- PIŠE: Pakrački List
- 839
Krajem siječnja najvažnija aktivnost članova Mjesnog odbora Pakrac - Jug bila je na jednom mjestu susresti predstavnike stanara s upraviteljem zgrada kako bi dobili konkretne informacije o pripremi dokumentacije za najavljivani natječaj energetske obnove višestambenih zgrada Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i time krenuli u proces prikupljanja potrebne dokumentacije, no do danas nije napravljen gotovo nikakav pomak. Pitanje je do koje razine se Mjesni odbor može uključiti i angažirati ako sami predstavnici stanara ne pokazuju interes, rekao je jučer Zvonimir Miler, predsjednik MO Pakrac - Jug, na sastanku s gradonačelnicom Anamarijom Blažević.
Na području Mjesnog odbora Pakrac - Jug je 21 zgrada koja obuhvaća stambene objekte u ulicama Andrije Hebranga, Matice hrvatske te Bolničke i sve posjeduju energetske certifikate što je prvi korak u zadovoljavanju uvjeta natječaja. Pojedine zgrade u fazi pripreme projekte dokumentacije su različito odmakle, u Ulici Andrije Hebranga neke posjeduju projekt obnove, dok je situacija sa zgradama u Ulici Matice hrvatske loša i mahom nitko od njih nije niti započeo u sakupljanju dokumentacije.
Miler kao problem istaknuo je i činjenicu kako dio zgrada niti nema predstavnika, a ukoliko i dođe do obnove predstavnik je taj koji legitimno predstavlja druge stanare u određenim financijskim obvezama i Mjesni odbor ne može niti ne smije preuzeti tu obvezu.
„Naš prijedlog je da na neki način pomoću stručnih službi Grada ili Poduzetničkog centra Pakrac pomognemo stanarima i upravitelju zgrada u tom procesu jer je prevelika šteta propustiti priliku obnove zgrada u Pakracu i pitanje je hoćemo li kasnije imati tu priliku. No, stanari se moraju aktivirati i naći međusobnu komunikaciju inače teško da će se bilo što napraviti“, rekao je Miler.
Gradonačelnica Anamarija Blažević istaknula je uskoro i uključivanje javne rasvjete u Ulici Sedlar koja je bila, uz potrebnu infrastrukturu, jedina bez rasvjetnih tijela, a koje je Grad postavio prije dva mjeseca. Ovih dana trebali bi početi i radovi na sanaciji klizišta u Vinogradskoj i Ulici 103. brigade, zatrpavanje kanala u Ulici hrvatske policije iz Domovinskog rata, a Grad je prijavio nastavak radova na izgradnji biciklističke i pješačke staze te odvodnje.
Miler je najavio kako će članovi MO zatražiti sastanak s komunalnim redarom kako bi ukazali na određene komunalne probleme i vidjeli eventualna rješenja.
Blažević je izrazila zadovoljstvo što je Mjesni odbor Pakrac - Jug ozbiljno shvatio svrhu ovakvog okupljanja građana i trenutno je najaktivniji mjesni odbor na području Pakraca, a otvorivši svoj Facebook profil i mail adresu, komunikaciju su približili većem broju ljudi i učinili ju dostupnijom i transparentnom te dodala kako je ovo primjer pravilnog i pozitivnog funkcioniranja mjesnih odbora.
- PIŠE: Pakrački List
- 866
Izvor: Požega.eu /Foto: D.Mirković /
Turistički projekt “Kuća graševine” predstavljen je na prezentaciji u Kutjevu na kojoj su između ostalih sudjelovali požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir, gradonačelnica Pleternice Antonija Jozić, gradonačelnica Pakraca Ana Marija Blažević, predsjednik Udruge Kutjevačkih vinara mr.sc. Branko Mihalj, predstavnici turističkih zajednica, vinara, Veleučilišta u Požegi na čelu s dekanom dr.sc. Dinkom Zimom i dr.
Projekt “Kuća graševine” u planu imaju realizirati tri slavonska grada koji su pronašli svoj interes kako bi mogli što bolje predstavljati sebe u zemlji i inozemstvu u smislu promicanja razvoja kulture vinskog turizma kako u tim jedinicama lokalne uprave tako i Požeško-slavonske županije.
