- PIŠE: Pakrački List
- 827
On radi i kad luta gradom. On je Franjo Eck, djelatnik Vlastitog pogona Grada Pakraca, raspoređen na poslove kontrole naplate parkiranja. S noge na nogu, krajičkom oka, snima situaciju na gradskom parkingu i zauzmete li parkirno mjesto, a to prema propisu ne platite - nastupa on. Kako sam kaže, plaću treba zaraditi, iako nije uvijek jednostavno zbog prirode posla. Na prvu loptu, posao je nezahvalan, kažnjavanje nikad nije ugodno. No, onako nasmijan, Franjo je s vremenom našao način da nas kazni, a da se ne naljutimo. Prestankom kišnih dana i početkom proljeća podigao je "broj obrtaja" pa smo ga danas zaustavili u poslu, prekinuli na minut u nizanju kilometara gradskim ulicma..."Koliko kilometara? A, j....., ko će to znati. Rejon mi je Tomislavova ulica, Gojka Šuška, Hrvatskih velikana, Jelačićev trg i Bolnička ulica. Nogu pred nogu, nakupi se koraka." Kažnjava li redom, baci li oko na registarsku oznaku? Pripazi li na domaće? "Ma sve redom, posao je posao, nema tu razlike. Procedura postoji, provjerim pa vidim i reagiram." Slabiji i popustljiviji nije niti prema ljepšem spolu, tvrdi da i damama bez pardona odreže kaznu ukoliko zgriješe... "a kako ću drugačije? Ma sad je sve ok, ljudi su se navikli na mene i moj posao, iako je bilo problema u početku kada je uvedeno plaćanje. Bude i zanimljivih situacija. Čovjek kupi kartu, spremi u džep i ode u na kavu. Ja naplatim, on izađe - ljut! Pa platio je. Pa jesi prijatelju, ali kako da ja to znam. Ali izgladili smo"...I tako, Franjo `ko Franjo, tu smo završili razgovor. Pogled i koncentraciju odvlačila mu je gužva na parkingu zone B. Kako sam kaže, valja zaraditi plaću...
- PIŠE: Pakrački List
- 937
Pakrac je u petak prijepodne bio mjesto okupljanja osamdesetak polaznika Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman" odnosno Dočasničke škole "Damir Tomljanović Gavran" koji su u programu studijskog putovanja i kolegija "Vojna povijest" posjetili spomen obilježje logora Bučje gdje su odali počast stradalim braniteljima i civilima, kao i kapelu Male Gospe u Kusonjama gdje su se poklonili poginulima. Bučje i priču o logoru Bučje te o stradanjima u Kusonju polaznicima je kroz kratko predavanje približio pukovnik Josip Huška, a po povratku u Pakrac podijeljen im je poznati film „Broj 55“. Novaci su potom kroz „terenski rad“ obišli i nekadašnju pakračku liniju razdvajanja.
Program je nastavljen predavanjem. Polaznike dočasničke škole u gradskoj vijećnici kurije Janković pozdravila je pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević, a stručni dio posla potom je preuzeogeneral bojnik Miroslav Vacek koji je prisutnima govorio o s počecima Domovinskog rata i aktivnostima policije u ratnim događanjima te im prezentirao statističke podatke o logorima.
O samom tijeku ratnih događanja na području Pakraca i Lipika, organiziranju obrane te najvećim ratnim bitkama i akcijama na našem području, ulozi koju su Pakrac i Lipik imali u Domovinskom ratu prezentirao je umirovljeni časnik HV satnik Željko Špelić, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Pakrac – Lipik, a polaznici su imali prilike iz prve ruke čuti i o akciji "Bljesak", o tijeku oslobađanja zapadne Slavonije koji im je prezentirao general pukovnik Marijan Mareković pod čijim je zapovjedništvom u akciji sudjelovalo više od 7000 vojnika.
Kao ljudi od odore, popriličan interes izazvao je posljednji dio ovog studijskog kolegija - posjet Muzeju hrvatske vojne i ratne povijesti, profesora Marija Tušeka, gdje su u stalnom postavu uz razne eksponate oružja, kronološki izložene i predstavljene hrvatske odore kroz povijest.
- PIŠE: Pakrački List
- 1138
Posljednji dani ožujka bili su posebno turbulentni za Odjel rodilišta i ginekologije pakračke bolnice koja je u kratkom roku ostala bez dva vrsna stručnjaka. Odlazak dr. Alena Dumančića u privatne vode možda se mogao i očekivati, no da će se on faktički poklopiti s tragičnim odlaskom voditelja Odjela dr. Branimira Dakića, nitko nije mogao slutiti. No, nesreća ne pita – dogodilo se. Dodamo li tome nedavni odlazak dr. Nikole Balje na novo radno mjesto u Novsku, situacija nije izgledala dobro pa zabrinutim građanima Pakraca - korisnicima usluga ovog odjela, nije trebalo puno da naboraju čelo. S nedavno pet zaposlenih specijalista, rodilište je dospjelo na samo dva. Točnije – dvije plus jedna. Ostala je dr. Alenka Višnić i dr. Darija Moguš Vončina uz specijalizanticu Nikolinu Stričević.
