- PIŠE: Pakrački List
- 1950
U Muzeju Grada Pakraca povodom obilježavanja Dana planeta Zemlje otvorena je izložba likovnih radova učenika Osnovne škole braće Radić na temu ekologije, očuvanja i onečišćenja okoliša. Svi razredi osnovne škole sudjelovali su u kreiranju radova koji se mogu vidjeti na izložbi, a pripremljena je i mala glazbena točka za otvorenje u kojoj je zbor osnovnoškolaca zapjevao posjetiteljima.
Nikolina Zanetti, učiteljica likovne kulture u osnovnoj školi, koja je potaknula učenike na kreativan rad na temu ekologije, pozdravila je sve prisutne, zahvalila im se na dolasku te istaknula kako izloženi radovi, kojih ima preko stotinu, nude posjetiteljima uvid u način na koji naši osnovnoškolci doživljavaju ekologiju i dobrobit planeta.
Ravnateljica osnovne škole Sanja Delač izrazila je zadovoljstvo i ponos sa suradnjom muzeja i osnovne škole koja se uz današnju izložbu očituje i u kreativnim radionicama, posjećivanju izložaba, održavanja nastave likovne kulture u prostoru muzeja, projektima i istraživačkim radovima, aukcijom slika, kvizovima itd. Izjavila je i da ova izložba mnogo znači za osnovnu školu i njene učenike, i da će naši sugrađani moći vidjeti što oni rade u školi i kako razmišljaju i promišljaju na ovu značajnu temu očuvanja prirode i zaštite okoliša. Puno se zahvalila učiteljici Nikolini Zanetti što potiče djecu na likovno stvaralaštvo, učiteljicama koje su pripremile djecu za današnji kratki program te ravnateljici muzeja Jeleni Hihlik na ovoj prekrasnoj suradnji koja će se nastaviti i u budućnosti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1319
Kako nas je izvijestio Josip Huška, koordinator za suradnju braniteljskih socijalno-radnih zadruga i OPG čiji nositelji su hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji s Domom hrvatskih veterana, Ministarstvo hrvatskih branitelja traži kooperante koji bi se bavili poljoprivrednom proizvodnjom (povrće, voće, meso, mlijeko i mliječne prerađevine, med…) za namirnice koje bi se koristile u prehrani u Domu hrvatskih veterana.
Za sada takav Dom djeluje jedino u Lipiku, ali je u pripremi pokretanje u Daruvaru, Osijeku, Petrinji, Šibeniku i Sinju.
Sama ideja pokretanja Doma hrvatskih veterana s jedne strane je bila socijalizacija i rehabilitacija hrvatskih branitelja, ali i s druge strane poboljšanje njihove materijalne egzistencije, naročito kroz poljoprivrednu proizvodnju. Nakon eksperimentalne faze rada Doma u Lipiku on se ustalio u popunjenosti na punom kapacitetu od 50-tak osoba dnevno i prema popisu prijavljenih dugoročno je osigurana ta maksimalna popunjenost. Stoga su poznate i narasle potrebe za namirnicama neophodnim u prehrani korisnika. Što se tiče restorana u lipičkom Domu, analiza pokazuje da posljednje vrijeme oko 70 posto svih poljoprivrednih namirnica je osigurano od strane sadašnja 23 dobavljača - braniteljskih zadruga i OPG-ova s područja Pakraca, Lipika, Novske, Bjelovara, Grubišnog Polja, pa čak i iz Like. Želja je, posebno s obzirom na najavljena otvaranja novih domova taj odnos još i poboljšati pa se potencijalni zainteresirani kooperanti pozivaju da se jave u Lipik u restoran Doma gdje će popuniti obrazac za dostavu ponude kojom je moguće ugovoriti po povoljnim uvjetima plasman i ovogodišnje poljoprivredne proizvodnje čime bi proizvođači dobili sigurnost plasmana, a domovi branitelja osigurane potrebne količine kvalitetnih domaćih proizvoda o čemu se nakon prihvaćanja ponude potpisuje ugovor.
