Vijesti

: PIŠE: Silvia Feltrin; 19. veljače 2024; 2116

Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana posjetio je danas ministar zdravstva u Vladi RH izv. prof.dr.sc. Vili Beroš kako bi se ravnateljici i djelatnicima bolnice zahvalio na unapređenju organizacijskih procedura u samoj ustanovi te na uspješnom smanjivanju liste čekanja. Prije obilaska bolnice ministar je održao kraći radni sastanak s ravnateljicom Marinom Major i suradnicima gdje su apostrofirali funkcioniranje bolnice s obzirom na prijenos osnivačkih prava, na ulaganja u nove uređaje, ali i općenito na način funkcioniranja cijelog zdravstvenog sustava koji je na prekretnici. Uslijedilo je otvorenje novonabavljenog uređaja za magnetnu rezonancu vrijednosti 664.000 eura koji je financiralo Ministarstvo zdravstva.

Ravnateljica Major pojasnila je da se bolnica prilikom odlučivanja o vrsti uređaja koji će nabaviti prvenstveno vodila potrebama pacijenata, cijenom održavanja i prostornim mogućnostima te je stoga nabavljen permanentni magnet otvorenog tipa, namijenjen i onima koji pate od klaustrofobije, a koji u potpunosti zadovoljava potrebe njihovih pacijenata. „Ministar je najavio i nabavku nove RTG cijevi za CT uređaj ukupne vrijednosti 110.000 eura tako da u kontekstu ulaganja u bolnički sustav ide se i dalje. Ministarstvo nam je zaista podrška i od 2020. godine uložili smo preko 3 milijuna eura u bolnicu Pakrac“, istaknula je ravnateljica Major i zahvalila Gradu Pakracu i županiji na podršci.

Županica Antonija Jozić zahvalila je Ministarstvu zdravstva na nabavci magneta čime je pokazalo smjer i odluke Vlade Republike Hrvatske vezano za zdravstvenu reformu, jer iako sve bolnice postaju državne, jednakim se intenzitetom nastavljaju investicije u zdravstveni sustav. „Što se tiče MR uređaja u Pakracu, Ministarstvo i Vlada su također iskazali orijentiranost prema hrvatskim braniteljima i invalidima, s obzirom da se u neposrednoj blizini nalaze dva veteranska centra, u Lipiku i Daruvaru i na neki način čine iskorak prema braniteljima i invalidima koji gravitiraju ovom području“, istaknula je županica i dodala da se ne smije zaboraviti najhumanija akciju koju su proveli hrvatski branitelji u Domovinskom ratu spašavajući psihijatrijske bolesnike iz pakračke bolnice.

I male bolnice su dio zdravstvenog sustava

„Ova bolnica je važna za sve stanovnike pakračko-lipičkog kraja, ali bolnici gravitira i oko 100.000 potencijalnih pacijenata ne samo s područja naše županije nego i Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke i jednim dijelom Brodsko-posavske županije. Današnje puštanje u rad MR uređaja dokaz je da su ova Vlada i Ministarstvo prepoznali male bolnice kao dio zdravstvenog sustava, da se ulaže u male sredine čiji stanovnici također trebaju dobru zdravstvenu skrb“, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević i dodala da se danas više ne govori o ukidanju bolnica, nego o cijeloj reformi zdravstvenog sustava, a OŽB Pakrac je dio tog sustava. „Pacijenti moraju biti kako u fokusu cijelog zdravstvenog sustava tako i ove bolnice“, zaključila je gradonačelnica.

Ministar Beroš je zahvalio ravnateljici i svim djelatnicima bolnice na zajedničkom uspjehu, a to je smanjenje dana prosječnog čekanja na bolničke dijagnostičke usluge. "Kao što i sami znate, to je bio jedan zadatak Ministarstva zdravstva zajedno s ravnateljima bolnica, gdje smo se obvezali do kraja prošle godine smanjiti broj dana prosječnog čekanja ispod 270. Rezultati iz Pakraca tako pokazuju da je primjerice prosječno čekanje na ultrazvuk dojke sa 194 dana 31. prosinca, smanjen na 137 dana 17. veljače, ultrazvuk aksila sa 180 dana na 133, magnet mozga sa 128 na 83 dana… Dakle pokazujemo da zajedničkim naporima možemo postići daljnje iskorake i to na dobrobit naših građana. Poduzet ćemo sve da u svakoj sredini napravimo određenu prilagodbu, iskorak, reorganizaciju i da poboljšamo opseg pružanja zdravstvene zaštite“, naglasio je ministar Beroš.

