- PIŠE: Silvia Feltrin
- 4733
Početak ljeta je posljednjih sedam godina rezerviran za arheološka iskapanja na mjestu nekadašnjeg starog pakračkog grada, na prostoru bivšeg parkirališta između zgrada pakračke gradske uprave i policijske postaje. Na dubini od nekoliko metara izranjaju postupno dijelovi pakračke utvrde, stare crkvice, bunara - koji na najbolji i najslikovitiji mogući način opisuju nama nepoznat život u Pakracu u srednjem vijeku. O tim iskapanjima i njihovom značaju za pakračku prošlost, ali i budućnost, te kako postati arheolog razgovarali smo s Krešimirom Vacekom, našim mladim sugrađaninom, zaposlenikom gradskog muzeja.
Kako smo rekli, sedma je godina istraživanja Starog grada. Može li se pretpostaviti koji postotak Grada je do sada istražen i kakvi su planovi za naredne godine?
Stari grad Pakrac pokriva površinu od približno 7500m2, a od toga smo u potpunosti, znači sasvim do zdravice tj. sterilnog sloja, istražili oko 130 do 140m2. Trenutno je sonda otvorena na oko 800m2. Osim Starog grada postojalo je i podgrađe, koje se najvjerojatnije prostiralo na području današnjeg gradskog trga, ali ne znamo njegove točne dimenzije. Dok su se izvodili radovi na poboljšanju vodno-komunalne infrastrukture prijašnjih godina, nadzirali smo iskopne zahvate u blizini trga i zabilježili naplavne slojeve sa većom količinom drveta i životinjskih kostiju bez ostalog pokretnog arheološkog materijala. Ove godine smo prilikom istraživanja zabilježili slične, močvarne, slojeve unutar utvrde tako da je, prema nekim pretpostavkama, taj sloj koji prožima okolicu nastao krajem 15. stoljeća.
Sada provodimo trogodišnji plan završetka južnog dijela utvrde Stari grad nakon kojeg će biti moguće realizirati projekt arheološkog parka. Ove, prve godine uklanjamo cestu ispred nekadašnjeg Projektnog biroa i ispred Policijske postaje, tako šireći Sondu 1 za približno 250-300m2. Istražujemo i produbljujemo još neke kulturološki bogate površine iz prošlogodišnje kampanje (s kraja srednjeg vijeka) što je sveukupno oko 350m2 za ovu godinu. Sljedećih godina ćemo proširiti dalje prema Projektnom birou i dodatno produbiti perspektivne površine otkrivene u ovogodišnjoj kampanji. Istraživanjem nastojimo objediniti cjelinu koju ubrzo možemo prezentirati vlastitim financijama, odnosno sredstvima Grada i Ministarstva, kako ne bi ovisili o europskim projektima iako, svakako, oni ne bi bili na odmet. Provedbom postavljenog plana, četvrte godine je moguće započeti izgradnju arheološkog parka koristeći sadržaj fizički prezentiran na info pločama i digitalno na aplikacijama proširene i virtualne stvarnosti na samom nalazištu, čiji smo sadržaj dijelom već izradili.
Mogu li se neki pronađeni predmeti vratiti na samo nalazište i tako ga upotpuniti?
Pojedine arhitektonske ukrasne elemente je moguće izložiti na samom nalazištu, a praksu smo dijelom već počeli i provoditi. Na šljunkom prekrivenu istraženu površinu unutar crkve započeli smo izlagati reprezentativne ukrasne elemente koje nemamo mogućnost čuvati u zatvorenom prostoru. Poneke arhitektonske faze bit će u budućnosti moguće vratiti u oblik u kakvom su zatečene u arheološkom sloju. Jedan od ovogodišnjih ciljeva je i trajnije riješiti problem drenaže.
Možeš li ukratko rezimirati što je sve do sada pronađeno, kolika je to vrijednost za pakračku povijest?
Najznačajnija je naravno sama spoznaja o postojanju francuske gotičke arhitekture na ovom mjestu, za naše prostore je ona „svemirska“, jer su ju gradili izučeni francuski klesari početkom 13.st. Iako je dosta materijala uništeno krajem 19. stoljeća, velika vrijednost leži u svakom klesanom kamenu, a mnogi su unutarnji elementi dodatno bili ukrašeni.
Na kapeli je sagrađena kasnogotička crkva, fortifikacijskog tipa, što znači da je sama po sebi bila utvrda i oko sebe je još imala zidine i kule velikih gabarita. Vjerojatno je u potkrovlju imala puškarnicu i artiljeriju, što potvrđuju neke fotografije te saznanja da su i neke slične crkve to imale. To su jedinstveni primjerci u Europi, a jako mali broj ih je očuvan.
Teško je jednog arheologa pitati što je najvrijednije. Iako pokretni nalazi izazivaju ushit mnogo nam je bitnije dokumentirati sve slojeve i iz toga "pročitati" povijesne događaje. Arheolozi većinom kopaju po starom smeću, koje je nama blago, jer prepričava povijesnu priču. U većini slučajeva, ustvari se bavimo povijesnom forenzikom.
