- PIŠE: Pakrački List
- 1142
„Komadić drva žao mi je baciti, sve koristim“, riječi su kojima nas je na vratima radionice u vlastitom dvorištu dočekao Pero Antunović, čovjek zlatnih ruku, koji će vam od drveta izraditi štogod vam padne na pamet. Izdanak je zadnje generacije pakračke drvne škole koja je trogodišnju praksu odradila u bivšem DI „Papuk“ Pakrac. Papukova "Jasenova" šablonerija ga je izučila i obdarila znanjem koje ljubomorno čuva i koristi. Danas je kompletan majstor kojem je drvo nije zagonetka, ali još je uvijek istražuje, čita, uči i željan je usavršavanja. Drveni okrajci nama su smeće, njemu su pak vrijedna sirovina pa nas je začudila jedna stvar - zašto od tog ne živi? Danas kad je deflacija pravih sposobnih majstora, čudno je da talent nije unovčio „imao sam obrt, pokušao sam, nije klima bila za to... obrtnici u to vrijeme nisu imali logističku podršku. Ideja nije bila problem niti pretočiti je u konačan proizvod, ali meni je problem zadavala distribucija tog proizvoda. Artikli koje sam proizvodio uglavnom su bili japanske tematike, no 90 posto tržišta bila je Europa i SAD. Najtraženija su bila tzv. "duga oružja"(koplja, halebarde...). Za koplje vrijednosti stotinjak eura, pošto je 100 posto ručni rad, unutar EU trebalo je odvojiti još 130 eura za dostavu, popust nisam mogao dobiti pošto nisam imao količinu, samim tim što to nije takav proizvod. I tako, jedno s drugim...“.
Danas je nezaposlen, d
rvo obrađuje iz hobija, ali i nepresušne ljubavi. Tu i tamo nešto zaradi jer ljudi znaju na koja vrata pokucati požele li kakav suvenir, poklon ili neobičan alat na kraju krajeva. Ipak, najviše radi za svoju dušu. Još uvijek je aktivan u Bujinkan Seishin Dojo klubu Pakrac, tamo se i rodila ljubav prema japanskom tradicionalnom oružju koje je u najvećoj mjeri tema njegovih rukotvorina.
Dobar glas daleko se čuje pa su, čuvši za Perine vještine, za savjet pitali i zvali stručnjaci iz Nizozemske čija je drvna industrija uznapredovala, digitalizirala se, ali i izbacila čovjeka iz procesa proizvodnje pa danas zovnu Peru da im objasni na koji se način nekad obrađivalo drvo. Europljani, moderni kakvi jesu, koji se bave sličnom izradom uglavnom nemaju cjelokupnog znanja niti poznaju tradicionalnu tehnologiju proizvodnje.
Dobra stara pakračka „drvna“, dobri stari „Papuk“...
Preletite li pogledom po Perinoj radionici, vidjet ćete razne alate koje napravi sam. "Neke stvari koje izrađujem, recimo baš to oružje, imaju zakrivljene plohe koje ne mogu ići na strojeve, traži se ručni rad i kalup pa to valja izraditi i napraviti“. Sve što napravi, kaže, objavi na internetu. Osim Facebook stranice, koja mu je glavni način promocije, aktivan je i preko bloga, drži da je to put kojim će sačuvati bazu podataka i proizvoda, jer sutra se možda nešto promjeni u njegovu korist pa posao zaživi...
Osim izrade i do
rade Pero ima i ideju. Inovator je, kaže, glava ga boli od ideja i žalosti istovremeno. Ideja ima, love za realizaciju baš i ne. Sjekira u med zamalo je upala 2008. godine kada mu je čovjek iz Engleske ponudio da izrađuje rekvizite za japanske borilačke vještine, on bi tražio tržište i pružao logističku potporu, a Perino je bilo samo da se posveti izradi, no posao je uprskala recesija.
Danas mu radionica liči na malu Aziju. Mačeva, noževa, šurikena, nema čega nema. Posebno voli istaknuti japanski samurajski mač koji radi posebnim načinom, gotovo je u dlaku istovjetan originalu. Izgledom kao pravi, a ustvari je drvena replika namijenjena treningu. „Mogu slobodno reći da jedini na svijetu radim mač na taj način. „Kvaka“ je u originalnom uvezu drške mača. Čak su me i Kinezi počeli kopirati pa su počeli vezati drške na drvenim mačevima. Ima ih posvuda, od Australije do Amerike. Neke sam ponio i u Japan kad sam išao na usavrsavanje u kod japanskih majstora Ninjutsu-a. Svojevremeno sam radio preko 20 vrsta mačeva za različite japanske tradicionalne škole mačevanja kojih ima preko stotinjak i uglavnom svaka ima točno propisanu formu mača“.