: PIŠE: Pakrački list; 19. veljače 2024; 822

Sedamnaesto izdanje Tjedna psihologije u Pakracu sugrađanima nudi zanimljivo predavanje psihologinje Nataše Major, pod nazivom "Tko te pita kako si" koje će biti održano u utorak, 20. veljače u 18 sati, u prostoru Gradske knjižnice Pakrac.

Kako Nataša kaže u opisu predavanja: Mentalni poremećaji su u porastu pa briga za mentalno zdravlje postaje sve važnija. Brinete li dovoljno o svom mentalnom zdravlju, na pravi način, brinete li više o drugima ili o sebi? Pita li vas netko kako ste?

Ulaz na predavanje je, kao i uvijek, slobodan i poželjan!

Uz Natašino predavanje, tijekom cijelog tjedna u knjižnici će biti izložene neke od novih i važnih knjiga iz područja psihologije, a sastanak će održati i biblioterapijska grupa pod vodstvom psihologinje Ivane Marin, najavljuju iz gradske knjižnice.

Tjedan psihologije po prvi put je organiziran 2008. godine u sklopu obilježavanja 55. obljetnice Hrvatskog psihološkog društva, kad se velik broj psihologa odazvao i diljem Hrvatske u suradnji s različitim ustanovama pristupio organizaciji različitih aktivnosti kojima se pokazala širina uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice. Nositelji svih aktivnosti su psiholozi i psihologinje, članovi stručnih sekcija, županijskih društava psihologa, članovi akademske zajednice, studija psihologije, znanstvenih jedinica i ustanova, studenti psihologije. Programom i aktivnostima Tjedna psihologije u cijeloj Hrvatskoj psiholozi i psihologinje žele zajednici u kojoj žive pokazati što sve rade, što znaju i mogu, kako bi njihov rad i djelovanje bili još vidljiviji.

: PIŠE: Franjo Delač; 17. veljače 2024; 8123

Ponekad nam se ne da kuhati ili se jednostavno želimo počastiti. Ponekad nam u goste dođu prijatelji, rodbina, pa ih poželimo izvesti. Stoga smo za ovu temu broja odlučili istražiti što se, kako i gdje u Pakracu može pojesti te smo s tim na umu obišli nekoliko ugostiteljskih objekata. Svaki od njih ima svoju priču i svoju specifičnu gastronomsku nišu.

Omanovac

Za početak smo se uputili na najpoznatije pakračko „brdo“, popularno vikend-odredište, destinaciju koja je podjednako zanimljiva zimi i ljeti, podjednako primamljiva biciklistima i planinarima, ali i nama komotnijima, koji ćemo se gore uspeti automobilom i ondje uživati u prirodi, pogledu, ali i domaćinskoj atmosferi za koju su zaslužni Dean i Dalija Nagy te njihov četveronožni ljubimac Zeus. Na Omanovac smo se zaputili automobilom jednog snježnog jutra. Iako nas je nakon telefonske najave Dean upozorio da pričekamo prolazak ralice pa krenemo iza nje, pouzdali smo se u moć prianjanja svojih zimskih guma. Bila je to početnička greška zbog koje smo zapeli usred uspona, otprilike kilometar od odredišta.

Auto koji se našao ni na nebu ni na zemlji uspjeli smo zagurati na prilaz pored ceste, a svoj smo uspon nastavili pješke, odglumivši barem tu zadnju dionicu puta planinare koji se probijaju kroz malu snježnu mećavu. To nam je pružilo onaj autentičan osjećaj koji su zacijelo osjetili brojni izletnici prije nas; propisno rashlađeni, pomalo žedni i gladni, ušetali smo u toplinu planinarskog doma. Ondje nas je dočekao dobro raspoložen domaćin koji nam je odmah poslužio toplo piće te nije trebalo dugo da okrijepimo dušu i tijelo.

Nakon što smo okusne pupoljke okupali čašom kuhanog vina i snagu povratili pozamašnom porcijom jednog od specijaliteta kuće, njokima s kupusom i kobasicama, zamolili smo Deana da nam pobliže opiše gastronomsku ponudu planinarskog doma.

Na samom ulasku u dom može se uočiti tabla s oznakom Okusi tradicije zlatne Slavonije te nas je zanimalo o čemu se tu točno radi. „Među prvim smo nositeljima te oznake u županiji, a zaslužili smo je jer smo zadovoljili dovoljno kriterija, od kojih je glavni taj što 80 posto namirnica koje koristimo u pripremi hrane nabavljamo lokalno“, započeo je Dean priču o hrani na Omanovcu.