“Kuća graševine” kao kompleksna građevina trebala bi se nalaziti u Kutjevu, u srcu “vinske prijestolnice kontinentalne Hrvatske” dok bi se u Pleternici nalazio informativni centar, a u Pakracu u zgradi Spahijskog podruma, koji datira iz 18. stoljeća, bio bi centar za posjetitelje u kojem bi se uz graševinu promovirala tradicija bačvarstva i svjetski znamenitih bačvi od slavonskog hrasta.
Za taj projekt planirane vrijednosti preko 50 milijuna kuna svesrdnu podršku daje požeško-slavonski župan Alojz Tomašević koji se zalaže i podržava one smjernice kako bi se što prije krenulo u taj projekt.
-Možemo i moramo preuzeti stvar u svoje ruke. Ovo je projekt budućnosti, nešto što će trajati. Naša županija treba postati centar vinarstva, a time i centar turizma. Na to se veže poljoprivreda, proizvodnja, a otvorit će se i mogućnosti novih smještajnih kapaciteta. Imamo potencijale, no nismo dovoljno nametljivi. Itekako je važno ponuditi, prodati i pokazati što imamo. Zbog toga krećemo u izradu marketinsške strategije gdje ćemo angažirati ljude izvan ovog područja koji, za razliku od nas, uočavaju ljepote i potencijale koji su nama postali uobičajeni. I sam nam je ministar turizma rekao da smo vrijedni ljudi, ali je upitno tko to osim nas zna, ako se ne znamo predstaviti prema van. Pokažimo to što imamo i dovedimo ljude ovdje. Neka naša vrijedna i široka duša bude dio te turističke ponude – rekao je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević.
Lokacija Kuće graševine još uvijek nije poznata, no u igri ih je nekoliko. Gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir drži da je baš Kutjevo ono mjesto gdje je nastala i u kojem se treba čuvati kultura graševine te da kao takvu tradiciju treba nastaviti.
-U tijeku su pregovori oko lokacije na kojoj bi se izgradila Kuća graševine. Imamo jednu lijepu lokaciju u vinogradima, na Vidikovcu s koje se vide svi vinogradi kutjevačkog kraja. To je projekt tri županije i tri grada u kojem grad Kutjevo sudjeluje s iznosom od 20 milijuna kuna, no taj se novac planira povući iz EU fondova. To je najveći projekt u povijesti grada Kutjeva koji će puno značiti za turizam i gospodarstvo ovog kraja – istakao je gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir.
O tome da je graševina autohtona hrvatska sorta to je nesporna činjenica koju uvijek potvrđuje mr.sc. Branko Mihalj poznati vinar i vinogradar, aktualni predsjednik Udruge kutjevačkih vinara.
-Vrijeme je da se prestane pričati kako je graševina došla iz Francuske, Italije ili Španjolske. Među 39 hrvatskih autohtonih sorti je i graševina i po njima je Hrvatska osma zemlja na svijetu. Mi se time se moramo ponositi i to isticati. Graševina je nastala je na kutjevačkom području. Zbog toga ova priča i treba biti realizirana upravo ovdje. Očekujem da će i županija i ministar turizma shvatiti i dati poticaj da se ovdje razvije vinski turizam jer sami, bez novca, to ne možemo. Turizam nije samo obala već i kontinentalni dio Hrvatske. Očekujem od župana i gradonačelnika da naša županija dobije poticaje kako bismo ostvarili dobru tuirstičku priču – rekao je mr.sc. Branko Mihalj.
- PIŠE: Pakrački List
- 828
Svjedoci smo posljednjih dana sve većeg medijskog prostora koji zauzimaju vrane. Zaštićena vrsta ptica kojoj ne smeta prisustvo ljudi, sve je više predmet raznih pritužbi mjesnog stanovništva. Uz glasno graktanje i buku koju stvaraju, velika jata crnih ptica koje vole naseliti i urbane krajeve, u posljednje vrijeme napadaju i čovjeka. Saživjele s ljudima, agresivne po prirodi, izgubile su svaki strah...
Problem s vranama imamo i mi. Ima li išta ljepše ovih proljetnih dana od toplog popodneva provedenog u šetnji lipičkim parkom? Nema, složit ćemo se. Lipički park, smješten između lječilišnog centra i turističke atrakcije našeg kraja - lipičkih bazena, ipak ima i jedan minus. I to nezanemariv. Umjesto tu i tamo pokojeg cvrkuta, ugodnu tišinu narušavaju velike crne ptice svojim prilično neugodnim glasanjem i prelijetanjem svog neprirodnog staništa formiranog na vrhu drveća na visini od tridesetak metara.
