- PIŠE: Domagoj Ajman
- 791
U noćima između 17. srpnja i 24. kolovoza na nebu se mogu vidjeti meteori koji se popularno zovu i suze sv. Lovre, a upravo bi danas trebali biti najbolji uvjeti za promatranje ove popularne zvjezdane kiše.
Ove godine nema službene organizacije grupnog gledanja s brda u nebo, no tko želi, može si ponijeti dekicu, iće i piće i dočekati suzne prizore, a za najbolji doživljaj neka se okrenu u smjeru istoka, prema Požegi, jer se na tom dijelu neba očekuje najveća aktivnost padajućih meteora, poručuje Dean Nagy, voditelj planinarskog doma. Sanitarni čvor doma će raditi do 22 sata, a eventualni posjetioci su zamoljeni da za sobom pokupe smeće kako omanovački travnjak ne bi doživio jutarnje suze neželjenog otpada.
Foto: FotoImago
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 2523
U Turističkoj zajednici Grada Pakraca nedavno je došlo do promjene na čelnoj poziciji – nakon dugogodišnjeg vodstva Gabriele Sabo Seleši, dužnost direktorice preuzela je Janja Grčević, 38-godišnja Pakračanka s diplomom grafičkog dizajna iz Zagreba te koja planira donijeti svježinu, kreativnost i snažnu povezanost s lokalnom sredinom. Kroz svoj dosadašnji profesionalni i poduzetnički put, Janja je stekla vrijedno iskustvo u području grafičkog dizajna, kao i u planiranju i organizaciji kulturnih, turističkih i promotivnih događanja. Njezina strast prema promociji lokalne baštine, u kombinaciji s vizualnim senzibilitetom i praktičnim znanjem, čini je logičnim izborom za vodstvo turističke zajednice u novom vremenu. S njom dolazi i nova energija usmjerena na autentične priče, suvremeni vizualni identitet i uključivanje zajednice u izgradnju prepoznatljivog turističkog brenda Pakraca. Što ju je privuklo turizmu, kako planira unaprijediti vidljivost grada te zašto vjeruje da Pakrac ima još mnogo neotkrivenog za ponuditi, otkriva nam u razgovoru.
Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi i svom obrazovanju?
Moje obrazovanje teklo je vrlo kreativno, kao i mnoge stvari u mom životu. Započelo je u pakračkoj gimnaziji, gdje sam razvila prve interese za umjetnost, dizajn i vizualno izražavanje. Ta me strast potaknula da nastavim školovanje na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer modni dizajn gdje sam tijekom studija oblikovala estetsku osjetljivost i stekla praktična znanja iz dizajna odjeće, ilustracije i konstrukcije. Kako bih dodatno razvila svoje razumijevanje vizualnih komunikacija u širem kontekstu, upisala sam diplomski studij na Grafičkom fakultetu, gdje sam se usmjerila prema digitalnom dizajnu, vizualnim identitetima i multimediji. Paralelno s formalnim obrazovanjem, kontinuirano sam nadograđivala svoja znanja kroz razne tečajeve iz područja digitalne pismenosti i novih tehnologija. Osim akademskog puta, aktivno sam sudjelovala u radu studentskog zbora i različitih udruga, što mi je omogućilo razvijanje organizacijskih i timskih vještina. Uz studij sam i radila, što mi je pružilo dragocjeno praktično iskustvo i dodatno oblikovalo moj profesionalni pristup. Ovaj sveobuhvatan obrazovni i životni put oblikovao me kao kreativnu, prilagodljivu i odgovornu osobu, spremnu za nove izazove i suradnje u dinamičnom profesionalnom okruženju.
Završili ste grafički dizajn – kako Vas je životni i profesionalni put doveo do turizma?
Moj profesionalni i životni put bio je sve samo ne linearan, ali upravo me ta raznolikost iskustava dovela do mjesta na kojem se osjećam ispunjeno – rada u turizmu, točnije u Turističkoj zajednici grada Pakraca. Kroz godine rada na raznim projektima i suradnji s ljudima, shvatila sam koliko me raduje kada mogu doprinijeti razvoju sredine iz koje potječem. U turizmu sam pronašla spoj svega što volim – kreativnost, komunikaciju, organizaciju i promociju autentičnih priča našeg kraja. Svaki dan donosi nove izazove, ali i prilike da pokažemo sve što Pakrac i okolica nude – prirodne ljepote, kulturnu baštinu, lokalne proizvode i toplinu ljudi koji ovdje žive. Za mene turizam nije samo posao, već način na koji mogu povezati osobni identitet s profesionalnim ciljevima. Kroz rad u Turističkoj zajednici imam priliku oblikovati sadržaje koji inspiriraju, grade zajedništvo i ostavljaju dojam na svakoga tko nas posjeti.
U kolikoj mjeri Vaše znanje iz dizajna može doprinijeti radu Turističke zajednice i promociji Pakraca?
Moje znanje iz dizajna predstavlja vrijedan alat u svakodnevnom radu Turističke zajednice Grada Pakraca, jer omogućuje da svaka komunikacija, promocija i vizualna prezentacija naše destinacije bude profesionalna, privlačna i usklađena s identitetom kraja. Osim tehničkih vještina, dizajn mi je razvio i osjećaj za storytelling, kako kroz boje, tipografiju i kompoziciju ispričati priču o Pakracu kao destinaciji. Svaka manifestacija, kulturna baština, prirodna ljepota ili lokalna inicijativa zaslužuje kvalitetnu prezentaciju koja će ju približiti široj publici. Uloga dizajna u turizmu danas je ključna koji ne samo da informira, već i poziva, inspirira i stvara emocionalnu povezanost. Upravo zato vjerujem da moje znanje iz tog područja ima izravan i dugoročan doprinos razvoju turizma u našem gradu.
