- PIŠE: Pakrački List
- 726
Na manifestaciji „Hrvatski dan“ kojeg je proteklog vikenda organizirala Hrvatska samouprava u Čepregu u Mađarskoj, a koji je vrlo važan za zajednicu Hrvata zbog njegovanja hrvatskih običaja i čuvanja identiteta, prisustvovale su gradonačelnica Anamarija Blažević i voditeljica ureda Turističke zajednice Grada Pakraca Gabriela Sabo Seleši.
Program „Hrvatskog dana“ započeo je obilaskom čepreške crkve u kojoj je izložen grb obitelji Janković te se nastavio na mjesnom groblju gdje su blagoslovljeni obnovljeni grobni spomenici članova obitelji Janković. Nakon toga je održana dvojezična misa u kapeli Blažene Djevice Marije koju je dao sagraditi Julije Janković, a u kojoj je sahranjen Antun Janković, vlasnik posjeda u Daruvaru i Pakracu. Zanimljivost je da se u kapeli nalazi izložen veo i vijenac Marije Janković Daruvarske koji je poklonila kapelici nakon udaje za Belu Adamovića Čepinskog. Manifestacija je nastavljena u mjesnoj osnovnoj školi gdje je otvorena izložba pod naslovom „Jankovići Daruvarski i Čepreg“ uz prigodni kulturni program.
Nazočnost predstavnika iz Pakraca je rezultat suradnje između grada Pakraca i Marije Kralj, predsjednice Hrvatske samouprave Čeprega, u istraživanju grofovske obitelji Janković. Gospođa Kralj je već posjetila grad Pakrac u srpnju prošle godine u okviru projekta "Po staza naših starih 2015“ .
Gradonačelnica Blažević istaknula je da se nada nastavku dobre suradnje Pakraca i gradišćanskih Hrvata iz Čeprega, zbog bogatog traga i pozitivnog djelovanja koji su ostavili Jankovići u ova dva grada, a na našim generacijama je da nastavimo njegovati kulturu i povijesno naslijeđe koje nam je dano.
Čepreg je gradić od 3.500 stanovnika te se hrvatskim jezikom govori u oko 50 obitelji, a jednom mjesečnose služi misa na hrvatskom jeziku u mjesnoj crkvi. Kako je rekla Marija Kralj, predsjednica Hrvatske samouprave Čeprega, djeca imaju mogućnost jednom tjedno učiti hrvatski jezik, a imaju i svoje novine koje izlaze pod nazivom Hrvatske novine - Tjednik Gradišćanskih Hrvatov. Gradišćani svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju te posebno njeguju tamburašku glazbu i narodne plesove.
- PIŠE: Pakrački List
- 954
Kazivanjem poezije hrvatskih pjesnikinja i koncertom skladbi hrvatskih skladateljica u izvedbi pijanistice Tamare Jurkić Sviben sinoć je održan 1. Festival hrvatskih skladateljica koji je organizirala Osnovna glazbena škola Pakrac u suradnji s Gradskom knjižnicom Pakrac.
Na početku ove glazbeno poetske večeri prisutne je pozdravila ravnateljica pakračke Osnovne glazbene škole Alfreda Petani Grafina rekavši kako je zadovoljstvo spojiti dvije umjetnosti u jednoj večeri, glazbu i poeziju, istovremeno slaveći žene kao umjetnice dodavši kako se nada da će ovakve večeri u Pakracu postati tradicionalne.
U ugodnoj i opuštenoj atmosferi koncertne dvorane, uz čaj i kolače, članice Kluba čitatelja Gradske knjižnice Pakrac, Ljerka Major, Monika Lucić Fider, Jadranka Major-Antunović i Lidija Harak čitale su stihove hrvatskih pjesnikinja uz glazbenu pratnju Biljane Sudar na gitari, učenice pakračke glazbene škole. Uz poeziju naše najveće pjesnikinje 20. stoljeća Vesne Parun, pakračkoj publici čitana je poezija i modernijih hrvatskih pjesnikinja; Cvijete Grijak, Maje Šiprak Brletić, Vlatke Tumpak, Tatjane Gromača, Diane Brkić i Ivane Simić-Bodrožić.
