- PIŠE: Pakrački list
- 888
- PIŠE: Pakrački list
- 3945
U našu redakciju stigla je zahvala Željke Omerzo čijim je roditeljima u nedavnom požaru izgorjelo krovište kuće, a koju ovom prilikom prenosimo u cijelosti:
Prije 14 dana nesretnim slučajem zapalila se kuća mojih roditelja Marije i Josipa Szarvas u Pakracu, ulica Sedlar 3. Neumornim naporom članova DVD-a Pakrac na čelu sa zapovjednikom Ilijom Turkovićem vatrena stihija ugašena je nakon pet i pol sati borbe.
Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji ste nam pomogli te i dalje pomažete da mojim roditeljima Josipu (82) i Mariji (81) vratimo dom u kojem bi mogli uživati do kraja svog života.
U ovo predbožićno vrijeme mogu reći da u našem malom gradu postoje čuda jer Pakrac i okolica je mjesto u kojemu još uvijek postoje ljudi s osjećajima. Ne znam kojim bih redom krenula sa zahvalama, ali hvala svima, a prvenstveno gradonačelnici Anamariji Blažević koja je istu noć bila na zgarištu i zajedno s Gradom Pakrac pomogla nam materijalno i financijski. Hvala i članovima pakračkog MUP-a koji su tu noć bili uz nas, a drugi dan izašli na uviđaj.
Hvala i svim članovima DVD-a Pakrac na čelu sa zapovjednikom Ilijom Turkovićem. Hvala svima koji ste svojim radom i znanjem pomogli da kuća danas ima krov i da ne kisne, a to su poimence Mile Lalić, Ivan Širac, Aleksandar Šubert-Miki, Vanja Majer, Damir Majer, Jasna Majer, Siniša Rajner Zrnčić, Matija Zrnčić, Drago Skalnik, Branka Skalnik, Željko Sarvaš, Josip Sabo, Mario De Martini, Davorin i Milada Francetić, Saša Sarajlija, Vlado Crnković, Niko Rogić… Svi ti ljudi su bez obzira na vrijeme bili uz nas i fizički pridonijeli da kuća mojih roditelja danas ima krov.
Ne mogu a ne spomenuti sve one koji su bili uz nas svojim donacijama, što u materijalu, što financijski. Saša Terer donirao je stolariju i krovište (crijep, kaplaji, paropropusna folija, stolarija za gornji kat), a pridonijeli su i pakrački obrtnici, Robert Ružička, Dario Ajman i Marko Štor. Hvala i svima onima koji su pomogli svojim radom, a to su Dijana Straga, Nataša i Mirko Faktor, Toma Turković, radnici Vrata Slavonije. Da nije bilo i naših sugrađana „strujića“, šteta bi bila i puno veća tako da hvala Zvonku Martinoviću, gospodinu Dinku i radnicima HEP-a Lipik koji su istu večer bili na mjestu događaja, a samo par dana nakon toga pustili su struju u donji dio kuće i time spasili sadržaj hladnjače i frižidera.
Na kraju ne mogu ne zahvaliti na financijskoj pomoći koja je došla što fizički u ruke, a što na moj račun koji sam uz vaš nagovor objavila… Hvala Ivanu Kozini, Davorinu i Miladi Francetić, Vladi i Ani Mihalić, Željku Sarvašu, Rudanu Furdi, Nataliji Kukec, Katici i Tamari Basta, Snježani Vujatović (Mistena), Jasni Nigović, Ani Bilić, Josipu Becu, Gordani Horvat, Verici Gluščić, Anamariji Jozić, Mirjani Turuk Zubčić i ekipi iz Istre koja ne žele biti imenovana, ali hvala vam od srca svima.
Hvala djelatnicima Crvenog križa Pakrac i Danijeli Kiš na ustupljenom sušilniku. Kao šećer na kraju, hvala mojoj djeci i njihovim partnerima koji su bili uz nas čitavo vrijeme.
Na kraju svega ovog mogu reći i Bože hvala ti što još uvijek imam roditelje uz sebe, a vama svima hvala što ste uz nas financijski, radom i molitvom. Neka oproste svi koje sam možda zaboravila spomenuti, puno vas je i još jednom hvala vam svima što već jeste i što ćete još pridonijeti da moji roditelji ponovo imaju svoj dom.