Za izradu oružja rabi uglavnom grab, nekad alatno industrijsko drvo, struktura mu je jedinstvena, nema većih oštećenja od udaraca, kompaktan je...objašnjava nama kojima je grab samo obično drvo poželjno za ogrijev.
Volju za radom nije iz
gubio, nadu također. Žali za periodom sa samog početka stoljeća kada je bila prilika da unovči znanje dok su japanske vještine bile „in“, danas su u modi nove stvari, interes javnosti „šeta“... Svjestan je da kapitala nema, ljudi su bez novca pa odradi tek pokoju narudžbu da popravi kućni budžet.
Dok je tako, mora se zadovoljiti činjenicom da svaki „dolar“ koji „uleti“, uz njega razveseli i njegovu obitelj. Pero je dobar muž supruge Jadranke i još bolji tata 10-godišnje Petre. Nek je zdravlja, para i posla će biti. Ako ne u svijetu, onda kod kuće. Najbolja reklama svakom majstoru je dobro odrađen posao, a Pero svoj ne zna loše odraditi. I onda ga još okači na „fejs“. Ne mo`š propasti i da hoćeš...
- PIŠE: Pakrački List
- 841
„Ovim priznanjem koje smo dosad dodijelili onima koji su najviše zaslužni za obranu domovine želimo skrenuti pozornost na ljude koji su uistinu bili prvi kad je trebalo, a dr. Šreter je sigurno bio među velikanima koji se među prvima borio za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, ne samo 1990. godine nego i u vrijeme komunizma“, rekao je sinoć Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., uručivši posthumno priznanje „Junak hrvatskog Domovinskog rata“ dr. Ivanu Šreteru kojeg je primila njegova sestra Vera Bosanac u Hrvatskom domu „dr. Franjo Tuđman“ u sklopu svečanosti koje je organiziralo KPD „Sloga“ iz Pakraca.
Ovom svečanom činu prisustvovali su, uz članove obitelji Šreter, Ante Deur, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, Zoran Jušić, izaslanik ministra unutarnjih poslova, Alojz Tomašević, požeško - slavonski župan i izaslanik predsjednika HDZ-a, Davor Huška, pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova EU, gradonačelnici Pakraca i Lipika Anamarija Blažević i Vinko Kasana te mnogi predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika te drugih okolnih gradova kao i članovi obitelji poginulih branitelja.
O značenju žrtve koju su zatočenici srpskih koncentracijskih logora podnijeli tijekom rata, a za oko 3000 osoba još uvijek se traga, govorio je prof. Danijel Rehak iz Vukovara, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora rekavši kako je nedopustivo da nakon 25 godina obitelji još uvijek ne znaju gdje su im najmiliji, kao i pakračkog heroja dr. Šretera. „Bez obzira što smo odgajani u kršćanskom duhu da trebamo praštati, ovaj zločin koji se dogodio vama u Pakracu i nama u Vukovaru se ne može oprostiti, pogotovo zato što nas nitko nije niti zatražio oprost. Moramo gledati u bolju budućnost, boriti se u izgradnji svojih gradova i sela, izdignuti Hrvatsku iz balkanskog mulja i okrenuti se slobodnoj u demokratskoj Europi, dužni smo to našim braniteljima i dr. Šreteru“, rekla je dr. Vesna Bosanac, predsjednica Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskoga rata 90.- 91.
Damir Špančić, predsjednik KPD „Sloga“, društva kojeg je i dr. Šreter bio aktivni član, tom prilikom je pozvao sve prisutne državne dužnosnike da poduzmu sve kako bi se napokon procesuirali srpski agresori, a posebno vođa srpske pobune na našem području Veljko Džakula. Špančić, kao i gradonačelnica Anamarija Blažević, još jednom su pozvali one koji znaju bilo kakve informacije o lokaciji posmrtnih ostataka dr. Ivana Šretera kako bi ih mogli dostojanstveno položiti u obiteljsku grobnicu na pakračkom gradskom groblju.
