- PIŠE: Franjo Delač
- 2536
U Pakracu sveukupno ima registriranih 20 iznajmljivača smještaja koji ukupno raspolažu sa 188 kreveta. Među njima postoje doduše i neki koji još nisu ostvarili nijedno noćenje. Za potrebe ove teme broja odlučili smo istaknuti tri nekretnine koje su kao kuće, odnosno apartmani za iznajmljivanje registrirane nedavno, a to su Apartmani Pakra preko puta Autobusnog kolodvora, zatim kuća za odmor GeSaJaLe te kuća za odmor Rina u pakračkim Vinogradima.
„Drago mi je da se sve više ljudi okreće turizmu i vide pogodnosti od toga, kao i što se otvaraju smještaji van grada, npr. u Ploštinama, Prekopakri i Kusonjama“, kaže uvodno Gabriela Sabo Seleši, direktorica pakračke Turističke zajednice.
„Jedan od prvih koraka prije registracije trebao bi biti angažiranje foto-studija da se napravi set profesionalnih fotografija, nakon čega su spremni za tržište, a čime si stvaramo i bazu fotografija. Bez dobrih fotografija ne treba ni pokušavati. Za potrebe fotografija dobro je pričekati i da vegetacija malo zazeleni, npr. sad je idealno vrijeme. Onda angažiramo Ivana Jakovljevića – Ivka iz FOTOimaga da o našem trošku napravi fotke“, objašnjava Gabriela proces.
Lani je Turistička zajednica županije ponudila mogućnost besplatnog oglašavanja na https://www.apartmanija.hr/, dok je centralno mjesto za oglašavanje naših kuća za odmor web-mjesto https://www.booking.com/ koje funkcionira po principu naplaćivanja marže na ostvarene rezervacije. Kaže kako najbolje kotiraju iznajmljivači koji se potrude oglašavati preko društvenih mreža. „Tik-Tok, Instagram, Facebook, to je sve besplatno. Kuće nastojimo reklamirati i preko web-stranice naše Turističke zajednice, https://tz-pakrac.hr/“, dodaje.
Iznajmljivačima, kaže, pomažu i u susret izlaze onoliko koliko mogu i koliko je to u njihovoj moći. Kuće za odmor u našem kraju relativno su nov trend. „U početku smo imali samo Planinarski dom Omanovac pod dirigentskom palicom Deana i Dalije Nagy te smještaj u Hrvatskom domu koji vodi KPD Sloga. Danas imamo nekoliko kuća za odmor, apartmane, studio-apartmane“, kaže direktorica.
Pojašnjava kako u svakom trenutku ima uvid u to tko gdje boravi, a po novome u sustav je umrežen i MUP, tako da su i oni svjesni tko se od turista gdje nalazi u datom trenutku. Unazad dvije godine primjetan je porast dolazaka domaćih u odnosu na strane turiste, a trend je nastao za vrijeme korone. U tim trenucima napustila su se skupna putovanja, autobusi i hotelski smještaj, a krenulo se putovati u vlastitom aranžmanu i tražiti odvojene smještaje. Kaže kako ljudi znaju doći iz Zagreba, ponekad na dan-dva, traže prirodu i bijeg od gradske vreve.
„Godišnje imamo tri velika događanja, a to su Dan grada, Multipak i sajam Slavonski banovac, koja redovito napune krevete. Za Slavonski banovac već u rujnu su rezervirani svi kreveti, a slično je i s Multipakom. U hotel dolazi dosta poslovnih ljudi, ali i turista te osoba u tranzitu. Dolazi nam i puno ljudi koji su porijeklom iz Pakraca ili okolice. Znaju dolaziti ljudi iz npr. Argentine, Čilea kojima su pradjed ili prabaka bili iz Pakraca, pa istražuju svoje obiteljsko stablo“, pojašnjava strukturu gostiju.
Mnogima je zanimljiva i naša kulturna baština, od prve kovnice novca, muzeja i sakralne baštine uključujući primjerice Episkopsku knjižnicu u pravoslavnoj crkvi u kojoj postoje rijetki i vrijedni rukopisi, od kojih neki datiraju još iz 15. stoljeća. Osim toga, smatra da smo kao destinacija zanimljivi jer je grad malen, nije skup, a mnogi ljudi vole putovati.
Podaci za ovaj travanj tako pokazuju da smo imali 184 dolaska i 310 noćenja. Od toga su 142 dolaska bila iz Hrvatske, a preostala 42 gosta dolazila su iz Njemačke, Italije, Srbije, Španjolske, Češke, BiH, Makedonije, Slovenije, pa čak i s Malte. Iz podataka za prošlu godinu vidljivo je kako smo imali 2189 dolazaka uz nešto preko 5000 noćenja. „Gosti u prosjeku ostaju duže nego prije. Prije koju godinu tako je prosječan boravak jednog gosta u gradu bio dan i pol, dok se danas to popelo na dva i pol dana. Boravišna pristojba, što je trošak koji snose gosti, kod nas je najniža moguća, odnosno iznosi jedan euro“, kaže direktorica.