Kako zamišljate modernu promociju Pakraca – koje alate i kanale planirate koristiti?
Modernu promociju Pakraca zamišljam kao spoj autentičnih lokalnih priča i suvremenih komunikacijskih alata. Ključno je vrijednosti koje predstavlja Grad Pakrac, predstaviti na način koji će doprijeti do šire publike, posebno mlađih generacija i digitalno aktivnih posjetitelja. U tom kontekstu planiram koristiti niz digitalnih alata i platformi kako bih stvorila prepoznatljiv i vizualno privlačan identitet Pakraca. Fokusirat ću se na kvalitetan sadržaj na društvenim mrežama (Instagram, Facebook, možda i TikTok), s naglaskom na fotografiju, kratke video forme i priče iz stvarnog života – one koje stvaraju povezanost i emociju. Za ciljana obraćanja različitim skupinama posjetitelja, potrebni su SEO-optimizirani tekstovi na našim web stranicama, interaktivne mape i digitalni vodiči su također dio strategije kojom želim učiniti informacije o Pakracu dostupnijima i atraktivnijima. Poseban naglasak bih stavila na suradnje s lokalnim poduzetnicima i kulturnim institucijama te influencerima, jer vjerujem da je promocija najučinkovitija kada dolazi iz autentičnih izvora i kada uključuje zajednicu. Moja vizija nije samo "reklamirati" Pakrac, već ga predstaviti kao živ, kreativan i otvoren grad koji ima što ponuditi, ne samo turistima, već i svima koji traže inspiraciju, mir i dobru priču.
Što Vas je privuklo da se prijavite za poziciju direktorice Turističke zajednice Grada Pakraca?
Na poziciju direktorice Turističke zajednice Grada Pakraca prijavila sam se jer vjerujem da svojim znanjem i iskustvom mogu doprinijeti razvoju lokalnog turizma. Osobno sam povezana s Pakracom i motivirana raditi na njegovoj promociji, a vještine iz dizajna, komunikacije i organizacije želim usmjeriti na stvaranje prepoznatljivog i autentičnog turističkog identiteta grada.
Jeste li ranije bili uključeni u projekte vezane uz turizam ili promociju destinacija?
Nisam nikada direktno, ali se moje profesionalno iskustvo s internacionalnim konferencijama, brendingom hotela te razvijanjem njihove sezonske komunikacije, kao i razvoj, osmišljavanje i organizacija manifestacija i evenata s više tisuća posjetitelja mogu usko povezati na turizam i promociju destinacija.
Koji su Vam glavni ciljevi i prioriteti u prvih godinu dana na ovoj poziciji?
U prvih godinu dana fokus će biti na analizi postojećeg stanja turizma na području Grada Pakraca i šire okolice, jačanje suradnje s Gradom Pakracom i ostalim javnim ustanovama na području Pakraca i šire te lokalnim dionicima u stvaranju jasnog identiteta destinacije. Prioriteti uključuju razvoj digitalne prisutnosti, aktivaciju društvenih mreža te jačanje lokalne ponude kroz tematske ture i manifestacije. Cilj je stvoriti prepoznatljiv i održiv turistički proizvod temeljen na autentičnosti, prirodi, povijesti i zajednici.
Na koji način planirate unaprijediti turističku ponudu Grada Pakraca?
Planiram unaprijediti turističku ponudu Grada Pakraca kroz razvoj tematskih sadržaja poput povijesnih i outdoor tura, te eno-gastro ruta u suradnji s lokalnim OPG-ovima. Fokus će biti na brendiranju Pakraca kao autentične mikro-destinacije te jačanju digitalne prisutnosti putem modernizacije web stranice, društvenih mreža i razvoja mobilnih vodiča. Planiram pokrenuti nove manifestacije koje uključuju lokalnu zajednicu, kao i ulagati u turističku infrastrukturu. Ključna je i regionalna suradnja s okolnim destinacijama radi stvaranja zajedničkih turističkih paketa i veće vidljivosti Pakraca na turističkoj karti Hrvatske.
Što mislite da je Pakracu potrebno kako bi postao prepoznatljivija turistička destinacija?
Smatram da je Pakracu, kako bi postao prepoznatljiva turistička destinacija, potrebno jasno definirati svoj identitet kroz prirodne resurse, autentične priče, valorizaciju kulturne i povijesne baštine što možemo najbolje vidjeti na primjeru Slavonskog banovca, te razvoj specifičnih oblika turizma poput povijesnog, aktivnog i ruralnog turizma. Ključno je ulagati u kvalitetnu promociju, digitalnu vidljivost te suradnju s lokalnom zajednicom i regijom. Potrebno je stvoriti sadržaje koji će motivirati posjetitelje da ostanu duže i da se vraćaju, jer turizam nije samo ponuda, već doživljaj i emocija koju destinacija ostavlja.
Koji su po Vama najveći turistički potencijali ovog područja koje treba dodatno razvijati?
Teško je odlučiti se samo za jedan, jer Pakrac svojom pozicijom, tradicijom, poviješću i svojim najvećim adutom, a to je lokalna zajednica i njegovi stanovnici, pokriva širok spektar potencijala… počevši od bogate povijesne i kulturne baštine, jer Pakrac ima izuzetno značajnu prošlost – od srednjovjekovne povijesti i sjedišta biskupije, do burnih događaja iz Domovinskog rata, što ga čini autentičnim prostorom za razvoj povijesnog i memorijalnog turizma. Kulturna baština, uključujući sakralne objekte, tradicijsku arhitekturu te lokalne običaje i manifestacije, daje identitet koji je jedinstven u širem slavonskom prostoru. Uz to, Pakrac raspolaže netaknutom prirodom, pogodnom za razvoj aktivnog turizma (biciklizam, pješačenje, ribolov, lov), dok lokalna eno-gastro ponuda i brojni OPG-ovi nude sjajnu priliku za razvoj ruralnog i iskustvenog turizma. Blizina lječilišnog centra u Lipiku otvara dodatni potencijal za povezivanje u području zdravstvenog i wellness turizma. Svi ovi elementi trebaju biti strateški povezani, interpretirani i modernizirano prezentirani kako bi Pakrac postao prepoznatljiva i privlačna turistička destinacija.