Večer je nastavljena koncertom hrvatske pijanistice Tamare Jurkić Sviben koja je u sat vremena koncerta odsvirala skladbe naših hrvatskih skladateljica Dore Pejačević, Đeni Dekleva-Radaković, Ivane Lang i Sanje Drakulić, a izvedena je i praizvedba skladbe „Verklӓrte nacht“ mlade skladateljice Sande Majurec koja je prisustvovala sinoćnjem koncertu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1012
Kvizom znanja „Provježbaj mozak“ koji je okupio pet ekipa po četiri natjecatelja održanim sinoć u prostoriji čitaonice, Gradska knjižnica Pakrac uključila se u obilježavanje 10. Tjedna cjeloživotnog učenja.
Dvadeset ljubitelja kvizova starijih dobnih skupina okušalo se u znanju u kategorijama filma, glazbe, trivije, književnosti i sporta kroz 85 pitanja koje su osmislili ravnateljica pakračke knjižnice Monika Lucić Fider, psihologinja Ivana Marin i student kineziologije Dino Prohaska.
Pitanja nisu bila laka, a borba je bila neizvjesna. U veseloj i opuštenoj atmosferi dvosatnog kviza, najuspješnije su bile članice ekipe „Početnici“, Goranka Gunjević, Martina Zanetti Pleša, Gorana Vukadinović i Iva Milinčević, no svi natjecatelji pokazali su zavidno znanje dobivši i prigodne simbolične nagrade za sudjelovanje.
Drugi su bili Mario Barać i Nives Matijević u ekipi „Na kraju“ , treći Ana-Marija Reili, Mislav Hihlik, Marko Lalić i Filip Leš u ekipi „Vox populi“, ekipa „Bijesne gliste“ u sastavu Ivan Ristić, Lovro Briš, Vinko Katić i Matej Kovačević bili su četvrti, dok je peto mjesto zauzela ekipa „U zadnji tren“ koju su činili Karla Rade, Karlo Rosman, Toni Božić i Lucija Jeremić.
„Kviz se pokazao uspješnim, a na kraju večeri došli smo do zajedničkog zaključka kako bi bilo dobro organizirati slične pub kvizove u nekim ugostiteljskim lokalima u gradu. Pub kvizovi su sve popularniji u Hrvatskoj jer su uistinu dobar način da se ugodno i korisno provede večer, pa ćemo vidjeti postoji li i kod nas u Pakracu interes. Sudjelovanje u ovakvim kvizovima ujedno je i cjeloživotno učenje u pravom smislu te riječi, a tu je i knjižnica kao neizostavno mjesto na kojemu će se pronaći sve potrebne informacije. Nadam se kako će se ovakva druženja nastaviti, a knjižnica će se u cijelu priču svakako uključiti“, rekla je ravnateljica Monika Lucić Fider.
- PIŠE: Pakrački List
- 998
Na području Grada Pakraca u posljednjih godinu dana iz Ministarstva kulture došlo je oko milijun kuna što je intenziviralo radove na obnovi grada zaštićenih objekata kulture. Neki dijelovi zaštićenih kulturnih objekata nedavno su završeni, poput južnog krila Episkopskog dvora, na nekima traju radovi, a na nekima se uskoro očekuje početak obnove. Kako pomiriti staro i novo, razmišljamo li o urbanističkoj uređenosti grada te što se očekuje od građana koji žive unutar zaštićene zone, razgovarali smo s Danelom Vujanić, dipl. ing. arh., višom stručnom savjetnicom konzervatoricom u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi.
Što se trenutno radi na području Pakraca u dijelu nadležnosti Konzervatorskog odjela Požega odnosno koliko je Pakrac zastupljen u programima financiranja javnih potreba u Ministarstvu kulture?