Imaju li Pakračani razloga za brigu, da li je posljednjim događajima na bilo koji način došao u pitanje rad odjela rodilišta i ginekologije, može li doći do eventualnog smanjenog obujma rada ili čak gašenja odjela, upitali smo pomoćnicu sanacijskog upravitelja dr. Slavicu Klaić, čelnu osobu pakračke bolnice.
- PIŠE: Pakrački List
- 1211
Putem solarnih panela investicije vrijedne oko 167.000 kuna osigurana je električna energija za tri domaćinstva u selu Cikotama čime je završena elektrifikacija ovog zabačenog sela blizu Pakraca. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurao je 80 posto sredstava dok su partneri projekta, UNDP i Požeško – slavonska županija, financijski sudjelovali svaki po 10 posto iznosa.
Svako domaćinstvo struju će dobivati putem alternativnog izvora energije odnosno solarnih ploča, postavljene su baterije koje akumuliraju napon i sva potrebna oprema. "Prema procjenama, ova jačina panela zadovoljava potrebe stanovnika za svjetlosti u samom objektu i ostalih potrebnih priključaka. Ovaj projekt traje od početka svibnja prošle godine kada smo u suradnji s UNDP-om obišli teren i detektirali domaćinstva koja trebaju ući u projekt", rekao nam je Miroslav Grozdanić, dožupan požeško – slavonski iz redova srpske nacionalne manjine.
Od 2005. godine intenzivno se radilo na rješavanju elektrifikacije ovog područja, a borba s HEP-om trajala je do 2015. godine. Grozdanić ističe kako prema HEP-ovim tvrdnjama, u elektrifikaciju u pravilu ne ulažu tamo gdje je trošak elektrifikacije po domaćinstvu, po priključku, veći od 50.000 kuna, a da su se svi vratili u Cikote i Rogulje i da su sve kuće obnovljene, po tim kriterijima opet ne bi postojali uvjeti za elektrifikaciju stoga je alternativni izvor energije najprihvatljiviji i najbolji način rješenja ovog problema.
U Cikotama će sada sedam stanovnika koristiti ovaj oblik izvora električne energije, no u selu postoji još pet ili šest vikendaša koji nisu obuhvaćeni ovim programom, ali u narednom razdoblju ukoliko bude sličnih natječaja putem Fonda moći će se pristupiti daljnjem rješavanju pitanja električne energije, dodaje Grozdanić.
Milka i Stevo Balać iz Cikota jedno je od domaćinstava koja dobila osnovne uvjete za život, a nakon 11 godina od povrataka nakon rata jučer im je zasvijetlila prva žarulja u njihovom domu dobivši napokon potrebnu struju.
Kada su se vratili u svoje domove, koje im je obnovila država, nisu ni slutili da će njihova agonija tako dugo trajati. Supružnicima Balać život bez Cikota je nezamisliv jer su u tom selu, kažu, proveli cijeli svoj život i nisu niti pomišljali otići nekamo dalje. No, zbog poznih godina svakodnevica bez struje bila im je sve teža, a sada će im sve biti itekako lakše.
- PIŠE: Pakrački List
- 1026
foto:24sata
Za one koji eventualno ne znaju donosimo Vam udarnu vijest, doduše jučerašnju, koja je okupirala novine, portale i ostale informativne servise.
U srijedu nešto prije 15 sati, u Malenino gnijezdo napokon je sletio Klepatan. Čekala ga je sedam mjeseci, javlja portal 24sata.
Podsjećamo, Malena ne leti jer joj je ozlijeđeno krilo, a sve ove godine je čuva i hrani Stjepan Vokić iz Brodskog Varoša. Nije bio prisutan kad je Klepetan došao. Bio je u ribolovu.
- Znao sam da će doći. Nikad još nije iznevjerio Malenu. Iako joj je nekoliko mužjaka pokušalo sletjeti u gnijezdo, ona ih je uporno odbijala. Čekala je svog Klepetana i dočekala - rekao je Vokić.
Malena je bila zadnjih dana izrazito nervozna, nije jela i samo je gledala prema nebu. Sudeći po Klepetanovu izgledu, prošao je ‘pakao’ iz Afrike do Slavonskog Broda na putu do nje. Došao je strašno prljav, ljepljiv, a odmah se nakon pozdrava s Malenom spustio po ribu u Stjepanovo dvorište. Sad slijedi nekoliko dana prilagodbe, a potom iščekivanje ptića, učenje letenja i hranjenja te uživanja u ljubavi...
To bi sad valjda bilo to, zasad...:)
- PIŠE: Pakrački List
- 983
Poznato je da je nasumično plakatiranje i oglašavanje pakrački problem koji seže još od poslijeratnih dana, manje više sve je o tome rečeno i napisano. Neodgovornost onih koji plakate lijepe - a ne skidaju, dovela je do tog da smo kroz godine na takvo iščašeno ponašanje prestali gledati kao problem. Saživjeli smo s tim, pomirili se i sami naučili gdje se što može pročitati. Zanima li nas koncert, zavirimo na trule tarabe podno ruševne "grgurićke", tražimo li sobu ili stan, kupujemo odojka ili pak popravljamo mobitel, informaciju potražimo na istom "pakračkom oglasniku" par metara lijevo ili desno.