Što Vas osobno inspirira u Pakracu i što biste voljeli da posjetitelji dožive kada ga posjete?
U Pakracu me najviše inspirira spoj bogate povijesti, topline lokalne zajednice i očuvane prirode. Grad odiše autentičnošću, svaki kutak priča svoju priču, bilo da je riječ o tragovima srednjovjekovne biskupije, znamenitostima iz Domovinskog rata, mirnim šumskim stazama ili tradicijskim običajima koji se i danas njeguju. Pakrac je grad gdje se prošlost i sadašnjost skladno isprepliću. Posjetitelji mogu istražiti srednjovjekovnu Tvrđavu, prošetati starom gradskom jezgrom i zaviriti u novi kulturni centar – Spahijski podrum, koji spaja muzejsku izložbu, knjižnicu i povijesnu priču regije. Ljubitelji prirode uživat će u šetnjama šumom Kalvarija, ribolovu na jezeru Pakurnovac i planinarenju do Omanovca, s kojeg se pruža pogled na Slavoniju. Vjerski turizam obuhvaća katoličku crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i Sabornu crkvu svete Trojice u Pakracu te mnoge druge sakralne objekte našeg područja, a Pakrac se ponosi i povijesnom kovnicom prvog hrvatskog novca iz 13. stoljeća. Voljela bih da posjetitelji dožive Pakrac ne samo kao odredište, nego kao iskustvo – mjesto gdje mogu usporiti, povezati se s prirodom, upoznati srdačne ljude, kušati domaće proizvode i osjetiti snagu povijesti. Želim da odlaze s osjećajem da su otkrili skriveni dragulj koji ih je obogatio emocijom, znanjem i autentičnim doživljajem – jer upravo to Pakrac i jest.
Koliko je važna suradnja s lokalnim stanovništvom, udrugama i poduzetnicima u razvoju turizma?
Suradnja s lokalnim stanovništvom, udrugama i poduzetnicima izuzetno je važna jer turizam u manjim sredinama ne može rasti bez aktivnog uključivanja zajednice. Lokalni ljudi najbolje poznaju svoju sredinu, njezinu povijest, običaje i skrivene ljepote, a upravo su ti elementi temelj autentične ponude koju današnji gosti traže. Udruge svojim djelovanjem čuvaju tradiciju, organiziraju događanja i doprinose kulturnoj dinamici, dok su poduzetnici, posebice OPG-ovi, ugostitelji i obrtnici, nositelji konkretne ponude koja stvara doživljaj. Oslanjanjem na lokalne resurse potiče se gospodarski razvoj, jača se osjećaj ponosa među stanovnicima te osigurava da turizam ne bude nametnut izvana, već da raste iznutra kao zajednički projekt. Upravo u toj sinergiji leži dugoročna vrijednost i održivost turizma na području Pakraca.
Kako gledate na digitalizaciju turističke ponude i promocije destinacije?
Digitalizaciju turističke ponude i promocije smatram ključnom za vidljivost i prepoznatljivost Pakraca. Planiram modernizirati web stranicu, aktivirati društvene mreže i uvesti digitalne alate poput mobilnih vodiča i QR kodova. Time želim pružiti posjetiteljima lakši pristup informacijama, suvremeno iskustvo i jaču povezanost s lokalnom ponudom. Digitalni kanali omogućuju i bolju promociju lokalnih dionika te praćenje potreba gostiju u stvarnom vremenu.
Što Vam je dosad ostavilo najjači dojam o Pakracu?
Do sada je na mene najjači dojam o Pakracu ostavio upravo – čovjek. Ljudi koje sam upoznala srž su ove zajednice: gostoljubivi, iskreni, predani i puni ponosa prema svome gradu. Njihova otvorenost, spremnost na suradnju i želja da doprinesu razvoju Pakraca iznimno me inspiriraju. U svakodnevnim razgovorima, kroz njihove priče i inicijative, osjeti se duboka povezanost s mjestom i želja da se Pakrac pokaže svijetu u najboljem svjetlu. Vjerujem da je upravo ta ljudska toplina uvijek bila najprepoznatljiviji “brend” Pakraca – jer destinaciju ne čine samo priroda i zgrade, već ljudi koji u njoj žive i stvaraju.
Postoje li planovi za uključivanje mladih ili kreativaca u projekte Turističke zajednice?
Mlade uvijek treba uključivati, bilo kroz javne pozive za kreativne projekte, radionice, volonterske programe, suradnju s lokalnim školama, udrugama i uličnim umjetnicima, kao i kroz digitalne kampanje koje oni sami mogu kreirati i voditi. Mladi imaju svjež pogled na destinaciju, razumiju suvremene trendove i digitalne alate – zato ih treba vidjeti kao partnere, a ne samo promatrače. Uključivanjem u promociju, izradu sadržaja, vođenje evenata ili osmišljavanje suvenira, oni ne samo da razvijaju osjećaj pripadnosti, već stvaraju i novu energiju koja može učiniti Pakrac atraktivnijim i autentičnijim.
Imate li poruku za građane Pakraca i buduće posjetitelje grada?
