- PIŠE: Pakrački list
- 1099
I ove godine gradovi Pakrac i Lipik financiraju pripreme iz matematike za maturante koje imaju prebivalište na području Pakraca i Lipika za koje su osigurali besplatne prostore i kvalitetne uvjete izvođenja priprema.
Navode kako je cilj priprema da što više maturanata s našeg područja položi državnu maturu iz matematike koja će biti održana 25. lipnja, a i da je što bolje riješe. Bez položene državne mature ne može se upisati fakultet, a gimnazijalcima je to uvjet da bi dobili srednjoškolsku diplomu.
Prijava za pripreme se vrši ispunjavanjem i podnošenjem odgovarajućeg Google obrasca. Na web stranici www.cezna.hr su detaljne informacije za pripreme kao i poveznica za prijavu.
Rok prijave za maturante je 20. ožujka 2025. godine., a prvo predavanje je planirano 22. ožujka. Za sve termine i daljnje detalje će prijavljeni maturanti na vrijeme biti obaviješteni.
U Pakracu će se pripreme održavati na prvom katu u Turističkoj zajednici grada Pakraca, Ulica hrvatskih velikana 3 (preko puta kurije Janković), a u Lipiku u Vatrogasnom domu, ulaz s dvorišne strane. Pripreme vodi Nenad Kuzmanović, diplomirani matematičar, umirovljeni učitelj savjetnik s položenim stručnim ispitom za srednjoškolskog profesora matematike. Ima preko 20 godina iskustvo rada u srednjim i osnovnim školama. Organizirao je i vodio veliki broj matematičkih projekata.
Pravna osoba koja je nositelj priprema je udruga Centar znanja. Centar znanja je poznat i po tome što je više godina uspješno organizirao Festivale matematike u Lipiku gdje je sudjelovao veliki broj učenika i učenica kontinentalne Hrvatske. Ove godine će pripreme biti puno drugačije od prošlogodišnjih, jer će i sami maturanti na satovima priprema rješavati zadatke. Za svako matematičko poglavlje će voditelj priprema objasniti nekoliko tipskih zadataka. Zatim će maturanti u učionici dobiti zadatke iz tog poglavlja koje će odmah rješavati uz pomoć voditelja priprema.
Pripreme će početi čim prije, održavat će se jednom ili više puta tjedno, kada nemaju redovnu nastavu te nije predviđeno da bilo tko osim prijavljenih maturanata prisustvuje predavanjima i vježbama. Ako netko s nekih pripremama izostane bit će mu omogućeno da pogleda predavanje, a kod kuće će moći rješavati zadatke koji su rađeni na pripremama.
Do kraja školske godine maturanti imaju puno obaveza pa već u prijavi mogu izabrati za koja matematička poglavlja su zainteresiran da ih kvalitetno ponove.
Imate li kakvih dodatnih pitanja možete poslati poruku na 0922858922 ili, još bolje, poslati mail na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. No, prvo pročitajte informacije na stranicama udruge o pripremama, možda ćete tamo naći odgovarajuću informaciju.
- PIŠE: Pakrački list
- 1514
piše: Jelena Hihlik
Svake godine 27. siječnja obilježava se Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta pa je svakako pravo vrijeme da se i mi prisjetimo nekadašnjih sugrađana Židova koji su na području Pakraca i Lipika živjeli dugi niz godina, sve do Drugog svjetskog rata.
