Vijesti

: PIŠE: Pakrački list; 04. siječnja 2024; 1397

Od 1. siječnja 2024. godine, Grad Pakrac je dosadašnju platformu za prijave komunalnih nereda zamijenio novom, Popravimo.hr, kako bi još efikasnije rješavali komunalne probleme, unaprijedili brigu o okolišu i čistoći našeg grada, navodi se na službenim stranicama Grada.

Popravimo.hr omogućuje jednostavno prijavljivanje komunalnih nereda putem mobilne aplikacije, ali i putem web stranice na adresi pakrac.popravimo.hr.

Bez obzira koristite li mobilnu aplikaciju ili web-stranicu, imat ćete mogućnosti prijave te uvid u status rješavanja prijava.

Nova platforma omogućuje vam:

Jednostavnu prijavu: U samo nekoliko koraka možete prijaviti komunalni problem s detaljnim opisom ili priloženom fotografijom.
Preglednost i transparentnost: Svi korisnici aplikacije ili web stranice mogu pratiti stanje svojih prijava te imati uvid u postupak rješavanja problema.
Anonimnost po vašoj želji: Možete odabrati želite li prijaviti problem anonimno ili s kontakt informacijama kako biste pratili rješavanje prijave.

Ova promjena ima za cilj olakšati proces prijave komunalnih problema te omogućiti brže i učinkovitije rješavanje istih. Primjerice, putem web-stranice na adresi pakrac.popravimo.hr, na karti je moguće uključiti u katalogu slojeva prikaz “Rasvjetna mjesta” te na jednostavan način locirati točno ono rasvjetno mjesto za koje se želi prijaviti kvar.

Važno je da se uz svaku prijavu priloži fotografija koja će se osim ukazivanja na problem u sustavu koristiti kao geolokacija samog problema.

Vaša suradnja je ključna u očuvanju našeg okoliša i čistoće grada. Hvala vam što brinete o našem zajedničkom prostoru i što doprinosite stvaranju ugodnijeg okruženja za sve nas.

QR kod za preuzimanje aplikacije Popravimo.hr na vaše Android mobilne uređaje (Google Play)

Izvor: Grad Pakrac

: PIŠE: Silvia Feltrin; 03. siječnja 2024; 7018

Brita Savi iz Pakraca, prva je pakračka beba rođena u ovoj godini u pakračkom rodilištu. Malena Brita, majke Ivone i oca Tončija, rođena je 2. siječnja u 22,40 sati, težine 4645 g i 51 cm dugačka, a prva mala Pakračanka prvo je dijete ove mlade obitelji.

Novu sugrađanku danas je u pakračkom rodilištu posjetila gradonačelnica Anamarija Blažević i darivala prigodnim poklonom te bonom u iznosu od 150 eura, a novom članu obitelji Savi poželjela je najviše zdravlja i sretno djetinjstvo. Kako je rekla majka Ivona, termin poroda bio je krajem prosinca, no djevojčica je ipak odlučila doći na svijet u novoj, 2024. godini. Porod je prošao bez ikakvih problema, a malenu Britu dočekali su dr. Igor Šket i primalja Valentina Batković.

Brita je prva beba rođena u pakračkom rodilištu u 2024. godini, a u prošloj godini rođeno je 423 djece (207 djevojčica i 216 dječaka), od toga je 85 s pakračko-lipičkog područja.

: PIŠE: Franjo Delač; 03. siječnja 2024; 1010

Ulazak u novu godinu obilježilo je uvođenje nove valute – eura, na koji smo se čitave godine, neki uspješno, a neki manje uspješno, pokušavali naviknuti. Učili smo se množiti sve sa 7,5 kako bismo došli do protuvrijednosti u kunama, gledali one sitne cijene dolje desno i pokušavali se prisjetiti koliko je to koštalo prije. Cijene su, potpirene inflacijom i prilikom koja se trgovcima ukazala uvođenjem nove valute, neprestano rasle, ponekad se činilo i nekontrolirano, a potrošači su se našli između čekića (inflacija) i nakovnja (nova valuta). Čini se kako smo danas, godinu dana kasnije, ipak spremni reći posljednje zbogom kuni, uz koju smo kao Pakračani zbog stare kovnice novca i posebno vezani. Čak i oni koji još uvijek vrijednost namirnica i ostalih artikala računaju u kunama prihvatili su novu situaciju i inicijativa za produljenje roka za dvojno iskazivanje cijena ne nailazi na naročito plodno tlo. Euro je tu, ne odlazi nikud, a kuna se ne vraća, tako da smo primorani zaboraviti na „puta 7,5“ i naviknuti se na novu, europsku monetu.