Koja su vremenska razdoblja zastupljena u ovom nalazištu?
S obzirom da smo se zadnjih godina posvetili konzervaciji, nismo slali organske uzorke na analizu zbog cijene, ali pretpostavljamo da je najstarije razdoblje rano 13. stoljeće, jer se crkva po arhitektonskim značajkama kao i usporedbama sa francuskom arhitekturom smješta u to razdoblje. Najmlađi slojevi su, naravno, današnji s tim da imamo debeli sloj iz Domovinskog rata gdje pronalazimo čahure, eksplodirane ostatke projektila i slično.
Na nalazištu u nasipnim slojevima ponekad pronalazimo i prapovijesne predmete. Do sada smo pronašli nekoliko kremenih sječiva, a ove godine smo otkrili neolitičku sjekiru koja vjerojatno potječe sa neolitičkog nalazišta iza katoličke crkve koje je nažalost devastirano, a starosti je otprilike 4500 godina prije Krista. Jako su zastupljeni slojevi iz perioda novog vijeka, a posebnu vrijednost nam predstavljaju slojevi iz srednjeg vijeka.
Koji su najzanimljiviji nalazi s ovog lokaliteta? Šta je tebi osobno najzanimljivije?
Meni je najzanimljivije pronaći nešto što ne očekujem. Sve ono što je rijetko budi najveći interes. Ove godine (do 24. srpnja, op.a.) treba izdvojiti pronalazak gravure na kamenom odbojku, kremena za opaljivanje puške kao i većeg broja ulomaka ukrašenih gotičkih čaša i vrčeva. Na vanjskom licu crkvenog zida pronašli smo zidarski pečat u obliku križa. Kao i prethodnih godina unutar crkve, ove godine su pronađeni očuvani drveni stupci i izvan crkve iz perioda kasnog srednjeg vijeka. Isti nalazi Pakrac smještaju u svjetski popis nalazišta sa očuvanim, a tako starim drvenim arhitektonskim elementima pronađenim na kopnu.
Kovnica novca u utvrdi
Priželjkujete li jednog dana pronaći ostatke kovnice novca?
Što se tiče kovnice novca, ona je potvrđena u povijesnoj ispravi i ako je negdje bila, bila je unutar pomoćnih zgrada u utvrdi, odnosno domusa. Našli smo ostatke arhitekture tih zgrada, no nažalost, one idu ispod zgrade „općine“ i čak bi se moglo djelomično istražiti, no iznad se nalazi ventil za hidrant koji bi trebalo izmjestiti. Postoji vjerojatnost i da se nalazi ispred policijske postaje ili zgrade Projektnog biroa.
Pored pronalaska kovnice novca, najznačajnije bi bilo utvrditi boravak templarskog reda u Pakracu što bi stvorilo dalek odjek. Templari su bili najpoznatiji, najbogatiji, najkontroverzniji križarski red, a dokaz njihovog boravka u Pakracu značajno bi upotpunio pakračku, vrlo bogatu, vojnu povijest. Za sad postoje neki templarski elementi na nalazištu odnosno na crkvi, međutim još uvijek ne možemo stopostotno tvrditi da su bili ovdje.
Osim trogodišnjeg plana za završetak ovog istraživanja, imate li još kakve planove, možda za apliciranje na neke europske fondove?
Izrađujemo nacrte nekih projekata, ali za njihovu realizaciju mora nam pomoći razvojna agencija. U svakom slučaju imamo vrlo velike planove i nastojat ćemo ih realizirati.
Cijeli projekt je dosta težak za upravljanje, jer je to kao da gradite kuću od krova. Ne znamo hoće li biti financija za iduću godinu pa svake godine napravimo nešto što bi bilo konačno, a zapravo nije konačno, ali može trajati neko vrijeme. Tako da prvo gradimo krov kuće koji neko vrijeme može postojati bez zidova. Ako dobijemo potporu, sljedeće godine sagradimo jedan zid kuće, druge godine drugi... Ako krenemo od temelja, u slučaju da nestane novca, temelji ne predstavljaju zaštitu od oborina i sve pada u vodu.
Kako ste odlučili krenuti s istraživanjima baš u centru grada? Ima li u okolici Pakraca još nekih nalazišta koja su vrijedna istraživanja?
Grad je ovdje planirao napraviti parkiralište, no, prije izgradnje, po zakonu se mora istražiti arheološko nalazište. S obzirom da je to ispao dugoročan projekt, Grad je odustao od parkirališta te namjerava napraviti arheološki park. To je, svakako, odluka koju svi trebamo pozdraviti.