Židovi su na ovom prostoru živjeli još u tursko doba, a u 18. stoljeću Pakrac je bio jedan od prvih gradova u Slavoniji u koji su došle židovske obitelji. Neposredno nakon Patenta o toleranciji Josipa II. i dozvole boravka iz 1791. njihov se broj znatno povećava. Ono što je ostalo od obveza je plaćanje „poreza za toleranciju“. Nove povlastice Židovima su priznate odlukom Požunskog sabora iz 1840., ali porez je i dalje ostao na snazi. Od te im je godine bilo zajamčeno da će moći slobodno živjeti bilo gdje na području kraljevstva, biti vlasnici tvornica, baviti se poslovima i trgovinom, umjetnošću i znanošću, te stjecati nekretnine tamo gdje su im prijašnji zakoni zabranjivali. Godine 1850. Oktroiranim ustavom Židovi u Habsburškoj monarhiji izjednačeni su s kršćanima. Kako je broj Židova u Pakracu rastao, osnovana je i židovska općina te sagrađena sinagoga 1875., a iste godine osnovano je i židovsko groblje. Ostaci nekadašnjeg židovskog groblja danas su dobro skriveni i obrasli šumom izvan Pakraca, na brežuljku ispod crkvice sv. Roka. Groblje je stradalo u Drugom svjetskom ratu, a nakon rata je kao spomen sagrađena mogila od preostalih židovskih nadgrobnih spomenika. O ovom nekadašnjem groblju danas svjedoče ostaci kamenog stubišta na ulazu te nekoliko očuvanih spomenika sakupljenih na jednom mjestu. U Lipiku je ostao sačuvan dio židovskih nadgrobnih spomenika na gradskom groblju. Židovi su u Pakracu i Lipiku bili poznati trgovci i liječnici, postoji zapis kako su ovdje osnovali i Staklanu. Neki od njih sudjelovali su i u radu Poglavarstva trgovišta Pakrac. Dane Singer bio je vlasnik tiskare u kojoj je tiskao veliki broj nekih od najljepših razglednica Pakraca, pozivnica za zabave i plesove te sličnih tiskanica. Godinama vrlo dobar i priznati općinski liječnik bio je Julijus Neumann, jedno vrijeme i predsjednik Židovske općine. Njegov sin je Zlatko Neumann, jedan od najvažnijih hrvatskih arhitekata. Unatoč tome što mu je obitelj stradala u Drugom svjetskom ratu, njegova buduća žena uspjela je preko Alojzija Stepinca spasiti njegovog nećaka Dana Stockhamera. Neumann je bez obzira na sve strahote koja je njegova obitelj prošla u Drugom svjetskom ratu, surađivao s pakračkom općinom i radio u svom rodnom gradu. Izradio je nacrte za dogradnju Hrvatskog doma, čak je izradio nacrt nove zgrade općine koji nije realiziran, a od rušenja je spasio zgradu stare općine iz 1771. koju su pakrački općinari htjeli srušiti. Neumann, jedan od najvećih hrvatskih, ali i europskih arhitekata, prilično je nepoznat u svom rodnom gradu te se nadamo kako ćemo njegovo ime i djelo u budućnosti uspjeti predstaviti široj javnosti. Na našem području živjeli su i bogati trgovac i industrijalac David Pick, trgovac Mautner, obitelj Muller, Drucker koji je bio vlasnik stambeno-poslovne zgrade kod Velikog mosta koja je srušena prije gradnje robne kuće Budućnost. U Pakracu se rodila i proživjela djetinjstvo i Vanda Shrenger Weiss, koja će postati druga žena u povijesti koja se školovala na prestižnom Bečkom fakultetu. Nažalost, sinagoga je 1941. godine srušena, a sličnu sudbinu doživjelo je i židovsko groblje. Nedavno je Ministarstvo kulture i medija RH donijelo rješenja o zaštiti 52 lokacije židovskih groblja u isto toliko gradova i naselja u 15 županija na području Republike Hrvatske, a jedno od njih je i pakračko.
Naši nekadašnji sugrađani Židovi stradali su pod okriljem noći na Badnju večer 1941. godine i odvedeni u logore Jasenovac i Staru Gradišku. Malen broj njih se spasio, ali svoje živote gradili su u drugim gradovima i mjestima, daleko od Pakraca. Nekada su i oni gradili ovaj grad te utkali svoja imena i živote u njega, stoga je najmanje što za njih možemo učiniti – prisjećati ih se.
- PIŠE: Pakrački list
- 2241
piše: Mario Tušek, voditelj muzeja
Jedna od najtežih tema bilo kojeg rata ili sukoba su stradanja djece. Tako smo i mi pred sebe stavili težak zadatak napisati i predstaviti neke izloške iz fundusa muzeja vezano za ovu temu. Ta stradanja ne moraju nužno biti fizička, dovoljno je „samo“ da dijete isprati oca ili majku u rat pa da to ostavi trajni ožiljak na njemu. Na žalost, puno je takvih priča ispričano 90-ih godina te se svi sjećamo plavog kaputića, vrećica u rukama djece iz Aljmaša i Erduta, fotografija iz skloništa po raznim gradovima. Odrastajući u ratnom okruženju rat je postao njihova svakodnevica i ma koliko se trudili uvijek se je sve vraćalo na rat. U skloništima su se pisale ratne pjesmice, crtali hrvatski vojnici i ozloglašeni avioni JNA, spaljeni domovi i uništena priroda. Igračke su postali plastični vojnici, drvene puške, omiljena boja je bila maskirna, a kada bi se roditelj ili susjed vratio s ratišta često se je tu našlo ispucanih „zolja“ čahura raznih kalibara i ostalih „suvenira“ od kojih su na svu sreću mnogi završili u muzejima.