Ipak, inflatorni pritisak nije nužno donio samo glavobolje potrošačima i veću zaradu prodavačima – donio je i pritisak na rast plaća te je tako prosječna neto plaća u našoj županiji premašila „čarobnu granicu“ od 1000 eura. Premda to ne znači kako većina zaposlenih prima 1000 eura ili više, jer medijalna plaća nešto je niža, ipak su mnogima plaće porasle, a njihov dodatni blagi porast stiže nam i nakon Nove godine zbog ukidanja prireza. Iako rast plaće na razini od 10-ak ili 20-ak eura ne djeluje puno, svaki pomak u pravom smjeru ipak je dobrodošao. Osim toga, u siječnju i srpnju izvršeno je i usklađivanje mirovina, koje su na taj način također povećane. Povećan je i iznos božićnica koje je Grad ove godine dijelio umirovljenicima, s prošlogodišnjih 150 kn (20-ak eura) na 35 eura.

I gradski proračun koji je početkom godine donesen u iznosu od 7,14 milijuna eura izazvao je određene prijepore među vijećnicima, gdje su vijećnici SDP-a rekli kako ga neće podržati, zahtijevajući ukidanje prireza, povećanje izdvajanja za studentske stipendije i mjere pronatalitetne politike. Prirez je u međuvremenu ukinut, Grad radi na izradi plana stipendiranja deficitarnih zanimanja (poglavito medicine), a pronatalitetna politika u određenoj se mjeri provodi programom 3+, gdje roditelji troje ili više djece imaju određene financijske beneficije, uključujući između ostalih i upola nižu cijenu vrtića. Čini se dakle kako konstruktivni prijedlozi oporbe ne prolaze „pored ušiju“, već u Gradu ipak imamo svojevrstan dijalog u kojemu se svatko može čuti, a prihvatljivi i korisni prijedlozi nerijetko bivaju uvaženi, bez obzira na to s koje strane dolazili.

U ožujku su gradski vijećnici dodijelili tri zlatne plakete „Grb Grada Pakraca“, a dobitnici su bili Tea Silađi za područje kulture, Udruga invalida rada Pakrac-Lipik za područje zdravstva i socijalne skrbi te Slavko Vuić za područje fizičke kulture. Istovremeno „Pečat Grada Pakraca“ dodijeljen je Deanu Nagyu, dr. Ivici Turuku, Marijanu Gašparu (posmrtno), Peri Tutiću, Zlatku Grčeviću i Željku Trohi.

Kraj pandemije i ljetno nevrijeme

Nakon tri godine agonije, u svibnju ove godine naposljetku je proglašen službeni kraj pandemije koronavirusa. To je značilo kako se napokon možemo oprostiti od upotrebe maski u zatvorenim prostorima, pravila o socijalnom distanciranju, ograničenja broja ljudi na okupljanjima i sličnih „novonormalnih“ propisa na koje smo tijekom godina već pomalo i navikli, ali na njih i oguglali. Ova podla i napasna pošast odnijela je mnoge živote, ostavila zdravstvene posljedice kod brojnih oboljelih, ali i donijela prijepore u vezi cjepiva te podijelila društvo na „pelcovane“ i „nepelcovane“.

Naviknuti na temperaturne ekstreme, bili smo spremni na još jedno vrelo ljeto, međutim ono što nas je zadesilo zateklo nas je nespremne te neugodno iznenadilo. Grmljavinsko nevrijeme koje je 19. srpnja pogodilo kontinentalnu Hrvatsku, a kretalo se u smjeru od zapada prema istoku, uzrokovalo je ogromne materijalne štete, pa tako i na našem području. Tih su dana pakrački vatrogasci imali 150 intervencija, većinom u Pakracu, a stradali su najviše krovovi kuća i stabla.

Naknadno je na razini države donesena odluka kako se vlasnicima objekata dodjeljuje pravo na nadoknadu u iznosu 60 % od utvrđene štete, čime je barem ovaj financijski udar ublažen, naročito građanima koji su ostali bez čitavog krovišta, a bilo je i takvih slučajeva. Ovaj je događaj pokrenuo priču o tome možemo li i u budućnosti očekivati slične nepogode, a mogao bi utjecati i na buduće prakse u gradnji, naročito krovišta.

