Migracijska kretanja stanovništva na lokalnoj razini unazad nekoliko godina sve su učestalija. Nažalost, njihov predznak uglavnom je loš – odvija se u pravcu iseljavanja. Za mnoge jedan od posljednjih razloga ostanka su nekretnine, odnosno posjedovanje kuće ili stana. Prosječnom Pakračaninu mlađe ili srednje dobi posjedovanje nekretnine u drugim krajevima Hrvatske, kamoli u inozemstvu gotovo je nezamislivo. Istražili smo što se u kontekstu tih migracijskih kretanja događa na lokalnom tržištu nekretnina.
Prvi zaključak jest da je ono izuzetno burno i dinamično, ali samo u jednom pravcu. Na tržištu je sve veća ponuda kuća i stanova, pri čemu je njihova cijena sve manja. Možda ne toliko u pogledu prve (isklične) cijene, ali u konačnosti prilikom realizacije kupoprodaje, dakle promjene vlasnika, ona je drastična. Na to nas upozoravaju vlasnici agencija za posredovanje u prodaji nekretnina, ali i prikupljeni statistički podaci.
Istu temu smo u našem Listu obrađivali prije malo više od dvije godine, odnosno u lipnju 2015. godine. U dvije tada aktualne lokalne (pakračke) agencije za prodaju nekretnina, uz konstataciju da se nekretnine na pakračkom i lipičkom području među najjeftinijim u Hrvatskoj, konstatirali smo da ponuda stambenih jedinica znatno prelazi potražnju pa su i tada mnoge pakračke i lipičke kuće bile u ponudi i po dvije godine. U međuvremenu, osim dojmom, stanje se pogoršalo i statistikom.
U lipnju 2015. godine u dvije agencije u ponudi je bilo 262 samostalna stojeća objekta, dakle ono što najčešće nazivamo obiteljske kuće, 32 stana, 15 objekata s oznakom vikendice te 37 građevinskih zemljišta. Analizom ponuda u istim agencijama na dan 25. rujna ove godine u ponudi je bilo 313 kuća (porast od 20 posto), 26 stanova (pad od 20 posto), 6 vikendica, 44 građevinska zemljišta, 9 seoskih imanja, 13 poslovnih prostora, 6 poljoprivrednih zemljišta te jedan turistički objekt. U međuvremenu na pakračko-lipičko tržište nekretnina značajno je zakoračila i treća agencija, iz Daruvara, koja je tog 25. rujna na internetu nudila dodatne 62 nekretnine, konkretno 54 kuće i 8 stanova. Pored toga, internetska stranica „Njuškalo“ je dodatno nudila mogućnost kupoprodaje na području Pakraca 70 kuća, 15 stanova, 8 poslovnih prostora i 6 zemljišta, odnosno u Lipiku 32 kuće, 9 stanova i 4 zemljišta.
Stalna sezonska rasprodaja
Kako se prodaja posredstvom agencije naplaćuje vlasnicima, kao i oglašavanje na „Njuškalu“, upućeni u to tržište tvrde da se samo u 10 posto, najviše u 20 indeksnih poena, ponude preklapaju. Uzimajući sve to u obzir krajem rujna na području Pakraca i Lipika oglašena je prodaja najmanje 350 kuća, 40-ak stanova i isto toliko ostalih nekretnina. Isto tako upućeni tvrde da je još na desetke nekretnina u „tihoj prodaji“, neoglašeno čekaju povoljnog kupca. Netko neupućen zaključio bi da je u tijeku „sezonska rasprodaja“. No nije na snazi nikakva vremenski ograničena rasprodaja. To je stanje koje traje godinama, kažu upućeni.
Kako to izgleda u praksi najbolje pokazuje kratka šetnja pakračkim ulicama što ujedno omogućuje „nevjernim Tomama“ da provjere istinitost tvrdnji iz ovog teksta. Za „štih probu“ uzeli smo bez nekog posebnog razloga tek četiri središnje gradske ulice u krugu od oko 2000 metara. Na 21 kući se „kočeperi“ više ili manje velika tabla koja upozorava namjernike da je „kuća na prodaju“: Ulice 30. svibnja četiri, Strossmayerova pet, Kalvarija sedam i Kralja Tomislava pet, pri čemu ostavljamo mogućnost da sve table nisam niti uočio. Opet, upućeni tvrde da je još najmanje desetak kuća u „tihoj“ prodaji samo što njihovi vlasnici to nisu u vidu table istaknuli, jer to ruši cijenu, a njima se ne žuri čekajući zainteresiranog kupca koji je spreman platiti bar dio njihovih očekivanja. Upravo u tom raskoraku u pogledu očekivane cijene prodavača i potencijalnih kupca je najveći problem na našem lokalnom tržištu nekretnina.
Tržište u Hrvatskoj se oporavlja, u Pakracu ne
Čitajući na internetu brojne tekstove na temu tržišta nekretnina zaključak je da se ono u Hrvatskoj, nakon globalne ekonomske recesije, pomalo oporavlja. Cijene nekretnina u siječnju 2017. godine pokazuju blagi oporavak u odnosu na isti mjesec 2016. godine. No u odnosu na 2011. godinu još je uvijek u zaostatku po količini prometa oko 6 posto. Ovo je dodatno poražavajuće, jer smo u tom vremenskom razdoblju ušli u EU, dakle liberalizirali smo, po pitanju stranaca, pravo na posjedovanje nekretnina. Drugi poražavajući podatak s interneta, kada su u pitanju nekretnine, jest činjenica da se u prvom mjesecu ponude (oglašene prodaje), prema analitičarima tog tržišta, proda 10 posto ponuđenih nekretnina i to uglavnom stanovi na atraktivnim lokacijama u priobalju i Zagrebu. Ostale nekretnine na kupca čekaju mjesecima, ako ne i godinama što se naravno odražava izrazito nepovoljno na njihovu cijenu, a nekretnine koje su u ponudi na našem lokalnom tržištu su upravo takve – većina njih je oglašena za prodaju godinama unatrag pa su u međuvremenu prodavači drastično smanjili, nerijetko prepolovili iskličnu cijenu od prvobitne zamisli pri čemu niti ona sada izražena na oglasu nije konačno niska. Potvrdili su nam to i Sanda Škondro i Miroslav Kolar, vlasnici pakračkih agencija za prodaju nekretnina, kao i njihova kolegica Daruvarčanka Goranka Garača koji su neočekivano otvoreno pristali na razgovor na tu temu.