Turističkoj priči Lipika, koja ide u odličnom pravcu, ovo je značajan problem kojem godinama pokušavaju stati na kraj. Hrvoje Kovačić, tajnik Turističke zajednice Grada Lipika rekao nam je što su poduzeli po tom pitanju: "2014. godine smo u suradnji s Gradom Lipikom, HGSS-om Požega te vatrogascima Lipika i Pakraca, uz pomoć ljestava, krenuli s fizičkim uklanjanjem gnijezda koje se nalaze na vrhovima drveća i skinuli smo ih pedesetak. Već nakon desetak dana vrane su izgradile nova. Učinak je bio kratkog daha. Tražimo druga rješenja, neslužbeno smo razgovarali s nekim lovcima, ali i pokušavali pronaći nekakav nenasilan oblik zastrašivanja. Jedna od mogućnosti je ona sa sokolovima."
Iste probleme u drugim mjestima odgovorni su pokušali riješiti rastjerivanjem ptica imitacijom zvuka njihova prirodna neprijatelja sokola, no i to je donijelo samo privremene rezultate jer se vrane nakon nekog vremena ponovo vraćaju gnijezditi na dostupna stabla.
Rješavanje problema, kaže Kovačić, otežano je jer je lipički park zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture i svaka akcija se radi u koordinaciji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim područjem PS županije. Također su i Toplice s pacijentima i turistima u blizini, a zaštićene su i vrane pa nikakva radikalna rješenja ne dolaze u obzir.
Sve češće organizacije raznoraznih manifestacija, koje se odvijaju u hladu lipičkog parka, također nisu lišene ovog problema. Osim neugodnog vizualnog dojma podignemo li pogled, problem imamo i spustimo li pogled - onaj sanitarne prirode. Mnoštvo izmeta nagrđuje šetnicu lipičkog perivoja pa je osim neugodnog mirisa, prisutna i mogućnost zaraze.
Prošlih godina za vrijeme sezone kupanja, vrane su nestale. Sredinom svibnja, glasna muzika s bazena ili svakodnevno mnoštvo ljudi i automobila po rubnim dijelovima parka učinili su svoje, tako barem Lipičani kažu ili priželjkuju da je tako. Napad vrana, poput onog koji se dogodio u Zagrebu, još nije zabilježen. Valjda i neće...
- PIŠE: Pakrački List
- 837
Crvena Škoda Octavia zagrebačkih tablica ostala je na mjestu ukopana s pola "nosa" na glavnoj cesti uključujući se u promet s pakračkog malog mosta, dok joj je punom brzinom put presjekao tegljač, vozeći iz smjera Lipika prema Daruvaru. Današnji prizor tek je jedan od mnogih...
Posljednja promjena regulacije prometa koja je stupila na snagu 2013. godine omogućila je dvosmjernu komunikaciju i prometnu poveznicu preko pakračkog malog mosta. Prečac je to koji povezuje dvije, možda i najprometnije, pakračke ulice - onu Matije Gupca i Bolničku ulicu. I dok je pravac iz smjera Gupčeve neupitan, problematičan je kontra smjer tj. uključivanje na glavnu prometnicu Lipik - Pakrac - Daruvar. U početku je nepreglednost ispred trgovine "Metalko" uzrokovala živica ili čempresi, nebitno, posađeni tik uz cestu, da bi danas kad zelenila nema taj „plac“ postao usputni parking koji uzrokuje nepreglednost i opasnost. Naročito ako je uz cestu parkirano poveće vozilo kao u današnjem slučaju.
Nije nam namjera optuživati vozača koji je danas zastao „na sekund“, samo da nešto pokupi iz trgovine. Ideja je skrenuti pažnju i upozoriti na opasnost. Bolje mi ovim putem, nego netko svojim životom.
- PIŠE: Pakrački List
- 808
U tijeku je provođenje programa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje usmjeren nezaposlenim ženama "Javni rad - pomoć zajednici" kojega provode na području Pakraca Gradsko društvo Crvenog križa i Grad Pakrac.