Što se tiče ostalih nalazišta, priča je kao i kod drugih gradova, oni su izvan vidokruga i ono što se okom ne vidi, kao da ne postoji. Na području Pakraca i Lipika imamo oko 90 evidentiranih nalazišta, možda ih je 15-ak zakonom zaštićeno. Namjera nam je što prije pokusno sondirati i istraživati na području Badljevine i Gornje i Donje Obriježi gdje imamo oko 12 srednjovjekovnih i prapovijesnih gradina smještenih na vrlo uskom prostoru. Kako se danas većinom nalaze na oranicama, poprilično su oštećene, ali na mnogima su ostali vidljivi zemljani fortifikacijski elementi. Pored toga nalazimo jako puno arheološkog materijala i one imaju ogroman arheološki, planinarski i turistički potencijal pa pokušavamo što prije po tom pitanju djelovati. Osim dominantno srednjovjekovnog materijala, mnoge na sebi pokazuju prisustvo neolitičkih populacija i vučedolske kulture, brončanodobnih i željeznodobnih populacija, a na nekima pronalazimo i antički materijal. Gotovo sva gradišta danas se nalaze u pravnom statusu Preventivne zaštite Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Kako ste to utvrdili?
Većinu nalazišta isprva utvrđujemo postojanjem zemljanih fortifikacijskih elemenata. Dodatno potvrđujemo satelitskim i zračnim snimcima, a konačno i terenskim pregledom oranica gdje prikupljamo uzorke arheološkog materijala. Za 80 posto nalazišta smo imali neke informacije, a preostalih 20 posto smo sami pronašli proučavanjem literature i izučavanjem kartografskih izvora te provođenjem intenzivnog arheološkog pregleda.
Najveći problem automobil
Je li vam i za ta istraživanja najveći problem nedostatak novaca?
Da budem iskren, za sve aktivnosti izvan strogog urbanog centra, najviše od svega nam nedostaje automobil, odnosno 4x4 terensko vozilo. Prijašnjih godina Grad nam je ustupio manje 2x4 vozilo s kojim smo izveli vrlo velik arheološki terenski pregled, ali zbog kvarova na drugim vozilima u voznom parku smo ga morali proslijediti dalje. Trenutno smo pronašli izuzetno 4x4, ali privremeno rješenje, međutim, ono je nažalost kratkoročno.
S obzirom da se radi, pretpostavljam, o privatnim oranicama na kojima se nalaze nalazišta, smijete li vi istraživati na njima?
Po pravilniku, Ministarstvo nam dopušta pokusno istraživanje na registriranim nalazištima i bez dopuštenja privatne osobe, ali svim kulturnim ustanovama prije svega je najvažnije održati prijateljski odnos sa vlasnikom. Tako se za sve iskopne aktivnosti prethodno javljamo vlasniku i prema dogovoru ih naknadno izvodimo. Nikako nam nije namjera oštetiti postojeće usjeve. Sva arheološka nalazišta na privatnim posjedima dominantno su drvena i zemljana, pa se nakon iskopavanja zatrpavaju kako bi se ista polja mogla obrađivati. Nadam se da će lokalna zajednica uskoro uvidjeti koliko arheološka baština može pozitivno utjecati na potražnju lokalnih proizvoda koji su nastali u neposrednoj blizini vrlo značajnih arheoloških lokaliteta.
Želim naglasiti da osim Starog grada imamo velik broj i drugih nalazišta sa očuvanom kamenom arhitekturom, od kojih posebno treba izdvojiti ostatke gotičke crkve u Dragoviću iz 14.st., jednako crkvi u Dragoviću, utvrda Čaklovac je dosta oštećena, dok je Stari grad Bučje do temelja uništen, ali pretpostavljamo da je isto gotičke arhitekture.
Kako se postaje arheolog? Gdje si studirao i zašto baš arheologija?
Arheolog sam postao spletom okolnosti. Nije me nikad privlačio film Indiana Jones, ali me oduvijek zanimala povijest, najviše ratna povijest, kao i sociologija i psihologija, poslije i filozofija. Uglavnom, sve humanističke znanosti, zatim tehničke znanosti, volio sam teorijsku fiziku i kemiju… Arheologiju sam upisao jer se pokazalo kao kombinacija svega onog što sam htio, a studirao sam u Zadru.
Arheolog se može postati tako da završite 5 godina studija arheologije. Potrebno je puno truda, snalažljivosti i na kraju sreće. Nažalost, to zanimanje nije toliko traženo kod nas, ali imam osjećaj da je sve više cijenjeno. Treba se zaposliti na mjestu koje je po definiciji arheolog, znači ili kustos-arheolog u muzeju, u institutu ili u privatnoj firmi. Sav terenski rad arheologa prethodno mora odobriti konzervator, jer su nam oni nadležni i njima odgovaramo za kulturnu baštinu.
Zadovoljstvo je biti odgovoran za nalazište
Kakve osobine treba imati jedan arheolog? Je li to težak i odgovoran posao?
Ono što bi bila idealna osobina je da je netko voljan raditi i da ima ogromnu fizičku i psihičku izdržljivost. Puno toga treba sam napraviti. Iako na nekom projektu zna biti puno radnika, većina posla i dalje ostaje na voditelju i zamjeniku voditelja. Ovo zanimanje ne poznaje radno vrijeme ako se želi raditi kako treba, a ne pita nas se koliko radimo.
Mi se osjećamo odgovornima za nalazišta koja su na našem području i Grad nam je dao tu odgovornost, kao i konzervatori u Požegi. Ta nalazišta na neki način smatramo svojima i to donosi zadovoljstvo. Teško je opisati taj osjećaj, ali kad dobijete odgovornost za neko nalazište, ispunjavanje dužnosti vezano uz to je stvarno zadovoljstvo, makar je naporno.