Prodaja stanova solidno
Osnovni zaključak razgovora je da se stanovi u etažnim zgradama prodaju solidno, a kuće nikako. Dodatno pravilo je da uopće ne postoji potražnja za građevinskim zemljištem, ali i poslovnim prostorima, dok poljoprivredno zemljište, posebice ako je riječ o većim površinama ima više kupaca od ponude. Šumskog zemljišta pak uopće nema u ponudi jer se takvo zemljište prodaje i prije nego što prodavači stignu na prag agencije pa nismo uspjeli saznati niti polaznu cijenu takve nekretnine.
Stanovi, ako su manje površine (40-tak kvadrata) i niže katnosti (prvi ili drugi kat) prodaju se u roku koji se u hrvatskom prosjeku smatra normalnim, onih već spomenutih mjesec dana. Stoga je njihova ponuda vrlo mala. Cijena je već drugi problem. Daruvarčanka Garača, koja posluje na širem prostoru od pakračkog, kaže da stan jednake veličine, starosti, komunalne opremljenosti i općenito uređenosti koji u Pakracu proda za najčešće 400 eura po kvadratu, u Daruvaru proda za 780 eura. Ona pronalazi u trgovini stanovima veliku sličnost između Daruvara i Lipika: male stanove (jednosobne ili garsonijere u prizemlju ili prvom katu) kupuju kupci iz ostatka Hrvatske, uglavnom stariji bračni parovi koji Lipik i Daruvar intenzivno koriste za lječilišne potrebe. S te strane u njenoj agenciji, a potvrdili su nam to i pakrački agenti, je prisutan nedostatak u ponudi takvih stanova. S druge pak strane, kupci pakračkih stanova su najčešće stariji bračni parovi koji u poodmakloj dobi nemaju životne snage ili novaca više održavati svoje, najčešće prevelike obiteljske kuće, i od tih troškova se „spašavaju“ bijegom u stanove. Takve transakcije imaju obilježje čisto komercijalne, što ćemo kasnije kod analize trgovanja s kućama vidjeti da nije slučaj.
Sve to su nam potvrdili i vlasnici pakračkih agencija koja imaju ista iskustva. Tržište stanova u Pakracu, ali još više u Lipiku, za razliku od tržišta obiteljskih kuća, ponaša se kada je u pitanju prodaja kao i u ostatku Hrvatske – ima kupaca. Jedino su cijene manje nego u velikim gradovima i priobalju, ali približno jednake kao i u sličnim dijelovima Hrvatske (Vukovar, Petrinja, Gospić...). Problem su stanovi na trećim i četvrtim katovima, a pravilo je da kupci stanova nisu spremni za dodatna ulaganja, odnosno interes kupaca uvelike ovisi o spremnosti za useljenje istog časa bez dodatnih ulaganja i radova kao što je zamjena stolarije, pločica, podova, instalacija i slično. Kupci žele stan po približno 400 do 500 eura po četvornim metru odmah useljiv, što je bitna razlika u odnosu na tržište kućama.
Kuće se ne prodaju nego poklanjaju
U razgovoru s ovim stručnjacima koji su svakodnevno u tom poslu, kada je u piranju prodaja kuća zaključak je neminovan: kuće se ne prodaju nego poklanjaju. Stoga tržište nekretnina nema komercijalno obilježje nego socijalno. To se objašnjava činjenicom da se trguje isključivo unutar stanovnika istog grada, a kao kupci se pojavljuju mlade obitelji koje se osamostaljuju od roditelja pri čemu su u toj trgovini limitirani svojom kreditnom sposobnošću u bankama. Oni traže obiteljske kuće, najčešće na obodima središta Pakraca i Lipika koje će adaptirati i čija cijena se u startu kreće do 25 ili maksimalno 30.000 eura. Zašto baš do tog iznosa, trgovci nekretnina imaju vrlo konkretan i argumentiran odgovor: s dvije prosječne plaće od oko 4000 kuna, što za naše prilike baš i nije malo i često, njihova kreditna sposobnost u banci doseže upravo spomenuti iznose nakon čega slijedi višegodišnje mukotrpno dodatno ulaganje financijama i radom u adaptaciju ili dovršetak njene izgradnje uz najčešće 20-ogodišnje kreditno ropstvo u banci. Naravno iz ovog su izuzeti sretnici kojima su roditelji u mogućnosti to realizirati posezanjem za zalihama iz „kredenca“. Njihova je sreća da je ponuda takvih objekata na području Pakraca i Lipika već godinama ogromna i ne smanjuje se, nego se čak i povećava. To je posljedica prirodnog odumiranja vlasnika čija su djeca davnih dana napustila Pakrac bez želje za povratkom, ali i činjenici da sadašnja migracijska euforija prazni i ovo malo preostalih naseljenih kuća. Rezultat svega je, kaže Sandra Škondro, da njezina agencija već godinama ima prosječno realiziranu prodaju kuća po cijeni od 250 eura po četvornom metru bez obzira na veličinu i uređenost okućnice koja kupcima može biti dodatni motiv prilikom odluke o kupovini, ali ne utječe bitno na cijenu.
O prosječnoj cijeni kvadrata kuće je zapravo iluzorno govoriti jer na to utječe lokacija, stupanj dovršenosti, veličina, starost i cijeli niz drugih faktora, ali prije svega, iskustva su agencije, zainteresiranost kupca upravo za taj objekt, ali i volja prodavača da se nekretnina stvarno proda. Upravo ovo drugo je često prisutno u cijeni nekretnine jer nerijetko, ističu agencije, prodavači u cijenu ugrađuju svoju emocionalnu povezanost s objektom što kupac nije spreman platiti.
Naravno, niske cijene, što nitko ne dovodi u pitanju, su posljedica ogromne ponude pri čemu su neke kuće prisutne na portalima i godinama, a jedina promjena je u istaknutoj cijeni koja se smanjuje proporcionalno dužini prodaje. Stoga, upozoravaju iz agencija, neke kuće su u odnosnu na početnu cijenu očekivanja vlasnika već prepolovila, a niti istaknuta cijena nije konačna, odnosno za ozbiljnog kupca može biti i manja. U agenciji kod Sandre Škondro najskuplja kuća u Pakracu od oko 175 ponuđenih ima iskličnu cijenu od 120.000 eura pri čemu se radi o kuću u samom centru grada s dva lokala u prizemlju i velikim stanom na katu. Sljedeća po visini cijene je već na 80.000 eura. Pravilo je, ističe Škondro da su cijene kuća sve manje.