Kako nam je rekao Duško Kliček, ravnatelj GD CK Pakrac, projekt na terenu provodi osam žena iz Badljevine, Prekopakre, Omanovca, Batinjana, Japage, Donje Obriježi i Pakraca, a obuhvaćeno je nešto manje od 100 korisnika - starih i nemoćnih osoba iznad 65 godina starosti.
Prvih dvadesetak dana provođenja projekta pokazalo je punu osnovanost obilazaka i pomoći starim osobama, a osim kućnih poslova, uređenja stambenog prostora i okućnice, osobne higijene pripreme hrane, odlazaka u trgovinu i slično, korisnici su posebno iskazali zadovoljstvo mogućnošću razgovora, što im u teškim danima samoće često najviše treba i znači.
"Potrebno je ovdje istaknuti da su programom obuhvaćena gotovo sva naselja na području Pakraca osim bučkog kraja i to radi kratkoće roka pripreme, ali i nepovjerenja i straha starih osoba prema ljudima koji provode projekt. Naime, pokušaj pronalaska korisnika pomoći je na tom području propao jer su stari ljudi nepovjerljivi prema svemu novom, nakon što su nakon obilazaka raznih "agenata" za prodaju struje, osiguranja i sličnih ponuda uglavnom ostajali prevareni", rekao je Kliček.
Vrijednost projekta je 187.000 kuna od čega Hrvatski zavod za zapošljavanje osigurava 175.500, a Grad Pakrac 11.500 kuna. Ženama uključenim u ovaj projekt pripadaju sva prava iz radnog odnosa temeljem Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kojega GD CK Pakrac ima.
- PIŠE: Pakrački List
- 981
Priča o uklanjanju preostalih ratnih ruševina je pakračka konstanta već 25 godina. Uvijek je neka takva akcija ili u pripremi ili u tijeku, ili je završena, ali se odmah priča o sljedećoj, što ne čudi jer unatoč činjenici da su ruševine vječiti predmet službenih i neslužbenih razgovora još uvijek ih više od 30 nagrđuje izgled i sigurnost u samom naselju Pakrac. O tome smo i u ovom lokalnom mediju pisali bezbroj puta ističući cijeli niz nelogičnosti i kontradiktornosti koje nas priječe da se riješimo jednom zauvijek ove neugodne pojave što je ovih 25 godina sprečavao nedostatak novaca, zakonskog rješenja, nezainteresiranost vlasnika, ali i vlastita neorganiziranost i nesposobnost.
Naravno, nova akcija uklanjanja ruševina, kao i svih 25 prethodnih godina, najavljena je za ovo proljeće. Tako je u ožujku i početkom travnja odrađeno pet akcija uklanjanja ruševina i to sa obiteljskih kuća u ulicama kneza Branimira i Strossmayerovoj, a ovih dana to je napravljeno i sa ruševnim objektima na Pilanskom putu i u Ulici kneza Domagoja.
Novi zakon nudi lakša rješenja
Zašto baš ove, a ne neke druge ili sve, bilo je najčešće pitanje građana kod kojih je ovo uklanjanje izazvalo razumljiv interes. Još 2012. godine uklonjeno je pet objekata po suglasnosti vlasnika, a sada je pokrenuto uklanjanje na osnovi Zakona o građevinskoj inspekciji koji je stupio na snagu s 1. siječnja 2014. godine prema kojem komunalni redari imaju ovlasti uklanjati ruševne objekte, osim onih koji su u zoni zaštite.
Od kada je Zakon na snazi uklonjeno je devet objekata, šest putem rješenja komunalnog redara dok su tri objekta vlasnici sami uklonili. U pripremi je još osam objekata, do kraja godine plan je ukloniti još deset, s tim da su se vlasnici četiri objekta izjasnili kako će do kraja svibnja ukloniti ruševne objekte o svom trošku, rekao nam je Tomislav Luksetić, komunalni redar Grada Pakraca. On vjeruje da će do kraja godine biti uklonjeno 12-ak ruševina, no to ovisi i o novčanim sredstvima.