Sretan Božić i nova godina svima.
U Pakracu 8. prosinca 2023., Željka Omerzo
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1108
„Latica”, udruga roditelja djece i osoba s posebnim potrebama Pakraca i Lipika 8. prosinca je izvijestila okupljene na Redovnoj skupštini u prostorima udruge u Pakracu o provedenim aktivnostima u 2023. godini te iznijela planove za 2024. Podnoseći izvješće o radu u 2023. godini, predsjednica Radmila Relić Zerdin istaknula je provedbu raznih projekata preko kojih su značajno unaprijedili socijalne usluge osobama s posebnim potrebama te proveli različite aktivnosti u odličnoj suradnji s Centrom za inkluziju Pakrac/Lipik. Skupštini su u ime naših dvaju gradova prisustvovali Marijan Širac, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti i gospodarstvo Grada Pakraca te Irena Tutić, voditeljica Odsjeka za pravne poslove, graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Lipika.
Ugovorom s Gradom Pakracom, proveden je projekt „Uključimo se u zajednicu“, vrijednost projekta je 664 eura s ciljem povećanja učinkovitost i sposobnosti udruge za unapređenjem socijalnih usluga te poboljšanju kvalitete života naših korisnika. Projektom je omogućen nastavak realizacije Programa poludnevnog boravka gdje osiguravaju dio troškova prijevoza korisnika, obroke i materijale za radionice.
S Gradom Lipikom proveden je projekt „Program poludnevnog boravka u centru Latica“, kojim su osigurali sredstva u visini dvije tisuće eura. Cilj projekta bio je podizanje
ljudskih kapaciteta udruge te senzibilizirati javnost za probleme osoba s invaliditetom.
Osim dobre suradnje s oba grada, potpisan je i ugovor s Požeško-slavonskom županijom u vrijednosti od 1300 eura kojim su kroz projekt „Pružimo im priliku“ povećali socijalnu uključenost osoba s posebnim potrebama u zajednicu kroz niz aktivnosti poput raznih odlazaka na kavu u lokalne kafiće, posjete radnog centra Inkluzija i udruge "Korak Dalje".
Završen je i Europski projekt IMPET-U iznosa nešto više od 21 tisuće eura financiran preko Nacionalne zaklade, a koji im je pridonio dva nova zaposlenika. Trajao je godinu dana te završio je u ožujku, a nastavljaju s provedbom projekta "Širenje mreže socijalnih usluga" uz novi ugovor s Ministarstvom vrijednim 25 tisuća eura preko kojega su također zaposlene dvije osobe.
Zaključen je i trogodišnji ugovor s Ministarstvom rada i socijalne politike kroz projekt "Latica po latica" u vrijednosti od nepunih 18 tisuća eura preko kojega je Dnevno-radni centar pružao raznovrsne usluge korisnicima, uključujući prijevoz, zdrave obroke te održavao kreativne i terapijske radionice.
Sa završetkom školske godine u lipnju uspješno su završili provedbu projekta vezanog za pomoćnike u nastavi pod nazivom „Uz tebe mogu sve“ financiranog od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja u vrijednosti 22 tisuće eura. Projekt je vezan za školsku godinu 2022/2023. i djecu s poteškoćama s područja Pakraca i Lipika koja pohađaju školu Rudolf Steiner u Daruvaru. Kroz projekt je Udruga imala zaposlenih šest pomoćnika u nastavi, a potpisali su nastavak projekta „Uz tebe mogu sve II“ vrijednog 59 tisuća eura, za školsku godinu 2023/2024. i zaposlili također šest pomoćnika u nastavi za istu djecu kao i prethodne godine.