Kuće iz obnove
Pregledavajući internetske stranice uočljivo je u ponudi posebna kategorija, takozvane „kuće iz obnove“ i njihova ponuda je ogromna. Obično se radi o kućama u prigradskim naseljima (Kusonje, Kukunjevac) koje se nude, ali se ne prodaju za 10 do 15 tisuća eura. Miroslav Kolar kaže da je u posljednje vrijeme takva ponuda sve veća, a jedan od razloga je što mnogima upravo sada istječe zakonski rok od 10 godina od vremena njihove izgradnje u kojem se takve kuće nisu smjele prodavati. Drugi razlog je onaj pravi, zapravo životni; građene su za osobe (obitelji) koje nikada nisu niti imale namjeru vratiti se živjeti u ovome kraju. No interes za njima je veoma malen, dijelom i zbog toga jer je riječ o poludovršenim malim objektima u koje je potrebno puno ulagati, pri čemu najčešće nisu niti lokacijski atraktivni. Jednako tako, ističu u agencijama je i gotovo nikakav interes za seoskim imanjima. Izuzetak su, istječe Kolar, seoska imanja kroz koja protječe nekakav potok, koja se nalaze u posebno lijepom prirodnom okruženju. Za takvim imanjem tragaju obično imućni ljudi koji su spremni platiti svoj bijeg iz urbanih sredina u kojima sada žive. On osobno posredovao je u prodaji jednog takvog imanja na rubu Pakraca umirovljenom liječniku s Raba, a upravo je u potrazi za takvim imanjem za liječnika s Visa koji se sprema u mirovinu. No takvih prirodno povlaštenih imanja je sve manje, mada je potencijalnih takvih kupaca sve više. Sudeći po tom trendu, Pakrac postaje sve više destinacija koju naseljavaju umirovljenici kojima je to drugo (povremeno) mjesto prebivališta.
U ponudi kuća naročito su jeftine zakorovljene ruševine na selima koje se mogu kupiti već za nekoliko tisuća eura, ali za koje uslijed bogatstva ponude uređenijih objekata nitko ne pita. Stoga, ističe Kolar, u svojoj agenciji više uopće niti ne uzima za prodaju takve objekte jer je velika vjerojatnost da neće biti prodane, odnosno ako i hoće nekada, cijena će biti takva da agencijska provizija ne pokriva niti njene minimalne troškove.
Gradilišta – nula bodova
Kada govorimo o tržištu nekretnina obično se misli na stanove i kuće. No taj pojam je puno širi i on obuhvaća i druge objekte poput poslovnih prostora, građevinskog i poljoprivrednog zemljišta. No ono je, iskustva su iz agencija, još manje živo.
Sandra Škondro prisjeća se da je unazad dvije godine posredovala u prodaji tek jednog poslovnog prostora. Potražnja za njima je nikakva. Razlog je prvenstveno u tome što nema investitora sa strane koji u ovaj kraj dolaze investirati s pripremljenim kapitalom. Domaći poduzetnici to najčešće rade iz egzistencijalne nužde pa se uglavnom odlučuju za najam, raspoređujući pritom početna ulaganja kroz mjesečnu rentu na dugoročno naredno razdoblje. Kada se prošeće Pakracom i vidi koliko je lokala u najužem centru u ponudi za najam, takvo stanje uopće ne čudi.
Posebno poglavlje na tržištu nekretnina je građevinsko zemljište za koje, kako kaže Miroslav Kolar, nitko ne pita, što je osnovni razlog male ponude. Niska cijena već prisutnih poludovršenih obiteljskih kuća razlog je što se malo tko odlučuje na gradnju pa stoga potražnja za gradilištima uopće ne postoji.
Kako kaže Kolar početna cijena zemljišta, potom cijena arhitektonskih projekata, raznih suglasnosti i naknada za priključenje na komunalnu infrastrukturu u startu bilo kakve izgradnje doseže cijenu poludovršenih objekata (10 do 15 tisuća eura). Stoga je potencijalnim investitorima jeftinije kupiti takvu nekretninu nego krenuti „na livadu“. Kolar kaže da bi investitor koji bi počeo graditi kuću „na livadi“, po završetku gradnje, u slučaju da je želi prodati, za jednu uloženu kunu dobio maksimalno 50 lipa.
Naravno da se takvo stanje odražava na graditeljstvo koje zbog toga trpi kao i trgovina građevinskim materijalom.
Kada je u pitanju lokalno tržište nekretnina dosad pobrojani segmenti (stanovi, kuće, gradilišta) bili su nepovoljni za prodavače. Onaj dio koji je pozitivan odnosi se na poljoprivredno zemljište i šume. No i tu ima pravila.
Traženo poljoprivredno zemljište i šume
Kod poljoprivrednog zemljišta traže se veće parcele pogodnije za bavljenje intenzivnom poljoprivredom, ali takvih više nema, ili su vrlo rijetki i prodaju se mimo agencija. Kolarevo iskustvo je da se ovisno o veličini parcele, mogućnosti njenog proširenje, zakorovljenosti i pristupačnosti cijene kreću od 80 lipa do dvije kune po četvornom metru. Što se tiče šumskih površina, kako smo već rekli, one se prodaju vrlo lako i u agencijama ih uopće nema u ponudi.
U odnosu na razdoblje od prije dvije godine na tržištu nekretnina, kažu u agencijama, napredak je u papirologiji. Uglavnom prodavači u agenciju dolaze s čistim stanjem vlasništva, sređenim papirima i kada se pojavi kupac, transakcija se odvija vrlo brzo. U tom dijelu je značajno pomogao i postupak legalizacije koji je država forsirala unazad nekoliko godina.
Naravno da smo pitali je li se na tržište nekretnina odrazilo najavljeno uvođenje poreza na nekretnine. Kolar kaže da ta najava nije utjecala ničime na tržište nekretnina, odnosno ničime nije utjecala na ponudu koja je i onako iz dana u dan sve bogatija, a cijene sve niže pa je uopće teško odrediti što sve utječe na formiranje cijene.