Nema odmora dok traje obnova

Većina stambenih zgrada u Pakracu energetski je obnovljena u drugom, najvećem ciklusu obnove, kojim je u razdoblju od 2018. do 2020. godine obuhvaćena energetska obnova 19 zgrada. Ipak, još ima zgrada koje nisu energetski obnovljene, a u ovogodišnjem ciklusu prošle su dvije, na adresama Matice hrvatske 7 i Andrije Hebranga 8. U međuvremenu su stanari zgrade u Hebrangovoj odustali od obnove, odnosno natpolovična većina stanara nije bila spremna financijski participirati u troškovima, tako da će im još neko vrijeme postojeća fasada i stolarija morati biti dovoljno dobri. S druge strane, zgrada u Matice hrvatske dovršava se nešto sporijim tempom od prethodno predviđenog, ali ipak se danas pomalo već naziru konture nove fasade.

Lijepo je vidjeti obnovljen grad, živjeti u toplinski izoliranoj zgradi ili kući i voziti se novim prometnicama, međutim radi se o skupim i zahtjevnim zahvatima koje nije moguće izvršiti odmah i odjednom. Ipak, pomalo se obnavljaju prometnice koje su bile što stare i dotrajale, a što oštećene radovima na projektu Aglomeracije, tako da su sanirane ulice Stjepana Širca te Vukovarska i I. G. Kovačića, koje su dobile posve nov habajući sloj asfalta. Ukupna vrijednost radova na navedene tri prometnice bila je oko 175 tisuća eura, od čega je Grad Pakrac pokrio približno polovicu troškova, dok je drugu polovicu financiralo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Napustio nas je dobri duh Pakraca

U ožujku je naš donedavni suradnik Duško Kliček napisao reportažu o jednom našem sugrađaninu, za kakve se kroz dugogodišnji rad specijalizirao. I ne bi to bilo ništa posebno, tek jedna u nizu reportaža, da se nije radilo o priči o Zoranu Milakoviću – Zoki. Nikome tad nije bilo ni u primisli ono što će se dogoditi tek tri mjeseca kasnije, kada je Zoka u 51. godini života naglo i nenadano preminuo za vrijeme pohoda na Biokovo.

Zoka nije bio samo predsjednik Planinarskog društva „Psunj“ ili samo pripadnik Hrvatske gorske spašavanja. Nije bio ni samo planinarski vodič, instruktor i izviđač. Zoka je bio svojevrsni dobri duh Pakraca, koji je bio omiljen i rado viđen kamo god bi došao. Volio je ljude, volio je djecu, pjesmu, druženje, sport i planinarenje. Još je više volio prirodu, divio se njenim ljepotama i zagovarao njeno očuvanje kako bismo u njoj mogli uživati i mi, ali i budući naraštaji. Najviše od svega, kako je Kliček napisao u svojoj eulogiji, volio je svoje roditelje i sestru, svoju suprugu i sinove.

„Zoran je svojim preranim odlaskom ostavio jednu veliku prazninu koju je zauvijek odnio sa sobom. Ostavio je svoju obitelj, pakračke ulice čiji je godinama bio prepoznatljiv stanovnik, prijatelje, poznanike i suradnike, ali i sve šume, planine i staze kojima je kročio i za koje rekao da su svaka staza i svaka planina njegova pobjeda, njegov vrhunac, njegov Mount Everest. Nažalost, na jednoj od tih staza završio je svoj kratak, ali bogat život, koji će nastaviti negdje drugdje, na nekim drugim planinama i drugim stazama, tamo negdje, u vječnosti“, napisao je povodom Zokinog neočekivanog odlaska Kliček.

Sportski kutak

Bila je ovo godina relativno dinamičnih sportskih događanja i nadmetanja u kojima je bilo zanimljivosti u raznim sportovima od kojih neke pomalo neopravdano zovemo „manjim“ sportovima. Mladi pakrački kuglač Niko Kalvi početkom je godine postao hrvatski juniorski reprezentativac, a samo nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju, okitio se brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu. U paru s Osječaninom Franom Popovićem dogurao je do polufinala koje su tijesno izgubili od slovenskog para, ali bronca im nije mogla umaknuti. Kad smo već kod kuglanja, valja napomenuti i kako je ove godine kuglački klub „Pakrac-Papuk“, pod pokroviteljstvom Grada, organizirao prvi Pakrac Open, turnir na kojemu je nastupilo sveukupno 130 kuglača i kuglačica iz tri države i dvadesetak gradova.

