U vrijeme kad je bavljenje poljoprivredom sve manje atraktivno, bilo zbog klimatskih promjena, nesređenog tržišta poljoprivrednim proizvodima ili zbog silnih papira, obrazaca, zahtjeva, zakona i pravilnika u kojima se svaki poljoprivrednik danas treba snalaziti, rijedak je primjer, pogotovo u našoj maloj sredini, da se netko na malo drugačiji način želi pozabaviti ovom strateški vrlo važnom granom gospodarstva. Mladi agronom Silvio Kop, rođeni Badljevčanin, nedavno je u Pakracu otvorio svoj Obrt za savjetovanje u poljoprivredi FPS AGRO  pa smo porazgovarali s njim o planovima i motivaciji da se nakon studija vrati u rodni kraj te svojim znanjem pomogne poljoprivrednicima da što bolje iskoriste potencijale koje im zemlja pruža.

Zašto si odlučio studirati agronomiju? Je li to bio neki prirodni slijed s obzirom da si odrastao u ruralnom području?

Iskreno, prvi izbor mi je bio Kineziološki fakultet, ali zbog ozljede nisam na prijemnom ispitu baš pokazao zavidnu sposobnost pa sam, eto, spletom okolnosti otišao na Agronomski fakultet u Zagreb. Diplomirao sam 2020. godine i stekao zvanje magistar inženjer biljnih znanosti. S obzirom da sam iz ruralnog kraja, gdje je poljoprivreda dosta dominantna djelatnost, nadao sam se većoj mogućnosti za zapošljavanje u struci. Nažalost sve se odvijalo u doba korone i nije bilo prilike za zapošljavanje u struci pa sam se snalazio i u nekim drugim poslovima. U mladosti sam naravno imao doticaja s poljoprivredom jer se moj otac 40-ak godina bavi poljoprivredom i pomagao sam mu u poslovima, no tek sam se tijekom studiranja i doticaja sa malo profitabilnijim kulturama zainteresirao za neki samostalan uzgoj. To su bile uljarice, točnije uzgoj uljnih buča i proizvodnja bučinog ulja.

Otkud baš interes za uljarice?

Kako mi se povećavala razina znanja tijekom studija tako sam primjenjivao i neke inovacije u tom uzgoju koje sam učio na fakultetu. Uljne buče su me zainteresirale zbog svoje dohodovnosti, no po mom načinu rada, one zahtijevaju puno više posla od ratarskih kultura. S obzirom da sam svoj rad bazirao na principima ekološke proizvodnje, kako bih opravdao cijenu krajnjeg proizvoda morao sam ponuditi tržištu i kvalitetan proizvod. Za proizvod visoke kvalitete i visoku razinu čistoće sjemena nužan je isključivo ručni rad, od berbe, čišćenja, sušenja te uz dodatak određenih inovacija kako bi se proces barem malo ubrzao. Buče uglavnom uzgajam na površini od nekih 1000 do 1500 m² ovisno o plodoredu i dostupnosti parcele, ali za osobne potrebe i potrebe stalnih kupaca je zadovoljavajuće. Radim inače toplo prešano ulje, u uslužnoj uljari Županić u okolici Varaždina. Sve proizvedeno prodam na kućnom pragu i najvažnije mi je da su kupci prepoznali kvalitetu. Nažalost, prošle godine elementarna nepogoda koja nas je zadesila u ljeto napravila je veliku štetu i na bučama tako da nismo imali uroda.

Odakle ideja za otvaranjem obrta koji se bavi savjetovanjem u poljoprivredi? Koliko mi je poznato, kod nas nema takvog obrta.

Da, na području Pakraca, Lipika, ali i šire nema takvog specijaliziranog obrta. Ideja je došla još dok sam radio u prošloj firmi kao prodajni predstavnik sredstava za mineralnu i folijarnu ishranu bilja. Svidio mi se koncept pomaganja ljudima, savjetovanja u vezi njihove proizvodnje. Kada bi oni imali dobre prinose u svojoj proizvodnji zahvaljujući mojim savjetima u meni bi rastao osjećaj zadovoljstva i ponosa. Osobno se nisam prepoznao u trgovačkom dijelu posla dok sam se u ovom savjetodavnom dijelu odlično snašao.