Pakrac je grad s dušom – mjesto gdje povijest, priroda i ljudska toplina žive u harmoniji. Zahvaljujem svim građanima na svakodnevnoj predanosti, idejama i zajedničkoj viziji boljeg Pakraca. Upravo vaša energija, trud i srce čine naš grad posebnim. Pozivam i posjetitelje, dođite, upoznajte nas i osjetite ono što se riječima ne može ispričati, već samo doživjeti. Pakrac vas neće dočekati s maskom, već s osmijehom, pričom i iskrenim trenucima koji ostaju u srcu.
- PIŠE: Pakrački list
- 789
Na prostoru planinarskog doma Omanovac iznad Pakraca u subotu 6. rujna će biti održano treće po redu izdanje koncertnog događaja pod nazivom „Nemoš omanut na Omanovcu“, a središnji koncert večeri održat će popularni „Urban & 4“.
„Nemoš omanut na Omanovcu“ će biti održan pod pokroviteljstvom Grada Pakraca i Turističke zajednice Grada Pakraca, a organizira ga „Sretni svijet“ d.o.o. iza kojega stoje Davor Nigović Leksi i Valentino Božić Crni, Pakračani s višegodišnjom privremenom adresom u Zagrebu.
Nakon dva vrlo uspješna izdanja ovog događanja, Leksi i Crni ponovno najavljuju koncertni spektakl uz bogatu prateću ugostiteljsku i gastronomsku ponudu, a i ovaj put će posjetitelji imati priliku kampirati na prostoru pored doma po cijeni od 10 eura po osobi.
Uz „Urban & 4“, za ovu prigodu posebno izrađenoj pozornici u vrlo atraktivnom šumskom dijelu neposredno uz planinarski dom na Omanovcu svirat će još dva banda. Po prvi put će u Pakracu nastupiti „Sakupljači Perja“, bend vrhunskih glazbenika koji na jedinstven način kombiniraju i spajaju romsku glazbu s jazzom i ostalim glazbenim žanrovima. Prije njih na Omanovcu će nastupiti „Baby Babilon“ koji će svojom prepoznatljivom energijom i žestokim ritmom definitivno razbuditi i rasplesati posjetitelje.
„Ranija dva izdanja ovog događanja potvrdila su da smo ispravno odlučili kada smo odabrali Omanovac kao destinaciju za ovaj event. Osim što smo ovdje „kod kuće“, na raspolaganju imamo odličnu infrastrukturu, prekrasnu prirodu i šume i dalje mislim da ovo događanje ima još veći potencijal. Najvažnije je da su naš šumski, glazbeni festival prepoznali ljudi, naši posjetitelji, koji su nas lani posjetili u velikom broju. Vjerujem da će ih naši atraktivni izvođači, a prije svih Damir Urban i njegov band privući i u subotu 6. rujna. Svi ste pozvani i svi ste dobrodošli“, poručuje Leksi.
Organizator na kraju ističe da je i ove godine ulaz na sve koncerte slobodan i besplatan.
- PIŠE: Pakrački list
- 2543
Foto: Lipički Compas
U petak 8. kolovoza oko 13 sati u mjestu Donji Čaglić u Ulici Marija Božića, 26-godišnja vozačica koja je pod utjecajem alkohola od 0,68 promila upravljala osobnim automobilom, uslijed neprilagođene brzine izgubila je nadzor nad vozilom, zahvatila bankinu te sletjela vozilom u putni kanal i prevrnula se na krov. Nakon toga je udarila u metalnu ogradu, a potom u betonski kolni ulaz, dojavili su iz Policijske uprave požeško-slavonske.
U prometnoj nesreći vozačica je lakše ozlijeđena i protiv nje slijedi prekršajni nalog zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Foto: DVD Pakrac
U prometnoj nesreći u Omanovcu lakše ozlijeđen 86-godišnjak
Istog dana oko 17 sati u mjestu Omanovac, 86-godišnji vozač koji je upravljao osobnim automobilom, uključivao se u promet s zemljanog parkirališta da se nije uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu. Tom prilikom došlo je do udara prednjeg dijela osobnog automobila kojim je upravljao 21-godišnjak u prednju stranu vozila kojim je upravljao 86-godišnjak.
U prometnoj nesreći 86-godišnjak je lakše ozlijeđen i protiv njega slijedi prekršajni nalog zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
- PIŠE: Franjo Delač
- 6247
Pakračanima je ove godine sjajno došla mogućnost posjetiti Crikvenicu / Selce / Novi Vinodolski busom koji kreće i vraća se isti dan, za cijenu od uistinu prihvatljivih 25 eura. Jedan je to od načina za doskočiti visokim troškovima ljetovanja i barem, što se kaže, „vidjeti more“, a bez posezanja za obiteljskim draguljima.
Naravno, postoje i alternative odlasku na more. Bazeni su jedna od njih. Postoji još jedna alternativa koja, po skromnom mišljenju vašeg autora, nije dovoljno razvikana, a nudi sve ono što nudi dalmatinska obala i lokalni bazeni, pa i više od toga. Zove se – Orahovica.
Tri dana i tri noći
Ugodno smještena pod istočnim obroncima Papuka, Orahovica se nalazi svega 20 km sjeverno od Kutjeva. Iako je mnogima poznata kao rodno mjesto našeg drugog predsjednika Stipe Mesića, putnicima namjernicima ima za ponuditi puno više od tog zanimljivog podatka.
Na orahovačko jezero zaputili smo se u četvrtak, s namjerom da ostanemo do nedjelje. Kažu, svakog gosta tri dana dosta, ali isto vrijedi i u obrnutom smjeru, gost se nakon tri dana već pomalo zaželi kuće. U auto smo utrpali šator, prijenosni hladnjak s hranom, nešto rezervne robe i ostalih potrepština. Dolaskom na jezero, krenuli smo tražiti pogodno mjesto za kampiranje.
