- PIŠE: Domagoj Ajman
- 787
Ispred puna dva i jedan polumandat uskoro će se spustiti zastori rukovođenja prve u povijesti gradonačelnice Pakraca, Anamarije Blažević, ujedno i saborske zastupnice, a koju će po aktualnim kandidatima uskoro naslijediti muška ruka. Iza nje je ostalo mnogo dovršenih projekata koji su znatno izmijenili vizure našeg grada, poboljšali uvjete života te usmjerili građane, posebice one najmlađe, u zdraviji način života kroz sportske aktivnosti te isto tako započetih koje će dovršiti njen nasljednik. Također, najaktualnije što se nudi za prisjećanje zasigurno je ovogodišnji bogati program Dana grada Pakraca povodom blagdana sv. Josipa. Što planira dalje, kakvi osjećaji trenutno plove u njenim mislima, kako rekapitulira svoje razdoblje prve žene grada koje je posvetila za vođenje i poboljšanje života Pakračana, koliko je teško uskladiti zadani proračun sa željama sugrađana, između ostalog, upitali smo našu gradonačelnicu.
Bliži se kraj Vašeg obavljanja posla čelne osobne našeg grada, opišite nam Vašim riječima koji se osjećaji javljaju u Vama i hoće li Vam nedostajati posao koji Vam je zasigurno kroz višemandatno razdoblje zašao pod kožu?
Odmah ću reći kako za mene to nije bio samo posao. To je, najjednostavnije rečeno, način života kojemu je podređeno sve ostalo. Na svečanoj sjednici sam zahvalila svojoj obitelji na razumijevanju, jer moj posao i način života koji on donosi utječe i na obitelj. Na primjer, nema planova za vikend jer imam neku skupštinu, ne mogu prijateljici na rođendan jer sam na putu i slično. Ali svi meni bliski ljudi su me podržavali i na tome im zahvaljujem od srca. Ono što me veseli je činjenica da s istim žarom kao i prvog dana i danas, nešto manje od dva mjeseca do završetka, to radim s voljom i željom da Pakrac bude grad po mjeri za svakoga čovjeka - lijep, sadržajan i s kvalitetom življenja za naše sugrađane. Ponosna sam na sve što ostavljam i na sve što je napravljeno.
Što planirate nakon završetka Vašeg posljednjeg mandata na funkciji gradonačelnice Pakraca?
Naravno i dalje ću ostati u politici, ne samo kao zastupnica u Saboru, nego i na lokalnoj razini. Ja sam predsjednica gradskog odbora HDZ-a i imam obaveza. Vjerujem da ću i kroz gradsko vijeće dati svoj doprinos.
Što je po Vama obilježilo 2024. godinu?
Odradili smo puno posla. Možda je najupečatljivije ulaganje u prometnice. Teško je izdvojiti nešto, jer sve što se radi, radi se jer je potrebno. Mi smo grad koji ima 368 km2, 42 naselja i naravno da iste potrebe nisu u svakom naselju. Nekome je važno što uređujemo groblja, nekome što ulažemo u dječja igrališta, netko se veseli programu Zaželi, a netko novoj hortikulturi i arheološkim istraživanjima. Po meni je važna činjenica da smo ulagali u sve segmente, prateći potrebe i slažući prioritete, a to vjerujte, nije ni malo lako.
Možete li nam po Vašem mišljenju ukratko rekapitulirati najbitnije aktivnosti i pothvate koje ste obavili kao čelna osoba grada?
To je skoro desetogodišnje razdoblje, ali pokušat ću: provedeni su svi programi Zaželi, prošireni su kapaciteti vrtića, kupili smo cijelo područje bivšeg Papuka i proširili Zonu male privrede, raste poduzetnička zona Pakrac V, puno novih, ali i obnovljenih dječjih igrališta, novih sportskih terena, obnovljene i izgrađene prometnice i nogostupi, obnovljene višestambene zgrade, spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima, arheologija, katastarske izmjere, Spahijski podrum, vodoopskrba 11 naselja sjeverozapadno od Pakraca, aglomeracija, zaštita Grada Pakraca od bujičnih voda, novi Trg. To su projekti, ali isto tako moram spomenuti i programe koje smo uveli, a to su: program 3+ za obitelji s troje i više djece, besplatne radne bilježnice za osnovnoškolce i djelomično srednjoškolce, povećane stipendije i naknade za novorođenu djecu, program potpora poduzetnicima, program potpora liječnicima, program pomoći stambenog zbrinjavanja mladim obiteljima. Od prošle godine, Pakrac više nije u statusu nerazvijenih jedinica lokalne samouprave, nego smo novom indeksacijom sada u 5. skupini razvijenosti, odnosno u zadnjoj četvrtini iznadprosječno rangiranih jedinica lokalne samouprave, uz Grad Požegu jedini takav u našoj Županiji. Ovo je najkraće moguće, ali to je samo jedan mali dio.
Najveći projekt koji ste obavili bila je aglomeracija, jesu li sve prometnice i zelene površine vraćene u prvobitno stanje i jeste li u periodu nakon završetka imali prijava o nedostacima i problemima u vezi s istima?
Da, aglomeracija je bila veliki i zahtjevan projekt pa odmah želim reći veliko hvala svima koji su sudjelovali na tom projektu. Često smo bili isticani kao dobar primjer projekta aglomeracije iako je bilo i kod nas poteškoća jer nemojmo zaboraviti da je rađena u vrijeme pandemije Covida i u vrijeme kada su cijene u građevini izraženo rasle. Naravno da je bilo prijava, pa mogu reći da i danas stižu, ali se i otklanjaju. Iako je izvođač radova otišao s gradilišta, postoji garancija i svi nedostaci koji se utvrde i u narednih pet godina moraju se otkloniti. Prometnice i zelene površine nakon aglomeracije, ne samo da su vraćene u prvobitno stanje nego su pojedine trase u potpunosti rekonstruirane i nove, a ona nam je i omogućila završiti neke davno započete radove i projekte.