Naravno da se postavlja pitanje do kada (ili do kuda) mogu padati cijene nekretnina u našem kraju. Odgovor nitko ne zna. Kao što nitko ne zna odgovor na suprotno pitanje: do kada mogu rasti cijene nekretnina u priobalju ili središtima velikih gradova. Stoga ne čudi da kada se razgovara o nekretninama, najčešće se može čuti da se prodajom solidne obiteljske kuće u Pakracu, što je mnogim našim sugrađanima jedino što posjeduju, u Zagrebu se, a posebice na Jadranu ne može kupiti niti garsonijera ili apartman.
Naravno da je to loše (poražavajuće i frustrirajuće) i nepovoljno za nas. No s druge strane da tradicionalno nismo vezani uz svoju, najčešće jedinu nekretninu, koliko bi nas uopće u ovim vremenima ostalo u Pakracu? No i to se mijenja. Nove generacije su sve manje sklone posjedovanju nekretnina, s sve više prihvaćaju zapadni način življenja i razmišljanja, a to je najam. Uslijed toga, kraj svih ostalih nepovoljnih faktora, nekretnine u ovom kraju će biti sve manje na cijeni i tko se je želi riješiti ne mora razmišljati da sada nije trenutak za prodaju. Nikada više niti neće biti.
Konkretne brojke
Osim iskustva trgovaca nekretnina htjeli smo se, kada je u pitanju tržište nekretnina pozabaviti i nekim konkretnim brojkama. Niti kod javnog bilježnika, koji bi trebao svojim potpisom i žigom potvrditi končani promet, kao niti u poreznoj upravi koja je nezaobilazni čimbenik svake trgovine nekretninama nismo uspjeli doći do nekih konkretnih pokazatelja.
Kao brojčani pokazatelj ostao nam je tek porez na promet nekretnina koji se lani dijelio u omjeru 60 posto proračunu lokalne jedinice i 40 posto državnom proračunu.
S te pozicije gradski proračun Pakraca je u 2016. godini prihodovao 196.690 kuna (60 posto). Kako se lani svaka trgovina nekretninama oporezovala s pet posto od prodajne cijene proizlazi da je ukupno plaćeno poreza u iznosu od oko 327.000 kuna iz čega proizlazi da se lani na području Grada Pakraca trgovalo nekretninama u iznosu nešto većem od 6,5 milijuna kuna.
Ove godine je porezna stopa smanjena na 4 posto pri čemu je u potpunosti prihod proračuna lokalne jedinice samouprave i u prvih šest mjeseci pakrački proračun je s te stavke prihodovao nešto više od 90.000 kuna što znači da se u prvoj polovini godine nekretninama legalno i registrirano trgovalo tek u iznosu od oko 2,3 milijuna kuna.
Ekstremni primjeri
Zamolili smo u svakoj od tri spomenute agencije da nam iz svog poslovanja unazad godinu dana izdvoje neki poseban primjer.
Goranka Garača izdvojila nam je prodaju odmah useljivog prosječnog uređenog stana od 40 četvornih metara na pakračkom jugu koji je vlasnik, pritisnut financijskim teškoćama, prodavao za 10.000 eura. Prodan je treći dan od objave prodaje na internetskoj stranici, a kupio ga je naš sugrađanin koji ga planira iznajmljivati srednjoškolcima ili studentima.
Sandra Škondro je izdvojila nedavnu prodaju dviju susjednih kuća na selu, novije gradnje, posve useljive i upotrebljive s više pratećih gospodarskih objekata čvrste gradnje i okućnicama oko tri jutra u komadu. Sve te nekretnine prodane su za 12.000 eura.
Miroslav Kolar istaknuo je još uvijek aktualnu prodaju stana u Preradovićevoj ulici, drugi kat, 60 četvornih metara unazad par godina posve adaptiranog s novim namještajem i suvremenim uređajima koji vlasnik, koji je u njemu boravio jako rijetko prodaje zajedno s namještajem i uređajima za 37.000 eura
MJESTO RADNJE: Prekopakra; VRIJEME RADNJE: 14. listopada u 21 sat
Popularni glazbeni sastav „Joks band“ iz Pakraca, koji čine Pakračani Antonio Szabo i Igor Ševegjarto, slavi svoj 4. rođendan. Ove godine proslavu će organizirati kroz Humanitarnu večer u prostoru Češkog doma u Prekopakri, a kako bi privukli što veći broj posjetitelja i simpatizera osigurali su i autobusni prijevoz iz smjera Kutine i Garešnice.
Želite li s „Joksima“podijeliti slavljeničke trenutke to će vas koštati tek 10 kuna, a sav novac od ulaznica bit će doniran u dobrotvorne svrhe. Ukupan prihod bit će dodijeljen Udruzi Latica Pakrac, Domu za nezbrinutu djecu Lipik te Bjelovarskim leptirićima.
Kako doznajemo, za sve posjetitelje osigurani su promotivni materijali od upaljača, kemijskih olovaka do majica, a bit će tu i posebna nagradna igra…Vrijedi doći!
U nedjelju 15.10.2017. (European Art Cinema Day) kasnom projekcijom u 21 sat u pakračkom Hrvatskom domu projekcijom filma "PREZIR" započinje tjedan francuskog filma: RENDEZ VOUS AU CINEMA 3. Udruga hrvatsko francuskog prijateljstva Lipik iskustvom će doprinijeti glazbenom ugođaju i atmosferi francuskog tjedna u predvorju kina.
PROGRAM
15.10.2017. u 21 sat
Prezir
(Le Mépris - 1963.) Francuska, Italija, 98 min. r. Jean-Luc Godard, psihološka drama
Sadržaj: Ugledni njemački redatelj Fritz Lang (Fritz Lang osobno) na talijanskom otoku i mondenom ljetovalištu Capriju snima film o pustolovinama starogrčkog mitološkog junaka Odiseja. Međutim, snimanje filma prate nesuglasice između njega i američkog producenta Jeremyja Prokoscha (J. Palance). I dok Lang želi umjetničko ostvarenje lišeno podilaženja gledateljima, Prokosch nastoji realizirati komercijalno uspješan film za što širu publiku. Stoga angažira mladog scenarista Paula Javala (M. Piccoli) ne bi li prepravio postojeći scenarij. Paul na snimanje stigne sa svojom lijepom suprugom Camille (B. Bardot), nekadašnjom daktilografkinjom, koja kraj svog nesigurnog muža žudi za istinskom prisnošću i bračnim zajedništvom. Kako bi se dodvorio beskrupuloznom Prokoschu i zadržao unosan angažman, Paul odluči pomoću Camille šarmirati neugodnog producenta...