Na službenim stranicama Grada Orahovice (https://www.orahovica.hr/izletiste-jezero), Izletište Jezero opisali su na sljedeći način:
Tražite li mir, tišinu, boravak u prirodi daleko od svakodnevne vreve, u miru zelenila – tada je Izletište Jezero pravo mjesto za Vas. Brojni putokazi postavljeni u gradu dovest će vas tamo, ali ako i priupitate usput kojeg domaćeg, ljubazno će vas uputiti do Izletišta Orah.
Izletište Jezero nalazi se u još uvijek nedirnutoj i sačuvanoj prirodi jedinog geoparka u Hrvatskoj, Parka prirode Papuk, udaljeno oko 1500 metara zračne linije od centra Orahovice.
Dječje igralište nudi neograničenu zabavu za najmlađe, a za roditelje se nudi šetnja stoljetnom listopadnom šumom. Sportski tereni, sadržaji za djecu, vrhunska gastro ponuda i ugodna atmosfera čine Izletište Orah idealnim mjestom za obiteljski odmor i rekreaciju. U sklopu izletišta nalaze se mnogi atraktivni sadržaji:
- biciklističke staze
- planinarske staze
- trekking
- odbojka na pijesku
- dječje igralište
- površine namijenjene za roštilj i kampiranje
- poučna staza
Ukoliko dolazite osobnim automobilom, dnevnu parkirnu kartu na izletištu platit ćete 3 eura radnim danom, dok je subotom i nedjeljom cijena i dalje podnošljivih 4,5 eura. To je ujedno i jedina „ulaznica“ koju je potrebno platiti, budući da je jezero otvoreno za sve posjetitelje, tijekom dana, a kako ćemo ubrzo doznati, isto vrijedi i tijekom noći.
Utaborili se na privatnom posjedu
Po dolasku i plaćanju dnevne parkirne karte, sljedeći korak bio je pronalazak pogodnog mjesta za kampiranje. Budući da smo se htjeli malo udaljiti od najfrekventnijih mjesta, krenuli smo u potragu za pogodnim ravnijim komadom zemlje nešto dalje od jezera. Naime, orahovačko jezero okružuju pošumljene padine na kojima se tu i tamo zna pronaći neka zaravan. Nakon kraće potrage, pronašli smo svoju savršenu lokaciju, složili šator i prinijeli stvari iz auta.
Noćenje u prirodi zanimljivo je iskustvo, a nama ga je dodatno interesantnim učinila jedna vjeverica na čiji smo posjed očigledno upali. Danju bi se znala prešetavati po granama stabala iznad nas, a noću bi se ohrabrila, pa se spuštala dolje. Tako bi nas svako jutro dočekalo novo iznenađenje – japanka ili čarapa odvučena nekoliko metara dalje ili pak ukraden koji komad hrane koji nije bio dobro zaštićen. S obzirom da smo joj upali u dom, dobro smo i prošli.
Drugi dan prišao nam je jedan zaposlenik i obavijestio nas da se nalazimo na privatnom posjedu. Kako smo tražili plac malo dalje od jezera, tako smo pretjerali i ušli u prostor nečije privatne parcele. Objasnili smo mu da ćemo biti samo do nedjelje i da ćemo svakako iza sebe sve počistiti, na što je on nama rekao da je to posjed od jednog Nijemca za čije je održavanje on zadužen te nam naposljetku dao zeleno svjetlo za daljnji boravak. Srećica!
Tijekom prvog noćenja otkrili smo da nismo usamljeni. Rijetki kamperi bili su smješteni na drugoj obali, a glazba koju su puštali cijele noći dodatno je obogatila iskustvo boravka i spavanja. U petak ujutro odlučili smo krenuti pješice do Orahovice. Bio je to put od preko tri kilometra u jednom smjeru, a osim šlapa koje nakon nekog vremena kreću nabijati žuljeve, nije pomoglo ni sunce koje je taj dan odlučilo zapeći u pravoj ljetnoj snazi. Vratili smo se pomalo iscrpljeni, ali taman na vrijeme za ručak i okrjepu.
Omanovac koji to ipak nije
Nakon kraćeg odmora, krenuli smo istražiti još jednu orahovačku turističku atrakciju – Ružica grad. Na Wikipediji (https://hr.wikipedia.org/wiki/Ružica_grad) ova je lokacija opisana na sljedeći način:
Ružica grad ili Velika utvrda Orahovica je najveći sačuvani utvrđeni grad u Slavoniji i jedan od najvećih u Hrvatskoj. Ruševine ove utvrde svjedoče o razvijenoj kulturi u regiji od srednjeg vijeka do početka 21 stoljeća.
Ružica grad je istodobno bio i utvrda, grad (u nazivlju na njemačkom: Burg), dvorac (Schloss) i tvrđava (Festung). Stoljećima ju se je nadograđivalo. Nije čisto Grad, jer ne postoje cjelokupni sustavi koji bi ga činili gradom. Nije dvor zbog toga što je izrazito obrambene namjene. Imala je više tornjeva, kula i bastiona te obrambenu crkvu (u njemačkom nazivlju Wehrkirche). Djelimice je oplemenjena umjetničkim elementima stare arhitekture.
Ružica grad se nalazi na sjeveroistočnom obronku Papuka (418 m) iznad sela Duzluka, nekoliko kilometara od grada Orahovice. Dvorac je bio strateški vrlo važan jer je imao veliki dio dravskog toka pod kontrolom. U neposrednoj blizini je cesta Kutjevo – Orahovica, koja povezuje dolinu Drave s Požeškom kotlinom.
Ime Ružica grad nije u potpunosti istraženo. Neki povjesničari ga povezuju s imenom sela Duzluk (tur. duzem – cvijeće, divlja ruža). Ruža je tada služila kao djevojački nakit. Drugi ga spajaju s mađarskim imenom srednjovjekovnog grada Orahovice („Raholcza“), u čijem je posjedu dvorac bio u srednjem vijeku.