„Krašov“ ispunjeni album sličica iz 1992. godine. Tih ratnih godina skoro da nije bilo djeteta koje nije kupovalo ove čokoladice, a muzej je ovaj vrijedan poklon dobio od gospođe Mihaele Stipić iz Slavonskog Broda. Moramo napomenuti i to da je ovo jedna od najviše komentiranih i pregledanih objava do sada objavljenih na stranicama našeg muzeja.
Ratni plakat iz ciklusa Documenta Croatica. U sklopu ovog ciklusa plakata iz vremena Domovinskog rata ( 1991. i 1992. godina ), nastalo je na desetak prepoznatljivih plakata koji su i u sklopu raznih izložbi često bili prezentirani hrvatskoj ali i svjetskoj javnosti. Neke od tematskih cjelina ovih plakata su: vjernost, spašavanje životinja, napadi na sisačku rafineriju i dubrovačku luku, Bjelovar, Dubrovnik i drugi. Ovaj plakat koji vam predstavljamo, spada pod temu Djeca žrtve rata. Na plakatu se nalazi fotografija dječaka sa zapaljenom svijećom s prosvjeda ispred Zapovjedništva 5. vojne oblasti JNA u Zagrebu, zatim majke i djeteta, prognanika iz Slanog, snimljenih u Neumu 4. listopada 1991. godine te hrvatskog branitelja u Osijeku koji s djetetom u naručju trči u zaklon pred opasnošću od topničkog napada. U fundusu muzeja nalazi se šest plakata iz ovog ciklusa, a svi su poklon gospodina Zlatka Ivkovića iz Zagreba.
Ratni plakat naziva „I moj je tata hrvatski vojnik“. Autor fotografije je Darko Bavoljak, a plakata Ivo Vrtarić za Operativnu grupu Posavina Novska. Ovaj plakat možete vidjeti i u našem muzeju, a poklon je Željka Sajka iz Novske.
Oznaka (prišivak) pakračke Udruge djece branitelja Domovinskog rata. Udruga je danas kroz razne projekte aktivna u društvenom životu grada kao i u organizaciji i obilježavanjima raznih događaja i obljetnica vezano za Domovinski rat. Poklon predsjednika udruge Tomislava Novinca.
Tijekom Domovinskog rata mnogo djece je napustilo svoje domove i otišlo u neku sigurniju budućnost. U tim mjestima nastavljali su svoja školovanja živeći u prognaničkim naseljima ili kod bliže i dalje rodbine. Život je bio na „ žuti karton „ ( iskaznica koja je služila kao identifikacija prognaničkog statusa kojim su se ostvarivale neke pogodnosti kao npr. besplatan prijevoz, humanitarna pomoć, besplatan smještaj u učeničke domove… ) a mnogi su ostvarili i „ kumstva „ s raznim ljudima i institucijama diljem svijeta koji su svoje kumče mjesečno pomagali. Takva kumstva su ostvarivana preko Crvenog križa, Caritasa, direktno stradalih gradova ili škola. Na fotografiji koju vam donosimo, nalaze se pisma Marijane Nervo iz Pakraca, rođene 1981. godine koja je imala dvoje kumova. Jedno kumstvo je bilo u Njemačkoj a drugo u Italiji. Dok je u Njemačkoj imala kumstvo u vidu jedne porodice, u Italiji su joj kumovi bili jedan cijeli razred. Na fotografiji se nalazi i putovnica koju je izradila u svrhu posjeta svojim kumovima u Italiji.
Fotografija koju nam je za muzej ustupila Željka Pejša iz Pakraca na kojoj se nalazi kao djevojčica snimljena u Badljevini (općina Pakrac) 1992. godine. Željka je tada imala 11 godina a na tržnici u Kutini joj je majka po uzoru na Hrvatske vojnike kupila odoru i cipele. Pušku je posudila od ujaka Antuna, pripadnika pakračkog 76. bataljuna te je tako nastala i ova fotografija. Kako nam je rekla Željka, odora je i danas sačuvana i spremljena za uspomenu kao i maskirni vojni ruksak koji joj je baka sašila kako bi mogla u njemu nositi knjige u školu.