Nakon što sam se razišao s tadašnjim poslodavcem, imao sam ideju u kojem smjeru želim ići. U budućim planovima veliku podršku pružila mi je obitelj te supruga Paula i kćer Franka.  Položio sam ispit za ovlaštenog agronoma pri Hrvatskoj agronomskoj komori. Ovlašteni agronom je osoba koja se trenutno može prijaviti i nuditi usluge privatnog savjetovanja u području poljoprivrede, čime dokazuje stručnost. Sama prisutnost u komori daje mi dodatnu sigurnost i oslonac jer imam doticaj sa drugim agronomima, a samim time veću i lakšu dostupnost informacija i iskustava od starijih kolega. Razmjena informacija koje posjedujemo ili ih želimo saznati u takvim krugovima puno brže kola zbog čega mogu pravovremeno i na što bolji način reagirati.

Prošla godina je za ratarstvo bila kritično loša

Agronomska komora se zalaže za prosperitet poljoprivrede, sudjeluje u izmjenama zakona i natječaja koji su vezani za poljoprivredu te da ona napreduje svakim danom. Nedavno smo vidjeli prosvjede u raznim državama Europske unije ukazujući nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su u zadnje vrijeme jako administracijski opterećeni i sve više ima pritiska na njih što se tiče poljoprivredne proizvodnje. Problematika velike administracije i uvoza iz trećih zemalja najveći su razlozi samih prosvjeda. Sami poljoprivrednici pristaju na te obaveze kako bi povećali svoje prihode, nakon što je osnovni poticaj za proizvodnju smanjen pa se jedino dodatnim obvezama u vidu „zelenih politika“ može uvećati.  Sama proizvodnja, pogotovo kada pričamo o ratarstvu nije bila nimalo profitabilna, a prihodi su bili jako mali ili nikakvi, jer je  prošla godina sama po sebi bila kritično loša zbog nižih prinosa, te zbog nižih otkupnih cijena koje su nastale uvozom žitarica iz trećih zemalja na područje EU.

Na koji način tvoj obrt pomaže poljoprivrednicima?

Ideja obrta je pomoć poljoprivrednicima u administrativnom dijelu posla, uključujući popunjavanje obrazaca, evidencija i priloga koje su obavezni dostaviti Agenciji za plaćanje u poljoprivredi. Također, popunjavanje prijava poticaja. Uz ranije navedeno u budućnosti planiram pomoći ljudima prilikom prijave na natječaje, bilo na razini EU ili LAG-ova. Samo nuđenje usluga će biti moguće u poslovnom prostoru obrta, online ili dolaskom na domaćinstvo poljoprivrednika. Pokušavam biti u doticaju sa što više institucija kako bi na vrijeme obavijestili ljude te kako bi oni na vrijeme stigli pripremiti svu dokumentaciju.

Sa svojim ovlaštenjem mogu izrađivati tehnološki projekat u poljoprivredi kao i tehnološke elaborate, a uz kolegicu koja mi pruža potporu što se tiče pisanja, u budućnosti planiram pisati i same projekte.

Obrt će se još baviti i savjetovanjem unutar poljoprivredne proizvodnje, odnosno vođenjem proizvodnje same po sebi jer mi je kao agronomu to bila najveća želja. Iako mi se čini da ljudi još nemaju potrebu za tim, mislim da bi se uz stručnu osobu tu moglo puno postići u vidu smanjenja troškova. Pravovremenim planiranjem određenih radnji, poput prskanja zaštite ili gnojidba, moguće je doći do boljih prinosa, manjih troškova i veće profitabilnosti.

Koliko kod nas ima Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i koliko njih baš „živi od poljoprivrede“?

Na području naše i Bjelovarsko-bilogorske županije s kojom sam ja najviše u doticaju i na čijem području planiram obavljati većinu svog posla, ima oko 15.000 OPG-ova. Iako zvuči kao velika brojka, problem je što 60 do 70 posto njih nemaju više od 5 hektara površine, odnosno poljoprivreda im je sekundarna djelatnost. Dok ovih velikih, kojima je primarna djelatnost i koji baš „žive od poljoprivrede“, ima nekih 10 do 15 posto, ali oni zato obrađuju oko 70 posto površine.

Ima li dovoljno obradive zemlje s obzirom na interes?