Koji su Vam bili prioriteti pri javljanjima na natječaje?
Potrebe, prioriteti, iznosi sufinanciranja. Naime, kada provodite dva velika i financijski zahtjevna projekta, a to su bili u našem slučaju aglomeracija i Spahijski podrum, te prije toga uređenje Trga, morate biti pažljivi i racionalni. Nisam htjela dovesti gradski proračun u probleme, treba platiti dobavljačima, isplatiti plaće odgojiteljima u vrtiću i ostalim proračunskim korisnicima te poštivati potpisane ugovore.
Spahijski podrum obogatio Pakrac
Nedavno je zaživio još jedan u nizu velikih projekata u Vašem periodu rukovođenja našim gradom, obnova Spahijskog podruma, koliki će značaj imati za građane?
Veliki projekt koji može donijeti dodatnu korist svima nama, od poduzetnika kroz turizam do posjetitelja, ali i našim sugrađanima koji će u tom povijesnom zdanju koristiti usluge primarno gradske knjižnice, ali i muzeja. Jako sam se veselila otvorenju te sam i par dana nakon još uvijek bila pod dojmom.
Pakrac je vrlo dobro pokriven kvalitetnim dobrovoljnim vatrogasnim društvima, bliži se i završetak obnove prostorija DVD-a Pakrac, kako komentirate njihovu ulogu u našim životima i koliko ih Grad podupire u radu?
Vatrogasci su važan dio žurnih službi, ali za nas, na lokalnoj razini i najvažniji. Sjetimo se 2014. godine kada su po prvi puta na našem području zabilježene velike količine padalina. Prvi na terenu su bili vatrogasci, zatim olujna nevremena, opet vatrogasci koji su tada bili i krovopokrivači, velike suše i nestašice vode, opet vatrogasci, pa požari, potresi, prometne nesreće i ostale nesreće, kao i cijeli niz situacija. Sredstva iz proračuna im redovito podižemo i premašujemo iznos koji je zakonski propisan. Meni je bilo važno da budu dobro opremljeni, ne samo tehnički nego i zaštitnom opremom pa smo im zadnjih godina osiguravali sredstva i za tu namjenu. Jako su skromni i nedavno su mi rekli: „Gradonačelnice, hvala na tome, ali sada smo dobro opremljeni i ta sredstva nam nisu više potrebna.“ Mislim da im sada trebamo pomoći u nabavci vozila. Stožernom društvu je neophodno navalno vozilo, ali i ostala društva imaju potrebe. Kada govorimo o obnovi zgrade DVD-a Pakrac, to je poslijeratna najveća obnova. Dom je nakon Domovinskog rata stavljen u funkciju, ali bez velike obnove. Drago mi je vidjeti da je i taj projekt pri samom završetku. Možda je činjenica što sam i sama vatrogasna časnica, doprinijela mom razumijevanju potreba vatrogasnih društava.
Sportsko-rekreacijski centar sve je bogatiji sadržajima, nedavno su službeno otvorena i dva nova teniska terena, padel se već naveliko igra, što još možemo očekivati u skorije vrijeme?
Moj zadatak je bio pripremiti projektnu dokumentaciju za buduće terene i sportske objekte koje će nastaviti provoditi moj nasljednik. Građevinska dozvola za mini golf je pred izdavanjem, a projektna dokumentacija za kuglanu je u izradi. Očekujem da će biti gotova tijekom ljeta, a ja ću se sa svoje pozicije zalagati da se u sport i dalje ulaže i da se idejni projekt uređenja Sportsko-rekreacijskog centra realizira. Zaslužilo je to 800 registriranih sportaša na našem području, a i rekreativci kojih je sve više. Zaslužili su to svi sportski djelatnici i volonteri, zaslužila su to naša djeca i mladi koji pokazuju veliki interes prema sportu. U današnje vrijeme sport je izuzetno važan ne samo za zdravlje, već djeci pomaže i kroz socijalizaciju i provođenje slobodnog vremena na kvalitetan način.
Sportska zajednica sve je brojnija učlanjenjem novih članica, uspijeva li gradska uprava iznaći dodatna financijska sredstva u skladu s povećanjem sportskih udruga?
U mom mandatu kao zamjenice gradonačelnika smo krenuli s osnivanjem Sportske zajednice. Ona danas broji 23 sportske udruge. Naravno, i potrebe su velike, ali pokušavamo pratiti sve te potrebe. Ponekad je tih potreba više nego što su naše proračunske mogućnosti, ali trudimo se pronaći način i za dodatno sufinanciranje kroz EU natječaje, natječaje na državnoj razini, ali i županijskoj. Naime, i naša Županija sve više ulaže u sport i to pomaže i sportskim udrugama s područja Pakraca.
Dok smo kod sportskih pitanja, koliko Vas je razveselilo osnivanje Ženskog kuglačkog kluba Pakrac u kojemu i sami nastupate? Onima koji prate, bilo je vidljivo kako su rezultati iz kola u kolo bili sve bolji, kakva je atmosfera u ekipi i kako ste prihvaćene od ostalih sudionica lige?
Jako me razveselila inicijativa cura koje su bile rekreativke i volim biti dio tog kluba. Ideja za osnivanje je došla kada smo vidjele naše mlade cure kako prave zavidne rezultate, naša Lorena Zubalj, državna prvakinja, zatim Franka De Zan i moja Slavica koje su s Lorenom ekipne državne prvakinje, a tu su još i mlađe naše nade: Tonka, Leona i Lea. Mi smo zadovoljne ovom sezonom. Imamo svega dvije pobjede, ali cure prave sve bolje rezultate. Svi su nas dobro prihvatili, a atmosfera u klubu je odlična i jedva čekamo novu sezonu najesen!