(Les invisibles, 2012.) Francuska, 115 min. r. Sébastien Lifshitz, dokumentarni/romansa
Sadržaj: Muškarci i žene, rođeni između 1. i 2. svjetskog rata, nemaju ništa zajedničko osim svoje homoseksualnosti i odluke da otvoreno o tome pričaju, u vrijeme kada to nije bilo ni malo prihvatljivo. Oni su voljeli, borili se, željeli i vodili ljubav. Sada, kada su pri kraju svoje avanture, pričaju o tome kako su živjeli. I preživjeli.
(2016.) Francuska, 97 min. r. Justine Triet, komedija/drama/romansa
Sadržaj: Tridesetogodišnja Victoria je prelijepa i uspješna pravnica iz Pariza, koja je uz to i velika radoholičarka i ovisnica o seksu. Victoria odlazi na vjenčanje gdje susreće svog bivšeg muža, bivšeg dilera droge i svog privlačnog, ali nepopularnog prijatelja Vinceta. Victoria se osjeća u potpunosti razapeta između pritisaka sa obje strane te je na rubu je nervnog sloma. Tijekom vremena Victoria ipak ponovo otkriva svoje želje i doživljava novu ljubav.
(Un Amour de Jeunesse, 2011.) Francuska, 110 min. r. Mia Hansen-Løve, drama/romansa/
Sadržaj: Petnaestogodišnjakinja (Lola Créton) otkriva zanos, radosti i boli prve ljubavi sa starijim tinejdžerom (Sebastian Urzendowsky). Iako je svi uvjeravaju da će patnja za prvom ljubavi proći brzo, godinama nakon velikog prekida Lola ne može zaboraviti svoju prvu ljubav i nastaviti dalje.
(Le Roi et l’Oiseau - 1980.) Francuska, 83 min. r. Paul Grimault / scenarij Hans Christian Andersen, pjesme: Jacques Prévert, animirani
Sadržaj: Jednog taštog kralja boje se svi njegovi podanici, i to s pravom, jer kralj je potpuno bezosjećajan i okrutan. Na šahovskoj ploči pomiče figure i time odlučuje o sudbini kraljevstva, jednim pokretom prsta. Slikar koji slika njegov portret mora jako paziti da ga dovoljno uljepša kako bi silnik bio zadovoljan, pa ipak će, kad slika bude gotova, završiti u rupi... Kralj je i strastveni lovac, iako metu pogađa smao slučajno. Od njegovog je metka stradala i jedna ptica, pa se otac mora brinuti o četiri nejaka ptića, hraniti ih, pokrivati ih da im nije hladno i pjevati im uspavanke. Jednog dana kralj se zaljubi u sliku lijepe pastirice. No pastirica voli mladog dimnjačara...
Redatelj Paul Grimault usvojio je uglednu nagradu Louis Delluc. Grimault je posvetio film Jacquesu Prévertu, koji je umro godine 1977., prije nego što je film završen, 1980. godine. Restauriran je 2003. godine, i upravo tu restauriranu verziju gledamo u ovogodišnjem programu.
U organizaciji Gradskog društva Crvenog križa i Zavoda za transfuzijsku medicinu, jučer je prostorijama Crvenog križa u Pakracu te „Studenca“ u Lipiku provedena akcija dobrovoljnog darivanja krvi. U Pakracu se odazvalo 70 osoba od kojih su nakon liječničkog pretpregleda krv donirale 62 osobe, dok je u Lipiku prihvaćeno 50 davatelja od pridošlih 63.
Ovo je bila četvrta ujedno i posljednja ovogodišnja akcija dobrovoljnog darivanja krvi, a sljedeća je najavljena za siječanj iduće godine.
Predmet ovog javnog natječaja je dodjela bespovratnih sredstava, stipendije Grada Pakraca učenicima koji imaju prebivalište i borave u Gradu Pakracu te se školuju u Srednjoj školi Pakrac u trogodišnjem obrtničkom zanimanju.
Poziv se objavljuje na oglasnoj ploči Grada Pakraca i na mrežnim stranicama Grada Pakraca.
Prijave se zaprimaju od 10.10.2017. godine do 31.10.2017. godine.
2. CILJEVI I PRIORITETI JAVNOG NATJEČAJA
Prioritet ovog natječaja je poticanje učenika na obrazovanje za rad u obrtničkim zanimanjima.
Ciljevi ovog natječaja su: povećati interes mladih za obrazovanjem u obrtničkim zanimanjima Srednje škole Pakrac, usvajanje ključnih vještina i kompetencija u obrtničkim zanimanjima, zadržati i proširiti izbor trogodišnjih obrtničkih zanimanja u Srednjoj školi u Pakracu te poticati uspješnost i vrednovati kvalitetu rada učenika.
3. IZNOS SREDSTAVA I BROJ STIPENDIJA
Grad Pakrac će temeljem ovog natječaja u školskoj godini 2017./2018. do ukupno 15 stipendija izdvojiti do 25.000,00 kn i to: do 7.500,00 kn u 2017. godini te do 17.500,00 kn u 2018. godini.
Učeničke stipendije u školskoj godini 2017./2018. dodijelit će se kako slijedi:
do 4 stipendija za zanimanje MONTER SUHE GRADNJE,
do 6 stipendija za zanimanje STOLAR,
do 5 stipendija učenicima trogodišnje obrtničke škole za izvrsnost.
Primatelji stipendije za trogodišnje obrtničko zanimanje mogu primati i stipendiju za izvrsnost.
4. KORISNICI KOJIMA JE JAVNI NATJEČAJ NAMIJENJEN
Ovaj Javni natječaj namijenjen je učenicima Srednje škole Pakrac i to:
1. stipendija za trogodišnje obrtničko zanimanje – učenicima prvog, drugog odnosno trećeg razreda srednje škole koji se školuju u jednom od trogodišnjih obrtničkih zanimanja:
monter suhe gradnje, stolar.