Iako se na Omanovcu može dobro najesti, važno je napomenuti kako se ondje uvijek potrebno unaprijed naručiti. „Dom je često u najmu, imamo grupe od 50-ak ljudi, bilo da se radi o svatovima, velikim planinarskim društvima, privatnim zabavama… S druge strane, u zimskom razdoblju ljudi se dolaze sanjkati, popiti kavu, a 6-7 stolova koje imamo na raspolaganju brzo se popune, zbog čega je obavezno naručiti se na vrijeme za ručak“, naglašava Dean.

Što se tiče same ponude jela, objašnjava kako su orijentirani isključivo na tradicionalni i uobičajeni planinarski jelovnik. To podrazumijeva grah i kobasice, kao neizostavan dio planinarske ponude, zatim gulaš, njoke i salatu, pri čemu gulaš pripremaju nešto drugačije. „S obzirom da su moji korijeni pola iz ovog kraja, a pola iz Dubrovnika, to sam u gulašu sjedinio, tako da radimo gulaš koji „baca“ na dubrovačku pašticadu. Kad pripremimo taj gulaš, obično plane u rekordnom roku“, kaže. Osim toga, u ponudi imaju kobasice s njokima i dinstanim kupusom, eventualno s buncekom. Od brze hrane uvijek su u pripremi zamrznuti krumpirići za prženje i bečki odresci, što mnoga djeca vole. „Jedan omiljeni specijalitet koji prigodno pripremamo dvaput godišnje su tzv. vrhburgeri, odnosno vrsta hamburgera pripremljena s nešto posebnih začina i malo maštovitosti. Osobno ih nisam probao, ali oni koji jesu, kažu da su baš vrh“, pridodaje Dean.

Kaže kako uvijek imaju sličnu, klasičnu ponudu te pozivaju ljude da svakako nazovu kako bi se lakše dogovorili u vezi menija. U ponudi su obično dvije do tri vrste jela, a s obzirom da preko tjedna tu ima malo ljudi, ponuda je klasična, dok se vikendom prilagođavaju grupama koje su na spavanju. Ako je grupa naručila roštilj, punjenu papriku, sarmu, toga uvijek naprave više, kako bi imali ponudu i za izletnike.

U kuhinji ih se rotira nekoliko, a vremenom i praksom došli su do određene razine kvalitete, tako da je posve svejedno tko je taj dan kuhar; jela su na podjednako visokoj razini. „U krajnjoj liniji, ovo je planinarski dom u kojemu je i gostima dozvoljeno koristiti kuhinju, tako da ponekad iskoristimo i njihove dvije ruke“, kaže nam domaćin, što je netom ranije i potvrdio, kad je kolegi novinaru dao kecelju i objasnio mu kako da nam skuha naručene njoke s kupusom i kobasicom.

Dalje kaže kako je kuhinja zapravo tek sporedna u ponudi njihovog objekta, koji se bazira na najmu soba. „Samo prošle godine imali smo oko 2500 noćenja. To je za jedan objekt, pa ako gledamo i na razini županije, solidan broj. Spavanje je kod nas relativno jeftino, pa od tih 2500 noćenja i ne ostane tako puno prihoda. Noćenje je trenutačno od 10 do 18 eura. Ako netko jede doručak, ručak, večeru, ako pije na šanku, naravno da mu nećemo naplatiti 18 eura. 18 eura je samo za ljude koji traže isključivo spavanje, što je rjeđi slučaj“, pojašnjava.

Dean kaže kako im je udarna sezona ljeto, a obilježavaju ga Erasmus programi. 40 do 50 mladih ljudi iz Europe, ali i šire dolaze na Omanovac i provode ondje po devet dana. Kod njihove ishrane je izazovno to što ima jako puno vegetarijanaca, vegana, alergičara na gluten i na razne druge sastojke. Zbog toga njima ne pripremaju jedan, već šest različitih obroka i to je prilično stresno, ali užitak je kad ti ljudi odlaze kući i kažu da hranu kakvu su ovdje jeli nigdje nisu imali prilike probati te prezadovoljni odlaze odavde.

Naš je domaćin uočio i jednu zanimljivu promjenu u ishrani u zadnjih nekoliko godina. „Prehrambene navike kod ljudi jako se mijenjaju. Ljudi koji borave u prirodi, planinari, biciklisti i ostali imaju sve više specifičnih zahtjeva za određenom vrstom prehrane. Ove smo godine bili jedini nosioci Okusa koji su u svojoj ponudi tijekom dana Okusa imali vegetarijansku hranu. U apsolutno svu hranu koju radimo, od graha, gulaša, ne stavljamo papriku ni Fant niti bilo koji drugi potencijalno alergen sastojak. Vremenom smo uočili da 30 do 40 posto ljudi koji dolaze kod nas imaju totalno drugačije prehrambene navike u odnosu na do prije svega par godina“, primjećuje.