Kandidati za gradonačelnike Pakraca
Aktualne najavljene kandidature za gradonačelnika Pakraca dosad su pristigle od učitelja i gradskog vijećnika Tomislava Novinca (HDZ) te vozača hitne pomoći i također gradskog vijećnika (SDP) Zorana Krejčija. Na prošlim izborima niste imali protukandidata te je nezaobilazno upitati kako komentirate dosadašnji predizborni tijek iako smo svjesni subjektivne prirode ovog pitanja?
Da, pitanje je subjektivno pa neću komentirati oba kandidata jer to nije politički korektno, a u svojoj političkoj karijeri se nisam nikada vodila populizmom i pokušavala sam biti korektna prema svima. Prije 4 godine nisam imala protukandidata i to mi baš nije bilo drago, ali su me onda utješili da nitko nije imao prigovor na moj rad pa zato nisu imali ni potrebu za isticanje kandidature. Tomu Novinca ću istaknuti kao osobu koja je i meni dala podršku u mom radu i dolazila s novim svježim idejama kod mene. On je prilika za kontinuitet razvoja. To nam treba u gradu, nove ideje obrazovanih mladih ljudi koji prepoznaju trenutak u kojem se nalazimo i imaju viziju budućnosti i razvoja svog grada, ali isto tako, Tomo je osoba koja cijeni pakračku prošlost, koja voli Pakrac i koja je dugo društveno aktivna, empatičan je prema ljudima u potrebi, ima tri mala sina i zbog toga sam uvjerena da će ulagati u budućnost svog grada i naših naselja. Ja sam često dok sam razmišljala o novim projektima stavljala svoju djecu u taj kontekst jer želim da moja djeca odrastaju u Pakracu, školuju se u Pakracu i osnuju svoje obitelji ovdje.
Možete li nam u kratkim crtama opisati proračun Grada Pakraca za 2025. godinu i koliko se povećavao kroz godine?
Prihodi su planirani oko 11 milijuna, a rashodi oko 10.7 milijuna eura. Proračunski izvorni prihodi rastu iz godine u godinu. Sve više nam je prigoda od poreza na dohodak, ali i od prometa nekretnina. Neusporedivo je stanje i iznos proračuna danas i proračuna od prije 10 godina. Tada su izvorni prihodi bili oko 1 milijun eura, a danas su skoro tri puta veći. Izvršenje proračuna za 2016. godinu je bilo oko 3 milijuna ukupno, dok je za 2023. godinu bilo oko 8 milijuna eura. U tome nam je uvelike pomogla Vlada RH kada je 2017. godine uvela fiskalna izravnanja kako bi mogli sufinancirati EU projekte. Od prošle godine dobivamo i sredstva iz državnog proračuna za pokrivanje dijela troškova predškolskog obrazovanja. To do sada nikada nije bio slučaj. Zbog toga, unatoč rastu ekonomske cijene vrtića, nije došlo do povećanja participacije roditelja.
Grad Pakrac raznim mjerama potiče razvoj gospodarstva i poduzetništva, daje potpore i mladim obiteljima. Koliko se izdvaja za takva ulaganja i je li planirano i ubuduće nastaviti s takvim mjerama?
Za poduzetnike oko 100 ugovora i 115 tisuća eura u jednoj godini. Tijekom posljednjih šest godina Grad Pakrac je izdvojio više od 230 tisuća eura za mjeru stambenog zbrinjavanja mladih obitelji, pomažući 149 mladih obitelji. Program 3+, tim programom su obuhvaćene 101 obitelj i 332 djece. Unutar ukupnog broja obitelji njih 81 su obitelji s troje djece, 14 sa četvero, 3 obitelji s petero i 3 obitelji sa šestero djece. Kada smo uvodili sve mjere, želja nam je bila vratiti našim sugrađanima kroz razne mjere dio njihovog uplaćenog poreza na dohodak. U proračunskom planu za 2025. godinu su sve mjere koje provodimo od 2018. godine. Vjerujem da će moj nasljednik proanalizirati sve mjere koje se provode i donijeti najbolje odluke. Ono što mogu najaviti je i skorašnje potpisivanje ugovora s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine o izgradnji jedne višestambene zgrade za stambeno zbrinjavanje. Ministarstvo će u potpunosti preuzeti financiranje izgradnje, a Grad će dati vlasništvo građevinske čestice za tu namjenu.
Poduzetnici su velika žila kucavica našeg grada, kakav Grad ima odnos s njima, kako ste zadovoljni suradnjom s pakračkim poduzetničkim centrom i koliko se razvio tijekom posljednjih godina?
Rekla bih najvažnija žila. Imali smo, kao tim gradske uprave, odličan odnos s poduzetnicima i obrtnicima, s novim investitorima, a pogotovo s lokalnim Udruženjem obrtnika koji su na neki način i sukreatori moje politike o poticanju poduzetništva. Poduzetnički centar Pakrac je u svojim počecima savršeno odigrao svoju ulogu, kroz razvoj poduzetništva, poduzetničke zone i inkubatora, te kroz prijave na predpristupne fondove, ali fondove EU. Hvala svakoj rukovodećoj osobi u PCP-u. Danas je Poduzetnički centar nešto drugo od one začetne ideje. Za njega se ne čuje puno, jer više ne piše i ne provodi projekte, ali i dalje vrijedno upravlja Zonom i inkubatorima koji su u potpunosti popunjeni. Isto tako, trenutno radi na pripremama za program razvoja humanoidne robotike na području Pakraca. Često ih se stavlja u negativan kontekst, ali nepravedno. PCP se rekonstruirao u skladu sa zahtjevima sadašnjice i vodi brigu o stanarima Zone te ima u svojoj nadležnosti nove zadatke koji će biti uskoro vidljiviji.