Dinamično je bilo i u jednom sportu koji baš i nije poznat po dinamičnosti, a u pitanju je šah. Šahovski klub „Pakrac-Lipik“ po prvi je put igrao u 2. Hrvatskoj šahovskoj ligi – istok u koju se plasirao krajem prošle godine, međutim njihov je ples u višem rangu natjecanja ipak trajao samo jednu sezonu. Iako su drugoligašku avanturu završili na posljednjem mjestu, ipak se radi o rezultatskom iskoraku koji im je donio dodatno iskustvo. Nije to jedina drugoligaška priča, naime i stolnotenisači kluba Lipa plasirali su se početkom lipnja u 2. hrvatsku ligu, a ovom im prilikom želimo da pokušaju izbjeći sudbinu šahista i što dulje se uspiju zadržati u višem rangu natjecanja. Upravo u tome uspjeli su rukometaši RK LiPa koji su u travnju domaćom pobjedom protiv Broda osigurali ostanak u 2. HRL – istok.

Mladi motociklist Stefan Lenče nastavio je skupljati pobjede, pa je tako u lipnju pobijedio u obje utrke za Prvenstvo Slavonije, a izvrsnu formu potvrdio je nastupom u Kozarevcu, gdje je potvrdio naslov prvaka Hrvatske u klasi MX65, u konkurenciji od čak 20 vozača. Tijekom godine ostvario je neke dominantne pobjede na stazama diljem Hrvatske te potvrdio da njegovi uspjesi nisu nasumični i sporadični, već sad možemo reći kako imamo jednu ozbiljnu zvijezdu moto-sporta u nastajanju.

Za dobre vijesti nakon jesenskog dijela natjecanja pobrinuo se Hajduk Pakrac čiji su seniori trenera Dubravka Ljevakovića polusezonu međužupanijske nogometne lige Slavonski Brod – Požega završili na prvom mjestu. Teško je ne zamijetiti nevjerojatan učinak Filipa Matijaševića koji je u 12 ligaških nastupa postigao 26 pogodaka, a tome pridodao i 10 asistencija. Naslovom jesenskih prvaka okitili su se i kadeti Škole nogometa Li-Pa, koji su u dosadašnjem tijeku sezone upisali samo jedan poraz, a u svojim ligama prva mjesta trenutačno drže i stariji i mlađi pioniri. Pomalo je to nestvaran ulazak u sezonu kakvom se vjerojatno nitko nije nadao.

Valja naglasiti i kako se dječaci u dobi do 16 godina (kadeti i juniori) od ove sezone natječu pod nazivom Škola nogometa Li-Pa. Solomonsko je to rješenje sve izraženijeg nedostatka igračkog kadra u mlađim kategorijama kojima su se omladinski pogoni Hajduka i Lipika spojili u jedan klub. Dječaci postižu odlične rezultate te nam pokazuju za što su Pakračani i Lipičani, inače ljuti sportski rivali, sposobni kad udruže snage.

Manifestacije, sajmovi, obljetnice

Krajem svibnja održan je 11. po redu Multipak na čijoj su hi-fi izložbi sudjelovali izlagači od Makedonije do Slovenije, da ne kažemo od Vardara pa do Triglava, uz dodatak Mađara. Organizatori su zadovoljni time kako je manifestacija izgledala, kao i sveukupnom atmosferom koja je gradom tih dana vladala.

Osim Multipaka, koji grad već poslovično ispuni pozitivnim vibracijama, posebice zvučnim, najdominantnija gradska manifestacija uz koju grad posebno oživi svakako je Slavonski banovac, koji je ove godine napunio 14 godina te je sad već pravi tinejdžer. Sajam, koji neki po centralnom događaju kolokvijalno nazivaju i Grahfest, opet je okupio ljude sa svih strana, opet je bio veseo, pun zbivanja, živopisan i pun dobre energije – i opet je bio „najbolji dosad“. I iz turističke zajednice i iz Grada poručuju kako se već radi na pripremama za idući sajam, zabilježeni su sitni propusti, uočeni određeni prostori za napredak, tako da nam i dogodine vjerojatno pripremaju još bolji sajam nego što je bio ovaj. Ove godine nas je doduše poslužilo uistinu neobično toplo vrijeme za to doba godine, čak unatoč globalnom zatopljenju, tako da su posjetitelji sredinom listopada hodali u majicama kratkih rukava, upijajući zrake toplog jesenjeg sunca.