Kaže kako su porcije koje poslužuju nešto veće s obzirom da većina ljudi tu došeće, a njihov je slogan „Možda nismo najjeftiniji, ali kuhamo s ljubavlju“. Jedan solidan ručak može se pojesti za 8 eura, dok à la carte jela, jela za grupe u cijeni imaju uračunat i najam sale, što povećava iznos, ali to nastoje kompenzirati time što posjetiteljima dozvoljavaju da ponesu vlastita pića. Uobičajeni dnevni meni kreće se od 8 do 10 eura, s tim da se od jedne porcije sigurno može najesti dvoje ljudi, kaže.

Mogućnost plaćanja karticom u objektu ne postoji, ali postoji mogućnost plaćanja virmanom – ako netko uz sebe nema gotovine, dobit će virman koji će moći naknadno uplatiti. „Iako smo svi ovdje pasionirani kuhari, ipak smo prvenstveno planinarski dom i osnovna nam je djelatnost to da ljudi dođu, provedu neko vrijeme u planinarskom domu, da se osjećaju kao kod kuće. Primarna djelatnost nam je smještaj, zabava, ugođaj, a na kuhinju gledamo kao na usputnu ponudu. Ne živimo od kuhinje, živimo od noćenja, koja su nam prioritet, a kuhinja je samo jedna zabava, jedan doživljaj, zato je tako i prezentiramo i pokušavamo što više gostiju uključiti u kuhinju te nastojimo da konačni proizvod u sebi ima barem 80 posto lokalnih namirnica, tako da se taj novac vrti i da ostane u gradu“, kaže u zaključku veseli domaćin.

Omanovac, na koji smo stigli gladni i promrzli, napustili smo siti, ugrijani i napunjeni pozitivnom energijom. Ralica je u međuvremenu očistila cestu, tako da smo se prošetali do svog zaglavljenog prijevoznog sredstva i spustili se u grad, do sljedeće ugostiteljske destinacije.

Grill

Ondje smo zatekli vlasnicu, Snježanu Nožarić. Osim kao catering, Grill je poznat i po gablecima. Zamolili smo je da nam kaže nešto više o njima.

„Kroz mjesec dana vrtimo četiri menija, tako da bi se moglo reći kako imamo mjesečni meni. Ponekad ubacimo nešto novo i napravimo određene izmjene, ali većinom se vrte isti obroci koje pripremamo i za socijalno ugrožene sugrađane, preko usluge „Pomoć u kući“. Dostavom pokrivamo čitavo područje Grada Pakraca, sve do najudaljenijih sela. Postoje sela u kojima imamo samo jednu osobu, a dnevno poslužujemo preko stotinu gableca“, započela je Snježana. Gablec se u Grillu svakodnevno može pojesti do 13 sati, a njegova cijena je iznimno prihvatljivih 3,50 eura. Većina pripremljenih gableca dostavlja se socijalno ugroženim građanima, ali i ostalim umirovljenicima te svima kojima je iz ovog ili onog razloga praktičnije naručiti obrok nego ga samostalno pripremiti. Gableci s dostavom mogu se naručivati i pojedinačno, ali većina korisnika naručuje mjesečnu dostavu gableca, tako da im dolazi na prag svaki dan osim nedjelje, ali zato subotom dobiju dva obroka. Cijena takvog aranžmana je 100-njak eura mjesečno.

„Osim gableca radimo isključivo catering jer još nismo dovršili salu koju ćemo izgraditi u produžetku objekta. Od cateringa radimo rođendane, skupštine, karmine i to nam jako dobro ide. Radimo svoje mesne plate koje smo sami osmislili i kojima svaki put dodamo nešto novo. Nešto rolano, punjeno, pravimo umake“, objašnjava Snježana. Na gablec se može doći i bez najave jer obično pripreme 10 do 15 obroka viška, a uvijek postoji opcija i da se ubaci nešto što može biti brzo gotovo, npr. pohani bečki i prženi krumpirići, vratina s roštilja, ćevapi i slično, dodaje. Od manjih novosti koje su nedavno uveli, a tiču se jelovnika, ističe rolanu puretinu sa šunkom i sirom koju dosad nisu imali na platama te rolanu piletinu u umaku s gljivama, također punjenu šunkom i sirom. Na mesnim platama po novome svoje je mjesto pronašao i pohani zagrebački odrezak sa šunkom i sirom, što se pokazalo dobrim potezom.