Nedavno je završena obnova južnog krila Episkopskog dvora i trenutno se radi u unutrašnjosti u crkvi sv. Trojice, postavljeno je podno popločenje po uzoru na zadnje zatečeno stanje, montirane su kamene stube, stupovi i kovanoželjezne ograde koje su restaurirane prije nekih desetak godina, a u izradi je i ikonostas. Nakon toga, planovi su da bi se s uređenjem prešlo na vanjski dio crkve, a u sklopu toga i izrada pročelja Episkopskog dvora, nasuprot crkvi, koji je i najstariji dio kompleksa.
Uređuje se i interijer u katoličkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, točnije na restauraciji su dva bočna oltara, sv. Antuna Padovanskog i sv. Josipa, za što je Ministarstvo kulture osiguralo 80.000 kuna. Isto tako, Ministarstvo je osiguralo i 160.000 kuna za završetak restauracije i montažu pakračkih orgulja koje će do kraja godine biti postavljene u pakračkoj župnoj crkvi. Svi radovi na crkvi u skladu su s konzervatorskim zahtjevima i sugestijama i tu nije bilo nikada problema. Kada su takvi objekti u pitanju uvijek nas se kontaktira, pita ili traži mišljenje. I moram spomenuti, napokon smo dobili krov na česmi. Tu su spomenuti neki programi koji su u tijeku već više godina, ali su u završnoj fazi realizacije.
Najavljivana je obnova Spahijskog podruma. Nedavno je na tom objektu postavljen i dio vanjske stolarije. U kojoj je fazi taj projekt prema vašim saznanjima?
Glavni projekt Spahijskog podruma je gotov prema kojem je u prizemlju, katu i potkrovlju planirano urediti gradsku knjižnicu s popratnim sadržajima vezanih uz održavanje kulturnih aktivnosti, a u podrumu ugostiteljski sadržaj uz prezentaciju povijesnog identiteta Pakraca. Prema projektu kojeg je prijavio Grad Pakrac, u prvoj godini obnove krenulo bi se od pripremnih radova, postavljanja izolacije, ugradnje preostale vanjske stolarije i bravarije odnosno ugradnje kapija, a u drugoj i trećoj godini planiraju se izvesti završni radovi. Time bi jedna od najvažnijih povijesnih zgrada u Pakracu dobila primjerenu namjenu i mi smo tu ideju Grada sa zadovoljstvom podržali.
Veliko gradilište ovo ljeto, kako ste već spomenuli, bio je Episkopski dvor, a uređivalo se i u crkvi sv. Trojice. Episkopski dvor u Pakracu na listi je prioritetnih obnova od kulturne važnosti za Republiku Hrvatsku. Postoje li nekakvi prioriteti u obnovi zaštićenih kulturnih dobara na lokalnoj razini?
Nekakva službena lista prioriteta obnove zaštićenih kulturnih dobara u Pakracu ne postoji jer sva pojedinačno zaštićena kulturna dobra su jednako važna i sva imaju prioritet. Kada bolje pogledamo, većina ih je i djelomično obnovljena. Ministarstvo je osiguralo sredstva za obnovu onih građevina koji imaju namjenu. Tu je izuzetno važna funkcija neke zgrade jer je time opravdana održivost same građevine, ali i sredstava koja su u nju uložena.
Prošle godine u studenom bila je javna rasprava vezana za idejno rješenje novog pakračkog trga. Jesu li tu pomireni svi arhitektonski, građevinski, i u Vašem slučaju, konzervatorski zahtjevi i kada jednom započne njegova modernizacija na što treba posebno paziti?
Izgradnja trga - obilježje pravog grada
Nismo imali nekakvih posebnih zahtjeva jer na samoj površini trga nije bilo gotovo ništa, već je to bilo mjesto održavanja stočnog sajma. U sklopu rješenja pakračkog trga predviđeno je i nekakvo prodajno mjesto poput kioska stoga je naš prijedlog bio da se umjesto takvog klasičnog izgleda kioska, on napravi u obliku stočne vage kakva se nalazila na pakračkom sajmu. U projektu je objekt nacrtan po izvornim fotografijama i zaista ima prepoznatljiv secesijski oblik. Za ništa drugo nismo imali zahtjeva, jer su zaista ispoštovani svi parametri. Kao konzervatorica sam jako zadovoljna projektom, a nadam se da će tako biti i kvalitetni materijali kada izgradnja trga dođe na red. Izgradnjom takvog trga i pješačke zone, Pakrac će imati obilježje pravog grada i to je svakako viši nivo nego do sada. Pakrac je zaslužio takvo mjesto okupljanja građana.