2. stipendija za izvrsnost – učenicima drugog ili trećeg razreda srednje škole koji se školuju u jednom od trogodišnjih obrtničkih zanimanja a postigli su u prošloj školskoj godini uspjeh na natjecanjima:
po Vremeniku Agencije za odgoj i obrazovanje ili
ostvarili sportski rezultat pojedinačno ili aktivno timski u klubu koji djeluje u Gradu Pakracu.
UPUTE ZA PODNOŠENJE PRIJAVE
3. UVJETI ZA PODNOŠENJE PRIJAVE
Prijavu mogu podnijeti učenici Srednje škole Pakrac koji:
imaju prebivalište i borave u Gradu Pakracu najmanje godinu dana,
se obrazuju za jedno od trogodišnjih obrtničkih zanimanja: monter suhe gradnje,
su državljani Republike Hrvatske,
imaju status redovitog učenika sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13 i 152/14),
imaju prosjek ocjena završnog razreda osnovne škole, odnosno prethodno završenog razreda srednje škole minimalno 2,50 odnosno za stipendiju izvrsnosti 3,5,
savladavaju nastavni program u kojem se obrazuju bez ponavljanja razreda.
4. IZNOSI, INTENZITET I NAČIN ISPLATE STIPENDIJE
Iznos učeničke stipendije za školsku godinu 2017./2018. je:
za trogodišnje obrtničko zanimanje 200,00 kn mjesečno po učeniku za ukupno 10 mjeseci (od 01.09.2017. do 30.06.2018. godine),
za izvrsnost 100,00 kn mjesečno po učeniku za ukupno 10 mjeseci (od 01.09.2017. do 30.06.2018. godine) .
Intenzitet potpore je 100%, a sredstva za odobrene stipendije isplaćuju se korisnicima na žiro račun svaki mjesec do 15. za prethodni mjesec u 10 jednakih obroka.
5. PODNOŠENJE PRIJAVE ZA DODJELU STIPENDIJE
Prijava za dodjelu stipendije podnosi se putem Prijavnog obrasca uz koji se obavezno prilaže i tražena dokumentacija.
Prijava (Prijavni obrazac s traženom dokumentacijom) se podnosi Gradu Pakracu neposredno ili putem pošte u zatvorenoj omotnici na adresu:
Grad Pakrac Trg bana Josipa Jelačića 18 34550 Pakrac
s naznakom „Prijava – Stipendiranje učenika Srednje škole Pakrac 2017./2018.“
Prijave pristigle nakon zatvaranja Javnog natječaja se neće uzimati u razmatranje.
6. OBVEZNA DOKUMENTACIJA
Svaki Podnositelj prijave dužan je u natječajnom roku dostaviti:
1. Ispunjeni Prijavni obrazac (za trogodišnje obrtničko zanimanje i/ili izvrsnost)
– učenici koji traže SAMO jednu stipendiju NISU obvezni popunjavati obadva obrasca!
2. ispunjenu Izjavu o članovima zajedničkog domaćinstva,
te dokaze:
STATUS
DOKAZ
Državljanstvo RHPrebivalište
Preslika osobne iskaznice učenika, ukoliko ju nema – Uvjerenje o prebivalištu ne starije od 3 mjeseca
Status redovnog učenika/ce
Potvrda Srednje škole Pakrac o upisu u srednju školu, odnosno određeni razred srednje trogodišnje obrtničke škole
Prosjek ocjena završnog osnovne odnosno prethodnog srednje škole
Preslika svjedodžbe
Postignuća na natjecanjima
Odgovarajući dokument (priznanje, diploma i sl)
Socijalni status
Rješenje CZSS Pakrac/Rješenje HZZZ (invalidnost i/ili posebne potrebe) odnosno HZMO ili CZSS/ Potvrda nadležne službe o statusu hrvatskog branitelja
Tablica br. 1.
Sva dokumentacija koja zahtijeva potpis Podnositelja prijave mora biti u originalu s potpisom.
NAPOMENA: Nakon podnošenja prijave na ovaj natječaj, moguće je u roku od 15 dana nakon objave rezultata zatražiti povrat predane dokumentacije u originalu.
7. POSTUPAK ODOBRAVANJA STIPENDIJE
Stipendija se odobrava korisnicima koji udovoljavaju uvjetima za dodjelu stipendije sukladno ostvarenim bodovima do konačne raspodjele ukupnog iznosa proračunskih sredstava namijenjenih za stipendiranje učenika.
a. ADMINISTRATIVNA PROVJERA
Pristigle prijave provjeravat de se sukladno Obrascu za administrativnu provjeru a u slučaju bilo kojeg odgovora „NE“ bit će automatski odbačene te se neće uzimati u obzir za dodjelu stipendije.
OBRAZAC ZA ADMINISTRATIVNU PROVJERU – UVJETI
Rd.br.
pitanje
DA
NE
01.
Prijava je podnesena u roku
02.
Prijavni obrazac ispunjen u cijelosti i potpisan
03.
Državljanin RH, prebivalište na području Grada Pakraca gdje i boravi
04.
Učenik Srednje škole Pakrac u trogodišnjem obrtničkom zanimanju
05.
Priložena je sva propisana dokumentacija
Tablica br. 2
b. BODOVANJE
I. za stipendiju trogodišnjeg obrtničkog zanimanja
SOCIJALNI STATUS – KRITERIJ
Učenik iz obitelji koji su korisnici zajamčene minimalne naknade
5 bodova
Učenik, ili njegov roditelj, osoba s posebnim potrebama
4 boda
Učenik iz obitelji s troje ili više djece (u zajedničkom domaćinstvu)
3 boda
Učenici iz obitelji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
2 boda
USPJEH U ŠKOLOVANJU
(prosjek ocjena završnog razreda osnovne škole ili prethodnog razreda srednje škole)
2,5
5 bodova
2,6 – 3,0
10 bodova
3,1-4,0
20 bodova
4,1 – 5
30 bodova
Tablica br. 3
II. za stipendiju izvrsnosti
USPJEH U ŠKOLOVANJU (prosjek ocjena završnog razreda osnovne škole ili prethodnog razreda srednje škole)
3,5
10 bodova
3,6 – 4,0
15 bodova
4,1- 4,5
25 bodova
4,5 – 5
35 bodova
NATJECANJA UČENIKA (za stipendiju izvrsnosti) po Vremeniku
Prvo mjesto na županijskom natjecanju (regionalno)
15 bodova
drugo mjesto na državnom natjecanju
20 bodova
Prvo mjesto na državnom natjecanju
35 bodova
Sudjelovanje na međunarodnom natjecanju
40 bodova
NATJECANJA UČENIKA (za stipendiju izvrsnosti) po sportskim rezultatima
Prvo mjesto državno natjecanje
15 bodova
Druga liga (za prvu kategoriju sporta)
20 bodova
Nagrađeno međunarodno natjecanje
25 bodova
Sve prijave koje su zadovoljile administrativnu provjeru, odnosno uvjete, boduju se sukladno navedenim kriterijima, a po završetku ovog postupka formira se bodovna lista.