Huška naročito ističe potrebu za proizvodima iz plasteničkog uzgoja, a sve potrebne informacije (asortiman, količine, rokovi, cijene) zainteresirani mogu dobiti kod njega ili u Domu hrvatskih branitelja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1375
Izmjena Zakona o dječjem doplatku, kojim se od 1. srpnja povećava dohodovni cenzus obitelji koje imaju pravo na doplatak, pozitivno će se odraziti i na pakračko područje. Prema novom Zakonu, dječji doplatak moći će primati sve obitelji čiji ukupni prihodi ne prelaze 2328 kuna po članu domaćinstva, za razliku od sad kad maksimalni cenzus iznosi 1663 kune po članu. Cenzusna razlika od 665 kuna po članu bitno mijenja priču o prihvatljivim obiteljima za korištenje ove povlastice.
Da bi ostvarila pravo na dječji doplatak obitelj s jednim djetetom do sad nije smjela imati ukupni prihod veći od 4989 kuna. Po novom, dječji doplatak moći će ostvariti ako im zbroj plaća ne bude veći od 6984 kune.
„Ovo je odlična stvar, naročito za naše područje, jer s ovim dizanjem cenzusnog praga, koji nije mijenjan posljednjih desetak godina, prihvatljive postaju i tzv. granične obitelji, tj. one koje rade za minimalnu plaću. Primjerice, do sad je tročlana obitelj s takvim plaćama bila neprihvatljiva jer je ukupan prihod neznatno prelazio iznos od 1663 po članu i nisu bili prihvatljivi. Sada se situacija ozbiljno mijenja u njihovu korist“, rekla nam je Snježana Meringer, viši samostalni referent u HZMO Područni ured Požega – Ispostava Pakrac.
Dodala je da je s ožujkom ove godine, kad je istekao rok prijava za tekuću godinu, dječji doplatak koristilo oko 600 obitelji, što je za oko 200 obitelji manje nego godinu ranije. Podizanjem praga mnoge pakračke obitelji postat će prihvatljive pa u ožujku 2019. godine u pakračkoj ispostavi očekuju znatno povećanje novih korisnika.
Iznosi dječjeg doplatka, za sad, ostaju isti. Oni su raspoređeni u tri kategorije, oni s najmanjim prihodima po članu obitelji dobivat će 300 kn po djetetu, ostali 250 i 200, ovisno opet o ukupnim prihodima.
Podsjetimo, pravo na dječji doplatak mogu koristiti djeca do završetka srednje škole uz kriterije dohodovnog cenzusa, djeca s tjelesnim oštećenjima koja primaju 831 kunu bez obzira na cenzus, te djeca poginulih i nestalih branitelja koja također bez obzira na cenzus primaju 374 kune.
Svi oni koji će po novom cenzusu ispuniti uvjete trebaju područnim službama HZMO-a predati zahtjev na posebnom obrascu, koji je dostupan na www.mirovinsko.hr.
- PIŠE: Pakrački List
- 2773
Lopta mu je oduvijek savršeno pristajala. Pritom je vrsta iste bila potpuno nevažna. Na starom pakračkom gimnazijskom igralištu, tamo još sredinom 80-ih godina, teškom košarkaškom baratao je jednako umješno kao nogometnom ili odbojkaškom. Talentiran i svestrani klinac, vidjelo se to odmah, ugodno se osjećao u različitim sportskim okruženjima i bilo bi doista čudno da u jednom od sportova na kraju nije i uspio.
Davor Meringer, odbojkaški entuzijast iz Pakraca, danas je trener osječkog prvoligaša „Murse“, a još jučer je svoje odbojkaško znanje prodavao Arapima u dalekom Kuwaitu. Prije toga gledali smo ga u stručnom stožeru nacionalne reprezentacije na kontinentalnim prvenstvima ili turnirima u srazu s ponajboljim europskim i svjetskim momčadima.
