KULTURA - Pakrački LIST

: PIŠE: Pakrački List; 15. prosinca 2018; 416

„Pogled kroz školski prozor“ naziv je ovogodišnje priredbe koju su zajednički osmislili i pripremili učenici i učitelji Osnovne škole braće Radića Pakrac, a koja je sinoć u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman okupila brojne roditelje, braće, sestre, bake i djedove osnovnoškolaca koji su došli podržati svoje pjevače i glumce. Sinoćnjim svečanim programom završeno je obilježavanje 140. godišnjice školstva u Pakracu te 50. obljetnice od izgradnje današnje školske zgrade te su uz brojnu publiku među uzvanicima bili i bivši učitelji.

„I danas je obrazovanje najbolja investicija, uvjet razvoja i napretka, najbolja putovnica u budućnost. O važnosti obrazovanja za naš grad govore ove značajne obljetnice koje smo obilježili u protekla tri dana i koje su nas potaknule da se vratimo u prošlost. Naša škola je prolazila „kroz bure i oluje“, od „bijele labudice“ kako je nazivali u vrijeme njene izgradnje, do stradanja u Domovinskom ratu do ponovne izgradnje i dogradnje, pa sve do danas kad je nastojimo učiniti suvremenom i energetski učinkovitom. Međutim, škola nisu zidovi nego su to djelatnici, učitelji koju mogu odgovoriti svim izazovima. Danas sinergijom učenika, učitelja i roditelja stvaramo školu koja osluškuje učeničke potrebe“, rekla je Sanja Delač, ravnateljica pakračke osnovne škole, na početku svečanosti.

Čestitajući 50. rođendan škole gradonačelnica Anamarija Blažević istaknula je ponos na tradiciju školstva u Pakracu te ocijenila suradnju Grada i škole odličnom posebno u nastojanjima poboljšavanja uvjeta rada. „Osluškujemo potrebe učitelja i roditelja, ali najviše nam je stalo do mišljenja učenika zato pohvaljujem Dječje gradsko vijeće bez kojeg ne bilo mnogih akcija koje su se provodile u našem gradu“, dodala je gradonačelnica Blažević.

Iako je predbožićno vrijeme, ove godine učitelji i učenici osmislili su nešto drugačiji program, pa su umjesto prigodnog božićnog repertoara, plesom, glumom i pjesmom oživjeli prošla školska vremena, nekadašnje nastavne predmete, pokušali dočarati nekadašnje načine poučavanja i učenja kroz simpatične igrokaze, recitacije i skladbe.

: PIŠE: Pakrački List; 13. prosinca 2018; 540

Pišu: Darko Baronica i Iva Milinčević

Kada je 1968. godine otvorena današnja školska zgrada u Bolničkoj ulici, bila je to vrhunska škola. Kabinet za biologiju, kemiju i fiziku su bili među najopremljenijima u tadašnjoj cijeloj državi, rekao je Alojz Huška, umirovljeni učitelj koji je u školu došao raditi kao nastavnik kemije četiri godine nakon otvaranja. Takva i slična sjećanja, ali i usporedbe s današnjim vremenima, mogle su se čuti sinoć na okruglom stolu „Škola nekada i sada“ koja je organizirana u Osnovnoj školi braće Radić Pakrac u povodu 50. godišnjice otvaranja matične školske zgrade, ali i 140 godina organiziranog školstva u Pakracu.

Početka izgradnje škole 1962. godine prisjetila se Ljerka Major, također umirovljena učiteljica, koja je na izgradnji njenih temelja kao srednjoškolka odrađivala tada obvezni dvotjedni proizvodni rad. Ona je mlađe kolege upoznala s činjenicom da je svaka obitelj u Pakracu i okolici tada morala dati novčani prilog, ili dobrovoljnim radom ugraditi doprinos u izgradnji nove školske zgrade radi čega je njena izgradnja potrajala šest godina, ali se čekanje isplatilo jer su dobila tada najsuvremeniju zgradu u Pakracu koja je prozvana „bijela labudica“. Željko Houra, umirovljeni učitelj i dugogodišnji ravnatelj (1991.-2005.) prisjetio se poslijeratne obnove zgrade kada je iz Engleske stiglo kao donacija 14 kamiona opreme koja je ugrađena u roku 72 sata.