Stipendije se odobravaju Podnositeljima prijave temeljem formirane bodovne liste, počevši s onima s najvećim brojem bodova do konačne raspodjele ukupnog iznosa proračunskih sredstava namijenjenih za stipendiranje učenika.
U slučaju jednakog broja bodova prednost ima učenik/ca s boljim uspjehom u školovanju.
Odluku o dodjeli stipendija donosi gradonačelnik Grada Pakraca.
8. OBVEZE KORISNIKA STIPENDIJE
Svaki kandidat koji je ostvario pravo na stipendiju potpisat će Ugovor o korištenju stipendije učenika srednje škole s Gradom Pakracem kojime će se pobliže utvrditi međusobna prava i obveze.
9. NADZOR
U svrhu provođenja kontrole namjenskog korištenja sredstava iz javnih izvora Grad Pakrac može izvršiti provjeru korištenja odobrenih sredstava uvidom u dokumentaciju na temelju koje je ostvarena stipendija.
Ukoliko korisnici ne izvrše sve obveze preuzete Ugovorom, bit de dužni vratiti dodijeljena sredstva s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Sigurno ćete pomisliti da je ovo još jedna priča o tamo nekom nogometašu. Da, Srećko Žulj je zasigurno asocijacija na nogometnu loptu i zeleni travnjak, no ova će priča ipak otići u drugom smjeru i ponuditi vam kratak presjek života momka, čovjeka, koji je život u Pakracu pretpostavio primamljivoj zagrebačkoj metropoli prepunoj raznih mogućnosti koje nudi pa u malom gradiću krenuo od početka iz situacije koja nije obećavala.
Srećko je rođen 1974. godine u selu Ružići u Bosni i Hercegovini ili kako naglašava Herceg Bosni. Za obitelj su skrbili otac Branko po zanimanju vozač te majka Gordana tekstilna radnica. Do Srećkove šeste godine života živjeli „dolje“, no zbog specifične situacije 1980. godine obitelj Žulj seli u Zagreb, gdje ih čeka otac koji je već ranije morao put velegrada za poslom šofera u tada jakom građevinskom poduzeću „Vladimir Gortan“. Podstanarski zagrebački život dug pet godina i seljakanje s adrese na adresu zamijenili su vlastitim stanom u Bregani, mjestašcu tik do granice sa Slovenijom gdje odlaze 1985. godine.
Srećko u Podsusedu završava osnovnu školu, a u šest kilometara udaljenom Samoboru i srednju kemijsko tehnološkog smjera. Domovinski rat ga kao sedamnaestogodišnjaka zatiče u Bregani gdje sudjeluje u Civilnoj zaštiti, a 1993. godine odlazi na redovni vojni rok u Gospić gdje je okusio i gospićku prvu liniju fronte. Danas ima reguliran status branitelja, uz napomenu da ne konzumira nikakve povlastice.
Prvi dolazak u Pakrac kao nogometaš
Pakrac je prvi put upoznao 1994. godine kad je kao igrač Lokomotive došao u humanoj misiji rehabilitiranja pakračkog Hajduka. Zagrebačka Lokomotiva kojoj je tada predsjedavao Pakračanin Dado Marinić, posudio je devet svojih igrača da bi se Hajduk mogao natjecati. Među njima bio je i Srećko Žulj. „Sjećam se kako smo bili fascinirani životnom voljom ljudi koji su igrali nogomet na liniji razgraničenja. Prijatelj Grković, Zagrepčanin, nije mogao vjerovati da ljudi u gradu kojeg nema, riskiraju doslovno život i na puškomet neprijatelja koji ih gleda kroz snajper, navijaju uz ogradu nogometnog igrališta“.
Suradnja s nogometašima Lokomotive se u manjem obliku nastavila do 1996. godine, no suradnju je s neograničenim rokom trajanja odlučio produžiti jedan nogometaš…
„Kroz taj period sam zavolio i grad i ljude. Povezali smo se u kratkom vremenu, a i odlično sam primljen. Takvu srdačnost, susretljivost i dobro društvo do tada nisam susreo. Zagreb je drugačija sredina, tamo ljudi žive 20 godina vrata do vrata, a ne poznaju se. Ja sam kroz par godina igranja nogometa osjetio snažnu pripadnost ovom gradu i ljudima“, u dahu prepričava Srećko pa odmah dodaje da stvari u početku i nisu krenule kao po loju.
Da bi život organizirao u Pakracu, preko kluba je zatražio pomoć u vidu posla i nekakvog pristojnog smještaja. Tadašnji vodeći ljudi kluba osigurali su mu smještaj u u starim kancelarijama Hrvatskih cesta. Niti pristojno, niti dugoročno…Roditelji koji su dolazili u inspekciju svakih tjedan ili dva bili su zgroženi i nagovarali ga da se vrati, „nemoj biti sirotinja u tuđem gradu, vrati se kući, bit će posla“, govorili su. No, inat ga je tjerao naprijed. Ušteđevina od ranije se pomalo topila i na red su došle velike odluke. Od inata se ne živi, valjalo je naći posla ili se pakirati put Bregane.
„Tada se ukazao Jure Žuro, čovjek velikog srca koji mi je pomogao kad sam najviše trebao. Pakračanima tada poznati vlasnik kultnog caffe bara „Škorpije“ uskočio je najprije financijski, a onda i ljudski. Pomogao mi je da se osovim na noge i krenem prema naprijed“, posebno je nešto tišim glasom izgovorio Srećko, vrteći ponovo film i prisjećajući se od srca pripremljenih obroka Žurine supruge Nevenke koja je nedjeljni ručak često znala tempirati pazeći na Srećkove nogometne obaveze.
