih mjeseci. Posebno ukoliko „izroni” topao zimski dan s desetak „celzijusića” u svom dnevnom vrhuncu. Cesta je dovoljno suha, a okolinu prekriva mjestimično i deblji snježni pokrivač. Idila! Kvalitetna i topla moto-oprema i put pod kotače. Vožnja skoro ugodnija nego u vrelini ljeta, kada staru prometnicu prema jugu prekriva nepregledna kolona vozila željnih južnih morskih destinacija. A Sunce prži!
Prvotni cilj bio mi je samo Slunj i snježna idila Rastoka. Ugodan dan odveo me dvadeset i četiri kilometra južnije, malo prema granici s BiH. Prva postaja – stari grad Drežnik. Trenutno miruje iznad Korane, pazeći na snježne naslage koje sporo kopne i pune vodom njezin kanjon i okolni kraški kraj.

Naselje je podignuto jugoistočno od Slunja, u blizini Plitvičkih jezera. Smješteno je na lijevoj obali rijeke Korane, na 423 m nadmorske visine, uz cestu Slunj – Petrovo Selo – Bihać (BiH). Tijekom ljeta posebno je prometno radi blizine graničnog prijelaza. Zimski ugodni zrak, bez imalo vjetra, ispunjava pluća i budi osjet zadovoljstva dostignutim ciljem.
*Stari grad Drežnik veličanstvena je obrambena utvrda iz 12. stoljeća koja je ovaj dio Europe punih 400 godina štitila od prodora Turaka. Zbog strateški važnog položaja Drežnik je tijekom stoljeća često mijenjao gospodare, što je na njegovim zidinama ostavilo traga, no 900 godina kasnije on još uvijek ponosno stoji kao svjedok burne povijesti ovog kraja. Radi se o jednoj od malobrojnih sačuvanih povijesnih atrakcija Plitvičkih dolina koju je općina Rakovica odlučila zaštititi i pažljivo obnoviti. Krajem 2011. restauriran je veliki toranj, a od tada povremeno oživi projekt sanacije zidova i krovišta velikog unutarnjeg tornja te ostataka obrambenih zidina.
*Bio je središte istoimene hrvatske srednjovjekovne županije koja se prostirala oko Plitvičkih jezera i gornje Korane. Kraj je do XII. st. bio u rukama bana, a otada hrvatsko-ugarskoga kralja. Godine 1253. županija Drežnik došla je u posjed Nelipčića, a grad potom često mijenja gospodare sve dok ga nisu privremeno zaposjeli Osmanlije. Pod osmansku su vlast grad Drežnik i cijelo područje istoimene županije konačno opet došli 1592. i ostali, uz kratak prekid 1683. te 1697.–1699., do 1788. Drežnik je u XVIII. st. bio u sastavu Ostrožačke kapetanije. Nakon osmanske vlasti šire područje bilo je naseljeno ponajviše stanovništvom iz otočke i ogulinske pukovnije, a grad je obnovljen te je do 1869. bio krajiško uporište. Naselje je razoreno, a stanovništvo prognano u srpskoj agresiji 1991. Na groblju je postavljen spomenik – podsjetnik na masovnu grobnicu i stradanje mještana u Domovinskom ratu. Snijeg škripi dok obilazim ruševine, između trnja „zimskih” plodova šipka, u naselju koje se nije priklonilo E. Kvaterniku u Rakovičkoj buni.