Vrtić na Pilani
U kojoj je fazi izgradnja novog vrtića na Pilani, jeste li pronašli natječaj na koji biste mogli prijaviti taj projekt?
Projekt ima građevinsku dozvolu te očekuje raspisivanje natječaja za tu namjenu, ali isto tako izrađuje se projektna dokumentacija proširenja i nadogradnje matičnog vrtića za tri jasličke skupine. S ta dva projekta dolazimo do pet novih skupina koje će imati dovoljno kapaciteta. Moram reći, prema podacima uprave dječjeg vrtića, da su i ove pedagoške godine sva djeca koja su zadovoljila zakonske uvjete upisana u program predškolskog odgoja. Ti uvjeti su sljedeći: djeca koja su do 1. travnja navršila četiri godine života, djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnog tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranog pedijatra ili obiteljskog liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, djeca jednoroditeljskih obitelji, djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjeg vrtića, djeca roditelja invalida Domovinskog rata, djeca iz obitelji s troje ili više djece, djeca obaju zaposlenih roditelja, djeca samohranih roditelja, djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade.
Kada možemo očekivati otvorenje Centra za branitelje koji će biti namijenjen za trajni boravak onih hrvatskih branitelja koji su u potrebi, a koji će ujedno biti i prvi takav u Hrvatskoj?
To me istinski veseli. Taj projekt, osim što će pomoći hrvatskim braniteljima, osigurat će i nova radna mjesta, a sigurna sam i doseljenje novih stanovnika u Pakrac. Očekuje se ponovljeni javni natječaj za izvođača radova te se nadam da će sljedeće godine Centar za branitelje otvoriti svoja vrata korisnicima. Nama, Pakracu, ministar Tomo Medved je velika podrška za naše projekte, pa tako i za ovaj projekt. Naime, mi smo imali pripremljenu dokumentaciju za ovakav Centar zadnjih nekoliko godina jer smo prepoznali potrebu stalnog smještaja hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Tu dokumentaciju smo predali ministru te poklonili zgradu za tu namjenu. Podsjetit ću vas samo da je u Pakracu trebao biti veteranski centar, ali neka Vlada i ministar te 2014. godine to nisu dopustili, iako smo i tada nudili i zemljište i imali sve argumente zašto baš Pakrac. Tako, da ovaj projekt za mene ima još veće značenje, prvi je u Hrvatskoj i pokazuje brigu Vlade o Gradu heroju u kojemu je započeo Domovinski rat.
Skrb za starije i nemoćne osobe trebao bi biti jedan od prioriteta svake zajednice. Koliko se kod nas radilo na tom području?
Provodili smo program Zaželi od prvoga dana. U početku nisam znala koliko je taj program ustvari važan za cijelu zajednicu. Naime, on je prvobitno zamišljen kao program kroz koji će se zaposliti teško zaposlive žene, ali se pokazao kao puno više od toga. Sada su u fokusu korisnici i to baš stari i nemoćni. Naravno, i u proračunu imamo sredstva namijenjena za tu kategoriju naših sugrađana. Isto tako, imamo najava i upita privatnih investitora koji žele uložiti sredstva i iskustvo prema starima i nemoćnima, a takvi projekti se rade u sinergiji gradske uprave i investitora.
Kakvi su bili Vaši kontakti s građanima, koji su njihovi najčešći problemi koje su vam prezentirali?
Mene se može dobiti na mobitel, e-mail, doći kod mene u ured, ali sam često i slušala probleme pred trgovinama, na parkiralištima, ispred crkve, na slavljima. Nije mi nikada bio problem saslušati, a problemi su stvarno različiti. To vam je slično onom odgovoru o prioritetima, tako i ovo - svakome su njegovi problemi najveći. Najčešće smo probleme koji su bili u gradskoj nadležnosti lako rješavali, ubacivali u proračun ako se radi o infrastrukturi, ali najčešće se ti problemi ne odnose na gradsku upravu nego na neku drugu razinu. Tada napravim sve što mogu, kako bih nadležne upoznala s problemom. Neki problemi su, na moju žalost, bili prekomplicirani ili nerješivi. Bilo je i razgovora ovoga tipa: „Gradonačelnice, znam da Vi ne možete pomoći, ali meni je lakše ako Vam se pojadam.“
Što biste još istaknuli za kraj ovog razgovora, a da već nismo spomenuli?
Puno toga je rečeno, spomenuto. Naravno, puno toga smo i izostavili, npr. naše udruge koje sam voljela gledati kako „rastu“. Svima njima hvala na suradnji. Dopustite mi samo par rečenica. Od veljače 2016. godine kada mi je pružena čast služiti svom gradu i mojim sugrađanima znala sam da je puno posla koje treba napraviti. S ponosom kažem da je veći dio posla i odrađen, ali isto tako svjesna sam da je još puno toga što naš grad i naši sugrađani zaslužuju. Hvala svima s kojima sam surađivala! Veliko hvala mom timu s kojim sam radila za pakračko bolje sutra! Hvala mojim sugrađanima što sam imala čast voditi naš grad više od 9 godina kao ponosna gradonačelnica ponosnog grada Pakraca. Za mene to nije bio samo posao, radno mjesto. Za mene je bio moj način života i trudila sam se živjeti ga dajući cijelu sebe. Ako sam učinila kakvu pogrešku, nije bila namjerna. Radujem se budućim projektima koje će naš grad učiniti najboljim i najljepšim!
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 742
Povodom 103. rođendana dr. Franje Tuđmana, ispred njegove biste u centru grada, članovi Gradske uprave, gradski vijećnici i članovi braniteljskih udruga Grada Pakraca na čelu s pakračkom gradonačelnicom i saborskom zastupnicom Anamarijom Blažević su polaganjem vijenca i paljenjem lampiona odali počast osnivaču HDZ-a i prvom predsjedniku suverene i samostalne Republike Hrvatske. „Njemu i svim poginulim, umrlim, ali i živućim braniteljima možemo zahvaliti što imamo svoju državu, a ovo je najmanje što možemo učiniti kako bi održali sjećanje i prenijeli na mlađe generacije što se sve žrtvovalo 90-ih godina kako bi danas uživali u svojoj slobodi“, rekla je gradonačelnica Blažević.