Gdje si sve radio dok si studirao, odnosno gdje si obavljao praktični dio nastave?
Radio sam na nekih 50-ak nalazišta, s obzirom da sam studirao u Zadru, većina njih je bila u Dalmaciji i Lici. To je bila jako dobra praksa za rad na Starom gradu jer su slojevi u Dalmaciji i ovdje jako slični posebice zbog ogromne količine šljunka i kamena.
Je li arheologija u Hrvatskoj dovoljno cijenjena? Koji su to problemi s kojima se vaša struka suočava?
U teoriji se cijeni, ali u praksi slabo. Puno manje nego u zapadnim zemljama, a to mislim financijski. Grad Pakrac je pokazao da cijeni arheologiju zbog svih projekata koje financira i kadra koji je zaposlio.
Koje povijesno razdoblje ti je najzanimljivije?
Moram reći da mi je zanimljiv srednji vijek jer je to možda najzanimljiviji period u Starom gradu i okolici. U biti, postaje mi zanimljivo s vremenom ono čega ima jako malo. Interes se mijenja, a mi u malim muzejima dužni smo se baviti svim razdobljima pa nam tako pažnja i interes prelaze s jedne stvari na drugu.
Jesu li istraživanja spor, dugotrajan proces?
Ne moraju nužno biti, sve ovisi o nalazištima, opremi i istraživačkoj ekipi. Jednostavna nalazišta se relativno brzo istražuju no sve na kraju ovisi o količini novca, a i ovisi o tome tko vrši istraživanja. Najbolje i najefektivnije je kad to rade lokalne institucije, onda je to najjeftinije, najisplativije, prisutne su najveće ambicije i motivacija, pa onda i najkraće traju, a to možemo vidjeti sada na ovom nalazištu.
Država je definitivno prepoznala važnost ovog nalazišta, kako povijesnu tako i kulturnu, ali i samu fizičku pojavnost nalazišta pa nas svake godine sve više financira. Ovo je priznanje i gradu i svima nama. Nadamo se da će se to nastaviti.
Zašto si se nakon završetka studija odlučio vratiti u Pakrac?
U Pakrac sam se vratio prije četiri godine, 2019. Bio sam stipendist pa sam na neki način bio dužan vratiti se i raditi ovdje neko vrijeme, ali i želio sam se vratiti. Svaka osoba nekako teži svome domu, iako, kad sam bio student, razmišljao sam da bih prihvatio posao arheologa bilo gdje. Nije problem raditi bilo što, ali kad se već toliko studira na fakultetu koji nije nimalo lagan, onda se nekako teži tome.
Planiram i dalje ostati ovdje, jer pakrački Stari grad je samo jedan od bisera u moru arheologije i stvarno ima još puno toga za istražiti. Treba istaknuti da jako malo gradova ima ovakvo nalazište u samom centru grada i bogatu povijest, sa takvom političkom snagom. Dugo se u povijesti vodila rasprava kojem društveno-političkom području Hrvatska pripada, Balkanu ili zapadnoj Europi. Pakrac je dokaz kako je Hrvatska oduvijek težila Zapadu.
Baviš se i 3D prikazom Starog grada. Kako i kada si s tim počeo?
Počelo je iz hobija. S obzirom da je arheologija prilično apstraktna za većinu građana, željeli smo u muzeju na neki način prezentirati ono što radimo, približiti građanima, a posebice djeci. Iako smo krenuli nekim jednostavnijim putem, pokazalo se da to nije dovoljno dobro pa sam morao naučiti crtati i programirati za razne aplikacije. 3d prikaz Starog grada sam uz pomoć vanjskih suradnika radio godinu dana.
Postoji li mogućnost nadogradnje?
Trenutačno provodimo neke jednostavnije nadogradnje, ali za veće nemamo finacijsku potporu. Projekti zahtjevaju financijska ulaganja jer je praktički nemoguće pronaći volontere iz sfere informatike, gdje se slične aktivnosti vrlo skupo naplaćuju. Grad nam je prvotnom potporom omogućio realiziranje jednostavnijih faza projekata, a za kompleksnije ćemo morati pronaći dodatne sponzore. Konačno, dovršetkom projekata Gradu će osim rezultata projekta ostati i oprema, a možda i najbitnije, sada još stručniji kadar.
- 1672
„Ponosni smo što smo sugrađani velikog čovjeka, mirotvorca, koji je u Pakracu i Lipiku ostavio veliki trag“ rekla je Anamarija Blažević, gradonačelnica grada Pakraca, prilikom jučerašnjeg obilježavanja 32. obljetnice otmice dr. Ivana Šretera, održanoj u Pakracu ispred biste dr. Šretera.
Ukazala je nadalje na napore, ustrajnost i konkretne korake Ministarstva hrvatskih branitelja i Uprave za nestale, koji se čine po tom pitanju. „Bio je ravnatelj lipičke bolnice, osnivač HDZ-a u Pakracu i predsjednik Kriznog štaba zapadne Slavonije, ali prije svega bio je izniman čovjek koji je svojim riječima i djelima ostavio neizbrisiv trag u stranicama povijesti i sjećanju svih koji su ga poznavali“, podsjetila je gradonačelnica.