Sve se to, dakako, nije dogodilo bez razloga ili slučajno, a počelo je otprilike ovako…Prve odbojkaške korake učinio je u 6. razredu Osnovne škole pod nadzorom Antuna Vebera, nastavnika tjelesnog odgoja, ujedno i voditelja školske odbojkaške sekcije. U odbojku ga je povuklo, objašnjava, društvo iz razreda. Nikola Krmpotić, Zoran Milaković, Predrag Stanić, Dejan Svjetličić pa generacijski bliski Tomislav Luksetić, Oliver Turčan i Almir Delihodžić, polako su Davora povlačili s blatnog nogometa, jer je tada igrao u pionirima lokalnog „Hajduka“, prema ugodnom odbojkaškom ambijentu koji je podrazumijevao uvijek toplu i čistu dvoranu. Osim što je Pakrac tada bio grad odbojke, zahvaljujući nadaleko poznatoj generaciji odbojkaša koji su osamdesetih igrali 1.B jugoslavensku ligu - predvođeni Peašinovićem, Selakom, Sedićem, Turčanom, Adžijevićem, Plešom i ostalima na čelu s legendarnim profesorom Slavkom Krejčijem - Meringeru se odbojka svidjela i zbog organiziranih natjecanja u odgovarajućem uzrastu. Prisjeća se uspjeha sa školskom sekcijom na SIOŠ-u (sportske igre osnovnih i srednjih škola) kao i natjecanja Partizanska olimpijada u Foči gdje je, na tom međurepubličkom natjecanju bivše države, igrao za reprezentaciju Hrvatske te bio izabran u najbolju postavu turnira, zajedno s budućim svjetski poznatim odbojkašima poput Grbića i Vujovića.
Tko zna, možda bi i on ostvario više da sportsku karijeru nije poremetio rat. Poremetio, ne i prekinuo. Davor je nastavio s igranjem u tadašnjem prvoligašu Novom Zagrebu s kojim je osjetio i prve europske nastupe kroz natjecanje u Kupu CEV-a. Tamo je igrao tri godine, a 1994. godine vratio se kući. Ne u ratnim vihorom pometeni Pakrac, već u OK Daruvar s kojim je 1999. godine postigao i najveći uspjeh u povijesti kluba – 3. mjesto u Prvenstvu Hrvatske. Put ga potom vodi na dvije sezone u prvoligaša OK Valpovka gdje u drugoj sezoni postaje kapetan momčadi. Sudbina malih sredina nije zaobišla niti ovaj slavonski gradić pa se Meringer zbog financijske situacije ponovo vraća u Daruvar u kojem postaje trener i igrač i radi s mlađim kategorijama u klubu. Nakon godina ustrajnog rada odlučan je u ideji da se s mladim kadrom upusti u zahtjevan posao stvaranja kvalitetne momčadi sastavljene od domaćih igrača. Postupno sazrijevanje potrošilo je trogodišnji ciklus nakon kojeg stižu do statusa hrvatskog prvoligaša, a konačna potvrda daruvarskog rada stiže 2011. godine kad osvajaju treće mjesto u državi u direktnom okršaju s njegovim današnjim klubom - osječkom Murisom. Koliko je motiv bio jak, govori i podatak da je odlučujuću utakmicu u osječkoj dvorani odigrao s puknutim križnim ligamentima. Samo će sportaši i medicinari znati koliko je zahtjevno u takvom stanju hodati, a kamoli igrati odbojku.
Vratimo se nekoliko godina unatrag…Paralelno s daruvarskom pričom zaživjela je i ona reprezentativna. 2004. godine u reprezentaciju Hrvatske pozvao ga je ponajbolji hrvatski odbojkaški stručnjak Rade Malević. Poznavajući Meringera i njegov entuzijazam te predanost poslu, inzistirao je da upravo on bude pomoćni selektora i trener reprezentacije. S generacijom Krnića, Omrčena, Kovačevića, Ćoškovića i ostalih nastupa na Europskim prvenstvima u Rimu 2005. i Moskvi 2007., a najvrjedniji rezultat za reprezentativnog staža mu je naslov viceprvaka Europske liga održane 2006. godine u Grčkoj. S Malevićem je Hrvatsku vodio od 2004. do 2011. godine. Trenerskom dvojcu putevi se nakratko razilaze 2012. kad Malević odlazi na trenersko mjesto u daleki Kuwait. Ne zadugo, jer već godinu kasnije Meringeru stiže poziv starijeg mentora da mu se pridruži i 2013. Meringer je imenovan za trenera Qadsia Kuwait gdje će raditi s mlađim U17 i U19 kategorijama.