Nešto ranije, komemoracijom na Rimokatoličkom groblju odana je počast nevinim žrtvama Križnog puta i obilježena 80. godišnjica stradanja hrvatskog naroda na Bleiburškom polju. Molitvu je vodio pakrački župnik, velečasni Jozo Zorić. Gradonačelnica je rekla kako je spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta također dio naše povijesti koju ne trebamo izostaviti, jer „kako se sjećamo žrtava iz Domovinskog rata, tako se trebamo prisjećati i ostalih žrtava svih ostalih ratova i vremena poraća.“
- PIŠE: Pakrački list
- 515
Članovi UIR-a Pakrac-Lipik sudjelovali su u subotu 10. svibnja na 12. Memorijalu Marije Topić, događaju sportsko-rekreacijskog karaktera koji 12. godinu zaredom organizira Udruga invalida rada grada Zagreba u čast gospođe Marije Topić, nekadašnje predsjednice UIR-a Zagreb koju je obavljala gotovo 14 godina, najduže od ikojeg predsjednika prije i nakon nje.
Zahvaljujući njenoj upornosti izrazitoj empatiji prema osobama s invaliditetom i općenito osobama u potrebi, njezin angažmanu u borbi za poboljšanje statusa invalida rada, ali i ostalih osoba s invaliditetom u društvu, kao i u borbi za poboljšanje njihove kvalitete života, itekako je urodio plodom.
U sportskom dijelu Memorijala članovi UIR-a Pakrac-Lipik Luka Major i Mato Štampf su osvojili 3. mjesto i brončanu medalju u belotu, a u pikadu su Antun Oblak i Zlatko Pečanić ostvarili dobar rezultat, ali nažalost nedovoljno za medalje.
Izvor: Udruga invalida rada Pakrac-Lipik
- PIŠE: Franjo Delač
- 666
Manifestacija „oživljene povijesti“ Tragom Jankovića 2025. održana je u subotu, 10. svibnja, u prostoru Vlastelinskog kompleksa Janković u Pakracu. Događaj su organizirali Osnovna glazbena škola Pakrac, Gradska knjižnica Pakrac, Muzej grada Pakraca i Društvo Mađara Pakrac, a održan je pod pokroviteljstvom Grada Pakraca, Savjeta za nacionalne manjine RH i Požeško-slavonske županije.
Gotovo pa cjelodnevni program otvoren je još u 11 ujutro, programom „Prijepodne za mlađariju“. Kazališnu predstavu naziva „Vrlo gladna gusjenica“ na opću radost onih najmlađih izveli su glumci iz Gradskog kazališta Požega.
Sat vremena kasnije održana je interaktivna prezentacija nazvana „Povijest mačevanja“ koju je upriličila Škola povijesnog europskog mačevanja Ars Gladiatoria iz Zagreba. Osim prezentacije svojih mačevalačkih vještina, momci i djevojke iz Ars Gladiatorije okupljenu su djecu razveselili time što su im dopustili da oprobaju kako im u vlastitim rukama leže razni mačevi, mačete i sablje. Nakon edukativne prezentacije, djeca su se mogla i sama okušati u „borbama“ s unaprijed pripremljenim hladnim oružjima, doduše obloženima pjenom.
U dvorištu Janković svoje je proizvode prezentirala i Pivovara Slavonica, u kutku koji je za tu prigodu prozvan „Pivski banket s Grofom, Groficom i Caricom“, što su nazivi craft piva iz njihovog pivarskog asortimana. Sve to vrijeme, dok je dvorište vrvjelo raznim događanjima, a posjetitelji se polako okupljali u sve većem broju, vrijedni pakrački Mađari na licu su mjesta pripremali hranu i poslastice, a zainteresiranih degustatora nije nedostajalo.
Ples i pjesma za pučanstvo
Negdje oko 14 sati došlo je vrijeme i za centralni događaj manifestacije u samoj Gradskoj vijećnici u kojoj su se svojim koreografijama, pjesmama i izvedbama objedinjenima pod sad već poznatim nazivom „Ples i pjesma za pučanstvo“ predstavili Češka Beseda Prekopakra, Zajednica Mađara Daruvar, Udruga Nijemaca i Austrijanaca Sirač, Osnovna glazbena škola Pakrac – vokalna skupina Aoide, Glazbena škola Čepreg, Zajednica Talijana Lipik i Udruga za njegovanje običaja Mađara Korođ.
„Ova manifestacija oživljava život na nekadašnjem Vlastelinstvu kompleksa Janković u kojemu se upravo danas i nalazimo. Cilj je dati značenje ulozi Jankovića u razvoju Pakraca i oživjeti život tog vremena uz sadržaje za sve generacije“, prenio je poruku organizatora ovogodišnji voditelj i prekaljeni meštar od ceremonija, Mario Barać.
Ispred Grada Pakraca, okupljenima se obratio gradonačelnički kandidat HDZ-a, Tomislav Novinc. „Dragi organizatori, dragi gosti i posjetitelji, lijepo vas je vidjeti u ovim tradicijskim, povijesnim nošnjama, na ovom mjestu bogate povijesti dvorišta kurije Janković. Prošle godine je zbog obilne kiše manifestacija nažalost otkazana, uslijed čega je dio programa Društvo Mađara odradilo u Hrvatskom domu. Iskoristit ću priliku čestitati našem muzeju i knjižnici na njihovom novom domu u prelijepom Spahijskom podrumu te pozivam naše goste da ga svakako posjete. Svima vam želim dobru zabavu, a organizatorima se zahvaljujem u ime Grada“, rekao je Novinc.