Učitelj - privilegirano i poštovano zanimanje

Na poticaj moderatorice okruglog stola Nataše Major, umirovljena učiteljica Božica Mandić je govorila da je u tim vremenima biti učitelj značilo biti privilegiran, jer se radilo u dobrim uvjetima i imalo poštovanje učenika, roditelja i društva pri čemu su imali neograničeno povjerenje svih. To su vraćali na različite načine kroz pedagoški, ali i širi društveni angažman koji je iziskivao rad bez radnog vremena, a za današnji loš položaj prosvjetnog radnika B. Mandić je okrivila društvo, za što je dobila podršku mlađih i danas aktivnih kolega.

Umirovljena učiteljica Marija Somer je govorila o nekada brojnim područnim školama po okolnim naseljima što je iziskivalo svakodnevno putovanje u vremenima kada nije bilo organiziranog učestalog javnog ili školskog prijevoza, niti automobila pa je ona godinama na posao u Dragović iz Pakraca putovala i ljeti i zimi vozeći motocikl. Umirovljena učiteljica Ljerka Stoček je govorila o nastavi stranog jezika gdje je u njeno vrijeme polovina učenika učila ruski, a polovina njemački jezik. Današnje generacije su predočile „raskoš“ koji sada vlada u učenju stranog jezika u Pakracu gdje djeca obvezno uče engleski i njemački, a po izboru još mogu talijanski, češki i srpski.

Danas aktivni učitelji, svoje umirovljene kolege upoznali su s brojnim promjenama koje su nastupile ponajviše uvođenjem novih tehnologija i kompjutorizacijom nastave (Filip Hodak) pa su od ove godine nestali klasični papirnati dnevnici što je donijelo veliko poboljšanje u komunikaciji s roditeljima, ali smanjilo socijalni kontakt i osjeti se nedostatak „žive riječi“, primijetila je današnja ravnateljica Sanja Delač koja je pogoršanje u položaju prosvjetnih radnika u odnosu na prijašnja vremena pripisala negativnim posljedicama sveopće demokratizacije društva koje su u tom procesu, uz brojna poboljšanja, nužno prisutna.

Učenika sve manje

Raspravljajući o školi nekada i sada nezaobilazna je bila tema i broj učenika. Razredi su bili puno brojniji i „stara garda“ je imala u učionici između 30 i 40 učenika, dok danas Lidija Petrovečki Bosanac u Obriježi u kombiniranom prvom i četvrtom razredu, kako je rekla, ima šest. Godine 1990. škola je imala rekordnih 1706 učenika, a danas oko 640. Major je primijetila da su na ovom skupu svi umirovljeni učitelji Pakračani, a danas osim domaćih učitelja rade nastavnici iz Kutine, Virovitice i s Požeštine, što je potvrdila učiteljica Martina Špejić koja već dvije godine svakodnevno na nastavu putuje iz Kutjeva praveći dnevno 140 kilometara na što troši oko 2,5 sata vožnje.

Pohvalno je što su se ljudi koji danas vode školu u povodu svoje obljetnice sjetili i svojih umirovljenih učitelja. Ako zbog ničega drugog onda zbog podatka koji smo čuli sinoć da ovih sedam umirovljenih prosvjetnih radnika, a slično je i sa većinom njihovih kolega koji nisu sinoć mogli prisustvovati. Svi imaju od 39 do 45 godina radnog staža, sve u prosvjeti (osim LJ. Major) i gotovo sve te godine rada u školama ovog kraja. Kakav su učinak proizveli možda je najbolje ilustrirala B. Mandić podatkom da danas na radnim mjestima od spremačice do učitelja u pakračkoj školi radi 27 njenih bivših đaka.