Nešto ranije, odavanjem počasti u Kukunjevcu, na spomen obilježju mjesta otmica dr. Šretera, također su položeni vijenci te je Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika, podsjetio na tragičnu i neizvjesnu sudbinu čovjeka koji je prije svega zagovarao mir u vrijeme nedaća te ljubav prema bližnjemu. U nazočnosti predstavnika Koordinacije pakračko-lipičkih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, pakračkih i lipičkih gradskih izaslanstava i vijećnika, predstavnika Požeško - slavonske županije predvođeni županicom Antonijom Jozić, odana je počast.
Program je završen svetom misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije čiji je vjerni župljanin nekada bio i dr. Ivan Šreter.
- PIŠE: Pakrački List
- 1119
- PIŠE: Pakrački List
- 1950
Dana 1. kolovoza, 25-godišnjak s područja Slavonskog broda, otuđio je novac u Pakracu iz stana u vlasništvu 20-godišnjakinje, doznajemo od PU požeško-slavonske.
U ponedjeljak, 14. kolovoza, policijskim službenicima 20-godišnjakinja je prijavila da joj je 1. kolovoza u poslijepodnevnim satima u nepoznati počinitelj (ili više njih) iz stana otuđio novac. Kako se dalje navodi u izvješću, kriminalističko istraživanje je završeno te slijedi posebno izvješće nadležnom državnom odvjetništvu.
- 2200
Unazad godinu dana, a najviše u zadnjih nekoliko mjeseci, gotovo svakodnevno u medijima slušamo o poskupljenjima, bilo goriva, struje, vode, plina pa tako i prehrambenih proizvoda. U trgovinama su ta poskupljenja itekako očigledna, a kakvo je stanje s malim obrtnicima provjerili smo na pakračkoj tržnici, ispitavši kakve su aktualne cijene sezonskog povrća. Bilo je zamjetno manje kupaca, jedan od mogućih razloga su godišnji odmori, ali i manja kupovna moć stanovnika.
Na zelenoj tržnici rajčica i paprika nalaze po prosječnoj cijeni od 2.19 eura po kilogramu, dok su patlidžan, mrkva i kelj oko 2.59, za usporedbu s prošlom godinomcijena je iznosila u prosjeku 1.33 eura za istu gramažu. Drugo povrće, kao što su salatni krastavci i luk, dosegli su cijenu od 1.66 eura po kilogramu, dok su prošle godine iznosili oko 0.66 eura. Za kilogram peršina potrebno je izdvojiti oko 4.80 eura po kilogramu, a 6.17 eura za kilu češnjaka.
Kakvo je stanje u prodajnom dijelu, upitali smo Matiju Rufa iz Hrvatske Dubice, koji ima štand na zelenoj tržnici koji kaže kako je zadovoljan prodajom te da su mu cijene proizvoda manje-više iste kao i prethodne godine (npr. lubenica 0.80 eura), isti kupci koji su dolazili prošle godine, dolaze mu i ove. S druge strane štanda, upitali smo Pakračanku Šteficu Kohajdu koja je izjavila kako su poskupljenja s obje strane (i obrtnicima i kupcima) te da su cijene tri puta veće od prošle godine. Na osnovne potrepštine potrošila je oko 40 eura, a živi s mirovinom od otprilike 400 eura.
- PIŠE: Pakrački List
- 1307
piše: Duško Kliček
„Draga, ujedinjena Europo i tvoji narodi. Dobro došla u Pakrac koji ti po svojim zemljopisnim, kulturološkim, civilizacijskim, stvaralačkim navikama, običajima i težnjama oduvijek pripada. Naša povezanost od sutra je ne samo tješnja, nego i institucionalna. Od sutra je i naša budućnost zajednička“, poručila je neposredno prije ponoći na 1. srpnja 2013. godine pakračka dogradonačelnica Anamarija Blažević, nakon čega su istu poruku pročitali na svojim materinjim jezicima predstavnici talijanske, mađarske i češke nacionalne manjine - europskih naroda koji imaju svoje udruge registrirane u Pakracu.
Potom su u prostor na stadion kod gimnazije, u prisustvu velikog broja građana, motoristi, članovi Moto kluba „Vitezovi tame“ unijeli gradsku, hrvatsku i zastavu EU, prenoseći ujedno poruku i želju da naša daljnja povezanost bude snažnija, brža i tehnološki jača nego što je to bila kroz 10 dugotrajnih godina pregovora.
Motoristi su zastave predali mladim članovima NK „Hajduk“ gradsku, KUD-a „Seljačka sloga“ državnu, i Odreda izviđača „Pakra“ europsku. Točno u ponoć sve tri zastave su, uz intoniranje „Ode radosti“ podignute na jarbole.
Dvije minute nakon ponoći Pakračani su uz 50 baklji i uz zvuke Straussovog valcera „Na lijepom plavom Dunavu“ završili obilježavanje ulaska u Europsku uniju.