Jedan od prijedloga iz javne rasprave je bilo uklanjanje ograde oko kurije Janković i povezivanje njegovog dvorišta u cjelinu s trgom. Je li to moguće?
Ustvari ne vidimo potrebu za tim. Nakon Domovinskog rata kada je u tom dijelu srušena višestambena zgrada napokon smo vratili ogradu kako bi kompleksu Janković vratili povijesni izgled. Jedan od razloga zašto želimo da ograda ostane je i razlika u visini terena jer je jedino u ravnini s ulicom kod ulaza u muzej, a drugdje je niži. Osobno mislim da je bolje imati ograđenu cjelinu gdje se djeca mogu igrati, a da ne izlijeću na ulicu. Nama je prvenstveno cilj zadržati povijesnu sliku grada.
Svjedoci smo da nakon obnove krovišta i zatvaranja objekata na nekadašnjoj Pickovoj kući u Ulici Matije Gupca i Golubićevoj kući u Tomislavovoj ulici ništa nije rađeno. Nerijetko se i devastiraju takve građevine. Ima li planova za daljnju obnovu tih zgrada?
Što se tiče ulaganja Ministarstva u te objekte, nema takvih budućih planova. Sada slijede vlasnici jer su dužni svoje građevine održavati, a u ovom slučaju to nisu napravili, stoga je Ministarstvo pripomoglo financijski da se te građevine koje su vrlo vrijedne sačuvaju od daljnjeg propadanja. Sve ostalo je na odgovornosti i svijesti vlasnika.
Najavljen je još jedan val uklanjanja ruševina u Pakracu. Opet dolazimo, po ne znam koji put, na temu „Grgurićke“ koja već godinama stoji ruševna u centru grada i prijeti prolaznicima. Već smo pisali kako je i Vaša struka pristala na uklanjanje tog objekta, no zakonski takve mogućnosti nisu riješene. Kako kao konzervatorica komentirate ovaj slučaj u centru grada?
„Grgurićka“ nije pod zaštitom
Konzervatori su se bezpogovorno složili za uklanjanje kuće Grgurić jer zgrada više nema nikakvih povijesnih svojstava, ona secesijska obilježja od prije su uklonjena sa zadnjom obnovom stoga ne postoje povijesni elementi koje treba sačuvati. Nisam pravne struke, ali nešto što ugrožava stanovnike treba ukloniti. I ovo je primjer u kojem vlasnici ne mare za ostale stanovnike koji žive, ne samo u centru grada nego u cijelom Pakracu, i pri tome nemaju nikakve sankcije. Nismo nikada bili kočničari uklanjanja ruševina, posebno ove, kako je možda negdje potencirano. O tom pitanju, sada već slučaju, treba poraditi država i pravna struka.
Nama se, što se tiče obnove u gradu, pokazalo problem što nam je centar grada zaštićena zona u kojoj žive i privatni kućevlasnici, ali i obrtnici koji imaju lokale. Kako njima pomoći da obnove svoje fasade, budući da se oni ne mogu javiti Fondu za energetsku učinkovitost za pomoć u sufinanciranju?
Potrebna pomoć u obnovi zaštićene gradske cjeline
Koliko mi je poznato, oni kućevlasnici koji su u zaštićenoj zoni, a imaju ravne fasade i nemaju na svojim pročeljima nekakvih povijesnih obilježja, mogu se javiti Fondu za energetsku učinkovitost za sufinanciranje tog programa, neki su čak na našem području u tom i uspjeli. Problem postoji kod onih pročelja s povijesnim obilježjima na kojim nije moguće postaviti toplinsku izolaciju izvana, a sačuvati profilacije i dekoracije pročelja, ali je dopušteno izolaciju postaviti iznutra. No, nisam točno upoznata prolazi li unutarnja izolacija na programu Fonda. Stoga mi je razumljivo da privatni kućevlasnici ne obnavljaju takve fasade jer to iziskuje više financijskih sredstava. Vjerujem da bi Ministarstvo u takvim slučajevima pomoglo u nekakvom sufinanciranju da za to ima sredstava, ali isto tako razumijem ljutnju građana kada im kao konzervatori zahtijevamo nešto što financijski ne mogu iznaći. Osobno mislim da bi takva pomoć sigurno bila dobro prihvaćena i u svakom slučaju dobrodošla.