Stari grad Drežnik, Selište Drežničko i Slunj

U namjeri da kratko pogledam Plitvička jezera pod snijegom, zastajem u Selištu Drežničkom kraj spomenika pripadniku Policijske postaje Slunj. Nikola Hodak poginuo je 8. listopada 1991. godine, izašavši iz zasjede te ispalivši tromblon na neprijateljski oklopni transporter, nakon čega je pogođen iz teške strojnice. Zbog nemogućnosti da tijelo izvuku i pokopaju, njegov brat Ante i ostali branitelji to su učinili u okrilju noći te su ga zakopali u obližnjoj šumi.
U Rakovici obilazim mjesnu crkvu sv. Jelene Križarice te spomenik tragičnim žrtvama Rakovičke bune. Uz bitke s Turcima vezana je i legenda prema kojoj je narod u bitci u Bojani (udolina i potok zapadno od crkve) zazvao pomoć svete Jelene te se zavjetovao da će izgraditi crkvu ukoliko pobijede neprijatelja. Nakon pobjede zavjet je i ispunjen. U centru mjesta, tik do glavne prometnice, postavljeni su spomenici buni: kamen sa spomen pločom i spomenik Eugenu Kvaterniku (članu SP-a). Rakovička buna bila je ustanak s ciljem odcjepljenja Hrvatske od Austro-Ugarske Monarhije. Zamislili su je i pokrenuli 8.–11. listopada 1871. Eugen Kvaternik i suradnici. Austrijska soldateska opkolila je ustaničko područje. Vođe ustanka poginuli su 11. listopada pri pokušaju proboja (bijega?) u Bosnu. Vodstvo Stranke prava nije sudjelovalo u ustanku niti je o njemu bilo obaviješteno. A. Starčević i ostali čelnici stranke bili su uhićeni, stranačko glasilo „Hervatska” prestalo je izlaziti, a stranka je bila isključena iz političkog života Hrvatske sve do 1878.
Dočepao sam se konačno i Slunja, na lijevoj obali Slunjčice. Lakomost je mana koja me često prati tijekom obilazaka naših krajeva. Precijenio sam vrijeme, lakomo želeći obići što više. Tako u Slunju hvatam prve pahulje snijega i shvaćam kako kasnim s planiranim vremenom povratka. Previše sam toga obišao, a zimski dani su kratki. Temperatura pada, a gume ne vole hladni asfalt. No ipak moram malo obići i Rastoke u zimskom ruhu. Rastoke, vodeničarski biser slunjskoga kraja, nastale su igrom prirode gdje se zelenomodra rijeka Slunjčica prelijeva preko sedrenih stijena u rijeku Koranu, stvarajući pritom mnoštvo slapova, brzaca, malih jezera i kaskada. Neželjene pahuljice plešu oko motora.
Stari grad Slunj (Slovin, Sluin, Zlun, Zun) prvi put se spominje 1322., kada je mađarsko-hrvatski kralj Karlo Robert poveljom darovao Friedrichu III. Frankopanu župu Drežnik s gradom Slunjem. U tijeku su planovi za daljnju obnovu graditeljske i druge materijalne kulturno-povijesne baštine Staroga grada Slunja i obližnjega Napoleonova žitnog magazina. Slunj u razdoblju 1809.–1813. postaje najistočnija točka Napoleonova Carstva.
Za razliku od austrougarske vladavine, koja je hrvatske vojnike sputavala zbog straha od sukoba s Osmanlijama, Francuzi, predvođeni maršalom Marmontom, svojim autoritetom staju iza Hrvata. Čvrsto su utvrdili granicu Vojne krajine i na nju postavili stražu (fr. cordon), odakle i potječe današnji naziv Kordun za krajeve istočno od Slunja. Zaslužni su za velik napredak u ovom kraju. U Rastokama se, uz postojeće male, grade i veće mlinice sa stambenim prostorima, a gradi se i Napoleonov žitni magazin za skladištenje žita i čuvanje oružja.
Ostavljam konačno slunjski kraj u zimskoj idili i spokoju. Polako i uz maksimalan oprez vraćam se, lagano „ohlađen”, prema domu u toplo. Već sada osjećam miris kuhanoga vina koje ću vruće srkati dok pregledavam fotozapise ove svoje moto-snježne avanture. Došavši doma, žena je samo promrmljala da sam lud čuvši dokle me vožnja povukla. Ne mogu reći da mi negdje nakon Karlovca nije postalo hladno, no izdržalo se.