Održana je obljetnica „Bljeska“ 1. svibnja. Godine prolaze, ali neka sjećanja još uvijek ne blijede. Već je gotovo tri desetljeća prošlo od akcije kojom je oslobođena Zapadna Slavonija i kojom je utrt put ka utvrđivanju teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske. Danas već pomalo zdravo za gotovo uzimamo činjenicu da živimo u samostalnoj državi koja je punopravna članica EU. Ipak, tih dana situacija nije bila nimalo ružičasta i nije bilo sigurno hoće li se Hrvatska uspjeti osloboditi u svim svojim granicama. Zato je važno podsjetiti se tih vremena i herojstva svih onih hrabrih ljudi koji su svoje zdravlje i živote podredili slobodi države. Rat je bolna i traumatična tema, ali najmanje što možemo je odati pijetet i zahvalu svim braniteljima, bili da su položili svoj život za domovinu ili su i dalje ovdje, među nama.

Iz tog vremena, pa i nešto ranijeg, datira i oklopno vozilo TOP 1, s kojim su pripadnici hrvatske policije i satnije Bjelovar upali u zasjedu u Kusonjama u rujnu 1991. O tom događaju snimljen je i potresan ratni film Broj 55, a legendarni oklopnjak kojim su se stradali Bjelovarčani služili premješten je sredinom svibnja u Bjelovar, gdje je u rujnu obnovljen te vraćen u izgled približan originalnom.

I tako, sjećanjem na bremenite dane, pogled nam je okrenut prema boljem sutra. Naša je dužnost da teško plaćenoj i izborenoj slobodi damo smisao i da svojoj djeci osiguramo još bolje sutra. Jer upravo tako ćemo najbolje odati počast i zahvaliti svima koji su za to platili veliku cijenu.

: PIŠE: Pakrački list; 02. siječnja 2024; 1227

Ana Romanić nova je predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista „Pakrac-Lipik“ (UAB), odlučili su njeni članovi na redovnoj izbornoj skupštini što je 28. prosinca 2023. godine održana u vijećnici kurije Janković. Njena zamjenica će biti Nevenka Kranjčević.

Skupština je bila prigoda za usvajanje izvještaja i analizu prošlogodišnjih aktivnosti, kao i za postavljanje smjernica za rad udruge u nadolazećoj godini. Također, na skupštini su izneseni problemi s kojima se udruga susreće, njihova suradnja s Gradom i drugim udrugama na području grada.

Okupljene članove pozdravio je Nikola Ivanović, zamjenik požeško-slavonske županice iz redova srpske nacionalne manjine, ujedno i član Udruge, koji je zahvalio predsjedništvu na suradnji i podržao novoizabranu predsjednicu Romanić u daljnjem radu.

: PIŠE: Silvia Feltrin; 31. prosinca 2023; 2160

Mnogobrojni najmlađi sugrađani već su odbrojali „ponoć“ koja je za njih otkucala u 19 sati na pakračkoj gradskoj šetnici gdje su u pratnji roditelja sudjelovali na trosatnom novogodišnjem programu organiziranom od strane Grada Pakraca i Turističke zajednice.

Na prilično popunjenoj šetnici mališani su mogli uživati u predstavi, plesu, pjesmi i dobroj zabavi. Najviše pozornosti privuklo je popularno ocrtavanje lica, tj. facepainting jer je svatko od djece mogao odabrati motiv kojim će, uz šarene boje i šljokice, upotpuniti večerašnje, slavljeničko raspoloženje.

Ulazak u novu 2024. godinu obilježen je dječjim pjenušcem i vatrometom na radost svih okupljenih.