Susret bivših i sadašnjih učenika

Sustav školstva, kao i sama zgrada škole, doživjelo je više promjena u zadnjih 15 godina nego u 40 ranijih godina od izgradnje zgrade pakračke osnovne škole. One su vidljive od nastavnog sadržaja, ponašanja učenika i učitelja do tehničke opremljenosti, zaključak je okruglog stola „Škola nekada i danas“ koji je jučer održan, a na kojem su se susreli sadašnji i bivši učenici pakračke škole, a čime je počelo trodnevno obilježavanje 140. obljetnice školstva u Pakracu i 50. obljetnice Osnovne škole braće Radića Pakrac.

Na okruglom stolu sudjelovalo je osmero bivših učenika pakračke škole, od generacije koja je u prvi razred krenula 1967. do onih koji su u školu krenuli 1993. godine koje su sadašnji učenici „izrešetali“ različitim pitanjima te tako saznali koje su bile najveće razlike, ali i prednosti tadašnjeg načina poučavanja.

Nestale su papuče, kute, gramofoni….

Većina odraslih sugovornika istaknula je kako su nekadašnji razredi bili znatno veći brojeći i po 35 učenika, jer je i brojčano bilo više djece ističući nekad po generacijama čak pet ili više paralelnih razreda tako da je u škole polazilo od 1200 do 1500 učenika. U školu se išlo dvosmjenski, uključujući i subotama, obavezno su se nosile papuče i kute, a tehnička opremljenost bila je znatno skromnija nego danas gdje je učenicima na raspolaganju bio grafosokop, gramofon, magnetofon, jedan televizor u školskoj knjižnici, harmonij za glazbeni odgoj te različite zemljopisne karte i globusi. Što se tiče samih predmeta, nije bilo izbornih predmeta niti vjeronauka, samo jedan strani jezik, uz domaćinstvo, ali tadašnji učenici imali su veliki izbor slobodnih aktivnosti koje su se odvijale najčešće unutar škole. Tada nije bilo produženog boravka, nastave u prirodi ili drugih oblika neformalne nastave. Učenicima nije bio na raspolaganju topli obrok nego skromniji obrok koji su nerijetko donosili od kuće.

Nije bilo organiziranog prijevoza, a sama zgrada škole bila je znatno manja tako nije bilo niti kabinetske nastave kao danas, osim za tehnički odgoj i prirodne predmete. Ipak, kako su sugovornici istaknuli, u tada skromnim uvjetima, učitelji su se više cijenili i imali autoritet, djeca i roditelji imali više strahopoštavanja prema njima, a rijetkost nije bilo ni fizičko kažnjavanje djece na nastavi.

Predstavljen godišnjak, film i izložba o školi

Obilježavanje je nastavljeno i u večernjim satima u holu škole kada je predstavljen godišnjak Osnovne škole braće Radića Pakrac, tiskovine na 90 stranica koja je nastala trudom učitelja i učenika.

Kako je rekla nastavnica Vesna Nemet, koja je uz kolege Vlatku Bakarić, Ivanu Bukvić Belac, Anitu Pavlečić i Mariju Nemec jedna od urednica, publikacija je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu objavljena su obraćanja ravnateljice i stručnih suradnika, zatim su predstavljene najznačajnije aktivnosti koje su učitelji i učenici provodili 2017./2018. godine dok je kraj publikacije posvećen povijesnom nastanku škole i školstva u Pakracu.

O povijesnim činjenicama i nastanku pakračkog školstva govorio je Stjepan Benković, jedan od autora članka u godišnjaku, koji je naglasio da je za razvoj školstva bio presudan Mažuranićev zakon iz 1874. kada je uvedeno obvezno četverogodišnje školovanje, a samo četiri godine kasnije građani Trgovišta Pakrac otvaraju svoju novu školu za sve vjeroispovijesti i za oba spola. Dodao je kako prvi spomen škole u Pakracu datira iz sredine 17. stoljeća u putopisu turskog putopisca Evlije Čelevbije koji je napisao kako je u Pakracu tada bilo šest osnovnih i tri srednje škole.