U Kuwaitu je radio tri godine. „Prva godina je bila samo rad u klubu s mladima i već te premijerne sezone smo dominirali ligom i osvojili prvo mjesto. Druge dvije godine Malević i ja smo vodili seniorsku reprezentaciju Kuwaita. Igrali smo, njima najvažniji, Zaljevski kup na kojima nastupaju Saudijska Arabija, Katar, Bahrein i ostale zemlje Zaljeva, a osim toga sudjelovali smo i na Azijskim igrama u J. Koreji. Sve je bilo savršeno i vjerovatni bih tamo bio i danas da se nije dogodila suspenzija Kuwaitskog odbojkaškog saveza od strane Olimpijskog odbora zbog upletanja politike u sport. Svim strancima – igračima i trenerima – ugovori nisu produljeni i bili su primorani otići. Tako je završila i moja arapska priča“. Kako o novcu nitko ne voli pričati, nismo niti mi. Tek usporedbe radi, prvoligaški odbojkaš u Kuwaitu ima zagarantiranu plaću od 1000$ koje plaća Savez dok je ostalo na osobnom dogovoru igrač – klub. Najbolji domaći igrači dosegnu plaću od 40.000$, stranci i više.
Ostavi li sport po strani, Davor kaže da je život u Kuwaitu sjajan. Grad Kuwait City ima nešto preko 3 milijuna stanovnika i poprilično je liberalno nastrojen, naročito po pitanju vjerske tolerancije koja je vrlo visoka, za razliku od zemalja u okruženju. Nema alkohola, kao ni svinjetine, no ima svega ostalog. „Prilagodiš se bez problema. Ima roštilja na svakom koraku, piletine, sve je na ulici i, suprotno predrasudama, sve je uredno i čisto. Prometna gužva je nesnosna i bez imalo reda, tako da nisam uopće vozio. Koristio sam taxi. Nafta je inače par lipa po litri tako da je i prijevoz jeftin. Inače, cijela zemlja se amerikanizira i europeizira zahvaljujući velikom broju radne snage koju Kuwaićani uvoze. Oni domaći predodređeni su samo za fine poslove, ako se to uopće može svrstati pod nekakvu radnu obavezu kakvu mi poznajemo.“
Dodaje, da je egzistencijalna neovisnost problem usko povezan i sa sportom jer domaći igrači nemaju onaj osnovni motiv za trening i posvećenost sportu, a bez kvalitetnog treninga i napornog rada nema niti većeg rezultata. Ali Kuwaićani kao da su zadovoljni „zlatnom sredinom“ u cijeloj toj priči ne namjeravaju previše mijenjati.
„Kod Bahraina je kud i kamo drugačije, siromašnija je zemlja i njih gura upravo motiv preživljavanja i tu su sličniji Europljanima, a pogotovo nama Hrvatima.“
Silom prilika Meringer se 2015. vratio u Hrvatsku. Posao nije dugo čekao. Osječki prvoligaš Mursa već ubire prve plodove rada pod vodstvom pakračkog stručnjaka. Osvojili su 3. mjesto u Superligi Hrvatske. „Vidljiv je napredak iz sezone u sezonu i to me izuzetno raduje. Mursa je ekipa sastavljena uglavnom od studenata pa je ovogodišnji rezultat doista posebno vrijedan. Motiva za rad imamo i to nam je u ovom trenutku najvažnije“.
Obiteljski život ne trpi. „Važan je balans“ kaže. Djevojka Ivana Bakarić, profesorica povijesti i zemljopisa iz Daruvara navrati vikendom, ponekad on ode do Daruvara ili rodnog Pakraca gdje posjeti sestru Snježanu, nećaka Ivana, ali i pakračko groblje gdje počivaju Marija i Drago Meringer, Davorovi roditelji. „Navratim rijetko, nemam previše vremena, ali volim doći. Srce vuče kući...“.