Planovi za 2024. godinu - invalidsko pomagalo je prioritet
Humanitarnim koncertom u Hrvatskom domu Dr. Franje Tuđmana zaključili su sadržajnu 2023. prikupivši više od dvije i pol tisuće eura za kupnju invalidskog pomagala, prioritetne stavke plana za nadolazeću godinu. Također, u 2024. godini "Latica" planira nastaviti suradnju sa svim spomenutim suradnicima te i dalje djelovati kao dobrovoljna socijalno-humanitarna neprofitna organizacija, poboljšavati kvalitetu života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Planiraju i okupljati roditelje, članove obitelji i stručnjaka te nastaviti suradnju s Centrom za inkluziju Pakrac/Lipik, nastaviti pratiti natječaje za projekte, zaposliti dodatnu osobu u dnevnom centru te proširiti aktivnosti usmjerenih na djecu kojoj je potrebna pomoć u praćenju nastave, a provode i projekt "Uz tebe mogu sve II" financiran od Ministarstva znanosti i obrazovanja do kraja školske godine 2023/2024. Kao i ove godine, sudjelovat će na Olimpijadi, natjecateljskim igrama na lipičkim bazenima, šetati gradovima, odlaziti na izlete, održavati razne radionice te obilaziti manifestacije poput Slavonskog banovca, Ajvarfesta te Božićnog i Uskršnjeg sajma.
Nakon jednoglasno prihaćenih svih točki dnevnog reda, Skupština je završena dirljivim riječima Lipičanina Nebojše Ljepoje koji je Udruzi zahvalio na svemu što rade ne bi li uljepšali život osobama s posebnim potrebama. "Ovdje sam upoznao mnogo novih osoba i stekao prijateljstva. Pazite nas kao na svoju djecu, a zahvaljujući vama mi možemo puno. Da nije bilo naše "Latice" i predsjednice Radmile, ja ne bih mogao ići na koncert Željka Bebeka, a također mi je jako drago bilo posjetiti Daruvar u kojemu nisam bio 30 godina. Zahvaljujem se svim bivšim i trenutnim zaposlenicima jer da nema vas, moj život bi bio dosadan."
- PIŠE: Franjo Delač
- 1490
U Hrvatskom domu „Dr. Franjo Tuđman“ sinoć je održan koncert duhovne glazbe na kojemu su nastupile tri glazbene skupine, uključujući domaće predstavnike, vokalno-instrumentalni sastav Vita Nova, kao i dva solista koji su se predstavili svojim autorskim pjesmama. Program je vodio Mario Barać, koji je nakon uvodnih riječi predstavio skupinu Vita Nova te napomenuo kako je upravo ona bila i jedan od konceptualnih inicijatora ovog festivala koji je dogurao do svog 25. izdanja.
„U poslijeratno vrijeme u razorenom gradu, osim obnove kuća, cesta i infrastrukture, trebalo je tražiti načine i kako obnoviti duh, kako vratiti nadu, mir i vjeru u sutra. U to vrijeme, Vita Nova je već sudjelovala na nekim koncertima i festivalima, pa se rodila ideja za organiziranje jednog takvog događaja i ovdje, u Pakracu, da se pjesmom i molitvom u grad vrate nada i vedrina. Projekt je nazvan Festival duhovne glazbe: Hodočašće u došašće, a prvi, na kojemu je nastupilo sedam izvođača, održan je 5. prosinca 1998. godine“, rekao je Barać.
Vita Nova je uvela ispunjenu kino-dvoranu Hrvatskog doma u slavljeničko raspoloženje, a nakon njihovog nastupa, pozornicom su se izredali Danijel Leko iz Slavonskog Broda, zatim slavljenički tim EHO iz Zagreba, pa Davor Terzić koji je potegao skroz iz Rovinja, da bi večer zaključio sastav Nebeski znak iz bliske nam Nove Gradiške.
Ljubitelji duhovne glazbe mogli su uživati i zapjevati uz neke poznate i srcu drage duhovne pjesme kao što su Tu sam da te slavim, Velik si i Moj Isus, ali i upoznati novi opus plodnih kantautora Leke i Terzića, sada već pomalo veterana hrvatske scene duhovne glazbe.
Ugodnu večer slavljenja Boga pjesmom i molitvom zaključio je Nebeski znak iz Nove Gradiške, a čitavoj manifestaciji prethodili su paljenje druge adventske svijeće i sveta misa u katoličkoj crkvi.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1415
Većina nas ne može zamisliti zimu bez meda koji se najčešće konzumira u šalici toplog čaja, namazan na kruh ili ga jednostavno uzmemo „na žlicu“ pri prvim simptomima prehlade i gripe kako bi nam umirio grlo i podigao imunitet. U prošlosti je med bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali, a zbog njegovih antibakterijskih i protuupalnih svojstava smatra se jednim od najboljih prirodnih lijekova.
„Biti pčelar znači voljeti, ali i učiti od tih vrijednih i marljivih malih životinjica koje nam trebaju biti primjer u organizaciji svakodnevnog života i rada“, napisao je 2017. godine u predgovoru knjige „50 godina pčelarstva u Pakracu i Lipiku“ tadašnji predsjednik Udruge pčelara Robert Androić. S obzirom da je ove godine napustio tu funkciju, razgovarali smo s njim o problemima lokalnih pčelara, ali i o ovogodišnjoj pčelarskoj sezoni, cijenama meda i savjetima koje ima za mlade pčelare.
Ovogodišnja pčelarska sezona je završila. Kakvom ju ocjenjujete?
Za nas koji imamo stacionarne pčelinjake nije bila dobra, jer ovisimo o položaju, a ove godine nije bilo voćne paše. Voćke su u proljeće procvjetale ali ih pčele nisu mogle posjećivati zbog kiša, zatim je u travnju došao mraz pa je smrznulo i ono malo što je bilo.
Oni koji imaju seleće pčelinjake, a njih je u našoj udruzi 20-ak, su bolje prošli jer su ih premještali primjerice na područje zasijano uljanom repicom, zatim gdje je dobro cvjetao bagrem, a ove godine je to bilo oko Batinjana, Banovca, Majura... Odlazili su i dalje, u Novsku na amorfu, poznatiju kao kineski bagremac, koje sve više ima i kod nas. To je jako dobra medonosna biljka i za nas pčelare „dušu dalo“, a inače je korov. Može se odlaziti na kesten, potom u Liku na vrijesak ili na suncokret u istočnu Slavoniju. Iako je selećima bila bolja godina, mogu reći da je ipak lošija nego prošla, koja je svima nama bila jako dobra.
Iako je proljeće bilo kišno, imali smo dugo, toplo ljeto. Kako ono djeluje na pčele?
S obzirom da nama sezona završava početkom kolovoza, ova topla jesen pčelama nikako ne odgovara. Ne mogu se smiriti nego lete naokolo, rade grabež, pljačkaju jedne druge, jer su zajednice jake, a nemaju što drugo raditi. Onda moramo pribjegavati raznim trikovima da spriječimo takvo ponašanje. Zadnji, u listopadu, cvate bršljan pa onda još znaju letjeti da pronađu koji cvjetić, isto tako i maslačak…, no uglavnom nema više ničega.
Zima nam je inače najkritičnije razdoblje. Tada se pčele skupe u klupko i u njemu održavaju temperaturu. Potrebno ih je prehranjivati pogačama, sačinjenima od šećera i meda, ali one su racionalne životinje i jedu samo onoliko koliko im treba da prežive.
Imaju li pčelari pravo na odštetu u slučaju loše godine? Može li se tražiti naknada barem od Grada?
Da, tražili smo već i ranije, a i ove godine ćemo, od Pakraca i Lipika. Na županijskoj razini postoje Javni pozivi za dodjelu potpore za prihranu pčelinjih zajednica na koje se isto javljamo, tako da zaista mogu reći da imamo razumijevanja i od strane naša dva grada i županije.
Osim vremenskih prilika, koji su najveći neprijatelji pčela/pčelara?
Prva i osnovna je varroa. Taj nametnik u obliku krpelja prikači se za pčelu dok je još ličinka i siše joj krv. Onda pčela izađe iz legla već oslabljena, a to oslabi i pčelinju zajednicu koja naposljetku propada. Varroa se jako brzo širi, prenose ju same pčele, ali i drugi kukci te se suzbija lijekovima koji se daju kad nema unosa nektara, najčešće u kasnu jesen ili zimu. Osim klasičnih lijekova, postoje i prirodni na bazi timola, oksalne, mravlje, mliječne kiseline i slično, koji su također djelotvorni, ali zahtijevaju veću upornost i češću primjenu.
Osim varroe, prijete nam još i azijski stršljenovi koji su jako agresivni i za dva dana pobiju cijelu košnicu. Također, postoji i etinea, nametnik, kornjaš, koji ne napada pčele, ali se nastanjuje u vosku i pčele mu ne mogu ništa. Tih vrsta za sada još nema u Hrvatskoj, ali došle su do Italije, odnosno Slovenije… U Udruzi su nam držali predavanja o tome pa se polako pripremamo i za takve probleme.
S obzirom na lošu godinu, kakve će biti cijene meda? Gdje ga najčešće prodajete i kako se formira cijena?
Nešto je porasla cijena. Prije se med prodavao po 40-ak kuna, a sad je na nekih osam eura, za teglicu od 720 ml, odnosno 900 g. Postoje i oni skuplji, od desetak eura, ovisno o vrsti.
Većina pčelara ima registrirano Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i prodaje na kućnom pragu, dok oni koji med prodaju pod svojim etiketima, primjerice na sajmovima, moraju imati prijavljenu i vrcaonu meda. Što se tiče cijene, uglavnom se u Udruzi dogovaramo i držimo podjednake cijene.
Može li domaći med konkurirati onom jeftinijem, u trgovinama?
U trgovinama možemo pronaći med koji je mješavina meda iz Hrvatske i drugih zemalja. Iako je proizvođač dužan na deklaraciji navesti države porijekla, ne može se znati koji postotak meda je hrvatski med, a koji preostali.
Većina pčelara s našeg područja ima manji broj košnica i uglavnom proizvodi med za vlastite potrebe ili nešto malo za prodaju, dok ih tek nekoliko ima preko 200, 300 košnica i oni prodaju velikim otkupljivačima kao što su Pip, Trenton i slično.
Na koji način možemo prepoznati krivotvoreni med?
Najjednostavnije je staviti ga u hladnjak, pri čemu će se čisti med u kratkom roku kristalizirati, dok onaj umjetno stvoreni, šećerni sirup, ostaje u tekućem stanju. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i svaki med će se na sobnoj temperaturi s vremenom kristalizirati. Jedino bagremu treba najduže, do dvije godine.
Najtraženiji bagremov med
Koja vrsta meda je kod nas najzastupljenija i koja se najčešće kupuje?
Kod nas uvjerljivo bagrem! Najviše se proizvodi, ali i najtraženiji je. Vjerojatno zato što je najblaži, nije jakog okusa. Dosta je zastupljen i cvjetni med, s tim da imamo onaj ´prije bagrema´ u koje spadaju primjerice voćke i maslačak, te ´poslije bagrema´ koje čine livada, kupina, svibovina…On je najzdraviji zato što je sastavljen od različitih vrsta peludi.
Bude i nešto kestenovog, zatim repičinog meda, a sad se kod nas javlja i medljikovac, koji ranije nismo imali. Radi se o jedinom medu koji je životinjskog porijekla, napravljen od sluzi koju ispuštaju lisne uši kako bi se obranile od mrava. Pčelama je ta sluz slatka i zato ih privuče. Specifičan je po tome što nema toliko vitamina kao ostali medovi već ima više minerala kao što se mangan, željezo, cink...
Koje još proizvode, osim meda, proizvode naši pčelari?
Dosta se proizvodi propolis, smolasta tvar koju pčele prikupljaju s drveća, a služi im za dezinfekciju košnice i za zatvaranje rupa. Dokazano je da zaista ima ljekovita svojstva i povoljno djeluje na različite tegobe. Njega moramo rastvoriti u 96-postotnom alkoholu, ali kad se konzumira, može se slobodno ostaviti otvorena bočica kako bi alkohol ishlapio, a ljekovitost će ostati. To govorim za odrasle osobe i preporučam da se uzima nakapan na keks, svako jutro po pet kapi, a kad je netko bolestan, onda deset kapi. S druge strane, za djecu se mora koristiti posebna tekućina, bezalkoholna, koja je dosta skupa, tako da ju nitko od nas ne primjenjuje. Najbolje je kupiti gotovi propolis za djecu u ljekarni.
Imamo i pelud, s tim da s njim treba biti obazriv jer on služi za hranjenje legla. Ako je jaka paša onda se može ubirati više, ali kad je ovako slabija godina onda moramo ostaviti pčelama. Matičnu mliječ je teško proizvesti, tako da se time ne bavimo.