Grofici odanost i zaštitu obećali čuvari sjeverozapadnih granica carstva
„Poštovana uzoritosti vlastelinstva Pakrac, grofice i grofe Janković, s velikom radošću i ove smo godine primili vaše pismo te se s osobitom čašću i radošću odazivamo da svojom nazočnošću uveličamo manifestaciju Tragom Jankovića. Vjerno će vašu uzvišenost čuvati počasna straža sastavljena od ponajboljih naših, na sve spremnih muževa. Molimo vas, uzorita grofice, da vezivanje vrpci na koplje i zastavu Postřekova bude znak prihvaćanja naših stečenih slobodarskih prava u carstvu koje baštinimo kroz stoljeća, motreći sjeverozapadne granice carstva u našem kraju, a eto danas i ovdje, u Pakracu“, izjavio je Antun Novak, za ovu prigodu predvodnik najuzoritijih muževa iz počasne straže Postřekova.
Nakon plesa i pjesme, došlo je vrijeme da se iskuša sreća, a priliku za to dobili su svi koji su odlučili zaigrati grofičinu tombolu „Lov na sreću“. Nagrade su bile uistinu brojne, gotovo ih je bilo koliko i natjecatelja, tako da su pojedini sretnici uspjeli ubrati i više od jedne nagrade.
Čast za zaključiti ovako bogat program pripao je izvođačima „Barokne zabave“. Za glazbene note zaduženi su bili Osnovna glazbena škola Pakrac i Glazbena škola Čepreg, a za sam kraj programa okupljeni su mogli uživati u scenskom uprizorenju pod nazivom „Na večeri kod grofa Jankovića“, koje su pripremili učenici i profesori Gimnazije Daruvar u suradnji sa Zavičajnim muzejom Daruvar.
- PIŠE: Pakrački list
- 735
Zelena čistka pod nazivom „Od izvora do mora“ na području grada Pakraca održana je 9. svibnja.
Grad Pakrac je ovime sudjelovao u ekološkom projektu koji provode Coca-Cola, Konzum, Jutarnji list i Udruga gradova u partnerstvu s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja te Fakultetom šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Također, samim sudjelovanjem u ovom projektu gradovi se natječu u kategoriji malih, srednjih i velikih gradova za nagradu u iznosu od 15 000 eura za sadnju stabala,a nagradu dobivaju gradovi pobjednici u svojoj kategoriji. Vrednovanje se vrši po ukupnom broju volontera i količini skupljenog otpada – što je veći broj volontera i količina skupljenog otpada, rezultati su bolji.
U ovogodišnjoj akciji sudjelovalo je 289 volontera te je prikupljeno 3070 kg miješanog komunalnog otpada.
Posebne zahvale na ovoj hvalevrijednoj akciji idu samim volonterima koji su najzaslužniji za kvalitetno odrađenu zelenu čistku, a to su redom: Udruga Latica, Udruga djece branitelja domovinskog rata Pakrac-Lipik, Osnovna škola braće Radića Pakrac,Srednja škola Pakrac, Dječji vrtić Maslačak Pakrac sa svojim područnim vrtićima u Prekopakri, Kalvariji, Donjoj Obriježi, Badljevini, vrtić Župa Pakrac, LRA-Pakra i djelatnici gradske uprave grada Pakraca.
„Vidimo se dogodine!“, poručuju organizatori.
- PIŠE: Franjo Delač
- 3149
Svojevremeno je bio žandar, a ta riječ kao da budi neke predrasude koje u njegovom liku i djelu nećete uspjeti potvrditi, koliko god da se potrudili. Jednostavan i pristupačan, Antun ne djeluje kao „žandar“. Ipak, kad je zagustilo, pokazao se kao tvrd orah. Dok je mnogima prvi poriv bio pobjeći od rata i spašavati živu glavu, on se bez puno premišljanja i pompe odlučio priključiti Hrvatskoj policiji. Ljubav prema rodnom Pakracu i Prekopakri u njemu bila je jača od straha za vlastiti život.
Sin jedinac
Tun je rođen 6. lipnja 1963. godine u Pakracu. S roditeljima je živio u obiteljskoj kući u Prekopakri. Bio je sin jedinac kojega su roditelji željno iščekivali punih deset godina, pa je tako njegov tata Ivan imao 36 godina kad se rodio, a mama Olgica 32. Tata je umro kad je Tun imao 23 godine, a mama prije pet godina. Dok je odrastao, u dijelu Prekopakre poznatom kao „Tutnjevac“ bilo je ukupno 19 djece. Igrali su se na „Potoku“, dijelu koji je danas poznatiji pod kolokvijalnim nazivom „Bare“.
S harmonikom koju mu je poklonio djed
Dok je još bio mali, djed mu je poklonio malu harmoniku s 24 basa koju je samostalno naučio svirati, pa je tako prva pjesma koju je naučio svirati još prije no što je krenuo u školu bila „Veselo, veselo, Zagorci“. Na satove harmonike godinama je išao kod profesora Sokača. Prva tri razreda osnovne škole pohađao je u Prekopakri, na mjestu današnjeg vrtića. Četvrti razred pohađao je u staroj školi u Pakracu. Od petog do osmog išao je u novu školu, a razrednica mu je bila Anđelka Crnković. Išao je u kombinirano razredno odjeljenje koje se sastojalo od djece iz Prekopakre i Šeovice.
Na kraju je završio za kovinotokara. 1982. počeo je raditi u Kutini, u tadašnjoj „Prvomajskoj“. Sedamdesete godine prošlog stoljeća pamti po druženju i igranju nogometa s vršnjacima. Prvo je igrao u pakračkom „Hajduku“, u konkurenciji pionira, a kad se 1975. osnovao nogometni klub u Prekopakri, prešao je igrati za tamošnje juniore. U to vrijeme u Prekopakri je postojao disko-klub naziva Olimp. Nije to bio jedini klub koji se posjećivalo, već se podjednako išlo i u one u Pakracu i Lipiku.