Prati stanje kod kuće, pročita novine i portal, upoznat je s društvenom, gospodarskom, a ponajviše sportskom situacijom. Mnogi ljubitelji sporta sjetit će se da je Davor bio i odličan igrač malog nogometa, čest sudionik pakračkih večernjih turnira „Znaš, ne mogu se oteti dojmu da je Pakrac trebao gurati sportsku priču preko malog nogometa ili „futsala“. Nekako sam uvjeren da je to mogla biti ona prava priča, ne samo zbog toga što je Dudovo bure prvi registrirani malonogometni klub još u bivšoj državi, već i zbog tradicije igranja malog nogometa u Pakracu. Možda se kroz njega Pakrac mogao ostvariti kao važno sportsko središte“.
Priča nije zaživjela iz ovog ili onog razloga, no sport općenito u Pakracu živi i zasnovan je na mladosti. Osim nogometa i rukometa budi se i Davorova odbojka. Pokrenut je ženski odbojkaški klub, dok se o muškom još uvijek samo priča. Ili…
Ili samo čekaju njega. Sportskog entuzijastu koji će krenuti stopama pokojnih Vebera i Krejčija pa karizmom i upornošću uz pomoć pakračke mladosti na noge podići još jedan gradski sportski ponos.
- PIŠE: Pakrački List
- 1611
Noć knjige 2018., manifestacija koja već sedmu godinu zaredom tematizira knjigu i popularizira čitanje obilježena je jučer, 23. travnja, u 287 gradova i mjesta diljem Hrvatske. Više od 669 sudionika (knjižnice, knjižare, nakladnici, odgojno-obrazovne ustanove, instituti, kulturni centri, bolnice, muzeji, udruge pisaca i ljubitelja knjige…) pripremilo je gotovo 1200 različitih programa i prodajnih akcija. Ove godine, kao i prethodnih, Gradska knjižnica Pakrac sudjelovala je u obilježavanju ove manifestacije, a priliku za proširiti svoje horizonte i postati njenim novim članom imali su svi zainteresirani za samo 25 kuna, dok su zaboravni čitači imali priliku vratiti posuđene knjige bez naplate zakasnine.
Ravnateljica Monika Lucić Fider i zaposlenici knjižnice pripremili su bogat cjelovečernji program koji je počeo u 18:30 pričaonicom za djecu i one koji se tako osjećaju naziva „Pričom te zovem“, koju je vodila ilustratorica, pripovjedačica i lutkarica Margareta Peršić, koja je u čarobni svijet bajki pričom „Najveća budala na svijetu“ na svoj osebujan način uključila sve prisutne, i djecu i odrasle, na njihovo sveopće oduševljenje.
Program se nastavio u 19:30, revijom kratkih danskih animiranih filmova za djecu među kojima su bili prikazani filmovi „Platy and puss“ Stefana Fjeldmarka, „Helium“ Andersa Waltera, „Rita and crocodile“ Siri Melchior, „Drops“ Karstena Kjaerulfa Hoopa i Sarah Jungen Hoop, te „Finding home“ Christiana Kuntza.
U 20 sati upriličena je dodjela nagrada „Naj u knjižnici“ NAJčitateljima i NAJvolonterima, gdje su nagrade dodijeljene onima koji su u protekloj godini pročitali najviše knjiga i onima koji su svojim volonterskim radom potpomogli funkcioniranju pakračke Gradske knjižnice. Nagrade su dodijeljene u više kategorija. U kategoriji Predškolci nagradu je odnijela Ana Belac sa 101 pročitanom knjigom, u kategoriji Osnovnoškolaca najnačitanija je bila Mateja Mladić sa 114 pročitanih naslova, u kategoriji Srednjoškolci istaknula se Ana Marija Grgić sa 78 pročitanih knjiga, u kategoriji Odrasli Asja Andričević je pročitala 293 knjige, u kategoriji Umirovljenici Mira Špelić istaknula se sa 135 pročitanih djela, dok se u vrlo popularnoj kategoriji Obiteljskog članstva istaknula obitelj Šebić Stoček sa 142 pročitana djela. Priznanja za Najvolontere i prigodni pokloni uručeni su Jadranki i Petri Antunović, Mii Hruška i Katarini Plavček za pomoć pri reviziji knjižničke građe i preuređenju prostora čitaonice. Uslijedilo je i izvlačenje nagradne tombole, koja je jučerašnjim gostima Gradske knjižnice izmamila osmijeh na lice, jer gotovo da nije bilo sudionika tombole koji nije dobio neku prigodnu nagradu. Svim dobitnicima nagrade je uručio dogradonačelnik Marijan Širac.