Uspon do utvrde nije pretjerano dug, ali je prilično strm. Dobrim dijelom prolazi kroz šumu koja učinkovito štiti od napadnog ljetnog sunca, dok je sam prilaz utvrdi ogoljen, a ona, iako urušena i nagrizena stoljećima propadanja, svakako impozantna. Popevši se na proplanak s kojega pogled puca na Orahovicu, ali i dalje, sve do Mađarske, teško je bilo ne povući paralelu s našim Omanovcem. Ipak, Omanovac je Omanovac, uređen je i živi, dok je ova utvrda napuštena i prepuštena zubu vremena. Svejedno, pružila nam je zanimljive trenutke i brojne motive za fotografiranje.
Nakon spuštanja s Ružica grada, vrijeme je došlo da se napokon okupamo u orahovačkom jezeru. Vratimo se još jednom na službene stranice Grada Orahovice koje će nam reći nešto više o ovom popularnom kupalištu.
Na Izletištu Jezero nalazi se orahovačko jezero, jedinstveni turistički proizvod koji svojom atraktivnošću i raznolikom ponudom privlači velik broj posjetitelja. Ovo umjetno jezero dugo je 208 metara, a širina mu varira od 48,8 do 85,2 metra, površine 1,7 ha i 65 000 kubika pitke vode. Na sjevernoj strani dubina mu doseže čak 9 metara, a dužina obale iznosi 570 metara i u potpunosti je uređena. Jezero je izgrađeno davne 1961. godine gradnjom umjetnog nasipa, a opskrbljuje se pitkom vodom iz vlastitog izvora. Tijekom sezone orahovačko jezero posjeti više od 250 000 kupača. Kompleks ima više od 2 000 parkirnih mjesta, a posebna mjesta osigurana su za autobuse.
Voda u jezeru ugodne je temperature. Kupača ima, ali ne previše, a ono što mi se osobno najviše sviđa jest hlad koji nakon kupanja pružaju stabla koja jezero okružuju. Nakon dana ispunjenog aktivnostima, hodanjem, usponima i spuštanjima te na kraju plivanjem, nije bilo teško zaspati, unatoč nepopustljivoj glazbi koja se preko jezera razlijevala do duboko u noć.
Modro-plavi dragulj čija ljepota ostavlja bez daha
Subota je donijela još jedan izlet, ovaj put na jezero Hercegovac. Pogledajmo što o njemu pišu na https://cro-east.eu/jezero-hercegovac:
Vjerojatno je dosta vas čulo za jezero Orahovicu i možda se okušalo u osvježenju na tom jezeru, uživajući u prirodi. Međutim, malo tko zna da se na samo 2 kilometra od njega nalazi još jedan skriveni dragulj prirode pod imenom jezero Hercegovac.
Jezero je smješteno unutar Parka prirode Papuk u Virovitičko-podravskoj županiji. Plan za sanaciju prostora obuhvaća stvaranje turističke zone u kamenolomu Hercegovac gdje se sada nalazi jezero dubine 20 metara.
Najposebnija karakteristika ovog jezera je njegova boja – modro plava nijansa koja ostavlja bez daha. Okoliš jezera pruža idealno mjesto za uživanje i opuštanje, daleko od gradske vreve.
Jezero postaje dio najvećeg gradskog i županijskog projekta pod nazivom “Jezero-Hercegovac-Ružica grad“. Projekt uključuje niz infrastrukturnih i turističkih poboljšanja koja će dodatno unaprijediti okolicu jezera. Ovaj ambiciozni projekt ima za cilj privući turiste, obogatiti lokalnu zajednicu i očuvati prirodne ljepote ovog kraja.
Plan uključuje izgradnju sanitarnih čvorova, bungalova, sportskih terena i centralne građevine za Školu u prirodi koja će omogućiti edukativne programe za djecu i odrasle. Bungalovi će pružiti smještaj u prirodnom okruženju, omogućujući duži boravak i potpuno iskustvo ovog prekrasnog mjesta. Sportski tereni će dodatno obogatiti ponudu aktivnog odmora, privlačeći sportske entuzijaste svih generacija.
Izgradnja centralne građevine za Školu u prirodi značit će mnogo za edukaciju djece i odraslih, nudeći programe koji povezuju teorijsko znanje s praktičnim iskustvima u prirodi. To će biti idealno mjesto za školske izlete, radionice i seminare.
Modro oko Orahovice, odnosno jezero Hercegovac, idealno je mjesto za sve ljubitelje prirode i mirnog odmora. Sa svojim predivnim plavim nijansama i očaravajućim okolišem, ovo jezero nudi poseban doživljaj i bijeg u prirodnu idilu. Ako već niste, svakako posjetite ovaj skriveni dragulj i uživajte u njegovoj ljepoti i mogućnostima kojima nudi ova još, rekli bismo, (ne)otkrivena destinacija.
Dolazak do ovog jezera zahtijevao je još jedan uspon, doduše nešto manje zahtjevan od onoga prema Ružica gradu. Kroz razgovor s prisutnima u nedavno otvorenom ugostiteljskom objektu na obali jezera, saznali smo kako se ustvari radi o kamenolomu koji je bio u aktivnoj eksploataciji sve do 2016. godine. Tad su strojevi pogodili vodenu žilu i prostor kamenoloma krenuo je plaviti. Tako je nastalo ovo nesvakidašnje jezero, mlađe od 10 godina.
Nakon ovog neočekivanog razvoja situacije, vlasnicima kamenoloma predstavljene su dvije moguće opcije: sanirati lokaciju, zatrpati je zemljom i pošumiti ili napraviti neki prihvatljiv poslovni plan oko novonastalog jezera. Srećom, došli su na sjajnu ideju i odlučili na tom mjestu napraviti turističku atrakciju. Po principu, kad ti život da limune, napravi limunadu.