Što točno kao konzervatori inzistirate da se sačuva kada se objekt obnavlja u zaštićenoj zoni?
Da bi sačuvali odnosno vratili povijesnu sliku grada ulična pročelja je potrebno obnoviti u izvornom izgledu, kao i izgled i materijal stolarije. Kada se obiteljska kuća nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, a nije pojedinačno kulturno dobro, tada zahtijevamo da se izvorno uredi ulično pročelje te izgled pokrova i oblik krova, znači vanjska obilježja. Na povijesnim zgradama inzistiramo da se ugradi drvena stolarija, ali dopuštamo ugradnju izo stakala za poboljšanje energetske učinkovitosti dok na novoizgrađenim zgradama dopuštamo nove materijale. Kada zahtijevamo poštivanje takvih građevinskih zahvata, kod nekih građana izazivamo čuđenje jer neki niti ne znaju da imaju kuću unutar zaštićene cjeline, ali to će uskoro biti regulirano. Do sada je praksa bila da onaj koji je vlasnik pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra dobije službeno rješenje Ministarstva dok oni kojima se građevina nalazi samo unutar zaštićene cjeline nema nikakvu službenu ispravu koja to potvrđuje. Sada su popisane sve čestice koje se nalaze u zaštićenoj zoni i plan Ministarstva je da građani dobiju rješenja koja potvrđuju takav status njihove građevine.
Kakva je Vaša suradnja s gradskim vlastima? Traže li Vas mišljenje pri donošenju odluka koje reguliraju izgled grada, a posredno su ili neposredno vezane uz nadležnosti Vašeg ureda?
S Gradom Pakracom zaista imamo dobru suradnju. Vrlo često nas zovu na konzultacije i traže mišljenje. Primjer je i projekt uređenja glavnog trga gdje smo konstantno bili prisutni kod dogovora o izgleda samog trga.
Traže li Vas mišljenje građani koji obnavljaju svoje privatne kuće?
Građani traže savjete o izboru boja fasada
Mogu reći da ima građana koji me traže savjet oko svakakvih sitnica, pa i odabira boje fasade. Ima i onih koji to ne žele jer smatraju da im ne treba nitko sugerirati nešto što ne plaćaju. Osobno za takve savjete ne uzimam nikakvu naknadu, nego samo dajem sugestiju za možda primjerenije rješenje. Međutim, građani moraju biti svjesni da kada imaju kuće unutar zaštićene cjeline, svima nam je cilj zadržati povijesnu sliku grada, a to znači određena boja i izgled što vlasnici ne bi smjeli mijenjati. Meni je stvarno zadovoljstvo kada nekome dam prijedlog i nađemo kompromis oko kojeg smo svi zadovoljni. Mislim da se i kod nas polako budi svijest o uređenosti i izgledu grada kao cjeline, pa su to možda prvi koraci u tom smjeru. Tko god želi doći po savjet, svi su dobrodošli u moj ured.
Na našem području aktualan je program obnove obiteljskih kuća, a uskoro će se obnavljati i dvije zgrade na „Jugu“. Ponekad smo svjedoci da građani nespretnim odabirom boje fasada u konačnici nagrde kompletan izgled ulice. Može li se s Vaše strane uvesti praksa na neki način ili savjetovanje oko odabira boja i izgleda neke zgrade ili objekta, a da je u skladu s cjelokupnim izgledom ulice ili gradske jezgre koja nije u zaštićenoj zoni, što je u drugim europskim državama normalna praksa u smislu urbanističkog planiranja?