Izvori navedeni na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/search?q=dre%C5%BEnik; https://slunj-rastoke.hr/o-rastokama/

Piše: Marijan Lukić - Luky

: PIŠE: Suzana Bartolić; 02. travnja 2026; 3102

Nešto više od godinu dana prošlo je od pripajanja društva VODE LIPIK d.o.o. požeškoj TEKIJA d.o.o., čime je Tekija postala jedinstveni javni isporučitelj vodnih usluga na području cijele Požeško-slavonske županije. U međuvremenu je tvrtka najavila povećanje cijena vodnih usluga, ističući kako je riječ o zakonskoj obvezi i nužnom koraku za održivo poslovanje sustava.

Prema prijedlogu novih tarifa u Javnom pozivu, kućanstva u Pakracu i Lipiku suočit će se sa znatno većim poskupljenjem nego u Požegi, što je izazvalo velik interes i zabrinutost građana jer za kućanstva u Požegi koja mjesečno troše deset kubika vode, ukupna cijena vodnih usluga porasla bi s 26,81 na 32,15 eura, što predstavlja povećanje od oko 20 posto.
Istodobno bi s tom tarifom za kućanstva na području Pakraca i Lipika bila suočena sa znatno većim rastom cijena, i to s 22,41 na 32,15 eura, odnosno povećanjem od 43,5 posto. Kod poslovnih korisnika u Požegi, za mjesečnu potrošnju od 30 kubika, cijena bi porasla za oko 14 posto, dok bi na području Pakraca i Lipika povećanje iznosilo gotovo 39 posto.
Dio povećanja cijena čini i naknada za razvoj (koja do sada nije naplaćivana na našem području), namijenjena četverogodišnjem planu izgradnji i rekonstrukciji mreže, a dio na novi način obračunavanja naknade prema zahvaćenoj, a ne isporučenoj vodi, uz visoke gubitke (36 posto u Požegi, visokih 49 posto u Pakracu i Lipiku).
U razgovoru s Marijanom Pierobonom, direktorom Podružnice Pakrac–Lipik donosimo odgovore na pitanja što se nakon pripajanja promijenilo u tvrtki, zašto dolazi do rasta cijena računa te kakvi su planovi za nove projekte.