S obzirom na interes – nema! Uvijek je veći interes od dostupnih površina. S mojeg gledišta, kao agronom, bio bih zadovoljniji kada bi mladi mogli malo lakše doći do zemlje. Problem je što mladi poljoprivrednici koji se počinju baviti poljoprivredom jako teško dolaze do obradivih površina i ne mogu napredovati onim tokom i onim tempom kako bi očekivali.  Kada bi uspjeli doći do primjerice 40 do 50 ha površine koja bi bila zadovoljavajuća da se poljoprivredom mogu osigurati primanja za jednu obitelj ne bi bilo problema. Zadnjih par godina dolazimo do toga da se ratarstvo jako slabo isplati zbog visokih cijena goriva, repromaterijala, sjemenske robe i zaštitnih sredstava, izuzev 2021. i 2022. godine koje su bile vrlo isplative, ali zbog geopolitičkih razloga (izazvane ratom između Rusije i Ukrajine najvećim razlogom). Ne kažem da u drugim granama ne postoji ista problematika, no sama vrijednost proizvoda u povrćarstvu i voćarstvu je viša, plasman je malo nesigurniji, ali se kroz određene zadruge proizvodi mogu bolje plasirati, kao i preraditi i ostvariti veća zarada po jedinici površine, odnosno po hektaru.

Kod trajnih nasada je najveći problem otkup

Što na našem području najviše uzgajaju poljoprivrednici? Koja je grana najprofitabilnija?

Najzastupljenija grana je ratarstvo. Žitarice zauzimaju veliki dio u opskrbi hranom što se neće tako lako promijeniti.  Prije 10-ak godina su se dosta podizali nasadi aronije uz potporu iz EU fondova, nakon toga je krenulo masovno podizanje nasada lijeske i to je uglavnom to što se tiče trajnih nasada. No to je sve bio boom efekt. Jedne godine nešto uspije, bude dobra otkupna cijena i svi ju krenu saditi bez obzira na to je li lokalitet prilagođen toj kulturi, a svi su se poveli za tim. Dok sama kultura dođe u rod više nema toliko potražnje jer je tržište postalo zasićeno samim proizvodom. Sam zakon ponude i potražnje govori nam čim je ponuda nečega visoka, potražnja se smanjuje, a cijena opada.

Što se tiče trajnih nasada, teško je predvidjeti što će biti profitabilno za par godina.  Naglasio bih da je najveći problem otkup i ako se proizvodi ne uspiju prodati ljudi se moraju snalaziti. Rijetko tko ima skladišne kapacitete kamo bi mogli skladištiti svoje proizvode u vrijeme žetve/berbe ili nakon prerade. Konkretno, proizvođači aronije svoje proizvode plasiraju na svom kućnom pragu u svježem ili sušenom obliku ili proizvode džemove, likere, čaj i slično, a preradom dobivaju višu cijenu krajnjeg proizvoda. Onima koji imaju male površine, a voljni su uložiti dodatan rad, preporučio bih prelazak na povrtne kulture ili određene voćne vrste koje nisu previše zastupljene na tržištu. Preporuka je da naprave analizu zemlje, prilagode gnojidbu koja priliči samoj povrtnoj ili voćarskoj kulturi i onda na kućnom pragu ili tržnici prodaju. I opet dolazimo do problema što ljudi koji su zaposleni na drugom radnom mjestu nemaju tu mogućnost plasmana na tržnicama, koja sama po sebi zahtjeva da ste pola dana tamo, a već sam rekao da nema adekvatnog otkupa ne samo na našem području već i šire. Apelirao bih na naše sugrađane da više kupuju od domaćih, lokalnih proizvođača sezonsko voće i povrće kad bude dostupno, a ne u trgovačkim lancima, baš radi prosperiteta ruralnog kraja.

Poljoprivrednici danas nisu samo poljoprivrednici koji će obrađivati zemlju, već moraju znati i svu papirologiju. Koliko se oni u tome snalaze?

Iskreno, prema mojim saznanjima, teško se snalaze. Ima ih koji se snalaze i moram ih pohvaliti, ali uglavnom su u manjini. Ponekad je problem i s tumačenjem određenih pravilnika i ta neusklađenost zna zbuniti ljude jer ne znaju što je ispravno.

Što preporučaš mladima koji se žele baviti poljoprivredom?

Za početak bi trebalo imati viziju. Jasno odrediti čime se žele baviti, što su sve spremni žrtvovati, koje im je ciljano tržište, koji su ciljevi i koliko su realno ostvarivi. Trebalo bi sve to planirati da utječe na finalni ishod poslovnog plana, znači što ćete dobiti od proizvoda, koliko ćete dobiti i ako se odluče za trajne nasade – kad ćete dobiti. Moram naglasiti da je poljoprivreda jako kompleksna grana i koliko god učite, uvijek dođe nešto novo vezano za inovacije, nova saznanja i slično.