: PIŠE: Pakrački list; 31. prosinca 2023; 3548

Pišu: Domagoj Ajman, Franjo Delač i Silvia Feltrin

Već tradicionalno, uoči nove godine odlučili smo anketno ispitati sugrađane po čemu će pamtiti staru, 2023. godinu. Što smo stariji, čini nam se kako život brže prolazi. U mladosti skupljamo nova iskustva, radujemo se avanturama i svaka nam nova godina djeluje kao novi, neostvareni izazov koji čeka da ga savladamo. Kako godine prolaze, prioriteti se mijenjaju, a s njima i naša perspektiva. Stoga smo pokušali okupiti nekoliko sugrađana različitih profila i životne dobi te prikupiti njihove dojmove o godini koju se pripremamo napustiti.

LARA JOZIPOVIĆ: Putovanja, snimanje filma i upis fakulteta

Budući da je napokon prestala korona i sve zabrane vezane uz nju, a kako volim putovati, ove godine sam proputovala više no ikad. Bila sam u s prijateljicom u Veneciji na karnevalu u veljači, pa u Sloveniji, gdje smo išli s razredom, bili smo na Jelenovom grebenu, gdje smo mogli hraniti jelene. Osim toga, ljetos sam posjetila Rovinj i Bale u Istri gdje sam bila s kolegicama vizažisticama, ali i s profesoricom, koja je ondje povela nekoliko nas koje smo imale najbolje ocjene.

Ove sam godine bila maturantica i profesorica me pozvala sa sobom na filmski set. Radi se o novom hrvatskom filmu Hunting Tesla, odnosno Loveći Teslu, koji izlazi iduće godine, a moja je uloga bila šminkati glumce i pomagati profesorici kao vizažistica. Tako sam upoznala neke glumce, a na kraju sam završila i kao statist u filmu. Trenutno se online može pogledati trailer, u kojemu se čak može vidjeti i nas, snimljene iza scene. Mene i još par kolegica vizažistica fotografirali su na filmskom setu i objavili na stranici kao službene vizažistice filma, što mi puno znači, jer time su pokazali da cijene naš rad. Film se snimao na više lokacija; osim Zagreba, gdje smo mi bile uključene, snimao se još i u Londonu, New Yorku i Dubrovniku. Još jedna pozitivna strana toga što sam radila na filmskom setu bila je i ta što sam se izvukla s nastave, dodaje uz smijeh.

Najbolja stvar koja mi se ove godine dogodila ipak bi bila upis željene škole – Učiteljskog fakulteta u Slavonskom Brodu. Osim toga, ne smijem zaboraviti spomenuti i kako je teta rodila prije dva dana, zaključuje Lara opis svoje dojmljive godine.

MARKO LUJANAC: Nikad skuplja sjetva i nikad jeftinija žetva

Ovu godinu pamtit ću po tome što sam uredio prošle godine kupljenu obiteljsku kuću u koju sam i uselio sa suprugom i sinom. Osim toga, kupio sam traktor, John Deere 6520 i pripadajući plug, a s obzirom da obrađujem oko 40 hektara zemlje, s ove dvije investicije mogu reći da sam osigurao potrebnu opremu i sad sam miran do groba, kaže kroz smijeh.

Bio sam na ljetovanju sa suprugom, sinom i bratom, bili smo na Rabu tjedan dana. Tom smo prilikom u sklopu turističkog obilaska posjetili i Goli otok, što mi je bila davna želja. Ondje ima sedam zatvora, odnosno šest, pri čemu je sedmi zatvor u zatvoru.

Ovom godinom nisam zadovoljan, kaže, jer bila je nikad skuplja sjetva i nikad jeftinija žetva, tako da mogu reći kako nije bilo dobiti. Otkrio nam je i ekskluzivu, a to je da sa suprugom planira drugo dijete, tako da im samo možemo poželjeti sreću, pa osim jeftinije sjetve i skuplje žetve poželjeti i da im obitelj u ovo doba iduće godine bude bogatija za još jednog člana.