Osim važnih datuma i povijesnih zbivanja u pakračkom školstvu u godišnjaku su navedeni i ravnatelji i učitelji koji su prije 50 godina radili te predmete koje su poučavali, administrativno osoblje kao i način organizacije škole.

Okupljeni sadašnji i bivši učitelji i učenici sinoć su imali prilike vidjeti i film koji su povodom ove obljetnice izradili učenici filmske sekcije pod vodstvom učiteljice Martine Nenadović Lneniček u kojem su progovorili sadašnji i bivši učitelji i ravnatelji te su prikazane današnje aktivnosti matične i područnih škola.

Ravnateljica Sanja Delač tom prilikom zahvalila se svima koji su sudjelovali u obilježavanju ove, za školu i zajednicu, visoke obljetnice, a tom prilikom nagradila i učenicu 3. razreda Paulu Lucić čiji je rad na natječaju oslikavanja naslovnice i pozivnice povodom obilježavanja proglašen najboljim.

Večer je završila i izložbom likovnih radova sadašnjih učenika uz radove učenika iz 1970-tih, 1980-ih i 1990-ih koji se nalaze u školskoj arhivi koje je postavila Nikolina Zanetti, nastavnica likovne kulture.

Slijede muzejska izložba i priredba

Obilježavanje je nastavljeno danas. Prijepodne je u tijeku manifestacija „Dan otvorenih vrata“ koji će obilježiti brojne radionice za učenike i učitelje kojima mogu prisustvovati i građani, a na večer s početkom u 18 sati u Gradskom muzeju će biti otvorena izložba posvećena povijesti školstva u Pakracu.

Sutra s početkom u 18 sati u Hrvatskom domu će biti održana priredba nazvana „Pogled kroz školski prozor“ na kojoj će učenici prezentirati umjetničke i kulturološke aktivnosti svoje škole.

: PIŠE: Pakrački List; 06. prosinca 2018; 554

Da matematika nije nikakav bauk, pokazali su sinoć učenici od 1. do 8. razreda Osnovne škole braće Radića Pakrac koji su sudjelovali na Večeri matematike, manifestaciji u školama koje diljem Hrvatske organizira Hrvatsko matematičko društvo.

Na ovom zabavnom i neformalnom obliku nastave iz matematike sudjelovali su i roditelji koji su na interaktivnim radionicama zajedničkim snagama pokušavali što uspješnije rješavati različite zadatke poput mozgalica, matematičkih slagalica i pitalica koje su prilagođene svakom uzrastu.

„Cilj ovakvih manifestacija je zapravo popularizirati matematiku na način da ju djeca dožive na zabavan i drugačiji način, a sudjelovanje u zabavnim aktivnostima otkriva i zabavnu stranu matematike, stvara nove ideje o tome što matematika jest i čime se bavi te dokazuje da matematičke probleme svakodnevno svi uspješno rješavamo. Drago nam je da su se učenici i ove godine odazvali u velikom broju“, rekla je Manuela Paragi, nastavnica matematike, koja je uz kolege matematičare Martina Brkića, Martinu Špejić i Jovanu Borojević organizatorica večeri matematike u pakračkoj osnovnoj školi.

Učenici i učitelji matematici su posvetili cijeli studeni te su raspisali i natječaj povodom Večeri matematike za izradu maskote ili plakata na temu „Sveti Nikola od geometrijskih likova (tijela)“ na kojem je prvo mjesto zauzela Antonija Kiš, učenica 6. razreda, te joj je ravnateljica Sanja Delač prilikom sinoćnje manifestacije uručila pohvalnicu i prigodni poklon.