Prema Zakonu o građevinskoj inspekciji, ruševina je onaj objekt kojem su oštećeni nosivi dijelovi i što je najvažnije da u tom objektu ne živi nitko 5 godina. Ukoliko se vlasnik takvog objekta ne izjasni ili ne želi ukloniti spornu građevinu, Grad Pakrac o svom trošku uklanja ruševinu, a tada se u tom iznosu knjiži na vlasništvo. Grad će nakon zabilježbe na vlasništvo takve parcele pokušati što prije prodati, samim time što one imaju potrebne priključke na komunalnu infrastrukturu. No, ne ide to tako brzo. Kako nam je istaknuo Luksetić, prvu ruševinu Grad je uklonio u listopadu 2014., a predmet je zaključen tek u travnju ove godine. Od zapisnika, rješenja, postupaka u gruntovnici da bi Grad mogao prodati spornu građevinu procedura je od oko godine i pol dana što znači da Grad mora imati minimalno tri godine sredstava koja će u konačnici biti vraćena. Luksetić ističe da se dosta vlasnika javilo, spremni su uklanjati ruševine uz određenu vremensku odgodu, no postoje i objekti koji imaju rješenje o obnovi gdje im u troškovniku stoji i stavka rušenja stoga gradske službe pokušavaju kontaktirati takve vlasnike, no najčešće se događa da vlasnici ne žele ništa raditi po pitanju uklanjanja ruševina jer neki već godinama čekaju na obnovu.
U Odsjeku za graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Pakraca već godinama postoji popis 30-ak građevina koje bi radi ratne razrušenosti trebalo ukloniti jer osim što nagrđuju izgled grada prijete prolaznicima. Također su potencijalna opasnost jer se u njima nastanjuju zmije i glodavci koji mogu biti potencijalno zdravstveno opasni. One na jeziv način i nakon 20 godina podsjećaju domaće stanovništvo, ali i posjetitelje, na ratna događanja.
Dio uklonjen, posla ima i dalje
Od tada je u Pakracu uklonjeno nekoliko ozbiljnijih ruševina koje su smetale za izgradnju novih gdje su ruševine privatnih obiteljskih kuća u centru grada temeljom prava na obnovu zamijenjene novim objektima, a neke ruševne objekte privatni investitori su vlastitim sredstvima preuredili u nove poslovne prostore. Djelomičnom obnovom spašeni su od propadanja i urušavanja Spahijski podrum, kuća „Golubić“ u Tomislavovoj ulici te Pickova zgrada u Gupčevoj ulici. Na deponiju građevinskog otpada odvezeno je još 2012. godine i šest ruševina iz najužeg centra grada što je bila zadnja velika akcija uklanjanja ruševina; nekadašnja kuća „Mirić“ s Trga dr. Franje Tuđmana, bivša zgrada Doma zdravlja i obiteljska kuća s Trga bana Josipa Jelačića, kuća u Ulici 30. svibnja, poznata „Munjara“ iz Prolaza baruna Trenka te dvije obiteljske kuće, jedna iz Prolaza baruna Trenka, a druga iz Matije Gupca.
Tako nanizani uklonjeni ili poluobnovljeni objekti naizgled čine priličan popis, no činjenica da nam grad pri samom ulazu u centar i dalje liči na bojište iz 91. te se i dalje ne nazire konkretnije rješenje, razumljivo je da ta pat pozicija dovodi u očaj gradske vlasti, ali i jako smeta građanima.
„Grgurićka“ najviše bode u oči
Hotel Krndija, fasada objekta mirovinskog i zdravstvenog, ali najviše derutna zgrada „Grgurić“ koja je nekada bila jedna od najimpozantnijih objekata u Pakracu, danas svakog tko dolazi u Pakrac, u najmanju ruku „bode“ u oči. Po novom zakonu za ruševine u zoni zaštite u kojoj se nalazi famozna „Grgurićka“ nadležna je građevinska inspekcija, do dan danas unedogled traje prepiska gradske samouprave prema državnim nadležnim institucijama, a državna administracija do sada svih ovih godina nije pokazala interes niti ozbiljno pokušala ući u bilo kakvu proceduru.
Ova građevina na koju su Pakračani već toliko naviknuli da im više nije niti čudna, postaje sve opasnija i za prolaznike i za automobile. Nekoliko sugrađana reklo nam je kako sve češće s nje padaju cigle, dijelovi žbuke, povremeno i cijeli komadi zidova. Obnova kuće Grgurić najavljuje se već godinama, ali obnovu koče neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Prizemlje objekta nekada je bilo u vlasništvu trgovačkog društva "Budućnost", a sada je u vlasništvu tvrtke PPK Bjelovar koja je vlasnik i susjedne robne kuće dok su gornje etaže ruševine Grgurić u privatnom vlasništvu nekoliko fizičkih osoba.