Dok smo još bili na Omanovcu i s Deanom razgovarali o kulinarskoj ponudi u gradu, osvrnuo se na činjenicu kako je pomalo tužno što u Pakracu više ne postoji klasičan restoran. Zanimljivo, Snježana nam je ponudila ekskluzivu upravo na tu temu.

„Ove godine idemo u kompletnu renovaciju Grilla iznutra, uključujući i kafić. Razmišljamo o tome da uvedemo i pizzu. Dio u kojemu se trenutačno poslužuju gableci proširit ćemo i spojiti s novo izgrađenim produžetkom te možemo reći kako će Grill nakon zamjene krova i nove fasade sada napokon postati pravi restoran“, otkrila je. U renovaciju se kreće u srpnju, a za vrijeme radova koji bi trebali trajati oko mjesec dana, kuhinja će svakako nastaviti s radom, a eventualno i terasa.

Futuro

Kad već pričamo o novim prostorima, početkom listopada prošle godine na šetnici su modernu zalogajnicu otvorili Andrej i Marina Brus, vlasnici jedinog pakračkog fast-fooda, Futuro. Njihova vanjska terasa raspolaže s 40, a unutrašnjost s 32 sjedeća mjesta. Uvođenjem kebaba u ponudu privukli su još veći interes Pakračana i stanovnika iz okolnih mjesta, a isključivo srijedom prodaju pileći kebab koji se, kako kažu, pokazao punim pogotkom. Asortiman hrane je proširen primjerice doručkom/večerom u vidu jaja sa šunkom, slaninom i kobasicom, a ponuda pića je dodatno obogaćena.

„Pitanja sugrađana kad ćemo otvoriti zalogajnicu na šetnici, hoće li otvorenje biti uskoro, samo je dokaz da smo ostavili dobar dojam među dosadašnjim klijentima i mislim da je nova lokacija pun pogodak. U planu nam je s vremena na vrijeme uvoditi nešto novo kako se ljudi ne bi zasitili, a uz standardno najpopularniji kebab, hamburger i cheeseburger, jako dobro idu i lignje. Cijene smatramo pristupačnima, mijenjali smo ih samo na proizvodima za koje je porasla nabavna cijena, a svakako su prilagođene kraju i standardu u kojem živimo, kako bi si svatko mogao priuštiti obrok u našoj zalogajnici“, rekli su nam Brusovi u razgovoru povodom otvorenja prije tri mjeseca.

Ugostiteljski obrt uz bračni par zapošljava još pet zaposlenika. Preko tjedna rade od 7 do 22 sata, subotom su otvoreni sat vremena duže, dok je nedjelja neradna. Krajem ovog mjeseca, kažu, na meni planiraju uvesti i novost – trganu svinjetinu (pulled pork). „Najtraženiji s menija i dalje su nam burgeri i kebab. Na dobrom glasu su nam i ćevapi, naročito nakon što smo nabavili novi specijalizirani roštilj koji nam je omogućio pripremu ćevapa u somunu. U Lipik dostavljamo narudžbe skuplje od 6 eura, a u Pakrac od 5 eura pa nadalje, pri čemu samu dostavu ne naplaćujemo“, pojašnjavaju. Kažu i kako hranu dostavljaju na razne adrese, od privatnih osoba, preko poduzeća, do đačkih domova.

Stare ih mušterije redovito posjećuju, a uvijek dođe i netko novi. S vremena na vrijeme nastavit će s uvođenjem novina u meni kako ne bi došlo do zasićenja uvijek istom ponudom.

Zdravljak „MNS“

I dok se Futuro iznova brendira i pozicionira na gastronomskoj mapi grada, Zdravljak je svoje mjesto u srcima i želudcima Pakračana osigurao još odavno. Ova obiteljska slastičarnica, buregdžinica i ćevabdžinica već se generacijama odupire svim gospodarskim nedaćama, inflatornim pritiscima i promjenama životnih i prehrambenih navika, dokazujući kako postoje neki bezvremeni gastronomski trendovi koje nije tako lako izbaciti iz mode.