Jezero je uistinu predivno, voda je djevičanski bistra, a u njoj se mogu vidjeti primjerci vrlo velikih šarana koji slobodno i bez straha plivaju, promatračima naočigled. Naime, plivanje, kao i ribarenje na jezeru je zabranjeno. Još jedna atrakcija koju jezero Hercegovac nudi osim predivnih vizura te kontrasta između kamenih stijena i vode jezera jest dvodijelni zip-line.
Osmišljen je tako da se njime spušta u dva navrata – preko jezera se prvo ide strmijom (pa samim time i bržom) dionicom, na kraju koje će vas dočekati međutočka. Ondje silazite sa zip-linea i prebacujete se na drugi, sporiji, kojim se vraćate na istu stranu jezera na kojoj je i uzvisina s koje ste krenuli.
To adrenalinsko zadovoljstvo stajat će vas 20 eura i jedna je od prvih komercijalnih aktivnosti ove turističke priče u nastajanju. Svakako nas veseli ponovni dolazak u godinama koje su pred nama tijekom kojih ćemo pratiti kako će izgledati budućnost jezera Hercegovac, tog predivnog bistrog dragulja i doma brojnih ponosnih šarana.
Poljubio sam zemlju po kojoj hodam
Nakon posjeta drugom jezeru, vratili smo se u svoj kamp, a noge su sad već bile prilično teške. Ručali smo, nakon čega sam predložio posjet košarkaškom igralištu. Igralište je izvrsno, novijeg je datuma proizvodnje, ima anti-stresnu podlogu i četiri koša s neoštećenim mrežicama, što je za užitak ubacivanja lopte kroz obruč od nemjerljive važnosti.
Krenuli smo s ubacivanjem kad su nam prišla dva tinejdžera i upitali nas hoćemo li dva-na-dva. Pokušao sam im objasniti da smo izmoreni od prethodna dva dana i da smo se došli opustiti, ali bili su uporni. Popustili smo pod nagovaranjem, a u meni je odmah proradio onaj vražićak koji ne voli gubiti. Upustio sam se u srčani okršaj s mladcima i dobro je to izgledalo. Osjetio sam da ih imamo.
Jednog od njih uspio sam izvrtjeti negdje oko linije za tricu i otvorio mi se slobodan put prema košu. Krenuo sam voditi loptu na jednostavno polaganje, međutim odjednom sam osjetio kako mi noge propadaju i svakim sljedećim korakom tonem sve niže. Bio mi je to nov osjećaj i mislio sam da ću se uspjeti izvući, međutim nakon 2-3 koraka, skljokao sam se na teren koliko sam dug i širok. Nakon dva dana tumaranja, uspinjanja i silaženja, noge su me napokon izdale. Jedan od njih pomogao mi je ustati, a loptu smo im ostavili da se zabavljaju dok smo mi sjeli na obližnju klupu da malo dođem sebi. Je li u pitanju dvodnevno iscrpljivanje na to nenaviklog organizma, jesu li godine koje si ne želim priznati ili pomalo i jedno i drugo… uglavnom, odlučio sam da je to za mene kraj aktivnog dijela odmora.
Prolom oblaka i prijelom Vojka V
Ipak, nije to bio kraj dana. Naime, te subote u Orahovici je u sklopu petog po redu, sad već pomalo tradicionalnog Craft beer festivala u organizaciji udruge mladih P.A.U.K. nastupao Vojko V. Ovaj put smo sjeli u auto i krenuli prema gradu, što se pokazalo odličnom odlukom. Osim iscrpljenih noga, te su večeri Orahovicu poharala dva proloma oblaka u razmaku od svega dvadesetak minuta. Tek što smo došli na lokaciju i našli se s prijateljem iz Orahovice, krenula je kiša zbog koje smo se sklonili pod veliki šator, a ubrzo se nebo prolomilo. Potom se nakratko smirilo, pa se ponovo prolomilo.
Krov šatora je od silne količine vode koja ga je pogodila krenuo dobivati „bubrege“, koji su prijetili provaljivanjem i zalijevanjem okupljenih, ali su brzom intervencijom ipak održani pod kontrolom. U pitanje je došao i sam nastup glavne zvijezde večeri, ali vrijeme se ipak nekako smirilo i koncert je održan, doduše uz sat vremena zakašnjenja.
Nakon koncerta, vratili smo se u kamp koji je, začudo, preživio i nemale količine vjetra i prolome oblaka. Šator jest malo promočio, ali to je bila jedina šteta. U nedjelju nakon jutarnje kave, krenuli smo se pakirati. Tek što smo pospremili stvari u auto, vrijeme je opet okrenulo na oblačenje i kišu.
Možemo reći da smo pogodili kad treba doći, ali i kad bi valjalo otići. Tri dana i tri noći u Orahovici s jedne strane su djelovali iscrpljujuće za tijelo, a s druge okrepljujuće za dušu. Boravak u prirodi, hodočašćenje do Ružica grada i jezera Hercegovac, prolom oblaka i Vojko V.
Sve to za šaku eura.
- PIŠE: Pakrački list
- 1080
piše: Mario Tušek
Ovo je priča o jednoj „zagubljenoj“ izložbi iz vremena Domovinskog rata koja je nakon više od 30 godina ponovo ugledala svjetlo dana. Sve je zapravo počelo jednim telefonskim pozivom 2023. godine kada nas je nazvala gospođa Zlata Novak iz Čakovca, nakon što je na televiziji vidjela reportažu o našem Muzeju vojne i ratne povijesti. Nakon uvodnog predstavljanja, gospođa Zlata nam je rekla da posjeduje izložbu ratnih fotografija koja je ostala kod nje doma od 1992. godine i da bi ju rado poklonila našem muzeju na daljnje čuvanje i izlaganje.