Župan Alojz Tomašević prisjetio se uloge koju je dr. Šreter imao u počecima obrane u cijeloj zapadnoj Slavoniji dok su ministar branitelja Tomo Medved i izaslanik predsjednice RH Ante Deur istaknuli kako će ova Vlada poduzeti sve da se Domovinski rat vrati u institucije kao oslobodilački i obrambeni rat uslijed agresije velikosrpske politike ističući vrijednosti požrtvovnosti, domoljublja i zajedništva koje su naši branitelji sačuvali u teškim vremenima.
U kulturno - umjetničkom dijelu svečanosti posjetitelji su mogli čuti o životu i radu dr. Ivana Šretera, poezijom su počastile novinarka Dubravka Vukoja i učenica pakračke osnovne škole Kristina Zednik dok su pjesmom večer uljepšalo Hrvatsko pjevačko društva „Slavča“ iz Nove Gradiške, Ženska pjevačka skupina „Golubica“ iz Batrine te domaća ženska pjevačka skupina KPD „Sloga“ iz Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 824
Sportska zajednica Grada Pakraca poziva sve Pakračane da se priključe i svojim klikom na stranici koji postaje ravnopravan glas, utječu da baš naš grad dobije uređenje igrališta u sklopu Coca - colina projekta „Pokret za radost“. Na stranici možete pratiti trenutnu rang listu i nadati se. Glasanje traje do 1. lipnja po principu jedna osoba - jedan glas.
Coca-Cola u Hrvatskoj pokreće projekt izgradnje vježbališta na otvorenome, tzv. aktivnih zona, u deset hrvatskih gradova sa željom da građane potakne na redovito vježbanje i rekreaciju. Uređenje vježbališta na otvorenome nova je aktivnost u okviru višegodišnjega Coca-Colina projekta Pokret za radost, kojim se građane potiče na kretanje te educira o važnosti uravnotežene prehrane i redovite tjelesne aktivnosti za zdravlje.
Lokacija novog sportskog parka u ulici Hrvatske policije našim bi klikom, u doduše velikoj konkurenciji, ovim projektom mogla značajno profititrati. Stoga, kliknite!
- PIŠE: Pakrački List
- 798
Do kraja godine pakračkoj bolnici će najvjerojatnije biti vraćena pravna samostalnost što znači da će ponovo, kao i prije 1. siječnja 2014. godine biti samostalna ustanova. To su samo neslužbene informacije, onih službenih koje bi ovo potvrdile ili demantirale, za sada nema, jer o tome kod nadležnih nema jasan stav, dakle i proces povratka pravne osobnosti pakračkoj bolnici teče bez nekog dodatnog veselja, odnosno niti približno u intenzitetu kojim se pred više od dvije godine žalovalo kada su spajane ove dvije ustanove. Razlog je upitna mogućnost samostalnog rada pakračke bolnice izazvane kadrovskim poteškoćama.
Ovih dana u županiji očekuju objavu u Narodnim novinama službenu informaciju da se ukida zakon o sanaciji bolnica čime se njihove upravljačke funkcije vraćaju županiji. Nakon toga u roku od 15 dana skupština županije mora imenovati upravno vijeće Opće županijske bolnice Požega u sklopu koje djeluje i pakračka te vršitelja dužnosti upravitelja do njegovog imenovanja javnim natječajem.
U županiji, kao i u požeškoj bolnici, razmišljaju da je najbolje da se obje bolnice na našoj županiji, dakle požeška i pakračka nastave razvijati samostalno. Pitanje je samo kada odvojiti pakračku bolnicu da se u startu ne ugrozi njen opstanak, a u Požegi pretpostavljaju da je najbolje tu učiniti početkom godine. Naime, pakračkoj bolnici, što nam je potvrdio i još uvijek aktualni sanacijski upravitelj dr. Željko Glavić, problem je nedostatak liječničkog kadra pa bi za normalno funkcioniranje u ovom trenutku morala angažirati veliki broj vanjskih liječnika što podrazumijeva i dodatne velike troškove pa dovodi u pitanje njenu funkcionalnost. Dr. Glavić vjeruje da bi s vremenom se mogli stvoriti uvjeti za samostalno pakračko poslovanje.
I u pakračkoj gradskoj vlasti su za samostalnu bolnicu, ali je pitanje kada. Gradonačelnica Anamarija Blažević želi u Pakracu ponovo samostalnu bolnicu, ali kada za to bude sposobna.