Iako su tijekom čitavog siječnja na kolektivnom godišnjem odmoru, na upit nam se javio Selim Demiri koji nam je dopisno odgovorio na postavljena pitanja. „Naš meni sastoji se od jela s roštilja (ćevapi, miješano meso, nekoliko vrsta burgera), bureka sa sirom i mesom, petnaestak vrsta kolača, sladoleda… Sva jela i slastice proizvodimo sami, s najvećom pažnjom pri odabiru sirovina i recepture. Higijenu pritom održavamo na najvećoj mogućoj razini i upravo je to ono što ljudi svih uzrasta prepoznaju i iskazuju nam vjernost već četiri generacije (osamdesetak godina)“, započeo je svoje izlaganje Selim.

Nadalje kaže kako mu je teško izdvojiti neki konkretan specijalitet kuće, jer svi su artikli podjednako dobro prihvaćeni. Jelovnik su, nastavlja, godinama prilagođavali upravo na način da drže isključivo one artikle koji najbolje prolaze kod kupaca, čime se istovremeno osigurava i svježina te kvaliteta pripreme namirnica. Na pitanje o potencijalnim poskupljenjima u neposrednoj budućnosti kaže kako smatra da je inflacija napravila svoje te je došlo do određene stabilizacije cijena koje u dogledno vrijeme ne namjeravaju korigirati.

Što se tiče količine posla kroz godinu, kaže kako u svom objektu ne uočavaju velike uspone niti padove unazad 20 godina, iako je prije toga znalo biti značajnijih oscilacija. „Naša kuhinja radi svakodnevno, uključujući nedjelje i blagdane, a to je moguće jer objekt i kuhinju vode uglavnom članovi obitelji. Budući da smo obiteljski posao, između sebe dogovaramo tko, kada i što radi“, pojašnjava za kraj.

Ostali ugostiteljski objekti

Naravno, navedena mjesta nisu jedina na kojima se čovjek u gradu može najesti. KTC-ov restoran jedno je od mjesta koje svakodnevno poslužuje gablece, ali i ostala jela, a organiziran je po principu menze. Imamo i dvije pizzerije, Hookah i Tessari, koje osim pizza nude i razna druga jela. Osim toga, mnogi po brzi obrok ili međuobrok često skoknu u neku od pekara ili u slastičarnu Mistena.

U zaključku, tko god se iz ovog ili onog razloga nađe u Pakracu i osjeti onaj neobičan osjećaj praznine u utrobi, kolokvijalno poznat i kao glad, tu će prazninu zahvaljujući prilično raznovrsnoj ponudi moći ispuniti na više mjesta. Bez obzira na to jeste li poželjeli kebab, burek u koji je ugrađena višedesetljetna tradicija pripreme, neku od brojnih varijacija pizze, vege planinarski grah ili obilan, a cijenom prihvatljiv gablec, sve to možete pronaći u nekom od gradskih objekata. Gladni nećete ostati čak niti ako u nedjelju shvatite da vam je frižider prazan. Osim ako istovremeno slučajno nije baš i siječanj, e jedino tad vam Pakrac više neće moći pomoći.

: PIŠE: Franjo Delač; 16. veljače 2024; 1199

Kao što je vidljivo iz Izvješća o radu odjela za gospodarenje otpadom za 2023. godinu, na području Grada Pakraca ukupno je prikupljeno nešto manje od tisuću tona miješanog komunalnog otpada, a cilj kojemu po Uredbi potrebnog smanjenja stremimo je 555 tona godišnje. Količina odloženog komunalnog otpada prati se od 2015. godine, a od 2017. Uredbom se utvrđuje ciljana količina miješanog komunalnog otpada koja kumulativno postaje sve rigoroznija. Kao što možemo vidjeti iz tablice, količina miješanog otpada 2017. godine iznosila je 1240 tona, 250 više nego prošle godine. Određeni pomaci, dakle, postoje, ali je i odstupanje zbog sve strože postavljenog krajnjeg cilja iz godinu u godinu sve veće. Koliko je daljnje smanjenje količine miješanog komunalnog otpada realno i koje su posljedice toga što iz godine u godinu ne dostižemo ciljanu količinu otpada, upitali smo direktora Komunalca Josipa Bišćanina i Adriana Baškieru, voditelja odjela za gospodarenje otpadom.

Grad Pakrac plaća tzv. „poticajnu naknadu“, odnosno kaznu zbog količine otpada koja odstupa od zacrtanog cilja. Što je ta razlika veća, veća je i poticajna naknada, koja se izračunava po posebnoj formuli te još nije obračunata za 2023. Trenutačno se miješani komunalni otpad deponira na Crkvište, odlagalište za koje je geodetskom snimkom iz lipnja 2023. dobiven izračun koji upućuje na 14 tisuća m3, odnosno oko devet tisuća tona slobodnog kapaciteta za odlaganje otpada. Ako nastavimo generirati otpad ovim tempom, jednostavnom računicom dolazimo do zaključka kako bismo za približno pet godina mogli zapuniti svoje odlagalište do njegovog punog projektiranog kapaciteta, pojašnjava nam Bišćanin.