Postoji li kod nas ekološka proizvodnja meda? Šta ona podrazumijeva i je li isplativa?
Koliko mi je poznato, ja se jedini u županiji bavim ekološkim pčelarstvom. Zahtjevna je to i skupa proizvodnja jer se trebaju zadovoljiti točno određeni uvjeti. Primjerice, ne smije se kupovati vosak nego se morati imati svoj, ne smiju se koristiti klasični lijekovi već samo prirodni, odnosno ekološki koji su i skuplji, zatim se ne smije prihranjivati običnim nego ekološkim pogačama ili medom, moramo koristiti inox žice i vijke, bojiti košnice vodenim umjesto uljanim bojama…
Na pitanje je li isplativo, odmah ću reći da nije, ali sam se uvjerio kakva se sva „kemija“ koristi u klasičnoj proizvodnji i zbog toga sam prešao na ekološku. Jednom godišnje me obilazi kontrola kako bi provjerila radim li sve po propisanom pravilniku.
Može li se od pčelarstva živjeti ili je većini to ipak samo hobi?
Da bi netko živio od pčelarstva mora imati barem 300 košnica, mora biti seleći i ne može biti ekološki, dok se uz posao, ako se netko stvarno želi tome posvetiti, može držati 50 do 60 košnica. To govorim iz vlastitog iskustva.
Kako sam ranije rekao, najkritičniji je zimski period. Ljudi znaju preambiciozno krenuti u bavljenje pčelarstvom, pa im se dogodi prva zima, dosta njih se ne snađe i ostanu bez svega. Uvijek preporučam početnicima da krenu sa maksimalno pet košnica i prvo vide mogu li uopće raditi taj posao. To je posao koji ide polako.
Slaba zainteresiranost mladih
Ima li kod nas zainteresirane mladeži za bavljenje pčelarstvom?
Jako malo. Uglavnom su pčelari od 40 godina pa na više.
Koliko pčelara ima Udruga?
Naša udruga broji oko 50 pčelara i ima ih još nekoliko koji nisu članovi udruge, ali imaju po par košnica. Svatko, bez obzira bio član ili ne, mora se prijaviti u evidenciju pčelinjaka tako što u prosincu ispuni formular i donese ga u Udrugu. Ti se podaci prosljeđuju u Pčelarski savez koji ih dalje šalje Ministarstvu poljoprivrede. To je važno pogotovo u slučaju pojave bolesti i veterinarski inspektor može kazniti svakog tko nema prijavljen pčelinjak.
Postoje li edukacije za pčelare i koliko su one korisne?
Jednom smo organizirali edukaciju, prije desetak godina, u suradnji s Pučkim učilištem, koja se sastojala od teoretskog i praktičnog dijela. No treba skupiti dovoljan broj polaznika da bi se organizirala, a i nije baš jeftina. Taj prvi put su nam gradovi Pakrac i Lipik pomogli i sufinancirali dio troškova. Jednom smo se prijavili i na neki program Ministarstva poljoprivrede upravo namijenjen edukaciji, no nismo prošli. Zainteresiranih uvijek ima, ali kažem, uglavnom je financiranje problem.
Dobro dođu edukacije, pogotovo za početnike, no danas su drugačija vremena i puno se toga može pronaći i na Internetu, društvenim mrežama…
Kakav je Vaš savjet za nekoga tko bi se želio baviti pčelarstvom? Kolika su financijska ulaganja za početnike?
Lijep je to posao, makar nije lak. Netko zna doživjeti šok kad mu preko zime ugine nekoliko zajednica pčela. Postoji jedna izreka koja kaže: „Dobar pčelar postaješ kad ubiješ barem milijun pčela.“ Nisi ju namjerno ubio, ali nisi ni znao što poduzeti u tom trenutku. Danas pčele više ne mogu opstati same, postale su ovisne o čovjeku, upravo zbog sve više bolesti.