U pakračkoj bolnici u veljači se sastae stručno vijeće koji čine svi liječnici specijalisti, sada 30 osoba, te su zaključili da je najbolje da pakračka bolnica ostane u sklopu požeške. Razlog je kadrovsko stanje. Sadašnjih 30 liječnika specijalista je nedovoljno za funkcioniranje bolnice. Osim što je kritično na ginekologiji gdje smo unazad mjesec dana ostali na samo dva matična specijalista, jedini liječnik specijalist hitne medicine je Požežanka, pa je i logično da je šef pakračkog hitnog prijema na kojem, pored toga, rade ponajviše liječnici specijalizanti iz Požege. Time nije kraj kadrovskim mukama jer Pakrac više nema mikrobiologa, a još cijeli niz ambulanti poput očne i otorine drže požeški liječnici pa bi kadrovski problemi mogli pretstavljati ozbiljnu teškoću na putu osamostaljivanja. (db)
- PIŠE: Pakrački List
- 832
PRIČA S NASLOVNE STRANE: U ožujku uklonjeno pet ruševnih objekata, u pripremi je još osam, a do kraja godine planira se ukloniti još deset pakračkih ruševina…
ZDRAVSTVO: Pakračka bolnica od iduće godine ponovo samostalna, nedostatak liječnika ozbiljan problem na putu osamostaljivanja
INTERVJU: Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Osnovne glazbene škole Pakrac, govori nam o 20 godina rada ove ustanove, po čemu je pakračka glazbena škola neuobičajena od drugih te o planovima za budući rad…
LJUDI I ŽIVOT: Pero Antunović, stolar iz Donjeg Čaglića…
GOSPODARSTVO: Na 55. Radnom sastanku ponedjeljkom promoviran katalog obrtnika Pakraca i Lipika
KULTURA: Pakračanin Daniel Grčević izradio prvu pakračku „pepeljugu“, saznajte o čemu se radi…
DOGAĐANJA: Pakračke udruge održale svoje skupštine, članovi mjesnih odbora upozoravaju na probleme mještana…
SPORT: Kuglači KK Pakrac saznali datum i mjesto odigravanja kvalifikacija za 1. HKL, Hajduk zaredao pobjedama, Rukometaši LiPe pri vrhu…
- PIŠE: Pakrački List
- 841
Učenički dom Srednje škole Pakrac bit će u petak 15. travnja organizator 41. Regionalne Domijade koja okuplja sedam učeničkih domova s područja Regije Slavonije i Baranje. Uz domaćina, u Pakracu će svoj rad i stvaralaštvo predstaviti više od 350 učenika i mentora iz Osijeka, Vukovara i Požege. Osijek koji ima četiri učenička doma predstavljat će dom Ugostiteljsko – turističke škole, Srednjoškolski đački dom, dom Hrvatskog radiše i dom Trgovačke i komercijalne škole. Iz Vukovara dolazi Dom učenika, a iz Požege stiže Đački dom.
Svake godine jedan je učenički dom organizator ove regionalne manifestacije na kojoj se srednjoškolski „domaši“ natječu u sportu, kulturi i multimediji, doznajemo od Livije Grubišić, voditeljice doma u Pakracu. Učenici prijavljuju ponuđene kategorije po vlastitom izboru, a pobjeda na regionalnom nivou vodi na državnu Domijadu.
U sportskom dijelu najboljeg će se tražiti u malom nogometu, košarci, odbojci, stolnom tenisu, šahu i od ove godine badmintonu. Naravno, natjecanja su organizirana u muškoj i ženskoj kategoriji, a održavat će se u pakračkoj i lipičkoj školskoj dvorani, kao i u Društvenom domu u Filipovcu. Svoj će rad srednjoškolci predstaviti i na području kulturnog stvaralaštva, a natjecat će se u recitiranju, scenskim igrama, plesnom i glazbenom izrazu i folkloru. Posebno zanimljiva biti će kategorija multimedije u kojoj će biti zastupljeno čak devet područja, a postav će biti u Srednjoj školi u Pakracu koja taj dan neće organizirati redovnu nastavu.
Za sve sudionike organiziran je ručak u prostoru Učeničkog doma u Pakracu, dok je svečana večera organizirana u pakračkom restoranu KTC-a.