Pakrac, primjer dobre prakse
Možemo reći da su se Pakrac i Europa zavoljeli i prije samog čina pristupa i to u vrijeme dok je Hrvatska bila zemlja kandidat. Kako nam je rekao Davor Huška, tadašnji gradonačelnik, u gradskoj upravi su, među prvima u Hrvatskoj, prepoznali značaj i mogućnost pretpristupnih europskih fondova pa su u vrijeme kada su se pisanju i pripremi projekata i dobivanju bespovratnih sredstava učili i privikavali djelatnici ministarstava, njima pridružili i djelatnici gradske uprave Pakraca. O tom periodu, koji je počeo dvije do tri godine (2010. godine) prije pristupa Hrvatske EU, Davor Huška kaže:
„Prvi projekti financirani iz europskih sredstava na području grada Pakraca realizirani su nekoliko godina prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji i bili su nerijetko korišteni kao „primjeri dobre prakse“ u predstavljanju mogućnosti korištenja europskih fondova u Hrvatskoj, a prema kojima su mnoge jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj bile poprilično skeptične. Najbolji način da se i oni angažiraju bili su upravo primjeri Pakraca i malog broja gradova u Hrvatskoj koji su u to vrijeme agilno pristupili EU fondovima. Nekoliko razloga bilo je presudno u uspješnom korištenju bespovratnih europskih sredstava: na prvom mjestu ljudi, zaposlenici gradske uprave i Poduzetničkog centra, koji su bili cijelo vrijeme upućivani na različite edukacije u Hrvatskoj, ali i u europskim zemljama, zatim, uz njihovo stečeno znanje, volja i želja da se ta sredstva ulože u naš grad u sva područja koja su vapila za ulaganjima: gospodarska infrastruktura, komunalna infrastruktura, društveno-socijalni projekti. Važan razlog je bio i nužna potreba da se kroz te projekte završi i obnova našeg grada nakon Domovinskog rata, pa su primjerice ogromna sredstva EU fondova ulagana u razminiranje javnih i poljoprivrednih površina i u obnovu prometne i ostale komunalne infrastrukture stradale u ratu“.
Pakrac je spreman dočekao pretpristupne fondove EU, imao je projekte, ali ne i novaca da bi samostalno započeo obnovu i izgradnju nakon Domovinskog rata. Gradski čelnici su odlučili da će prva sredstva biti utrošena za izgradnju infrastrukture vezane uz gospodarsku zonu te za izgradnju inkubatora, čime bi bio ispunjen jedan od osnovnih ciljeva, a to je otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje.
Međutim, već 2013. godine se mogao navesti niz projekata u koja su na razno-razne načine stigli novci EU kao bespovratni ili u obliku kredita. Tim su novcima, kroz pripremu projekata, kroz projekte iz programa IPA, CARDS i PHARE educirani djelatnici gradske uprave, ali i osposobljavani mladi za tržište rada.
I tako je Pakrac, temeljem višegodišnjih priprema bio spreman za ulazak Hrvatske u EU, jer, kako je rekao Davor Huška u ožujku 2013. godine na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, već sada imamo spremnih projekata za nešto više od pola milijarde kuna.
A prije toga, sredstva EU ulazila su od 2010. godine u Hrvatsku i u Pakrac bilo kroz kreditna zaduženja Hrvatske u Europskoj investicijskoj banci ili, pak, kao izravnu pomoć iz pretpristupnih fondova. Tim su sredstvima do 2014. godine modernizirane prometnice u naselju Pakrac - Jug; obnovljeni su: Stara škola, kuća „Ćirinović“ u Bolničkoj ulici, nova i stara gradska vijećnica, izgrađeni su „Hrvatski dom“, stambena zgrada na Pilani i novi dječji vrtić pod Kalvarijom; Europsko porijeklo novca čak ima i modernizacija ceste Kip – Omanovac.
Pretpristupni fondovi - priprema za EU
S listopadom 2016. godine Grad Pakrac je sudjelovao u pripremi i provedbi projekata sufinanciranih sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije ukupne vrijednosti 29.272 milijuna kuna (3,887 milijuna eura) od čega je sufinanciranje EU iznosilo 21.029 milijuna kuna (2,792 milijuna eura).
Ostali izvori financiranja pojedinih projekata, pored europskih fondova, su nacionalna sredstva putem resornih ministarstava i nadležnih tijela na razini RH.
S odobrenim projektom Poduzetničkog inkubatora druge generacije, Grad Pakrac je postao jedini grad u Hrvatskoj koji je za poslovnu infrastrukturu iskoristio sredstva iz sva tri dostupna predpristupna fonda EU: CARDS 2003 (za izgradnju prvog objekta poduzetničkog inkubatora); Phare 2005 (rekonstrukcija pristupne ceste poduzetničkoj zoni) i IPA 2007 (izgradnja drugog objekta poduzetničkog inkubatora).