Je li došlo do promjena u kadrovima i organizacijskoj strukturi nakon pripajanja društvu Tekija d.o.o.?
Svi radnici koji su na dan pripajanja bili zaposleni u društvu VODE LIPIK d.o.o. nastavili su s radom i nakon pripajanja društvu Tekija d.o.o.. Plaće su svim radnicima barem minimalno povećane, a početkom 2025. godine došlo je do povećanja plaća za 15 posto na razini cijelog društva.
Nakon pripajanja izrađena je nova organizacijska shema društva, kojom je definirana Podružnica Pakrac–Lipik, zajedno s njezinom internom organizacijskom strukturom. U tehničkom smislu upravljanja i održavanja sustava ništa drastično se nije promijenilo.
Koliko dugo obnašate funkciju direktora?
Od 1. ožujka 2009. godine obnašao sam dužnost direktora društva KOMUNALAC d.o.o., koje je u tom razdoblju obavljalo i djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje. Osnivanjem društva VODE LIPIK d.o.o., koje je preuzelo navedene djelatnosti od društva KOMUNALAC d.o.o., imenovan sam direktorom s danom 1. travnja 2014. godine. Tu sam dužnost obnašao do pripajanja društvu Tekija d.o.o. dana 13. prosinca 2024. godine, nakon čega u društvu Tekija d.o.o. obnašam dužnost direktora Podružnice Pakrac–Lipik.
Kako biste ocijenili razvoj vodovodnog i kanalizacijskog sustava u gradu? Na kojim je područjima infrastruktura i dalje zastarjela te koji su dijelovi prioritet za zamjenu?
Razvoj vodovodnog i kanalizacijskog sustava ocijenio bih kao zadovoljavajuć, u skladu s raspoloživim mogućnostima. Značajan iskorak ostvaren je realizacijom projekta aglomeracije, u okviru kojeg je na području Pakraca i Lipika rekonstruirano i dograđeno ukupno 56 kilometara kanalizacijske mreže te 36 kilometara vodovoda. Proširen je vodoopskrbni sustav na 11 naselja sjeverozapadnog dijela grada, rješavanje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda naselja Badljevina, kao i niz manjih zahvata na postojećem vodoopskrbnom sustavu s ciljem osiguranja stabilne opskrbe vodom i smanjenja gubitaka.
Kao prioritet svakako se ističe rekonstrukcija glavnog dovodnog cjevovoda od Šumetlice do vodospreme Pakrac. Također, postoje manje dionice u užem središtu grada koje je potrebno rekonstruirati. Od većih zahvata koje je nužno planirati u budućnosti posebno se izdvaja vodoopskrba jugoistočnog dijela grada, koji se trenutno opskrbljuje putem precrpne stanice Kragujski put.
Što je s problematikom dotrajalosti glavnog cjevovoda od Šumetlice do Pakraca, navodi se da sadrži azbest?
Glavni cjevovod izgrađen je oko 1979. godine od azbest-cementnih cijevi. Riječ je o infrastrukturi koja je u potpunosti dotrajala te je njezina rekonstrukcija nužna i trebala bi biti jedan od prioriteta. Iako je cjevovod izrađen od azbestnih materijala, oni prema saznanjima ne bi trebali predstavljati prijetnju za zdravlje korisnika.
Što je učinjeno na akumulaciji Šumetlica i u kakvom je ona trenutno statusu?
Nažalost, projekt akumulacije Šumetlica, koji predstavlja dugoročno rješenje za sigurnu vodoopskrbu gradova Pakraca i Lipika, i dalje je započet, ali nedovršen. Projekt je u nadležnosti Hrvatskih voda, a manji dio radova izveden je tijekom 2018. godine temeljem ugovora s tvrtkom Vijadukt i partnerima. Ubrzo nakon toga tvrtka je otišla u stečaj, zbog čega su radovi obustavljeni. Od tada se na projektu prema raspoloživim informacijama ne poduzimaju daljnje aktivnosti, iako se u planovima Hrvatskih voda svake godine predviđa stavka s minimalnim financijskim iznosom za ovaj projekt.
Kako je do danas napredovao projekt pročistača otpadnih voda u Poljani i Badljevini?
Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Badljevini fizički je dovršen. Trenutno se čeka predaja potrebne dokumentacije i provedba tehničkog pregleda, što je povezano sa završetkom radova na izgradnji kanalizacijske mreže u naselju Badljevina. Završetak tih radova očekuje se krajem sljedećeg mjeseca. Na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda u Poljani radovi su pri samom završetku te se do kraja mjeseca očekuje puštanje uređaja u pokusni rad.
Je li sustav daljinskog očitanja vodomjera u potpunosti implementiran?
Ne, sustav još nije u potpunosti profunkcionirao, sada je u planu uvođenje jedinstvenog sustava daljinskog očitanja na cijelom području.
Kakav je to jedinstveni sustav daljinskog očitavanja koji ste spomenuli?
U sklopu projekta aglomeracije oko 1100 korisnika opremljeno je sustavom za mogućnost daljinskog očitanja vodomjera.
Međutim, upravo u fazi puštanja sustava u rad došlo je do spajanja s Tekijom, nakon čega je odlučeno razvijati jedinstveni sustav očitanja na cijelom području. U Požeštini je taj sustav već djelomično implementiran, a plan je uvesti ga i kod nas. Neće se raditi o potpuno daljinskom sustavu poput onoga koji koristi HEP, već o poluautomatskom sustavu: inkasator će prolaziti pored vodomjera, uređaj će očitati signal, a podaci će se prenijeti na mobilni uređaj ili prijenosno računalo bez potrebe za otvaranjem šahtova i ručnim upisivanjem. I sada već koristimo jednu vrstu poluautomatiziranog načina rada – očitanja se unose u mobilni uređaj, a potom prenose u sustav po povratku u tvrtku.
Kakva je trenutna kvaliteta vode za piće i koliko često se vrše analize? Što se poduzima u slučaju onečišćenja?
Voda za piće na našem području zadovoljava sve parametre propisane zakonima i pravilnicima. Analize se provode svakodnevno u internom laboratoriju, a dodatno dva puta tjedno provodi ih Zavod za javno zdravstvo. Rezultati analiza javno su dostupni na našoj web stranici. U slučaju onečišćenja provodi se operativni plan: hitno otklanjanje uzroka, sanacija posljedica, obavještavanje korisnika i, ako je potrebno, osiguravanje opskrbe vodom iz alternativnih izvora.