U 20:30 uslijedilo je predstavljanje romana „Odjeci“, četvrtog romana autora Danijela Špelića, pisca iz Pakraca, koji je okupljenim slušateljima opisao kako je roman nastajao, koji su ga stvarni događaji inspirirali te što je od toga uvrstio u samo djelo. Buduću da je i filmofil, jedna od tema sinoćnjeg predstavljanja bio je i njegov blog „Deckardov kutak“, u okviru kojeg iznosi svoje misli o podcijenjenim i zaboravljenim filmovima. Blog je bio i direktan motiv za nastanak scenarija za niskobudžetni horror film „Vikend“ na pisanje kojeg ga je, po autorovom mišljenju, potaknula neinventivnost i bezidejnost hrvatske filmske scene. U predstavljanju romana je sudjelovala i Tanja Španjić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Pakrac, koja je okupljenima ponudila i kritički osvrt i književnu raščlambu djela.
Završni dio ovogodišnje Noći knjige bio je Pub kviz, u kojem je u odgovaranju na pitanja filmske, povijesne, sportske, geografske, glazbene i slične tematike sudjelovalo 5 ekipa s 3 do 5 članova, a u kojem je u 4 kruga po 15 pitanja pobjedu odnijela ekipa „Ljepotica i zvijer“ s jednim bodom prednosti ispred drugoplasirane ekipe „Otporni na znanje“, dok je treće mjesto pripalo ekipi „Čitateljski klub“. Sudionici pub kviza imali su priliku uživati u Amber Ale pivu „Grof“ pivovare Slavonica, koje je omogućio njen direktor Marko Barčan.
- PIŠE: Pakrački List
- 8082
Zbog kvara ili nevremena ponekad na duže ili kraće vrijeme za veći ili manji broj kućanstava dođe do prekida opskrbe električnom energijom. Znaju li automatski službe HEP-a za prekid opskrbe ili to potrošači koji su ostali u marku trebaju dojaviti, poslali smo upit HEP-u – distributivnom području Križ.
Telefonski odgovor smo u vrlo kratkom roku dobili od Alena Petrača njihovog operatera iz Križa. On nam je pojasnio da službe HEP-a znaju za svaki kvar koji su dogodi u sustavu delekovoda. No ako se on dogodio u lokalnoj trafostanici uslijed čega je bez električne energije ostao manji dio naselja ili ulice to nije vidljivo u dežurnim službama HEP-a i takav kvar bi potrošači trebali dojaviti. Za to postoji besplatan telefon na broju 0800 300 407.
Neslužbeno smo doznali da je kvar moguće prijaviti i u Lipiku na broj 311-811 te da dežurni operater neće zamjeriti ukoliko u kratkom roku više osoba prijavi telefonom isti kvar. Također neslužbeno, iskusni zaposlenici HEP-a su nas podučili kako ćemo najlakše prepoznati kvar na dalekovodu koji je odmah vidljiv u dežurnoj službi HEP-a, od našeg lokalnog koji nije HEP-u automatski vidljiv. Ako nakon kratkotrajnog prekida opskrbe u trajanju od nekoliko sekundi, ona opet dođe na nekoliko sekundi pa opet nestane znači da je do kvara došlo na 10 kilovoltnoj mreži koji je sustav HEP-a prepoznao i automatski ga pokušao ponovo ukopčati ali radi kvara nije uspio. Za takav kvar HEP zna i poduzimaju se aktivnosti u cilju njegovog uklanjanja. Ako je do prekida opskrbe došlo bez pokušaja novog ukopčavanja, do kvara je došlo na lokalnoj mreži(220 volti) i moguće je da HEP za njega ne zna dok mu netko od potrošača ne dojavi na već navedene brojeve.