Opet naglašavam da bi me kao Pakračanku izuzetno radovalo kada bi me građani pitali za izbor boja koje bi se uklopile kao lijep primjer gradske cjeline. Moji prijatelji me traže za savjet i tu rado uvijek pomognem jer ipak mislim da laici ponekad nisu sigurni i ne znaju procijeniti kako se određena boja „ponaša“ na velikoj površini od one koju vide na ton karti. Za praksu savjetovanja oko izbora boja fasada za one koji nisu u zaštićenoj zoni Grad bi mogao u komunalnom redu donijeti uredbu da svaki građanin prije nego stavi boju na fasadu, najavi koju boju planira i da se vidi je li ona usklađena s ostalima u ulici ili nekoj široj jezgri. Također u nekim gradovima, osobno znam za Viroviticu, imaju komisiju za ocjenu arhitektonske uspješnosti gdje stručnjaci predlažu bolja rješenja ako se nešto u projektu ne uklapa i ne slaže čime rješavaju arhitektonske probleme na građevinama izvan zaštićene zone i tako se u biti planski uređuje grad i urbana cjelina. Mislim da bi i takva praksa mogla zaživjeti i u Pakracu barem u izboru boja fasada. Osobno bi me to jako radovalo i stvarno bih željela da se u takvim odlukama pita struku.
Kakvo je stanje s malim sakralnim objektima, kapelicama sv. Ivana Nepomuka, sv. Roka i sv. Vida?
Kapelica sv. Ivana Nepomuka je zaštićeno pojedinačno kulturno dobro i kao takva je izvana sanirana prije nekih 12 godina sredstvima Ministarstva dok kapelice sv. Roka i sv. Vida nisu zaštićene niti su unutar zaštićene zone, no predložili smo da budu kao zaštićene vrijednosti od lokalnog značaja. Koliko mi je poznato, Grad radi na tom pitanju i pretpostavljam da postoji namjera za nekakvu sanaciju. Također, pakračka župa nagodinu planira prijaviti unutrašnju obnovu kapelice sv. Ivana Nepomuka na natječaj Ministarstva.
Koliko brojčano Pakrac ima zaštićenih nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara?
Na području Grada Pakraca, s okolnim naseljima, ima 19 pojedinačnih zaštićenih kulturnih dobara te zaštićenu povijesnu cjelinu, a u samom gradu je 12 takvih zaštićenih kulturnih dobara. Što se tiče pokretnih kulturnih dobara, imamo ih pet i to su školska zbirka razglednica i etnografska zbirka u Muzeju Grada Pakraca, orgulje u župnoj crkvi u Badljevini, ikonostas u crkvi sv. Jovana Bogoslova u Velikom Banovcu i glavni oltar u pakračkoj župnoj crkvi. Postoji i kategorija preventivno zaštićenog kulturnog dobra koji ima isti status kao prethodne kategorije, ali s određenim vremenskim rokom koliko traje zaštita. U ovu kategoriju spadaju bočni oltari u pakračkoj župnoj crkvi UBDM i Jeruzalimska ikona koja će biti smještena u kapelici Episkopskog dvora.
Koji su pred Pakracem po Vama najvažniji projekti u obnovi?
Spahijski podrum na prvom mjestu, uređenje glavnog gradskog trga, a ovdje bih spomenula i Trenkov dvor te zemaljsku bolnicu i umobolnicu. Za zadnja dva objekta Grad Pakrac je predložio namjenu na što nismo imali primjedbi. Plan je Trenkov dvor preurediti u đački dom i hostel dok bi u zemaljskoj bolnici bilo zdravstveno veleučilište, a u umobolnici studenski ili starački dom. To su sve projekti kojima bi zaživjele povijesne cjeline i zaista bi Grad podigao na višu razinu.
Jeste li kao konzervatorica, ali i Pakračanka, zadovoljni dinamikom obnove i zaštite kulturnih dobara na našem području?