Još jedna fotografija Željke Pejše iz 1992. godine, nastala u Badljevini, gdje je prikazana sa svojim prijateljima u igri na oklopnom vozilu M-60 bivše JNA. Kako nam je rekla Željka, osim što su se uz oklopnjak igrali rata, redovito su ga čistili te pokušavali specifičnu sivomaslinastu JNA boju prebojati u maskirnu. Kako im netko ne bi „ ukrao njihov oklopnjak „ često su oko njega i organizirali straže.
U muzeju posjedujemo nekoliko dječjih „odora“ za igru a koje su često izrađivali krojači možda samo i po jedan primjerak. Ovu „odoru“ s fotografije, koju možete vidjeti i izloženu na lutki u našem muzeju, poklonio nam je naš suradnik Emil Smutni iz Zagreba.
- PIŠE: Pakrački list
- 835
Na nedavno održanoj panel raspravi vodećih domaćih onkoloških stručnjaka o dijagnostici i riziku povrata raka dojke, predstavljeno je posebno izdanje o raku dojke "Ovog gosta je dosta" namijenjeno oboljelima, njihovim obiteljima i prijateljima kao svojevrsni priručnik kroz vrlo izazovno i teško razdoblje suočavanja s tom bolesti, dojavili su iz Manjgure d.o.o. - Strateško savjetovanje i odnosi s javnošću.
U tom priručniku onkološki liječnici i ostali stručnjaci koji se svakodnevno susreću s oboljelima od raka dojke pišu o bolesti, mogućnosti recidiva i smanjivanju njegova rizika, podršci pacijentima na putu kroz zdravstveni sustav te dostupnosti dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti u Hrvatskoj. Priručnik u izdanju Portala Zdravlje besplatan je za sve i donosi provjerene i stručne informacije, ali i poruke ohrabrenja, sa zaključkom da „jednom spašeni život, mora ostati spašen.“
Iako se danas rak dojke otkriva sve ranije i sve uspješnije liječi, gotovo svaka treća oboljela suočit će se s povratom bolesti i upravo je zato važno imati jasne smjernice kako postupati u slučaju recidiva i koje su sve mogućnost za smanjenje njegova rizika. Prevencija povratka raka dojke izazov je i za zdravstveni sustav i za same pacijentice, no adekvatni protokoli i dosljedno liječenje dokazano smanjuju rizik. Potrebno je raditi na zdravstvenoj pismenosti pacijenata, ali i definirati protokol za nužno praćenje pet godina nakon (iz)liječenja, zaključak je panel rasprave „Ovog je gosta dosta!“ koja je okupila vodeće domaće onkološke stručnjake i pacijentice iz cijele Hrvatske.
Nacionalni preventivni program za otkrivanje raka dojke jedan je od najučinkovitijih u Hrvatskoj, ustvrdila je ministrica zdravstva i izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Irena Hrstić i najavila proširenje obuhvata na žene ranije životne dobi. „Cilj nam je da odaziv na preventivne preglede bude 80 posto, jer je pravovremena dijagnoza ključan korak za uspješnije liječenje. Moja uloga u Ministarstvu je slušati struku i donositi odluke s ciljem dobrobiti pacijenta“, poručila je ministrica na početku skupa i dodala kako će provjeriti izazove oko onkoloških uputnica i vidjeti kako pospješiti njihovo korištenje u učinkovitijem praćenju bolesti. Ministrica je istaknula i važnost zdravstvene pismenosti među građanima, ali i korištenja podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u definiranju strategije za poboljšanje zdravlja građana. Rak dojke najčešće je sijelo raka kod žena i jedan od vodećih uzroka smrti u žena uopće. Ipak, podaci ukazuju na pad smrtnosti od raka dojke u Hrvatskoj, što je dijelom rezultat Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke koji se provodi već 19 godina, ali i sve bolje dijagnostike i mogućnosti liječenja.