Što se tiče ulaganja, za početak treba nabaviti košnice, obavezno nove. Cijena jedne je oko 450 kuna, odnosno recimo za pet komada 2250 kuna. Zatim vosak, satna osnova, koji je najskuplji dio, gdje kilogram dođe stotinjak kuna, a treba vam 15 kilograma. To je još 1500 kuna. Treba još boja, žice, vijci… Roj pčela košta oko 200 kuna, što je za pet košnica ukupno 1000. Osim toga, treba kupiti odijelo, rukavice, dlijeto, četku… Ako sve zbrojimo, to je najmanje pet do šest tisuća kuna, odnosno sada nekih 650 do 800 eura.
Korisno je raditi uz nekog starijeg, iskusnijeg pčelara, ali i uključiti se u Udrugu gdje se može dobiti puno informacija i dosta toga naučiti.
Vaša Udruga ima dobru suradnju sa školama, jer godinama darujete učenike malim paketićima meda. Jesu li djeca zainteresirana za rad pčelara?
Da, obično smo naš med odnosili u Pčelarstvo Daruvar da nam pune u male teglice koje smo onda dijelili učenicima, s tim da se mora posebno platiti da na njima piše Udruga Pakrac-Lipik za što su nam lani naši gradovi odobrili dodatna sredstva. Znali smo darivati i vrtić, odjel pakračke pedijatrije kao i Udrugu Latica.
Djecu u školama smo znali obilaziti u vrijeme obilježavanja Dana meda. Ja sam išao u školu u Prekopakri, ali ne stignem svake godine zbog obaveza. No djeci je to bilo zanimljivo, vole isprobavati odijelo, proučavati i liznuti saće…
Teško do promjena u Udruzi
Šest godina, od 2017. do 2023. bili ste na čelu lokalne Udruge pčelara. Sad kad gledate s odmakom, možete li navesti što se promijenilo u Vašem mandatu i koji je najveći problem lokalnih pčelara?
Imao sam volje za nekim promjenama no nisam zadovoljan uspjehom. Pokušao sam sugerirati prijavljivanje na natječaje preko europskih fondova, ali za to nije bilo sluha u Udruzi. Zatim sam od oba grada tražio prikladniji prostor za rad jer smo trenutno na posljednjem katu u Staroj školi, gdje je starijim članovima teško uspeti se. Ni tu nisam naišao na razumijevanje. Također sam inicirao da u Udruzi sami proizvodimo pogače, što opet među članovima nije prihvaćeno, tako da sam digao ruke od toga.
Međutim, uspio sam uvesti neke novine, primjerice da organizirano nabavljamo lijekove, pogače, burad… S obzirom da smo naručivali veću količinu, dovozili su nam ih ovdje, a i povoljnija je cijena naravno. Također, uveo sam obavještavanje svih pčelara putem SMS poruka, a i pomirio sam se i povezao s nekim Udrugama s kojima se nismo najbolje slagali.
Moram reći da svi vole prigovarati, ali kad se treba nešto napraviti, onda većinom rade isti ljudi.
Kakav je Vaš osobni odnos prema pčelama i pčelarstvu? U kojoj mjeri je ono prisutno u Vašem životu i zašto ste se uopće počeli time baviti?
Krenuo sam 2010. godine tako što sam posudio knjigu o pčelarstvu i počeo proučavati. Jednostavno sam se zainteresirao za njih. Susjed je imao pčele pa sam ponekad kod njega malo gledao kako radi, ali nikad prije nisam radio sa pčelama.
Sad imam 30-ak košnica, a najviše sam imao oko 60. Moram priznati da sam ih malo zapustio jer sam si uzeo previše drugih obaveza. Osim redovnog posla imam još i ranč, bavim se stočarstvom po sistemu krava-tele i ponekad nemam dovoljno vremena za pčele, no ne mislim odustati. Previše su mi se uvukle pod kožu.
- PIŠE: Pakrački list
- 832
Festival duhovne glazbe bit će upriličen u Hrvatskom domu „Dr. Franjo Tuđman“ sutra, u subotu 9. prosinca, a prethodit će mu paljenje 2. adventske svijeće na Trgu bana J. Jelačića i sv. misa u župnoj crkvi Uznesenja BDM Pakrac. Na festivalu će sudjelovati više glazbenih sastava i samostalnih izvođača iz raznih dijelova Hrvatske, tako da je za pretpostaviti kako će ljubitelji duhovne glazbe moći uživati u raznovrsnim aranžmanima omiljenih duhovnih pjesama.