Planira li se povećanje cijene vodnih usluga i kako se to može opravdati građanima?
Planirano je povećanje cijena vodnih usluga. Razlozi koji su rezultirali povećanjem cijena uključuju rast troškova rada, dodatne troškove održavanja investicija, inflaciju i slične faktore, ali to povećanje cijena neće stupiti na snagu barem do travnja, jer postoje propisane procedure. Najprije je odluka donesena na sjednici Skupštine u prosincu, nakon čega je provedeno jednomjesečno javno savjetovanje koje je završilo 15. veljače 2026. godine. Trenutno se čeka odluka regulatora, tj. Vijeća za vodne usluge (tijela koje imenuje Sabor i koje prati kretanja u vodnom gospodarstvu). Oni daju suglasnost na cjenik, pri čemu moraju poštovati zakone i pravilnike. Oni moraju ocijeniti je li predložena cijena opravdana na temelju naših financijskih pokazatelja, odnosno dosadašnjih prihoda i rashoda. Sve to detaljno analiziraju i ocjenjuju je li naša odluka opravdana. U pojedinim slučajevima mogu čak naložiti i povećanje cijene ako je preniska, što se znalo događati posljednjih godina.
Zašto je nastala toliko drastična razlika iznosa računa na našem području, koji su glavni razlozi?
Kod nas se povećanje osjeća drastičnije zato što lokalna politika ranije nije iskoristila zakonsku mogućnost uvođenja naknade za razvoj, koja je sada zakonska obveza. Tu naknadu dosad nismo plaćali. Primjerice, u Tekiji je ona iznosila 34 centa, a sada se povećava na 51 cent po kubiku, što za njih ne predstavlja tako velik skok kao za nas. Zakonska je obveza isporučitelja vodnih usluga da što prije izjednače cijene na svom području. Cilj zakonodavca i Vlade jest postići što ujednačeniju cijenu vodnih usluga u cijeloj Republici Hrvatskoj.
Važno je naglasiti da na računu za vodu ne plaćamo samu vodu, već trošak njezina zahvaćanja, upravljanja i održavanja sustava kako bi došla do korisnika. Naknada za razvoj namijenjena je isključivo izgradnji nove infrastrukture, što znači da svi koji troše vodu sudjeluju u financiranju izgradnje, obnove i rekonstrukcije sustava na svom području. Dosad su te troškove gradovi pokrivali iz svojih proračuna. Sredstva koja građani Pakraca i Lipika uplate kroz naknadu za razvoj koristit će se isključivo za radove na našem području.
Postoji mogućnost da je ranije postojala neka druga uplata, primjerice prirez koji je ukinut, kojom su građani sudjelovali u punjenju gradskog proračuna iz kojeg su se financirali vodni projekti čega sad više nema, ali zato postoji nova stavka na našem računu. U suštini, financijski učinak je sličan, no sada je riječ o zakonskoj obvezi, što je razlog povećanja cijene.
Zašto je tako veliki postotak gubitka u mreži na našem području, kakvi su planovi i imali li mogućnosti da se smanji taj gubitak?
Gubici u mreži dugogodišnji su problem i nisu neka novost. Klimatske promjene, sve manja dostupnost vode i sve veći troškovi upravljanja sustavima dodatno otežavaju situaciju. Država zakonskim mjerama nastoji potaknuti isporučitelje vodnih usluga da gubitke smanje na najmanju moguću mjeru. Na nekim sustavima, poput našega, ti troškovi nisu izravno toliko veliki jer vodu zahvaćamo prirodnim putem iz Šumetlice, odakle gravitacijom dolazi do Pakraca. Ipak, svaki gubitak predstavlja i određeni trošak.
Razlika je znatno veća kod sustava poput Gaja, gdje se voda mora crpiti iz zemlje i dodatno pumpati u sustav, što znači da se za svaki izgubljeni kubik troši i energija. Naš je sustav izgrađen 1980-ih godina i star je gotovo 50 godina. Dodatni problem predstavljao je potpuni prekid rada tijekom Domovinskog rata. Vodoopskrba iz Šumetlice donekle je uspostavljena tek nakon operacije Bljesak. Tijekom tih pet godina nije bilo ulaganja u sustav, a uz ratna oštećenja dodatni su problem do sada bile ruševine kuća s postojećim priključcima iz kojih je voda nekontrolirano curila svo ovo vrijeme negdje u podzemlje. U pojedinim područjima postojala je i opasnost od mina, što je dodatno otežavalo naše izlaske. I danas, prilikom sanacije magistralnog cjevovoda Šumetlica – Pakrac, nije moguće sa stopostotnom sigurnošću isključiti postojanje zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Bez obzira na to u posljednjih 15-ak godina napravljen je značajan iskorak u sanacijama, popravcima i upravljanju sustavom.