„Prema podacima Eurostata Hrvatska danas ima niže stope smrtnosti od prosjeka Europske unije, a zadnjih godina bilježimo i porast stopa preživljenja te poboljšanje ishoda liječenja. S obzirom da ne postoji siguran način kako bi bolest spriječili, cilj je otkriti karcinom dojke u početnom, lokaliziranom stadiju kada su šanse za izlječenje najveće“, istaknula je prim. Andrea Šupe Parun, dr. med., voditeljica Odjela za programe probira raka dojke HZJZ, dodavši da je kroz nacionalni program dosad napravljeno više od dva milijuna mamografskih pregleda, detektirano preko 10.000 novih karcinoma dojki od kojih je više od 60 posto bilo u lokaliziranom stadiju.
Hrvatska je druga najbolja zemlja EU kad je riječ o liječenju raka, podsjetio je i prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split: „Zahvaljujući programu rane detekcije i sve boljoj zdravstvenoj edukaciji, danas svjedočimo značajno manjim tumorima pri dijagnozi, dvostruko i više manjim tumorima pri otkrivanju ove bolesti. Imamo bolje educirane liječnike, bolju organiziranost i multidisciplinarni pristup, kao i smjernice i bolju dostupnost inovativnih terapija“, poručio je.
Kod 20-30 posto oboljelih rak dojke vraća se nakon nekoliko godina, i to kao lokalni (u istoj dojci), regionalni (u obližnjim limfnim čvorovima) ili udaljeni (metastazirao na udaljene dijelove tijela), a rizik od recidiva ovisi o veličini tumora i zahvaćenim limfnim čvorovima, ali i podtipu tumora. „Rizik od povratka raka dojke ovisi o stadiju u kojemu je otkriven, kao i o vrsti bolesti. Ako se bolest i vrati, ima potencijal za izlječenje, a današnje terapijske opcije mogu značajno smanjiti rizik povrata bolesti. Ono što je bitno poboljšati jest inicijalni plan liječenja i primjenu sistemskog liječenja i prije kirurškog zahvata. Uz plan liječenja i dobru kirurgiju, ove godine očekujemo i veću dostupnost radioterapije što će smanjiti i liste čekanja“, poručio je prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.
„Možemo biti sretni jer imamo sve što treba za individualni plan dijagnostike, dostupnu terapiju i uređaje. Multidisciplinarni pristup može nam biti jamstvo da će povrat bolesti biti iznimka“, ustvrdila je prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić, pročelnica Poliklinike Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, složivši se kako je važno informirati i educirati pacijente.
Upravo se na komunikaciju s pacijentima osvrnula i predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo. „Netočne informacije i guglanje su veliki problem. Pacijenti kad se suoče s rakom, imaju strah od smrti i tijeka bolesti te krenu istraživati na internetu. Moramo biti svjesni da građani očekuju da s njima pričamo na način da oni to mogu shvatiti. Uloga ljekarnika tu je vrlo važna, jer su često upravo to zdravstveni radnici s kojima se najčešće razgovara. Tu smo da im pružimo podršku u liječenju i traženju optimalne podrške tijekom liječenja.“
Kod oboljelih, vrlo je velik strah od povratka raka i tu je važan pristup kako liječnika, tako i same pacijentice – potrebno je obavljati kontrole i potrebne pretrage u zadanim vremenskim periodima kako bi se moglo u najranijoj fazi reagirati ako dođe do recidiva. No, prim. dr. Ines Balint istaknula je problem izostanka striktnog protokola u praćenju oboljelih nakon izlječenja.
„Nakon (iz)liječenja raka dojke, onkolozi će pacijentice naručiti na godišnju ili dvogodišnju kontrolu sa zadanim pretragama koje trebaju biti realizirane do termina kontrole. Nakon pet godina od bolesti, kontrola je isključivo na obiteljskim liječnicima i nema zadanih protokola. To u praksi znači da obiteljski liječnik, ali i sama pacijentica prema vlastitom nahođenju preporučuje i upućuje na pojedine pretrage. Rak dojke može i mora postati kronična bolest, a mi moramo jednom spašeni život, osigurati da ostane spašen“, naglasila je prim. dr. Balint, predsjednica Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatske liječničke komore.