Osim toga, Pakrac je i među rijetkim gradovima u Hrvatskoj čiji su čelnici prepoznali mogućnost korištenja sredstava pretpristupnih fondova, pa su edukacijom zaposlenika i suradnjom sa službama ministarstava vrlo rano stvarali uvjete za povlačenje sredstava i iz kasnijih EU fondova.
Teško je izdvojiti sve projekte koji su financirani u najvećem iznosu iz sredstava Europske unije, te razgraničiti sve točne iznose financiranja, jer se pojedini projekti provlače kroz više godina i etapa, ili su u ukupnoj masi financiranja sredstva EU fondova veća od 50% dok u ostalom dijelu financiranja sudjeluju resorna ministarstva i proračuni lokalne samouprave.
Naši sugovornici kažu kako je lijepo i pozitivno dobiti tako velika sredstva od Europske unije, ali to ponekad pričinjava i ne male teškoće u osiguravanju vlastitog udjela, a poklon EU se jednostavno ne može odbiti, jer u takve investicije Grad Pakrac s relativno malim proračunom ne može ulaziti. Kako je rekao tadašnji gradonačelnik Davor Huška, mi imamo programe i projekte, ali nemamo novaca i zato su sredstva europskih fondova itekako značajna i vrijedna.
Međutim, svi projekti koji su kandidirani za sredstva Europske unije su pomno planirani, točno su, temeljem godišnjih i srednjoročnih planova, navedeni i za njih su sredstva u lokalnim proračunima uvijek planirana.
Gradski trg i aglomeracija
U nemogućnosti da izdvojimo sve projekte i navedemo sva sredstva koja je Grad Pakrac dobio u vrijeme članstva u Europskoj uniji, navest ćemo samo neke.
Najveći i najvrjedniji projekt je svakako aglomeracija Pakrac – Lipik, čime je zamijenjena infrastruktura, u nekim dijelovima izgrađena još prije 100 godina. Projekt je godinama razrađivan, pripreman i na kraju izveden.
Ono što se posebno vidi i što su građani posebno pozdravili je urbanističko-arhitektonsko rješenje središnjeg gradskog trga s pješačkom zonom za što su od ukupne vrijednosti projekta u iznosu od nešto manje od 8 milijuna kuna, sredstva EU iznosila 6,5 milijuna kuna ili nešto manje od milijun eura, dok je ostalo financirao Grad.
Među točno izrečenim sredstvima Europske unije tako su 2020. godine naznačena sredstva za izgradnju prometnih površina u dijelu ulice Aleje kestenova pri čemu od 980.000 kuna (130.000 eura), sredstva EU iznose 573.000 kuna, država daje 101.000, a Grad Pakrac 306.000 kuna.
Kao investitor se u nekoliko projekata pojavljuje Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i to na rekonstrukciji staze u Ulici A. Cesarca; Europski fonda za regionalni razvoj je financirao izradu tehničke dokumentacije za Medicinski centar u Pakracu; a isti Fond je značajno financirao projekt „Svijet graševine (Spahijski podrum, Muzej bećarca, brendiranje)“ ukupno vrijedan 65.2 milijuna kuna. Dio sredstava koji se odnosi samo na Spahijski podrum iznosi 28.2 milijuna kuna od čega je udio bespovratnih EU sredstava 24 milijuna.
I dok se radovi i ulaganja u podzemnu infrastrukturu, koja je prethodila daljnjoj nadogradnji, ne vide, programi uređenja gradskih ulica, trgova i prometnica su itekako vidljivi. Među takvim projektima svakako najznačajniji su: energetska obnova objekata društvene infrastrukture i privatnih kuća i stambenih zgrada, uređenje gradskih ulica i trgova koje je Pakracu vratilo dio nekadašnjeg sjaja, te programi zbrinjavanja komunalnog otpada i vodoopskrba sjeverozapadnog dijela Grada Pakraca.
U skupini objekata koji su obuhvaćeni projektima energetske učinkovitosti, a financirani su sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj su zgrada školsko-sportske dvorane i zgrada Opće županijske bolnice i bolnice hrvatskih veterana koja je i adaptirala potkrovlje sa dizalicama topline. Vrijedna su i ulaganja u modernizaciju sustava javne - led rasvjete.
Za svakodnevni život brojnih udruga svakako su značajni projekti socijalnog karaktera u kojima su također sredstva različitih fondova EU. Nekoliko faza projekata „Zaželi“ i program unapređenja usluga u dječjem vrtiću „Maslačak“ financirao je u 100-postotnom iznosu bespovratnih sredstava Europski socijalni fond.
„PCP Pakrac podupire poduzetnike“ – naziv je programa koji financira Europski fond za regionalni razvoj, a Europski socijalni fond financira i program „Otvori vrata svijetu rada“.
Rezimirajući i oslikavajući uložena sredstva i vrijedne projekte koji su obogatili grad neka bude 2022. godina ilustrativna. Kako je gradonačelnica Anamarija Blažević istaknula u prigodnoj brošuri, vrijednost investicija i projekata koje su te godine izvršene, ili je izvršenje u tijeku, iznosi više od 45 milijuna eura, dok na red čekaju novi projekti vrijedni 28 milijuna eura.