Smatramo da će i zamjena magistralnog cjevovoda Šumetlica smanjiti gubitke za približno 30 posto u odnosu na trenutno stanje. Postotak gubitaka u mreži varira jer prema nekim izračunima iznosi 36 posto, prema drugima 49 posto, a ponekad i više. Međutim, razlika između zahvaćene vode u Šumetlici i fakturirane vode građanima nije isključivo čisti gubitak. Dio vode koristi se, primjerice, za ispiranje filtera, što ne predstavlja stvarni gubitak.
Jedan od karakterističnih problema sustava poput našega jest rijetka naseljenost pojedinih područja. U udaljenim naseljima s tek nekoliko korisnika potrebno je osigurati zdravstveno ispravnu vodu. Voda koja dugo stoji u cijevima gubi klor i narušava se njezina kvaliteta. Ta voda se ispušta, završava u kanalu i evidentira se kao gubitak, iako nije riječ o curenju zbog neispravnih cijevi, već o nužnoj mjeri za održavanje zdravstvene ispravnosti.
Kako se rješavaju povremeni prekidi isporuke pitke vode?
Povremeni prekidi isporuke zbog kvarova ili radova neizbježni su, ali nastojimo spriječiti sve moguće situacije. Takve neizbježne prekide nastojimo riješiti u što kraćem roku, a stalnim ulaganjem u dogradnju infrastrukture smanjuju se i vremenski period prekida.
Koji su uvjeti i postupci za spajanje kućanstva na gradski vodovod? Koji je točan postupak ako se vodovodni priključak mora izvesti ispod postojećeg pločnika ili prometnice?
Postupak uvijek započinje podnošenjem zahtjeva s pripadajućom dokumentacijom (vlasnički list, katastarski plan, dokaz o legalnosti građevine, potvrda o kućnom broju) koju nam prilaže vlasnik. Nakon zaprimanja takvog zahtjeva izlazi se na teren i u dogovoru s podnositeljem zahtjeva definiraju se tehničko-tehnološki uvjeti priključka: mjesto priključenja, trasa cjevovoda i lokacija vodomjernog okna.
Vlasnik nekretnine dužan je ishoditi suglasnost za izvođenje radova na javnoj površini od vlasnika te površine (najčešće Grad Pakrac). Sve građevinske radove (iskop, zatrpavanje, rušenje i ponovno asfaltiranje) vlasnik ugovara i plaća izvođaču građevinskih radova, dok u cijenu priključka, koji se plaća nama, ulaze samo materijali (cijevi, ventili, vodomjer, okno) i rad potreban za montažu.
Koje su velike investicije provedene u posljednje vrijeme i koji su planirani projekti?
Trenutno se izvode radovi na dogradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda: Dobrovac (dio projekta aglomeracije), UPOV Poljana, UPOV Badljevina te završetak kanalizacijske mreže u Badljevini.
Spremni su projekti i građevinske dozvole za vodoopskrbu naselja Omanovac, sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda naselja Marino Selo. Za preostali dio naselja Badljevina projekti su gotovi, ali čeka se građevinska dozvola.
Projektiranje je započeto za rekonstrukciju dijelova cjevovoda kroz centar Pakraca i Lipika te za vodoopskrbu naselja južnog dijela Grada Lipika. Prioritet ove godine nam je projektiranje glavnog dovodnog cjevovoda od Šumetlice do vodospreme Pakrac.
Imate li savjet ili poruku za građane?
Zahvaljujem svim korisnicima na suradnji i strpljenju, posebno u trenucima kada nije sve funkcioniralo savršeno. Pozivam građane da odgovorno koriste dostupnu infrastrukturu, jer time osiguravamo uredno funkcioniranje sustava i smanjujemo nepotrebne troškove, što se u konačnici odražava na cijenu usluga. Također, pozivam sve građane koji imaju mogućnost priključenja na izgrađenu infrastrukturu da to učine.