Kod kina se okupljalo društvo, pa bi se svirala gitara i pjevalo. 1987., na jednom dočeku nove godine upoznao je svoju suprugu Snježanu u tadašnjem kafiću „Suzana“ koji je radio na mjestu današnje cvjećarne „Ljiljan“. U to vrijeme Snježana je radila u Moderni, a Tun na pilani, a među njima se ubrzo rasplamsala ljubav. Zanimljivo je da se Tun zapravo trebao zvati Davor, međutim budući da je rođen uoči Antunova, bake su odlučile upisati ga kao Antuna. Unatoč tome, supruga i većina susjedstva s Tutnjevca, na kojemu živi od rođenja i danas ga zovu – Davorom.
Čovjek za jedno selo i jednu ženu
Antun, poznatiji kao Davor i Snježana vjenčali su se 1988. godine i već su 37 godina u skladnom, ali i plodnom braku. Imaju troje djece i (zasad) petoro unučadi. Najstariji sin Ivan rođen je 1989 godine, Danijel 1992., a Ena 1997. Danijel ima troje djece, od kojih Nea ima sedam, Leo šest, a Tin tri godine, dok su Ivanovi blizanci Sara i David nedavno proslavili pune dvije godine. Ena još nije udana.
Antun kao jednogodišnjak
Tun je uoči početka rata radio na pilani, a kad se „zakuhalo“, prijavio se u policiju čijim se redovima i priključio 1991. godine. U to su vrijeme po Prekopakri držali seoske straže. Već iduće godine položio je tečaj za policajca te je u policiji ostao sve dok se 2009. godine nije umirovio. Tijekom rata bio je u interventnom vodu, a kasnije u temeljnoj policiji. Tijekom ratnih dana odlazio je u nabavu municije, razvozio hranu, izvlačio ranjenike i slično. „Gusto je bilo svaki dan“, kaže.
Kad je počeo voziti, kuhinja je prvo bila u Prekopakri, a svakodnevna vožnja ručka bila je prava avantura. Nakon nekog vremena, kuhinju su preselili u Pakrac, u prostor stare pekare. Nakon nekog vremena, prešao je u interventni vod u kojemu je bio sve do Bljeska, odnosno Oluje. Nakon toga, vod se rasformirao. Karijeru policajca, a ujedno i svoj radni vijek, kraju je priveo u Požegi, gdje je u Prvoj policijskoj postaji u sklopu temeljne policije radio od 2000. godine sve do umirovljenja.
Tun je odmalena volio glazbu, svirku, pjesmu, ali i ples. Nakon što je kao dijete svirao harmoniku, kad je malo „operjao“, prebacio se na gitaru, jer društvo je bilo takvo. Osim glazbe i rada u policiji, ima raznih interesa i hobija. Jedan od njih je i gljivarstvo, pa tako kaže da poznaje sve vrste lokalnih gljiva, zbog čega ga ljudi često znaju pitati u vezi toga koja je gljiva jestiva, a koja ne. Dok je krenuo izučavati gljive, zaključio je kako je najbolja metoda da gljivu isproba. „Prvo bih gljivu ispekao na tavi, zatim pojeo dio klobuka i ako se ništa ne desi, onda se ništa nije desilo“, kaže. Na moje pitanje, „a što ako se nešto desi“, ispričao je kako je jednom zgodom pojeo dio nejestive gljive iz porodice Ramaria formosa (capica). Uslijedile su želučane tegobe, grčevi u želudcu i posljedično zaključak kako se radi o otrovnoj gljivi.
„Kad ja radim nešto nenormalno, to je normalno“
Fokinom stazom, priča, šeće otkad se oformila, poslije Oluje, a često i rado ide u pohode i s planinarima. Aktivan je sudionik i u životu NK Slavonija Prekopakra, gdje često priprema hranu i peče, roštilja. „Tata i mama su često pripremali hranu za svatove, a ja sam se tako uz njih pomalo priučio i to je ostalo dio mene, iako je krenulo iz zafrkancije“, govori. Peče šarane, janjce, pečenice, najviše u blagdansko, božićno i uskrsno vrijeme, a najviše pomaže u Grillu, ugostiteljskom objektu koji vodi supruga Snježana. Osim toga, kaže kako je s profesorom Alojzijem Huškom znao prikupljati ljekovite trave.
Sa sinovima, šogorom i prijateljima na pohodu Fokinom stazom
Svakom sljedećom rečenicom, Tun sve više otkriva kako se radi o čovjeku širokih životnih nazora koji se pomalo pronalazi u brojnim sferama djelovanja. I kad odmara, odnosno gleda televizor, to su ponekad filmovi i serije, ali često i dokumentarci. Voli i uživa u ribolovu, najčešće na Pakurnovcu, a kaže kako ga najviše privlači Sava, odnosno savski kanali u kojima lovi štuke.
Spomenuo sam mu naslov koji mi je za ovu priču nekako očekivano iskočio kao prvi izbor, no to sam namjeravao napomenuti tek anegdotalno. Međutim, naš Tun nije imao ništa protiv desetog sela ni Antuntuna, unatoč tome što tog Antuna iz pjesmice krasi neobičan um. Od takve ideje on sam uopće ne bježi. Kaže kako su mu često znali reći da stvari koje bi izvodio u njegovom aranžmanu djeluju nekako sasvim prihvatljivo, dok bi, da ih je napravio netko drugi, vjerojatno bile okarakterizirane kao nenormalne.