Kao što sama dijagnoza raka izaziva strah, tako je i strah od bolesti normalna pojava koja može ometati povratak u svakodnevicu. Učestaliji je među mlađim ženama, no prisutan je u određenoj mjeri kod svake žene koja se suočila s ovom dijagnozom. Upravo je to jedan od glavnih razloga za predstavljanje posebnog priručnika o raku dojke „Ovog je gosta dosta“ u kojem vodeći onkološki stručnjaci govore o pristupu liječenju raka dojke, podršci pacijentima na putu kroz zdravstveni sustav te dostupnosti dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti u Hrvatskoj, sa zaključkom da „jednom spašeni život, mora ostati spašen.“
Priručnik možete preuzeti na Portalu Zdravlje. „Neke žene osjećaju olakšanje prestankom liječenja, a nekima pak prestanak primanja terapije izaziva nesigurnost, smanjuju se kontakti s medicinskim osobljem, osjećaju da su prepuštene sebi. Prema nekim istraživanjima povišen strah osjeća oko 60 posto pacijenata, a skoro 20 posto ima klinički značajno izražen strah od povratka bolesti i zato je važno okružiti se ljudima koji su nam bliski, provoditi vrijeme u prirodi ili se posvetiti nekom hobiju, ali i zatražiti stručnu pomoć ako je potrebno“, zaključila je Ljiljana Vukota, prof. psih., glavna tajnica Udruge SVE za NJU.
- PIŠE: Pakrački list
- 801
U cijelom svijetu danas 8. ožujka je dan posvećen ženama i prilika da im se oda priznanje za njihov doprinos društvu.
Sretan Vam Dan žena!
- PIŠE: Franjo Delač
- 1914
Nedavno nam se javila Vlatka Vlahek, konobarica iz ugostiteljskog objekta Grill, koja je odlučila kako je vrijeme da netko skrene pažnju na problem koji postoji već određeno vrijeme i koji je upravo nedavno koštao njenog sina. Radi se naime o pakračkoj šetnici, koja je označena kao pješačka zona, međutim kojom dolaskom toplijeg vremena naizgled slobodno i nesmetano sve češće prometuju biciklisti, ali i vozači romobila.
„Šetala sam sa sinom Hrvojem (7), a dečkići tu jurcaju svakodnevno. Taj put dogodilo se tako da ni moj sin ni taj dječak na biciklu nisu pazili. Sudarili su se, dijete (mlađi tinejdžer) ga je pregazilo i – pukla mu je noga na dva mjesta“, opisuje Vlatka nemili događaj. Kaže kako tog dječaka viđa svakodnevno i kako joj nije cilj stvarati mu probleme. Nakon udesa, biciklist je stao, pitao je li sve u redu.
Rekla mu je da nije ništa, međutim ubrzo je shvatila kako situacija nije ni najmanje bezazlena. Nakon snimanja noge na hitnoj, Hrvoju je utvrđen prijelom dvije kosti u nozi. Odmah su ga poslali izravno u zagrebačku Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj, gdje su ga obradili, dobio je gips i ostao ondje tri dana na promatranju.
„Nedavno smo skinuli gips i idemo na terapije. Bilo je na li-la, hoće li morati na operaciju na kojoj bi mu ugradili pločicu koja će držati nogu na mjestu. Srećom, nije bilo prevelikih odstupanja, pa su zahvat uspjeli izvesti namještanjem“, govori Vlatka.
Kaže da otkad radi kao konobarica na šetnici, kad god izlazi na terasu, prvo mora pogledati lijevo-desno i provjeriti hoće li je nešto 'pokupiti'. „Voljela bih da se šetnica zatvori za prometala. Osim bicikala i romobila, znaju se ovdje vozati i stariji ljudi u motornim kolicima. Ako je ovo šetnica, onda se tu ne bi smjeli voziti romobili. Čula sam još priča o bliskim susretima s biciklistima, a i mene je prošle godine na izlasku iz kafića čovjek na biciklu skoro 'pokupio'. Ima dosta starijih ljudi koji se ovdje šetaju, a dječica jurcaju na biciklima, pitanje je vremena kad će nastradati još netko“, govori Vlatka te dodaje kako je došlo vrijeme da netko o tome progovori, ako ne želimo još udesa poput onoga njenog sina.
I uistinu, čini se kako mnogi biciklisti nisu svjesni da neoprezno bicikliranje može biti opasno i dovesti do težih ozljeda, bilo njih samih ili pješaka. A čini se i kako je krajnje vrijeme da se nešto po tom pitanju poduzme, jer nikome nije u interesu da još netko prođe kao Hrvoje ili, ne daj Bože, još gore.