: PIŠE: Mario Barać; 28. ožujka 2026; 952

Divljanje cijena nafte i naftnih derivata, njihova nestašica i ograničavanje dnevne količine za upotrebu, redovi na benzinskim pumpama, najava mogućeg uvođenja vožnje po sistemu „par-nepar“…

Da, to su današnje svježe vijesti i naša svakodnevica. Ali ako pripadate generaciji 50+ godina, sigurno vam je na pamet pala kriza koja je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća žestoko tresla nekadašnju državu. Naime, 3. svibnja 1979. godine stvarno je uveden režim vožnje po kojem su neparnim datumima smjeli voziti automobili s neparnim brojevima na tablicama, a parnim datumima oni s parnim brojevima. Nestašica kave, deterdženta, čokolade, banana bile su glavne teme razgovora u našim kućama. I tada je glavni generator krize i nestašice bilo globalno povećanje cijene nafte. Bilo je to prije gotovo pola stoljeća! Točnije 47 godina. Složit ćete se da i nije baš neki progres.

Današnja kriza se manifestira kroz sveopće divljanje cijena, nama lokalno su aktualna nemala povećanja cijene zbrinjavanja otpada i vodnih usluga, a sve su glasnija šuškanja da će „gore“ ići i drugi režijski troškovi. U kojem će se sve to skupa smjeru razvijati i kako će završiti nitko ne zna, ali povijest pa i vlastita iskustva su nas naučila da su nakon svakog rata bogati bili još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Osuđeni smo sve to pratiti i gledati potpuno bespomoćni, jer smo praktički postali taoci svjetskih lidera koji se igraju rata i kojima je kockanje s ljudskim životima i sudbinama odavno postalo rutina. Ratna retorika je sve glasnija i žešća pa je tako u rujnu prošle godine u jednoj informativnoj emisiji jedan estonski političar u EU parlamentu izjavio: „Europski proračun je i dalje europski proračun. Ako povjerenik za obranu želi više novac za dronove i zid od dronova, onda ga mora pronaći u proračunu. A gdje je novac? U poljoprivredi. Dakle, što je važnije, poljoprivreda ili obrana?“. Siguran sam da bi mu u sekundi znali odgovorili i estonski, ali i naši poljoprivrednici koji vjerojatno teško mogu odvagnuti što im je za njihov mukotrpan posao štetnije, nemilosrdna priroda i njeni nametnici ili oni birokratski.