Također, primjećujem da su što se tiče dostupnih mjera, ljudi dosta informirani, no nisu baš u toku sa napredcima, inovacijama u poljoprivredi, kao što je primjerice primjena gnojiva. Dokazano je da prema analizi tla možete napraviti gnojidbu koja je prilagođena za naredni usjev i tako uštedjeti određena sredstva, no ljudi po uvriježenoj praksi gnoje zadnjih 20 godina na isti način i drže se toga. Pravilna gnojidba i pravovremena primjena gnojiva može napraviti određene uštede ili u suprotnom veću iskoristivost gnojiva koja neće imati negativne posljedice za tlo, a sličnog sam mišljenja i za zaštitnu bilja. Tu mislim da ima jako puno prostora za napredak. Što se tiče mehanizacije, zadnjih par godina se dosta ulagalo u sve aspekte mehanizacije te smo se na neki način modernizirali, ali i tu polako inovacije idu u smjeru pametne poljoprivrede koja će onda doprinijeti očuvanju okoliša i klime.

Budućnost je u eko proizvodnji

Sve više se ide prema ekološkoj poljoprivredi?

Da, jer Europska unija to „gura“. Budućnost je u eko proizvodnji no za to moraju postojati određeni preduvjeti: otpornije sorte i kultivari  na bolesti i štetnike, prilagođena mehanizacija za mehaničko uništavanje korova te pametno upravljanje poljoprivrednim procesima. Ekologija i ekološka poljoprivreda ne teže savršenostima. U ekološkoj poljoprivredi se nesavršeno smatra savršenim. Bez prskanja zaštitnim sredstvima ne možete imati lijepe i ujednačene proizvode. Ako imate 100 komada jabuka, a nijedna nije ista ni po veličini ni obliku, znate da je po pravilima ekološke poljoprivrede i da bi trebalo biti zdravo, naravno uz certifikat da se radi o ekološkoj proizvodnji.

Mi još uvijek dosta kaskamo i ima još jako puno prostora da napredak, a tu je upravo posao educiranih agronoma koji trebaju raditi na edukaciji samih poljoprivrednika i informiranju o novostima što se tiče inovacija koje bi onda trebale u datom trenutku njima poboljšati proizvodnju, a istovremeno s ciljem smanjenja samih troškova proizvodnje.

Također budućnost mog obrta je da se u narednim godinama nabavi dron s mogućnošću multispektralnog snimanja gdje će se onda po samom pregledu polja moći utvrditi napad bolesti i štetnika kako na ratarskim kulturama tako i na drugima. Analizom površina će se moći odrediti pravilna doza zaštitnog sredstva te će se sa puno manjom dozom sredstva prskati točno na žarišta zaraze i na taj način smanjiti utjecaj na okoliš.

Dronovi su u poljoprivredu došli prije nekih 10-ak godina čime se postiglo da imamo kartiranja, odnosno mapiranja parcela, pa sve do snimanja parcela u realnom vremenu i automatskog stvaranja mape koja se može prenijeti u modernu mehanizaciju koja ima mogućnost obrade tih podataka i primjene putem GPS-a koja onda navodi stroj navodi preko parcele i primjenjuje samo sredstvo onoliko koliko je potrebno.

Što bi još rekao za kraj?

Za kraj bih htio ukazati na problem koji se pojavio u zadnjih nekoliko desetaka godina, a to je da se jako degradirala zemlja, i državna i privatna, ljudi malo ulažu u obnovu zemlje pa ona postaje sve lošija. Gnojiva nisu problem ako se koriste racionalno i na pravilan način, ali je najveći problem što se naša poljoprivreda, radi većih prinosa nauštrb kvalitete zemlje jako „pumpa“ sa dušičnim gnojivima koja se najčešće isperu u zemlju ili ispare u zrak uslijed neracionalne primjene i tako onečišćuju okoliš. Mislim da zajedničkim snagama, kombinacijom struke i iskustva poljoprivrednika možemo postići održivu proizvodnju uz očuvanje tla koje nam kao resurs treba biti najveći zalog za budućnost, ne samo nas već i za našu djecu. Stavljam se na raspolaganje svima koji imaju upite vezane uz poljoprivredu. Sve potrebne informacije o kontaktima možete pronaći na Facebook stranici FPS AGRO, a također me možete naći i u uredu u „Industrijskoj zoni Pakrac“ na adresi Zona male privrede 5, uz prethodnu najavu.

Svim poljoprivrednim proizvođačima želim uspješnu proizvodnu godinu!