Baš nekako u to vrijeme, pripadnici Udruge veterana 34. inženjerijske bojne Čakovec bili su kod nas u muzeju gdje je dogovorena suradnja oko nekih zajedničkih projekata te smo zamolili gospodina Dragutina Remenara, predsjednika udruge da ode pogledati zbirku kod gospođe Zlate te da zbirku preveze do Pakraca pri sljedećem dolasku. Vidjevši zbirku i njezinu veliku vrijednost, odlučeno je da se zbirka prvo u vidu izložbe pokaže Čakovečkoj publici a nakon toga doveze u Pakrac.
U Muzeju Međimurja Čakovec, izložba je otvorena 25. travnja prošle godine uz nazočnost župana Matije Posavca, čakovečke gradonačelnice Ljerke Cividini i ravnateljice MMČ-a Maše Hrustek Sobočan. Izložbu je organizirala Udruga veterana 34. inženjerijske bojne Čakovec, uz pomoć Ministarstva hrvatskih branitelja u povodu 29. obljetnice vojno redarstvene operacije „Bljesak“. Tom prigodom, predsjednik Udruge ratnih veterana 34. inženjerijske bojne Dragutin Remenar, istaknuo je veliki značaj izloženih ratnih fotografija kao svjedoka povijesti.
A o kakvoj se zbirci fotografija zapravo radi? Tijekom Domovinskog rata, uz pomoć INE, napravljena je izložba od preko 200 fotografija kojoj je za cilj bio senzibiliziranje europske i svjetske javnosti za događaje u Hrvatskoj te prikupljanje razne pomoći. Većinom se radi o fotografijama koje su snimili fotoreporteri Vjesnika od kojih se najviše pojavljuju Romeo Ibrišević, Jadran Mimica i Zlatko Kalle. Izložbene fotografije su iz Hrvatske, najprije u Švicarsku, a kasnije i u Njemačku dopremili djelatnici INE iz Zagreba, uz pomoć našeg Ministarstva kulture da bi daljnju organizaciju izložbi po gradovima preuzeli članovi i aktivisti Hrvatskog svjetskog kongresa u osnivanju i hrvatski domoljubi kao i Hrvati organizirani preko katoličkih misija.
Nakon što je rat u Hrvatskoj završio, fotografijama s izložbi u inozemstvu se pomalo izgubio trag, a ponovo su pronađene nakon niza sretnih okolnosti. Za zagubljenim fotografijama nakon rata tragao je humanitarac i rodoljub Alfreed Kniwald koji već dugo živi u Njemačkoj, inače iz Zagreba čiji je djed Kamilo Kniwald bio svojedobno kotarski liječnik u Prelogu nakon Prvog svjetskog rata. Nakon godina traganja putem mreža, saznao je da se one nalaze negdje u Međimurju te je poslao svoju dokumentaciju o izgubljenoj izložbi za kojom je tragao svojem poznaniku Vladimiru Možeku u Prelog. Kako nitko nije znao ništa, Možek je uz savjet župnika Antona Hoblaja predao dokumentaciju 2019. godine u Muzej „Croata insulanus“ u Prelogu, te upoznao novinara „Međimurskih novina“ Josipa Šimunka s izgubljenom izložbom.
Zagubljene fotografije su na kraju pronađene u Čakovcu, a čuvala ih je obitelj Novak iz Čakovca. Dragutin Novak i supruga Zlata dugi su niz godina živjeli u Bonnu u Njemačkoj, ali bili i svojevrsno tajništvo i aktivisti Hrvatskog svjetskog kongresa, pa su i ratne fotografije ostale u njihovoj arhivi nakon niza izložbi, te na kraju završile u Čakovcu, gdje je obitelj Novak izgradila novu kuću nakon Domovinskog rata te se u nju preselila. Nakon što je Dragutin Novak, rodoljub i sakupljač povijesnih karata Hrvatske preminuo, njegova supruga Zlata Novak, donirala je vrijednu zbirku povijesnih karata Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.
O kakvom se velikom domoljubu radi, svjedoči i činjenica da je gosp. Novak 1988. godine na aukcijama kupio sablju bana Josipa Jelačića te ju poklonio Hrvatskom povijesnom muzeju. Na pitanje profesoru Novaku kako se osjećao kada je prvi put uzeo sablju bana Jelačića u ruke, odgovorio je: „Sretan i zadovoljan, usprkos svim teškoćama i naporima, sablja bana Jelačića došla je onamo kamo pripada, u Povijesni muzej Hrvatske, postala je vlasništvo grada Zagreba i hrvatskog naroda. To je satisfakcija, kao da ste dobili prvi pokal jedne utrke.“
Ali vratimo se mi na našu temu; supruga Zlata znala je i za dva stara poveća sanduka u njihovu podrumu, u kojima su bile fotografije, te prepoznala o čemu je riječ. Originalne fotografije pronađene su u veoma dobrom stanju te gospođa Zlata Novak potom odlučuje predati fotografije u neki od hrvatskih muzeja i kontaktira Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu. Nakon održane izložbe u Čakovcu, fotografije su dopremljene u naš muzej gdje su predstavljene u listopadu prošle godine, povodom Dana otvorenih vrata muzeja. Već smo naglasili da je originalna izložba sadržavala preko 200 uramljenih fotografija, ali je danas kod nas sačuvano 66 fotografija od kojih su dvije velike, 70 x 100 cm i 64 fotografije formata 50 x 70 cm od kojih dvadesetak fotografija stalno krase zid našeg muzeja kako bi i dalje prenosile istinu o Domovinskom ratu.
Foto: Muzej vojne i ratne povijesti