Legenda kaže da je indijanski poglavica Crveni Oblak autor poslovice: „Tek kad posiječe posljednje stablo, kad ulovi posljednju ribu i zatruje posljednju rijeku, bijeli čovjek će shvatiti da ne može jesti novac.

Strah koji za sobom među običnim građanima sije sve glasnija globalna ratna retorika i „zveckanje oružjem“, koje bezrezervno propagiraju svi mainstream mediji pogubniji je, štetniji i opasniji od svih kriza energenata i poskupljenja cijena. Strah bespomoćnog čovjeka je duboki psihološki poremećaj koji prati tjeskoban osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom, okolinom i budućnošću. Strah je ujedno i najmoćnije oružje kontrole i manipulacije. Ostaje vam samo zbrojiti 1+1.

Zato u duhu nadolazećeg Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, podsjetnik da se poruka „Ne boj se“ u Bibliji spominje 365 puta. Po jedna za svaki dan!

: PIŠE: Pakrački list; 26. ožujka 2026; 649

Od danas u poslijepodnevnim satima u prodaji je novi 643. Uskršnji broj „Pakračkog lista“ koji je pojačan na 44 stranice i u kojem pročitajte zanimljivosti i događanja iz mjeseca ožujka kojeg polako ispraćamo.

Po cijeni od 3 eura kupiti ga možete u KTC-u i Suvenirnici Pakrac.

U Temi broja detaljno smo popratili program ovogodišnje jubilarne 35. obljetnice obilježavanja početka Domovinskog rata u Pakracu. Jednako detaljno popratili smo i sve događanja u povodu obilježavanja Dana Grada Pakraca.

Tomislavu Novincu ovo je prvi Dan Grada na gradonačelničkoj dužnosti pa smo s njim porazgovarali o aktualnim temama i problemima, ali i o ambicioznim planovima za bližu budućnost.

U ožujku je održana i vrlo zanimljiva sjednica Gradskog vijeća Pakrac na kojoj su glavne teme rasprava bila poskupljenja, ali i broje druge komunalne i infrastrukturne teme.

Uskršnji je broj u kojem nam zanimljivo i poticajno promišljanje piše naš župnik vlč. Jozo Zorić, a donosimo i detaljan raspored obreda Velikog Tjedna kao i raspored Vaskršnjih bogosluženja Srpske pravoslavne Eparhije Pakračko-slavonske, Parohije Pakrac čiji vjernici Uskrs slave tjedan dana kasnije.

Važna vijest je i da su nakon prekopakranske, odobrena sredstva za izgradnju i pakračke osnovnoškolske sportske dvorane osnovne. Naše najnaseljenije naselje Jug od ovog ožujka je bogatije za „Mirisni labirint“ i tisuću novih sadnica lavande, a za građana će svakako važna informacija biti da smo zahvaljujući projektu Javne usluge autobusnog linijskog prijevoza „AureaBus“ bolje povezani sa županijskim sjedištem u Požegi, ali s Novskom i Okučanima.

Što se tiče sporta rukometašima „Pakraca“ ovog proljeća ide jako dobro i na čelu su trećeligaške karavane, dok će „Hajduk“ u subotu 28. ožujka tražiti prekid slabijeg rezultatskog niza. U ožujku smo izabrali i najbolje sportaše u protekloj 2025. godini.

Donosimo vam i nove tekstove naših putopisaca i kolumnista Marijana Lukića i Marija Tušeka, a u ovom broju čitajte i izvješća s brojnih skupština koje su održale naše udruge i vatrogasna društva.

Zahvala i svim našim oglašivačima koji vam u ovom broju čestitaju najveći kršćanski blagdan Uskrs!