CGO „Šagulje“

U pripremi je novi centar za gospodarenje otpadom „Šagulje“ pored Nove Gradiške, koji bi trebao prihvaćati komunalni otpad sa širokog područja od Siska do Slavonskog Broda, uključujući i ovaj s područja koje pokriva naše komunalno poduzeće. U trenutku kad Šagulje budu spremne, sav otpad s našeg područja odvozit će se onamo. „Izradit će se pretovarna stanica i kamioni će smeće odvoziti onamo umjesto na deponiju. Kamion će se popeti na rampu ispod koje će biti prikolica s press kontejnerom. U njega će se iz kamiona kroz lijevak istresti otpad i dalje se odvoziti u centar za gospodarenje otpadom, nakon čega će oni nama poslati račun“, rekao je direktor.

Približna trenutačna cijena odlaganja miješanog komunalnog otpada u centrima za gospodarenje otpadom (CGO) je 100 eura po toni. Na području gradova Pakraca i Lipika godišnje se trenutačno skupi oko 1800 tona otpada. Pomnožimo li to sa 100 eura po toni zbrinjavanja, jednostavnom računicom dolazimo do 180 000 eura dodatnih troškova na godišnjoj razini. „Taj financijski udar morat će se uključiti u cijenu usluge. Zato je bitno da mi ovih 1800 tona koje trenutno skupimo što više smanjimo. Što više budemo predavali Šaguljama, morat ćemo više platiti, odnosno korisnici će više platiti. Mi u tom slučaju postajemo samo prolazna stanica između Šagulja i korisnika, odnosno oni koji otpad skupljaju od korisnika i predaju ga Šaguljama“, priprema nas Bišćanin na ono što nas uskoro čeka prema trenutnim planovima nadležnog ministarstva.

„U trenutku kad Šagulje budu spremne, mi ćemo ih morati početi koristiti, bez obzira na dostupnost vlastitih kapaciteta“, nadovezao se Baškiera. Zanimalo nas je kako se odlagališta pripremaju za odlaganje otpada i na koji se način po ispunjenju svog kapaciteta saniraju. „Odlagalište se otvara tako da se pripremi svojevrsna kada ispod koje se stavljaju brtveni slojevi i folije koje su nepropusne za vodu i ostale spojeve. Kad smeće dođe do svog projektiranog kapaciteta, na isti način se zatvara i odozgo. Na gornje folije stavlja se kamen i zemlja koja se kasnije zatravni. Dio smeća strune, nakon čega ostaje jedna inertna masa“, opisuje Baškiera životni ciklus odlagališta otpada.

Povećanje cijene usluge odvoženja otpada

Jedan od povoda za naš razgovor bila je obavijest o izmjeni cjenika javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada i biootpada, prema kojemu je cijena obavezne minimalne usluge podignuta s 4,95 na 6,66 eura mjesečno, a koji na snagu stupa 1. ožujka. „Cijena se formira s obzirom na troškove poslovanja. Za ovu najnoviju promjenu cijene 90 % je zaslužan zakon o minimalnoj plaći. Vlada je donijela odluku o minimalnoj plaći koju smo mi obavezni poštovati. Imamo velik broj ljudi na minimalcu, tako da je pola firme bilo zahvaćeno tom odlukom. Kako ne bi došlo do neuravnoteženosti između radnika na minimalcu i ostalih zaposlenika, korigirane su i ostale plaće. To povećanje treba financijski pokriti, zbog čega smo ga jednostavno morali uključiti u cijenu usluge“, obrazlaže Bišćanin.

Dodaje i kako je drugi razlog povećanja cijene povezan sa sortiranim otpadom, koji se prikuplja u reciklažnom dvorištu i za koji se plaćaju naknade zbrinjavateljima koji ga odvoze dalje. „Najviše plaćamo za plastiku, lani je to bilo 200 eura, sad je 260 po toni. To je još dobra cijena, s obzirom na to da druga komunalna poduzeća plaćaju i više“, pridodaje Baškiera. S obzirom da je prošle godine prikupljeno gotovo 77 tona plastične, metalne i tetrapak ambalaže, dolazimo do nezanemarivog iznosa od 20-ak tisuća eura koji Komunalac mora platiti samo za zbrinjavanje plastike.