DAVOR HUŠKA: Obitelj i zdravlje su najvažniji

Najvažnija je obitelj, koja se iz godine u godinu povećava, Bogu hvala. Osim četvero djece, tu su i dvije unuke i to je zapravo najzanimljiviji i najvažniji dio života. Uz svakodnevnu jurnjavu na posao i s posla u Zagreb, na funkciju u ministarstvu koju obnašam već osam godina, sve više razmišljam o tome kako se bliži vrijeme mirovine i okrećem misli nekim drugim stvarima. Pri kraju sam s programom postdiplomskog obrazovanja, nakon čega se planiram aktivirati na dva sveučilišta, a to su Libertas i Fakultet turizma i regionalnog razvoja u Požegi koji se od prije godinu dana spojio sa sveučilištem Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Uz sve te aktivnosti treba ostati živ, zdrav, pa i normalan u ovim ludim vremenima i sve to skupa posložiti. Usput se već 29 godina bavim božićnim drvcima, što mislim da je najduži staž u toj branši u Pakracu, dok sin uzgaja jelene lopatare, što je opet jedinstven „hobi“ kakvim se ne bavi nitko drugi u našem kraju. U posao s božićnim drvcima ušao sam neplanski, jer prvotni plan bio je posaditi hektar smreke ili jele i čekati dok one ne narastu dovoljno da se mogu prodati u građu, kad vrijede puno više te smo namjeravali na taj način školovati djecu. Međutim, kuća se gradila, došla su djeca, novca je trebalo odmah, tako da smreke nisu dočekale da postanu grede, već smo ih sjekli i prodavali kao božićna drvca i tako se to spontano nastavilo sve do danas.

Ove smo godine bili na jednom dobrom putovanju, Rim – Vatikan – Napulj, u rano proljeće, jedno izvanredno putovanje i to je bio lijep doživljaj. Na putovanje sam išao sa suprugom i dvoje mlađe djece i bilo je krasno. Najviše me se dojmilo koliko je Napulj i dalje u znaku Diega Maradone, koji je prisutan na svakom uglu u vidu dresova, majica, grafita, slika, zastava…

DINO GALIJAŠ: Uvođenje eura bilo je bolno

Kao teniski trener i veliki zaljubljenik u bijeli sport ovu godinu ću pamtiti po uspješnosti u svom radu i po velikom broju zadovoljne djece, ali i njihovih roditelja. Budući da je u ovom poslu potrebno neprekidno usavršavanje i usvajanje najsuvremenijih smjernica rada u području tenisa, pohađao sam nekoliko edukacija kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Obiteljski odnosi su bili skladni, a priuštili smo si i više kratkih vikend putovanja u Rijeku, po Dalmaciji, Sloveniji… Ne mogu se sjetiti da je ove godine bilo nekakvih događanja koje bih želio zaboraviti, uglavnom je sve bilo uspješno i pozitivno. Možda jedino uvođenje eura - to je bilo bolno!

DUBRAVKA MAZZONI: Sretna sam zbog kćeri, veselim se unuku

Godinu na izmaku pamtit ću po tome što je starija kćer kupila stan i skućila se u Zagrebu, s čim sam jako zadovoljna, a mlađa je završila fakultet, vratila se u Pakrac i zaposlila u struci, u dječjem vrtiću. Što se tiče posla, odbrojavam još dvije, tri godine do mirovine, no uglavnom sam zadovoljna. Nama koji radimo u državnoj službi plaća je doduše nešto manja jer su nam ukinuli neke dodatke, ali najavili su od nove godine podizanje koeficijenta pa se nadam povećanju plaće. Većinu godišnjeg odmora provela sam čuvajući unuka u čemu sam uživala jer se ne viđamo često, no uspjeli smo suprug i ja otići na ljetovanje te četiri dana u Firencu. Napokon smo stari auto zamijenili novijim i mogu reći da se primijetila razlika u cijeni, od vremena prije uvođenja eura kad smo ga gledali i sad kad smo ga kupili. No, inače nisam osjetila neko znatnije poskupljenje primjerice po pitanju hrane ili kućanskih potrepština, jer uvijek kupujem samo ono nužno, pratim akcije i tako. U idućoj godini priželjkujem zdravlja i još unučadi!