: PIŠE: Pakrački List; 13. studenog 2018; 377

Grad Pakrac će u ovoj studijskoj godini kroz četiri kriterija (deficitarnost, medicina, socijalni i redovni) stipendirati 40 studenata koji imaju prebivalište na području Grada Pakraca pri čemu 26 nastavljaju stipendiranje, a 14 je novih. Rezultati su to natječaja objavljenog u listopadu, a liste kandidata koji ispunjavaju uvjete za dodjelu stipendije u akademskoj godini 2018./2019. s rokom prigovora od osam dana objavljene su na stranicama Grada.

Po socijalnom kriteriju stipendiju od 800 kuna mjesečno u ovoj studijskoj godini primat će sedmero studenata od kojih dvoje nastavljaju stipendiranje od lani, a petero je novih. Po kriteriju stimuliranja studenata medicine (12.000 kuna godišnje) pokrenutom prošle godine, lanjskoj sedmorici studenta ove godine pridružilo se dvoje novih.

Po kriteriju deficitarnosti (trenutno glazbena zvanja, farmaceuti, arheologija i prehrambena tehnologija) trojici lanjskih studenata s mjesečnom stipendijom od 800 kuna pridružilo se isto toliko ovogodišnjih. U redovnom programu stipendiranju od druge do pete godine sa stipendijom od 400 kuna mjesečno 14-ero stipendista od lani pridružilo se četvero novih.

Za studentske stipendije u ovoj godini u gradskom proračunu je predviđeno 300.000 kuna, a u prvoj polovini godini je potrošeno 220.000 kuna.

: PIŠE: Pakrački List; 10. listopada 2018; 403

Prošlog tjedna napokon su u Srednju školu Pakrac stigli besplatni tableti za učenike koji se od ove godine školu u eksperimentalnom programu „Škola za život“. Riječ je o dvadeset učenika u prvom razredu gimnazije, isto toliko u prvom razredu fizioterapeuta te osmero u prvom razredu građevinskih tehničara. Tableti su krajem prošlog tjedna, nakon ugradnje programske podrške, podijeljeni učenicima. No, još uvijek ima tehničkih poteškoća u primjeni, doznajemo od pedagoginje Anite Dašek.

Također besplatni udžbenici za ovaj eksperimentalni program koji se provodi u tridesetak srednjih škola u Hrvatskoj još uvijek nisu u potpunosti došli. Nedostaju još dva. Unatoč tim tehničkim nedostacima, program se uz veliki trud nastavnika i njihovu paralelnu obuku provodi, kaže pedagoginja.

Škola je također trebala dobiti razna tehnička pomagala u vrijednosti od oko 150.000 kuna. No, još ništa od te, uglavnom kabinetske opreme, nije stiglo.

: PIŠE: Pakrački List; 04. listopada 2018; 401

Zaposlenici Osnovne glazbene škole Pakrac jučer su sudjelovali na radionici naziva "Čitati dodirom - vidjeti srcem" koja je organizirana u sklopu 12. Tjedna cjeloživotnog učenja. Riječ je o radionici koju je održala Mirsada Madžarević, videća pratiteljica iz Udruge slijepih Pakrac - Lipik, ciljem upoznavanja zaposlenika sa osnovama Breillovog pisma, kao i problematikom s kojom se susreću slijepe i slabovidne osobe.

Tako su se učitelji glazbene škole kroz interaktivan razgovor upoznali sa načinom života slijepih i slabovidnih osoba, kako izgleda Brailleovo pismo te pomoću pomagala kao što bijeli štap i povez za oči videća pratiteljica pokušala im je približiti način kretanja slijepih osoba.

Tjedan cjeloživotnog učenja je osmišljen kao kampanja u kojoj se građanima na neposredan, često i neformalan način, prenosi poruka o važnosti obrazovanja i učenja, a pakračka Osnovna glazbena škola tradicionalno sudjeluje u tim događanjima, svake godine s drugačijom tematikom, rekla nam je Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Osnovne glazbene škole Pakrac.