Prvi posao u Ribinoj voćarni
U to vrijeme posla nije imao. Raduckalo se, kaže, pomalo i svašta. Tako se i zarađivalo. Što se zaradilo brzo se potrošilo i situacija nije obećavala. No, zahvaljujući opet Žuri i njegovom dobrom prijatelju Emiru Deliću – Ribi, Srećko dobiva posao u Ribinoj voćarni. „Nazvao me jednog jutra Riba i rekao „Žulj, od sutra radiš kod mene!“.
Prvi posao koji je garantirao kakav-takav siguran prihod otvorio je i druge stvari pa je kroz neko vrijeme Srećko na korištenje dobio stan od Mirovinskog u pakračkoj Radićevoj ulici. „I tu mi je taj čovjek pomogao, stvarno ne mogu da to ne spomenem. Jura mi je dao prvi namještaj i pomogao mi preko staklara Pilata da ostaklim razbijene prozore i uselim u pristojan stan“.
Slobodno vrijeme osim nogometa koji je igrao za Hajduk, provodio je s ekipom koja se okupljala u Škorpiji. Bili su tu Skejo, Lepka, Crnac, Životinja, Švajghart, Svjeličić, Kubalek, Sine Babić i ostali, sve ljudi koji su ga primili kao svog i ponašali se kao da je oduvijek tu.
„Od tih dana, mogu reći sve do danas, nije bilo niti jednog trenutka da sam se osjećao kao stranac ili nepoželjan. Zahvaljujući uostalom i svim tim ljudima koje sam ovdje spomenuo“.
Naravno da je svemu tome pripomogao Hajduk u kojem je igrao nogomet, na kraju preko nogometa je prvi put kročio u Pakrac, naposljetku i doselio u grad, no ljudi su Srećka polako sretali i van nogometnog terena. Riba je uskoro otvorio trgovinu mješovite robe gdje je Žulj radio na prodaji voća. Radio je u tandemu sa, sjetit ćete se, Omerom, Švabom Ivanovićem, Bajkom, kasnije sa Stokićem i Dražom.
Često ljudi vole reći, ako si pošten – vratit će se. Možda se tako protumačiti slučajan razgovor koji se dogodio 2002. godine i kavica s prijateljicom Marijom Barać koja ga je nevezano priupitala što je po struci. Doznavši da ima kemijsku srednju školu, uputila ga je ravno u Studenac, tada pod okriljem Podravke, gdje ubrzo dobiva posao kao sezonac, a nakon toga i ugovor za stalni radni odnos.
„Otvorilo mi se, radio sam kao sezonac, a nakon isteka ugovora tadašnji direktor Boris Šepetavec se osobno zauzeo da ostanem na Termi, što zbog škole i potreba firme, što zbog mojih nogometnih kvalifikacija na mjestu stopera koji su neophodno trebale nogometnom ligašu iz Lipika. Tako sam prešao u Lipik, ali sam i osigurao egzistenciju. Danas već šesnaestu godinu radim u tehnološkoj pripremi“. Zadovoljan je, smjenski rad na tjednoj bazi mu odgovara, nađe se vremena za sve, a najviše ga provodi u krugu obitelji.
„Udaja“ u majursku obitelj
Suprugu Ivanu, rođenu Lupinski sa Starog Majura upoznao je 2000. godine. Početkom sljedeće pale su zaruke, a potkraj godine i vjenčanje. Vrhunac sreće i konačna nagrada dogodila se 2003. godine kad mu je supruga rodila sina Dominika. „Sretan sam čovjek, osim supruge i sina „udao“ sam se u finu obitelj pa su nerijetki zajednički trenuci s tastom Slavkom i punicom Olgicom. Često se družimo i s Ivaninom sestrom Ksenijom i nećakinjom Glorijom.“
Prve bračne godine živjeli su u spomenutom stanu u Radićevoj, a 2009. godine kupili su vlastiti stan na Lozincu gdje žive i danas. Sina Dominika, danas četrnaestogodišnjaka, odlikaša u školi, ne vodi na nogomet iz prostog razloga jer se momak ne vidi u blatu i klizećim startovima nerijetko vrijednih žutih i crvenih kartona. Ljepše mu je u teretani gdje se poigra s utezima i na prostranom ogledalu provjerava ocrtava li mu se koji mišić više ili manje…
Što danas na sve kažu Branko i Gordana, Srećkovi roditelji? „Zadovoljni su“, kaže Srećko, „moraju biti kad vide da sam ja sretan i zadovoljan“. Posjete se s vremena na vrijeme. Nedavno su bili oni u Pakracu, a niti Bregana nije na kraj svijeta pa Srećko s obitelji krene prema Bregani.
Nismo zaboravili, naravno. Vikendi su i dalje isti. Spakirana torba i na utakmicu. Prekopakra ili već gdje tog vikenda njegov sadašnji klub županijski trećeligaš Slavonija gostuje. „Igrač sam i trener u Slavoniji, a prije toga sam istu funkciju obnašao u Croatiji iz Donje Obriježi. Na selu ljudi žive za nogomet pa je gušt bio biti dio njihove ekipe. Tako sam stekao i dobre prijatelje, temperamentan sam na terenu, valjda to ljudi vole.
Njega raduje jedna druga stvar, „drago mi je da vidim da danas na našem području ima puno djece u sportu. Učim ih, barem one koji treniraju kod mene, da smo tih sat ili dva obitelj koja živi, diše i bori se zajedno. Nastojim to usaditi svojim igračima – sport spaja i pomaže na razne načine“.
Pomogao je i njemu, odredio mu je životni put. Nama je pak poslao čovjeka, valjda s razlogom, baš onakvog kakvog smo trebali da nam u ovom vremenu poremećenog sustava vrijednosti, vrate vjeru u ono najvažnije - poštenje i rad.
Portal pakrackilist.hr koristi kolačiće radi boljeg korisničkog iskustva Saznajte više o tome kako koristimo kolačiće i kako možete promjeniti svoje postavke. Prihvaćam kolačiće