I dalje ostaje nejasno zašto privatni vlasnici ne dozvoljavaju uklanjanje ruševine koja vjerojatno nikada više neće poslužiti kao nosiva konstrukcija neke buduće izgradnje. Postoji li ogorčenost jer iz nekih razloga nisu ostvarili neko pravo na obnovu pa misle da se time osvećuju sustavu koji im to nije omogućio? Posve je sigurno da cigla s ove ruševine neće pasti na glavu vlasnika, no kad su u pitanju stanovnici Pakraca, ta sigurnost ne postoji, nego je veća vjerojatnost da će se to i dogoditi. Stoga njihov bijes ili nemar nemaju opravdanja.
KONZERVATORSKI ODJEL U POŽEGI
Konzervatori se slažu s rušenjem “Grgurićke“
Iako su po prirodi svog posla uvijek protivnici rušenja u zaštićenim gradskim zonama ili na pojedinačnim zaštićenim objektima, no kuća „Grgurić“ primjer je gdje se administracija usuglasila. Iz dopisa Danele Vujanić, više stručne savjetnice - konzervatorice u pakračkom ureda Konzervatorskog odjela u Požegi, prema Gradu Pakracu u kojem se očituje o mogućnosti uklanjanja ruševine stoji:
Kuća „Grgurić“ nekada je bila vrijedna sececijska građevina koja je nažalost znatno devastirana i nalazi se u samom centru grada i unutar zaštićene Kulturno - povijesne cjeline grada Pakraca koja je upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH. Za Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka izrađen je glavni projekt za obnovu predmetne građevine kojeg je izradila „MODRA“ d.o.o. iz Zagreba u listopadu 2007. godine u skladu s konzervatorskim uvjetima izdanim od ovog Konzervatorskog odjela. U projektu građevini vraćen njen secesijski izgled s povijesnih fotografija. Budući da je građevina teško oštećena i da postoji potencijalna opasnost za život i zdravlje prolaznika, suglasni smo da se izvrši njeno uklanjanje. O tome smo se suglasili još 26. rujna 2011. godine kada smo se usuglasili o uklanjanju šest ruševnih građevina koje se nalaze unutar zaštićene Kulturno – povijesne cjeline grada Pakraca za koje postoji tehnička dokumentacija odnosno arhitektonski snimci postojećeg stanja.
APEL GRADONAČELNICE VLASNICIMA “GRGURIĆKE”
Dozvolite nam uklanjanje!
Osim što vizualno nagrđuje sami centar grada, opasna je po prolaznike, mjesto je nastanjivanja nepoželjnih glodavaca te mjesto nekontroliranog odlaganja smeća. Stoga niti ne čudi da je ova tema stalno prisutna među građanima, ali i na sjednicama gradskog vijeća.
Unatoč svim našim upitima i apelima Ministarstvu graditeljstva do danas nismo dobili nikakav konkretan odgovor iako sam imala prilike susresti se s ministrom i njegovom savjetnicom i upoznati su sa slučajem kuće Grgurić. Još uvijek komuniciramo putem dopisa i razmjenjujemo mišljenja jer Zakon o građevinskoj inspekciji što se tiče ruševina koje se nalaze unutar zaštićene zone, a tu spada naš cijeli centar grada, nije dovoljno jasan i dorečen. Dobili smo obećanje iz Ministarstva da će se naći najbolji način za rješavanje ovog slučaja. Svjesna sam da je to privatno vlasništvo i ono je nepovredivo, ali isto tako smatram do ono obvezuje.
Prije desetak dana ugostila sam našu djecu iz osnovne škole, a svako drugo pitanje bilo mi je upućeno kada ćemo konkretno ukloniti taj objekt. Bilo mi je jako teško odgovoriti, a to govori koliko i ostalim građanima smeta i koliko su ogorčeni što u centru grada nakon više od dvadeset godina imaju ruglo. Mislim da je jako žalosno što takva pitanja postavljaju djeca koja su ovdje rođena prije deset godina jer to više nije estetski problem, nego je ta ruševina i zdravstveno opasna, ne samo zbog razmnožavanja glodavaca nego i zbog toga što tamo raste topola koja je opasna za astmatičare i alergičare.
Žao mi je što vlasnici nemaju sluha za ljude koji žive u Pakracu, iskreno se nadam da će se to promijeniti, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević.