- PIŠE: Darko Baronica
- 1953
Na današnji dan, 18. svibnja 1992. godine u prognanstvu u Kutini iz tiska je izašao prvi broj „Pakračkog lista“. Bio je to rezultat rada malobrojnog tima smještenog u tadašnje organe uprave općine Pakrac pri Povjereništvu Vlade RH za Općinu Pakrac koje je bilo nadležno za civilne poslove na području sadašnjih jedinica lokalne samouprave Grad Pakrac i Grad Lipik. Bez vlastitog ureda Darko Baronica kao urednik, Duško Kliček kao novinar i Davor Grbac kao fotoreporter, okupljeni u veljači, osim na pripremi ponovnog pokretanja lokalnih novina, tri prethodna mjeseca radili su kao informativna služba Povjereništva opslužujući lokalne i nacionalne medije o događanjima, foto i video materijalima, osim informacijama iz Povjereništva, i o događajima na pakračko-lipičkoj bojišnici.
Duško Kliček i Darko Baronica prilikom tiskanja prvog broja u Kutini
Mlađe čitatelje je vrijedno upoznati s činjenicom da u to vrijeme nije bilo mobilne telefonije, računala, digitalne opreme, interneta i portala. Neka sasvim druga vremena. U Pakracu i Lipiku nije bilo civilnog života nego je stanovništvo živjelo u prognanstvu širom Hrvatske, najviše u okolini Kutine i Zagreba, ali i u izbjeglištvu najviše u Njemačkoj i Italiji, pa je tiskana novina bila jedini medij, prikladan zbog činjenice da se mogao ponijeti ili poslati poštom u te udaljene privremene životne sredine. Zbog toga, vrlo brzo se pokazalo da je tiskanih 2200 primjeraka bilo premalo pa je već idući broj naklada povećana na, iz današnjeg ugla, nevjerojatnih 2500 primjeraka. Bio je to ujedno i prvi lokalni proizvod i pojava koja je imala širu upotrebnu vrijednost od puke potrebe za preživljavanjem i prva naznaka skorog povratka civilnog života u razrušena i opustošena naselja i fizičkog povrataka u njih s kakvim takvim gradskim, civilizacijskim obilježjima s kraja 20 stoljeća.
Naravno da 30 godina poslije List nije isti i nema niti približno isti značaj koji je imao u svibnju i narednih mjeseci 1992. godine. Kroz tih 30 godina, uz pomoć zajednice i čitatelja, uvijek brojčano malo uredništvo je uspjelo zadržati kontinuitet izlaženja ovih lokalnih novina što u tim turbulentnim ratnim, privatizacijskim vremenima i brojnim drugim društvenim promjenama koje nisu mimoišle niti organizacijsko ustrojstvo Lista, pri čemu takav dugovječni opstanak lokalnih novina nije uspjelo niti u mnogim puno većim sredinama.
Gradski štih
Kroz tih 30 godina, kao svaki živi organizam List se mijenjao, prilagođavao novim okolnostima i potrebama. Mijenjali su se i dopunjavali su/vlasnici od početne Općine Pakrac (do 1993.), preko jedinica lokalne i regionalne samouprave gradova Pakraca i Lipika te Požeško-slavonske županije (do 2014.) da bi od tada ostao samo Grad Pakrac čije su lokalne vlasti imale razumijevanje i volje da sačuvaju ovu prepoznatljivost gradskog obilježja i njegov značaj u naznaci povratku civilnog i kulturnog života iz svibnja 1992. godine. Naravno da svih tih godina nije zanemaren niti njegov osnovni razlog postojanja - informiranost lokalnog stanovništva o događajima, pojavama i ljudima koje nisu zabilježene niti u jednom drugom mediju. Nastojeći uvijek zadržati isključivo lokalni karakter.
Impressum prvog broja
Primjerice, Pakrački list nikada nije objavio tko je izabran za Predsjednika RH, ali je svaki put objavio koliko je koji kandidat dobio glasova i na najmanjem lokalnom biračkom mjestu. Pakrački list nikada nije objavio niti jednog osvajača hrvatskih medalja na olimpijskim igrama, ali je zapisao svaki rezultat lokalnih sportskih klubova u 1. i 2. županijskoj i ostalim ligama za koje brojni drugi mediji nisu ti čuli. Radili smo povremeno intervjue i s Predsjednikom RH, brojnim ministrima, veleposlanicima i drugim dužnosnicima uvijek tražeći odgovore na lokalna pitanja, ali smo znatno češće razgovarali s našim Pakračanima; učiteljima, liječnicima, gospodarstvenicima, poljoprivrednicima, predsjednicima mjesnih odbora, sportskim, kulturnim i društvenim djelatnicima. Od prvih brojeva, tiskanih u olovu isključivo u crno-bijeloj tehnologiji do današnjih color izdanja tiskanih suvremenim digitalnim ofsetom naročito smo pažnju posvećivali malim ljudima koji su godinama svojim radom kao dimnjačari, prodavači, učitelji, zanatlije, susjedi… doprinosili pakračkoj svakodnevici zabilježivši u rubrici na duplerici „Ljudi i život“ nikada ispričane životne priče više od 500 obitelji, što je brzo postala najdraža rubrika naših čitatelja, ali naša prepoznatljivost u novinarskim krugovima širom Hrvatske na kojoj su nam mnoge kolege zavidjele.
Impressum 600. broja
Na taj način smo zapisali povijest unazad 30 godina koju danas pronalazimo u različitim prigodno tiskanim monografijama o sportskim, kulturnim, vatrogasnim, braniteljskim gospodarskim i drugim društvima. Što u razdoblju od 1992. godine do danas nije zapisano u Pakračkom listu na ovim prostorima se nije niti dogodilo. Uz spomenuti početni trojac, za taj uspjeh svakako treba zabilježiti i 10-godišnji novinarski rad Marija Baraća te dugogodišnju uspješnu suradnju s vrlo čitanim kolumnistom, pokojnim Slavkom Krejčijem. Kao i nove, današnje snage, Dinka Kličeka i Ivu Širac. Hvala svima koji su pomogli da doživimo ovaj jubilarni rođendan, kako gradskim ocima (i majki) koji su nas čuvali od gašenja, tako i suradnicima, osim već spomenutih novinara i Saši Lekoviću, pokojnom Toniju Hnojčiku, Goranu Gazdeku, Slavici Bakić, Borisu Paveliću... Svi oni su prije nego što su postali izuzetno cijenjeni novinari bili naši česti suradnici.
Portal i 600. broj Lista
Koliko su to dozvoljavale uvijek ograničene financijske prilike nastojali smo pratiti trendove u medijima. Rezultat toga je i bio da je 2014. godine od istog uredništva pokrenut istoimeni dnevni informativni portal koji od onda predstavlja naše dnevno izdanje u digitalnom obliku za čega su prvenstveno zadužene i zaslužne nove spomenute snage Širac-Kliček.
Kao rezultat svog tog 30-godišnjeg rada ovog posljednjeg svibanjskog petka iz tiska će izaći, obilježen još jednim našim jubilejom, okrugli 600. broj, rijetkost među hrvatskim lokalnim novinama.
Unatoč svemu rođendanske proslave niti najavljenih čestitara, nema. Rođendan protječe uobičajeno radno. Skromni, kakvi smo uvijek bili, od vas naših čitatelja nastojimo biti zapaženi samo po jednom – našim novinarskim tekstovima. A 30 godina postojanja i 600 tiskanih brojeva je ipak bila prigoda kojoj nismo mogli odoljeti da jednim tekstom podsjetimo da smo sve to vrijeme svakodnevno među vama.
- PIŠE: Pakrački List
- 1190
U organizaciji Turističke zajednice Grada Pakraca i Osnovne škole braće Radić na gradskoj šetnici u Pakracu će u četvrtak 19. svibnja od 9 do 14 sati biti održan drugi po redu „Dječji dan zanimanja“ koji za cilj ima osnovnoškolcima predstaviti srednjoškolska usmjerenja i obrtnička zanimanja kako bi što se, ponajprije učenici osmih razreda, što bolje i kvalitetniji upoznali s odabirom svog daljnjeg srednjoškolskog obrazovanja.
Osim što će se imati prilike osobno i praktično uvjeriti kako se radi u pojedinim zanimanjima, na prigodnim izložbenim prostorima, učenici će imati prilike razgovarati s profesorima, učenicima srednjih škola i obrtnicima, a budu li zainteresirani moći će i iskušati svoje sposobnosti i vještine potrebne za određena zanimanja. Za učenike koji su još uvijek neodlučni po pitanju svog srednjoškolskog usmjerenja, bit će postavljen štand Centra za informiranje i savjetovanje o karijeri na kojem će moći provjeriti svoje sposobnosti i interese i razgovarati sa stručnom osobom.
Na 2. Dječjem danu zanimanja predstaviti će se obrtnici sa svojim zanimanjima poput krojačice, frizera, cvjećarke, fotografa, vodoinstalatera, a predstaviti će se i zanimljiv i pomalo zaboravljen obrt – svjećarstvo.
Uz srednje škole susjednih gradova predstaviti će se i lokalni obrtnici te neizostavni policajci, pripadnici Policijske postaje Pakrac i vatrogasci, članovi DVD-a. Stare obrte, alate i pomalo zabravljene zanate i muzejska zanimanja predstavit će i Muzej Grada Pakraca.
Svečano otvorenje 2. Dječjeg dana zanimanja predviđeno je u 9:30 na novouređenoj pakračkoj gradskoj šetnici.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1683
Polaganjem završnog asfaltnog sloja u Ulici Vinka Rehaka (od željezničkog kolodvora do Češkog doma) jučer je započeto s intenzivnim asfaltiranjem ulica u središtu grada koje će trajati do kraja tjedna što će uzrokovati zatvaranje pojedinih ulica za automobilski promet. U Ulici Vinka Rehaka danas su u tijeku završni radovi i Marijan Malogorski, pročelnik gradskog ureda za graditeljstvo i stambeno-komunalnu djelatnost očekuje njeno otvaranje za promet sutra.
Od 17 sati danas za promet se zatvara dio Bolničke ulice, od Prilaza na mali most do križanja s Ulicom Matice hrvatske, kao i odvojak s Malog mosta prema Bolničkoj. Tijekom srijede i četvrtka u toj ulici je najavljeno završno asfaltiranje pa Malogorski očekuje njeno puštanje u promet u petak ili subotu.
Naredna dva ili tri dana asfaltirane bi u potpunosti trebale biti i Ulice braće Radića i Vatroslava Lisinskog koje su prethodnih tjedana pripremljene također za polaganje završnog asfaltnog sloja te Malogorski do kraja tjedna očekuje puštanje automobilskog prometa i njih.
Nakon toga u tim ulicama uslijedit će postavljanje horizontalne i vertikalne signalizacije. Modernizacija ovih prometnica su dio programa aglomeracije, a dodatni standard iznad vraćanja u prvobitno stanje financira gradski proračun.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 2171
Ekipa "Bad Club" iz Pakraca u sastavu Zoran Milaković, Davor Lepka, Srećko Belac, Ivan Beluškov, Andrej Marin i Siniša Babić pobjednik je trećeg izdanja pub kviza „Suton znanja na Omanovcu“ održanog u subotnjim večernjim satima kod planinarskog doma na Omanovcu. U režiji Zlatka Kubaleka - Kube te Marija Baraća, ujedno i voditelja kviza, „Suton pameti“ ove je godine iziskivao odgovore na 32 nešto zahtjevnija pitanja iz opće kulture, a na njih je odgovaralo petnaestak višečlanih ekipa pristiglih iz šire pakračke okolice.
Odličnu atmosferu u ugodnom ambijentu Omanovca glazbenim su programom upotpunili članovi akustičnog banda Cover Page iz Zagreba, dok je za gastro užitak bio zadužen dvojac Savi/Marter u sklopu već poznate Hamburgerionice.
Subotnjim pub kvizom započela je trodijelna manifestacija pod nazivom „Proljeće na brdu“, a koja za cilj ima zabavnim aktivnostima animirati posjetitelje da lijepe i ugodne proljetne dane i večeri provedu u ovoj naširoko poželjnoj turističkoj destinaciji.
Proljeće na brdu“ nastavlja se 4. lipnja kada u popodnevnim i večernjim satima u goste dolaze zagrebački bandovi Donkey Hot te Nika&Nickelodeon, a bogat glazbeni program će upotpuniti i osječki band Sing Song Swing te DJ Kuna. Osim dobre glazbe, subota 4. lipnja će proteći i u znaku poezije koju će recitirati Davor Nigović Lexy i Martina, uz gitarsku pratnju Jakše Petrovića.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 1999
„Odajemo počast nevinim hrvatskim žrtvama II. svjetskog rata, ljudima kojima nije niti suđeno, već su mučeni i ubijeni. Počinitelji i njihovi istomišljenici i danas žele ugušiti uspomenu na taj zločin, ali svi mi nećemo dozvoliti da se taj zločin zaboravi i žrtva izjednači. Žrtva je žrtva, međutim, nedopustivo je jednu stranu uveličavati, a druga umanjivati i zaboravljati“, rekao je Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća Pakraca na današnjem polaganju vijenaca na Rimokatoličkom groblju i odavanju počasti žrtvama Križnog puta te obilježavanju 77. godišnjice stradanja hrvatskog naroda na Bleiburškom polju.
Ovom činu nazočili su članovi Gradskog odbora HDZ-a, gradski vijećnici iz redova vladajuće stranke, članovi lokalne HVIDR-e te županica i predsjednica Županijskog odbora HDZ-a Antonija Jozić. Molitvu je vodio velečasni Jozo Zorić.
Nakon komemoracije na RKT, ispred njegove biste u centru grada obilježen je 100. rođendan dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tim povodom nekoliko prigodnih riječi uputila je županica Jozić. Obraćajući se pozdravila je nazočne utemeljitelje HDZ-a koji su imali hrabrosti početkom devedesetih godina odrediti smjer demokratskih promjena u Hrvatskoj, a isto tako i predstavnike branitelja koji su ratnih godina ostvarili tisućljetan san hrvatskog naroda o neovisnosti, suverenosti i samostalnosti.
„Tri desetljeća kasnije još uvijek stvaramo Hrvatsku kakvu ste sanjali vi i kakvu je sanjao pokojni dr. Franjo Tuđman. Hrvatska demokratska zajednica, a vjerujem i ostali dionici ovog vremena, radit će marljivo i aktivno na ostvarenju ideja i ideala prvog hrvatskog predsjednika“, poručila je Jozić.
- PIŠE: Iva Širac
- 3129
Sonja i Josip Janža su dokaz da nekad kada ljudi kažu zauvijek, uistinu i misle tako, te ona izjava "u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti" nisu samo tek izgovorene riječi.
Pola stoljeća zajedničkog života proteklog vikenda proslavili su u nazočnosti svoje djece, rodbine i prijatelja u pakračkom kafiću Cubismo, a kćeri Marijana i Gordana pobrinule su se da taj dan slavljenicima ostane posebno u sjećanju. Obilježavanje zlatnog pira zapravo je započelo tjedan ranije, kada su im kćeri organizirale bračno putovanje u Opatiju, a da bi im pri povratku kući priredile i proslavu iznenađenja.
„Ništa nismo znali niti slutili da će nešto biti, doslovno su nas s autobusa iz Zagreba doveli na proslavu u Cubismo. Mislio sam da ću taj dan umrijeti od sreće. Hvala im svima na tome, nismo mislili da ćemo ikad tako nešto doživjeti“, rekao nam je kroz suze Josip. Zaplesalo se, zapjevalo i dobrano zabavilo u krugu 50-ak najmilijih uz svečanu večeru, tortu, šampanjac i poklone, sve što ide uz takvu priliku. A da ne govorimo o suzama radosnicama, smijehu, prisjećanju svega što je stalo u 50 godina.