U pregledu investicija i analize ulaganja u razvoj i uređenje grada posljednjih deset godina, koliko je Hrvatska članica EU, nema sumnje da su sredstva Europske unije dala u tome značajan doprinos i jasno je da bi slika samog grada i okolnih naselja bez novaca iz Europskih fondova bila potpuno drugačija, ne tako bogata, ne tako funkcionalna i ne tako lijepa, a život građana bi bio siromašniji.
ANAMARIJA BLAŽEVIĆ, gradonačelnica
Europa - nemjerljiv doprinos razvoju Grada
Naših 10 godina u Europskoj uniji obilježile su provedba niza projekata i nema sumnje da su sredstva iz fondova Europske unije u mnogome promijenile izgled grada i unaprijedile život svih naših građana. Brojke najbolje govore. Godine 2013., kad smo ušli u EU, gradski proračun je iznosio otprilike 17.350.000 kuna (2,3 milijuna eura), dok smo prošlu, 2022., godinu, završili sa proračunom većim od 45.500.000 kuna (5,9 milijuna eura). Znači, od ulaska u EU do prošle godine, mi smo povećali proračun Grada za 28 milijuna kuna (oko 3,7 milijuna eura). Mislim da to puno govori.
Želim napomenuti da su sredstva EU fondova počela, temeljem naših programa i projekata, pristizati tek 2017. godine, iako smo ih imali pripremljenih i više, jer smo se za nadolazeće vrijeme jako dobro pripremili.
Moram reći da kad je Davor Huška otišao 2016. godine s mjesta gradonačelnika da sam ja, kada sam ga naslijedila imala 10 građevinskih dozvola i pripremljenih projekata, koje smo sve odradili. Nije tajna da smo se na pretpristupnim projektima naučili raditi i dobro smo znali što nam treba. To vrijeme do dolaska prvih novaca iz EU je bilo dosta teško za grad, jer je projektna dokumentacija iznimno skupa, a mi smo ju morali samofinancirati. Stoga i danas tražimo programe u kojima možemo što više smanjiti naše sufinanciranje, u čemu nam pomaže i fond za sufinanciranje EU projekata pri Ministarstvu regionalnog razvoja koji može sufinancirati 50% našeg vlastitog udjela.
Mladi gledaju globalno
Iseljavanje, kao posljedica ulaska u Europsku uniju dijela radno sposobnih ljudi je i hrvatski, ali i naš problem. Ljudi odlaze zbog lakšeg prelaska granice, zapošljavanja u stranim državama i većih plaća. No, hvala Bogu, mi nismo to u nekim velikim brojevima osjetili, ali moram isto tako reći da nam je, prema podacima iz policije, dosta ljudi i doselilo, čak i više nego što ih je odselilo.
Bilo bi mi draže da naši sugrađani nisu odselili i da smo povećali broj stanovnika, ali na to moramo biti spremni, jer mislim da su danas mladi ljudi drugačiji nego što smo mi naviknuli i odrastali. Oni nisu lokalni nego su globalni, oni gledaju globalno.
DAVOR HUŠKA, gradonačelnik do 2016. godine
Možemo očekivati još veća sredstva
Značajan razlog za ozbiljan pristup sredstvima europskih fondova bio je poprilično skroman izvorni proračun grada Pakraca, kojim se nije moglo ići u ozbiljnije investicije, a pomoć državnog proračuna nije bila baš izdašna i dostatna. Sve to rezultiralo je milijunima eura koji su kao bespovratna sredstva došla u naš grad: u području gospodarstva izgrađena su dva poduzetnička inkubatora, dovršena cestovna i komunalna infrastruktura u gospodarskoj zoni, izgrađena pristupna cesta zoni koja je ujedno poslužila i kao obilaznica grada za kamionski prijevoz, u području društvenih aktivnosti građeni su i opremani dječji vrtići, dogradili smo osnovnu školu u Pakracu koja je postala prva osnovna škola u našoj županiji u kojoj je bio omogućen jednosmjenski rad; kroz projekt „Fizioterapeut – maser“ opremani su kabineti srednje škole i Zdravstvenog veleučilišta u Pakracu, neophodnim fizioterapeutskim pomagalima za izvođenje nastave; kandidiran je i proveden u partnerstvu s gradom Lipikom „Stazama lipicanca i kune“ te su iz njega na području našeg grada izgrađene i uređene biciklističke staze, izletišta Omanovac i Pakurnovac i cijeli niz drugih projekata.
Gradska uprava uspješno nastavlja s korištenjem EU fondova pa je tako nakon tih početnih projekata uspješno realiziran i projekt stoljeća, aglomeracija Pakraca i prigradskih naselja, ali što građani ne percipiraju baš previše jer se „ne vidi“ i njegova realizacija, kako su govorili, samo „stvara probleme u prometu i kretanju gradom“, ali je definitivno najznačajniji projekt sufinanciran sredstvima EU fondova.
Iz sadašnje perspektive mogu samo potvrditi da i našem gradu i ostalima stoje na raspolaganju još veća sredstva EU fondova i poželjeti da se nastave koristiti istim onim entuzijazmom i energijom kako je to bilo prije desetak godina.