„Od lani od šestog mjeseca u žutu kantu smiju ići konzerve i tetrapak-ambalaža. Za stanovnike zgrada koji dosad nisu imali mogućnost odvajanja komposta preko Fonda smo nabavili posebne samoventilirajuće kantice kapaciteta 10 litara uz koje će doći i biorazgradive vrećice, koje će dobiti svaki stan. Za takve vrećice bit će postavljeni posebni kontejneri kod zgrada, čime ćemo pokriti i stambene zgrade. Vrećice su nam već stigle, kantice još čekamo, a nakon što stignu, organizirat ćemo njihovu podjelu, što bi trebalo biti na proljeće“, otkriva Baškiera.

Poziv na odgovoran odnos prema otpadu

Za kraj razgovora, direktor nam je rekao kako su prošle godine imali dva-tri autobusa školske djece od prvog do četvrtog razreda osnovne škole koje su proveli kroz reciklažno dvorište, da vide kako to izgleda, što se tamo radi, zašto je ono bitno. Išli su gledati plohe s miješanim komunalnim otpadom, da se malo pozitivno šokiraju, da vide što se dešava kad nešto baciš u kantu. „Otpad ne nestaje i o tome želimo djecu educirati odmalena, tako da odrastu sa svijesti kako je odgovorno odlaganje otpada imperativ“, zaključio je Bišćanin.

Priča o otpadu nije dakle priča samo o tome da se nešto odveze iz naših kanti. Priča je to o važnosti razdvajanja, recikliranja, pa i razmišljanja o tome hoćemo li nešto olako proglasiti otpadom i ubaciti u kantu, jer osim ekološke cijene koju već plaćamo, uskoro ćemo plaćati i skupi odvoz otpada do Šagulja, tako da će svako smanjenje njegove ukupne količine pozitivno djelovati ne samo na okoliš, već i na naše novčanike.

: PIŠE: Pakrački list; 15. veljače 2024; 1066

U osnovnoj školi Braće Radića u Pakracu u sklopu preventivnog projekta pod nazivom „Nova prijateljstva obogaćuju“ koji ta škola s partnerima provodi uz odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, jučer je održano predavanje učenicima šestog razreda pod nazivom „Zajedno protiv govora mržnje“. Tema predavanja bilo je vršnjačko nasilje, nasilje putem Interneta i mreža, odnosno upotreba mobitela, mreža i ostalih komunikacijskih sredstava na siguran način kojim se neće štetiti drugima.

Policijski službenici Goran Matijević i Darko Major prisutne su učenike upoznali s tim što je vršnjačko nasilje, koji su mu oblici, koje posljedice mogu nastati za počinitelja, a koje za žrtvu, kao i sa specifičnostima elektroničkog nasilja. Osim toga, ukazali su na loše pojavnosti koje mogu nastati neodgovornom uporabom mobilnih mreža i aplikacija, a sve kako bi se smanjila mogućnost kaznenih djela putem Interneta na štetu djece i preveniralo vršnjačko nasilje.

Uz stručno osoblje pakračke škole i policijske službenike PU požeško-slavonske u provođenju projekta koji traje do 28. veljače, odnosno nacionalnog Dana ružičastih majica, koji će na taj način sada već tradicionalno biti obilježen i na području naše policijske uprave, uključeni su i djelatnici Obiteljskog centra, Područna služba Požeško-slavonska, Centar za genetičku medicinu fakulteta u Rijeci i OCD Delfin, obavijestili su iz Policijske uprave požeško-slavonske.

Izvor: PU požeško-slavonska

: PIŠE: Pakrački list; 15. veljače 2024; 1521

U ponedjeljak, 12. veljače, uz slavlje svete mise, u pakračkoj bolnici održana je redovna godišnja skupština Hrvatske udruge katoličkih sestara i tehničara podružnice Pakrac.

Predsjednica udruge, Melanija Huška, podnijela je izvješće o radu udruge i njezinim aktivnostima, koja su uključivala hodočašća, mjerenje šećera i tlaka poslije nedjeljnih svetih misa, duhovne obnove, uređenje Tri križa na Kalvariji, karitativne akcije u sklopu pakračke župe, susrete medicinskih djelatnika na razini Požeške biskupije i druge aktivnosti. Ana Relota podnijela je financijsko izvješće udruge. S obzirom da je skupština bila i izborna, nakon glasanja potvrđeno je dosadašnje vodstvo te je predsjednica udruge ostala Melanija Huška.

Ovom prigodom želimo se zahvaliti upravi naše bolnice na čelu s ravnateljicom Marinom Major, na suradnji i pomoći, poručio je pakrački župnik, velečasni Jozo Zorić.