Ljubav s Golubićevog prozora
Sonju, djevojački Matijašević, i Josipa sudbina je spojila vrlo mlade, 1968. godine kada je Sonji bilo tek 18, a Josipu 19 godina. U to vrijeme Josip je šegrtovao kod Kosinca, poznatog pakračkog mesara, a Sonja je kao mlada djevojka često dolazila kod obitelji Golubić, obiteljskih prijatelja, čiji je prozor gledao ravno u dvorište Kosinčeve mesnice. Sonja je tako zapazila Josipa i od tada je sve krenulo. Plesnjaci u bašči hotela Pakrac, šetnje po gradskom trgu dovelo je i do zaruka, no vjenčanja nije bilo odmah budući da je Josip morao godinu i pol izbivati radi služenja vojnog roka u Sarajevu. Po povratku budući mladenci nisu dugo čekali i svoje zavjete izrekli 6. svibnja 1972. godine.
Početak zajedničkog života, kako su nam rekli, bio im je jako težak. Privremeno su se „kućili“ kod jednih i drugih roditelja, tražeći odgovarajući smještaj da bi prvi samostalni zajednički život ostvarili u podstanarstvu u obiteljskoj kući pokraj nekadašnje „stare tržnice“. Unatoč teškim danima, mladoj obitelji radost ubrzo upotpunjuju i djeca. Starija kćer Gordana rođena je u ožujku 1973., a mlađa kćer Marijana u kolovozu 1976. godine. Ubrzo nakon što se rodila mlađa djevojčica, te iste godine u prosincu obitelj Janža sele u današnji obiteljski stan u Ulici Stanka Grabrića.
Težak put do obiteljskog stana
Dok su djevojčice odrastale Josip je radio kao mesar, jedno vrijeme kod Kosinca da bi kasnije početkom 80-tih prešao u Trgovačko poduzeće "Budućnost" i po potrebi svoje usluge nudio i izvan radnog vremena. Kako kaže Josip, bilo je jako teško biti prisutan kod kuće i istovremeno othranjivati obitelj. Sonja je uz svoje dvije kćeri, kako bi također zarađivala, počela čuvati djecu. I tako je 18 godina bila pakračka „teta čuvalica“ i kako kaže, niti ne zna točan broj mališana koliko je prošlo kroz stan Janžinih. Nekad ih je znala imati i po šestero odjedanput, od jednogodišnjaka do starije djece vrtićke dobi, no kako kaže, voljela ih je sve i čuvala „kao oko u glavi“.
„Da je bilo dana tijekom kojih smo samo šutjeli, bilo je. Život nas nije mazio, ali bez praštanja i razumijevanja nema ničega. I nakon teških trenutaka kojih je bilo, dan smo započinjali uz zajedničku kavu. I danas je tako“, kažu nam Josip i Sonja.
Nakon rata, Sonja je počela raditi kao spremačica u Policijskoj postaji Pakrac, a Josip je drugo zaposlenje našao u lipičkom Studencu. No, bolest je uzela svoje i Josip 2012. godine odlazi u mirovinu, a ubrzo nakon njega i Sonja.
Danas uživaju u svemu što si nisu možda mogli priuštiti u mladosti, makar kako kažu, nisu nikad oskudijevali. Najviše vole putovanja, druženja s prijateljima, a najveća radost su im djeca, posebno unuk Dino rođen 2000. godine, sin mlađe kćeri Marijane, udane Sadilek.
„Neizmjerno smo sretni što su nam djeca blizu, nisu raštrkana po svijetu, vidimo se svakodnevno. To nam je najveća nagrada tijekom svih ovih godina. Još samo da doživimo da budemo pradjed i prabaka, onda možemo s najvećim osmijehom na licu otići s ovoga svijeta“, zaključili su slavljenici.