ROBERT KLOBUČAREVIĆ: Napokon radim ono što najviše volim

Otvaranje vlastitog obrta je ono što mi je obilježilo cijelu 2023. godinu. Naime, do lipnja sam radio kao zdravstveni djelatnik u dječjem vrtiću Kockica u Lipiku gdje sam stekao jedno super iskustvo u radu s djecom. Nakon isteka ugovora odlučio sam podnijeti zahtjev za dodjelu Potpore za samozapošljavanje, jer iako sam po struci prvostupnik fizioterapije, tjelovježba je oduvijek bila moja strast koju prakticiram petnaestak godina i dosta sam uložio u obrazovanje u tom smjeru, stoga sam odlučio i profesionalno se time baviti. Projekt je prošao te sam otvorio Obrt za sportsku poduku Tempus meum. Moram priznati da je to bio iznimno naporan period, kako onaj dok sam radio dva posla, tako i ovaj kod otvaranja samog obrta. Radio sam po cijele dane, a svaki slobodni trenutak koristio za čuvanje kćerkice koja je još malena i ne ide u vrtić. No, sada napokon radim ono što najviše volim i u tome uživam, a vjerujem da ćemo u narednoj godini pronaći i malo vremena za putovanja koja nam ove godine baš i nisu bila opcija.

BILJANA SUDAR: Fokus na sportskom obrazovanju

Biljani Sudar, 20-godišnjoj studentici sportskog menadžmenta, 2023. godina ostat će u lijepom sjećanju. Među upečatljivijim događajima izdvojila je nova prijateljstva i preseljenje s obitelji na drugu lokaciju u gradu. Iako živi i studira u Zagrebu, Pakrac joj ima veliki značaj - ovdje je završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, nastupala za odbojkaški klub Volley Li-Pa, a studentske dane obilježila su joj predavanja velikih sportaša značajnih za hrvatski sport, poput Zorana Zekića, Mirka Filipovića i mnogih drugih čiji je utjecaj izrazito važan za napredovanje sporta u Hrvatskoj.

Obrazovanje smatra jako bitnim faktorom u svom životu pa tako paralelnim studiranjem i radom u Zagrebu osigurava financiranje smještaja i ostalih troškova koji su ove godine u Hrvatskoj izrazito porasli. „Krivac tomu je naravno uvođenje eura kao valute s kojom sam se izrazito brzo snašla, ali i izgubila osjećaj potrošnje što zapravo negativno utječe na raspodjelu mjesečnih troškova. Neprežaljene kune vjerujem da svima nedostaju i to je također jedan od događaja po kojemu ću pamtiti ovu godinu. Ovu godinu ocijenila bih čistom peticom jer sa sigurnošću mogu reći da je po pitanju zdravlja i mira u svijetu bolja od prethodne koju su obilježili COVID - 19, potresi i rat“, navela je između ostalog.

Želja za nadolazeću godinu joj je promocija svih grana sporta na području Pakraca i iskazivanje vrhunskih sportaša koji svojim trudom i zalaganjem utječu na postizanje vrhunskih rezultata krenuvši od nogometaša, odbojkašica, tenisača, trkača, rukometaša i svih ostalih velikih i malih koji svakodnevno doprinose svome gradu.

IVAN NOŽARIĆ: Rođenje blizanaca obilježilo život, a ne samo godinu

Zaposlenik obiteljskog Ugostiteljskog obrta i cateringa „Grill“, 34-godišnji Ivan Nožarić, ove godine je doživio jedan od najvećih trenutaka svog života. Početkom 2023. godine njegova obitelj obogaćena je za blizance Saru i Davida kada su ponosom ispunili dom u kojemu živi sa suprugom Marijom. „Stvarno neopisiv osjećaj, a još više nas je obradovalo što smo odmah dobili i djevojčicu i dječaka. Tako smo po prvi puta ove godine imali prilike doživjeti ljetovanje s prinovama pa smo se odlučili godišnji odmor provesti u kući za odmor s bazenom u Velikoj Gorici i iako je more - more, bilo je jako lijepo“, rekao je.

Ove godine završeni su i radovi na kućnoj fasadi, a uvođenje eura nije baš doživio kao ugodnu promjenu, budući da radi kao konobar. Kaže kako se kao i svi brzo privikao na novu valutu te da su na početku gosti preokretali po dva puta svaki novčić, no s vremenom su postali izdašnije ruke kada je riječ o „bakši“.

Veseli ga i znatno odsustvo restrikcija koje su bile na snazi tijekom pandemije koronavirusa jer su ta vremena okrenula naopačke sve grane industrije. Uz rođendane i vjenčanja koja su obišli ove godine, zaključit će ju također u krugu prijatelja zajedničkom proslavom u požeškom restoranu. Za 2024. godinu nema prevelikih očekivanja te bi ga zadovoljilo ako će proći bez potresa i pandemija, a svima je poželio ono najbitnije - optimalno zdravstveno stanje.