Sin Danijel do prošle je godine sa suprugom i troje djece živio i radio u Zagrebu, međutim, premda su ondje bili situirani i imali dobre poslove, srce ih je ipak vuklo u rodni kraj. Zajedno s njima, došli su i unučići, u kojima Antun uistinu uživa, pogotovo sad kad su već malo porasli. Tako je, kao što je njegov djed njemu kao malom poklonio harmoniku, on svom šestogodišnjem unuku Leu kupio ni manje ni više nego – ukulele, koji sad zajedno uče svirati.
Tun kao beba, u naručju oca i majke
Antun rado odlazi i na druženja Češke besede, u kojoj ima mnoge prijatelje. Mama mu je, govori, bila članica besede, jer s mamine je strane imala češke krvi. Osim te poveznice, sviđaju mu se glazba i plesovi kakvi se u besedi izvode, jer su dinamični i veseli, baš po njegovom guštu. Na takve je brže ritmove uvijek volio zaplesati, kaže. Tunova mama Olgica inače je bila kuharica u bolnici, dok je tata Ivan isto radio u bolnici, ali kao kočijaš koji je vozio liječnike, nakon čega je radio na pilani.
Grill kao obiteljska priča
Snježana i Tun ugostiteljski objekt Grill kupili su sad već davne 1998. godine od tvrtke Ugostiteljstvo Pakrac. Na licitaciji su dali najbolju ponudu, digli kredit i kupili Grill, koji je u suštini obiteljska poduzetnička priča. Sve troje djece završilo je škole medicinskog usmjerenja, a premda dvoje mlađih i radi u struci, svejedno pomažu u Grillu, isto kao i umirovljeni Antun. Plan je da najstariji sin Ivan vremenom preuzme vodeću ulogu, a njih dvoje mu nastave pomagati, zbog čega je obitelj i krenula u uređenje i proširenje objekta.
Sa suprugom Snježanom
„Da ne radimo na takav obiteljski način, ne bismo mogli opstati“, kaže Snježana. Osim toga, oboje ističu važnost prisutnosti vlasnika u objektu, jer u suprotnom se u poslovanju počinju događati neželjene stvari i stvari se počinju raspadati.
Snježani je drago što su joj se sin i snaha vratili iz zagrebačke Dubrave te što njeni unuci mogu uživati u trčkaranju po dvorištu, nečemu što im je u našemu glavnom gradu jako nedostajalo. Nea je krenula u školu, u prvi razred i prilagodila se jako brzo, govore ponosni baka i djed. Dok je snaha Nives još bila na porodiljnom dopustu, Danijel je dobio posao u lipičkom Veteranskom domu i to je bio okidač za njihov povratak. Jedan od razloga za povratak u naš pitomi kraj bio je i sigurnost djece, ali i blizina baki i djedova.
I kći Ena vratila se iz Zagreba, nakon što je sa samo 14 godina otišla u školu za primalje, kakve kod nas nema. U Zagrebu je nakon završene škole ostala raditi, prvo u jednoj privatnoj klinici, pa potom na Svetom Duhu, nakon čega je zajedno s bratom Danijelom upisala fakultet, koji su isto tako zajedno i završili, u roku. Snježana ne skriva svoje zadovoljstvo zbog ponovnog okupljanja obitelji. Bili su, kaže, u velikom gradu, osjetili taj život i nakon nekog vremena ipak se odlučili vratiti.
Najstariji sin, Ivan, nikad nije imao poriv otići od kuće. On i supruga Marija prije dvije godine dobili su predivne blizance, Saru i Davida, priča Snježana. Žive preko puta roditelja, što ovu i inače blisku obitelj dodatno povezuje.
Anegdote iz mladosti
„Nekad bismo zapjevali uz harmoniku, a znalo se dogoditi da i ne znamo baš sve riječi svake pjesme. Kad ne bismo znali riječi, pjevali smo jupi ja-ja. Bio sam član lovačkog društva, pa bi me moji lovci znali zvati jupi ja-ja“, podsjeća se. S bliskim prijateljem, Predragom Kulhavijem, imao je poseban, personalizirani pozdrav. Naime, njihova je pjesma bila „Kansas City“. Kad bi se god sreli, onaj tko prvi pozdravi s „Kansas City“, drugi bi odgovarao s „to je grad, jel?“. Taj se pozdrav sad prenio na Predragovog sina Matiju, s kojim je nastavio održavati tu tradiciju.
„Riblja Čorba je ’80-ih godina imala koncert u Siraču. Popeo sam se na binu i pio rakiju s Borom Đorđevićem. Kad je prošle godine umro, prijatelj mi je prišao i rekao, nećeš više piti rakiju s Borom“, priča Antun, podsjećajući se kako su nekoć poznati jugoslavenski izvođači znali nastupati u našem kraju, kao npr. Lepa Brena koja je bila u Doljanima, što iz današnje perspektive djeluje gotovo pa nezamislivo.
Neprežaljeni, nedavno uginuli ljubimac Joe
Bila su to neka drugačija vremena, poznata je to stvar, ali Tun kao da se i nije previše promijenio. I dalje podjednako voli i njeguje svoju obitelj, i dalje uživa u prirodi, u planinarenju Fokinom stazom, u isprobavanju gljiva, pripremanju hrane za obitelj i prijatelje, u dobroj muzici. I dalje se voli našaliti i podružiti s prijateljima, njegov se razigrani duh još uvijek nije posve smirio.
Već ga vidim kako duge ljetne večeri provodi učeći svirati ukulele sa svojim unukom Leom, „jer prsti su mu još prekratki za gitaru“. I uporno se nikud ne miče iz svoje Prekopakre, sa svog Tutnjevca, s kojega ga nije uspio otpuhati ni vihor rata. Jer, lijepo je otići i osjetiti veliki grad, ali nema slađeg nego proživjeti život na svome, okružen obitelji i prijateljima koje znaš otkad znaš za sebe.
Kansas City! To je grad.
Tutnjevac? To je dom.