Ono što u prošlosti nismo sačuvali ili nam je razrušeno, danas pokušavamo vratiti i imamo primjera koji to pokazuju. No, naravno da obnova teče polako i kao Pakračanka nisam zadovoljna. Kad sam prije 22 godine počela raditi na ovom radnom mjestu, mislila sam da će se grad obnoviti u par godina. Tužno je što i danas imamo oko sebe ruševine i oštećene zgrade. Ali u budućnosti Pakrac može povratiti povijesni sjaj i izgled sa povijesnih fotografija, posebno u centru grada i nadam se da će doći bolji dani za Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 1131
Prigodnim kulturno-umjetničkim programom sinoć je u holu Mramornih kupki lipičke bolnice obilježen Nacionalni dan multiple skleroze koji su organizirali Toplice Lipik i Društvo multiple skleroze Požega.
O važnosti davanja podrške oboljelima od multiple skleroze u svakodnevnoj borbi s ovom teškom, neizlječivom bolešću govorila je Ljerka Pavković, glavna sestra lipičke bolnice, dok je dr. Oto Kraml, spec.fiz.med., istaknuo kako se osobe koje boluju od multiple skleroze često susreću s brojnim kliničkim simptomima koji smanjuju kvalitetan i normalan život, a tijek bolesti je u svake osobe različit i nepredvidiv.
U glazbenom dijelu programa nastupile su učenice 5. razreda Maja Berlančić i Ida Jirasek na flautama te Mateo Kadežabek, učenik 6. razreda Osnovne glazbene škole Pakrac, a posjetitelje su svojim autorskim stihovima koji govore o životu s ovom bolešću počastili i pacijenti lipičke bolnice, Terezija Križanac i Ilija Putrić, članovi Društva MS Požega te Ivica Odobašić iz Slavonskog Broda. Obilježavanju su prisustvovale i dvije učenice OŠ „Dobriše Cesarića“ iz Požege s učiteljicom Marijom Mrkojević predstavivši dokumentarac „Ništa ne važno - moj život s multiplom sklerozom“ koji je izradila Filmska družina OŠ „Dobriše Cesarića“ iz Požege u suradnji s Društvom MS Požega.
Večer je završila stihovima prim.dr. Senke Rendulić-Slivar koja je izrecitirala nekoliko svojih autorskih pjesama.
- PIŠE: Pakrački List
- 834
Georadarskim snimanjem na parkiralištu kod bivše tržnice jučer je počelo istraživanje arheološkog lokaliteta Starog grada Pakraca odnosno nekadašnje pakračke utvrde koje izvodi slovenska tvrtka Gearh d.o.o., a za koje je Grad Pakrac dobio sredstva Ministarstva kulture u iznosu od 40.000 kuna.
Geofizička istraživanja nastavak su prošlogodišnjih, no ovaj put obuhvatit će veću površinu, oko 4.500 četvornih metara, točnije prostor parkirališta između zgrade gradske uprave i Policijske postaje Pakrac, kao i okolne zelene površine, te parkiralište na mjestu bivše tržnice.
„Cilj ovog istraživanja je otkrivanje podzemnih ostataka arhitekture koji bismo mogli povezati sa starim gradom o kojemu već postoje povijesne karte, ali nemamo uvida u detalje što se točno nalazi ispod površine. Osnovne informacije koje dobivamo georadarskim snimanjem su točni rezultati tlocrta ostataka i dubina na kojima se nalaze“, rekao nam je doc. dr. Branko Mušič, voditelj istraživanja.
Kako je istaknula Tea Lokner, v.d. ravnateljice Muzeja Grada Pakraca, takvo istraživanje izuzetno je važno jer na temelju rezultata i izvješća moći će se odrediti točna mjesta za arheološka iskapanja i definirati područja koja je potrebno zaštititi.
„Nadam da ćemo što prije, možda već iduće godine, krenuti s prvim arheološkim iskapanjima na području Pakraca. To su prvi koraci u istraživanju naše povijesti i baštine na kojima možemo znanstveno temeljiti povijesnu priču i turističku ponudu grada. Usudila bih se reći da su istraživanja pakračke stare utvrde, ne samo od lokalnog, nego i od nacionalnog značaja, posebno zbog činjenice da je Pakrac bio grad gdje se kovao prvi hrvatski novac i jedan od najbolje utvrđenih gradova u Slavoniji u 13. stoljeću“, dodala je Lokner.