„Sustav https://www.evisitor.hr/ služi tome kako bismo u svakom trenutku znali tko je od turista kad i gdje u gradu. Prijavljivanje turista dužnost je i zakonska obaveza koju valja shvatiti vrlo ozbiljno, a neprijavljivanje se sankcionira kroz nasumične inspekcijske nadzore“, zaključuje Gabriela.
Kuća za odmor GeSaJaLe
Prva kuća za odmor koju ćemo predstaviti otvorena je nedavno, ali ima puno toga za ponuditi. „Kad smo kupili kuću, prvotni plan nije bio napraviti kuću za iznajmljivanje“, započinje vlasnica priču o svojoj crnoj ljepotici. „Zamislili smo je kao svoju vikendicu koja će nam poslužiti kao bijeg iz grada. Ipak, u nedostatku slobodnog vremena, kuća nam je ostala nedovoljno iskorištena, mrtvi kapital u koji smo dosta uložili. Zbog toga smo se odlučili na ovaj način vratiti barem dio novca“, objašnjava.
Kuću su uređivali sedam godina, s tim da su u početku cijene materijala i rada bile puno niže. „Kad smo kretali s uređivanjem kuće, bilo nam je puno lakše nego što bi bilo da krećemo danas, jer cijene su u međuvremenu otišle u nebesa“, ističe.
Kaže kako je Gabriela iz Turističke zajednice bila vrlo susretljiva i dosta im pomogla, dala potrebne smjernice i uputila ih u sve što trebaju znati. „Naša kuća ima šest ležajeva. Nemam neka velika očekivanja što se tiče zarade jer ne bih se željela razočarati. Na to gledam kao na neki dodatan izvor prihoda, ali nije nam cilj forsirati što veću popunjenost“, pojasnila je kako je vidi u budućnosti.
Oglašavaju se preko bookinga, koji se naplaćuje preko provizije. Vlasnica smatra kako Pakrac općenito jako puno potencijala, puno građevina i prirode koja bi se mogla iskoristiti, a ostala je neiskorištena. „Osim toga, imamo prekrasan centar, trg koji bi mogao još puno bolje zaživjeti, hotel, kino… Mislim da Dean i Dalija na Omanovcu rade sjajan posao i pokazuju kako se treba i može“, kaže.
Smatra i kako Pakrac još nije prezasićen ponudom kreveta, jer osim turista ima i dosta srednjoškolaca koji trebaju smještaj, a tu je i sve više radnika izvana. „Mi smo kuću prvenstveno krenuli uređivati kao vlastitu kuću za odmor, tako da je u nju uloženo puno truda i puno pažnje poklonjeno je detaljima, dizajnu interijera i eksterijera, jednom specifičnom stilu kuće. Imamo u planu još je doraditi i popuniti sadržajima, ali za početak smatram da je korektna“, kaže.
Uređena je u suvremenom dizajnu te industrijsko-starinskom stilu s dozom luksuza koji je postignut crnom bojom i zlatnim detaljima, a boje u kući prate vanjske boje trave, zemlje i cigle. Osim što privatnost kuće dodatno osiguravaju visoki zidovi koji su podignuti oko nje, opuštajuću atmosferu ispunit će vam pregršt renoviranog i restauriranog namještaja koji je vlasnica sama uredila te osmišljeni dodaci koji se nalaze unutar i oko kuće, a za one željne sunčanja, osigurane su i ležaljke.
Komfor je pokriven s dvije spavaće sobe s bračnim krevetima te još jednim dodatnim u boravku na razvlačenje, a kuća sadrži i dvije velike terase (natkrivenu i nenatkrivenu). Opremljena je svim modernim aparatima, što znači da će vas dočekati infracrvena sauna, jacuzzi na terasi koji se može rabiti tijekom cijele godine, klima uređaji unutar kuće i na terasi. Kuća je osmišljena tako da sadrži prostor za dnevna okupljanja poput krstitki, pričesti, krizmi i rođendana.
Ovo odredište nudi dodatnu prednost i sigurnost roditeljima budući da je odvojeno od prometnica te djeca u igri ne mogu istrčati na cestu, a problem neće stvarati ni prijevozna pristupačnost koja je također osigurana za 30 osoba, odnosno s desetak parkirnih mjesta. Natkrivena terasa može primiti 30-ak osoba s osiguranim priborom, čašama, stolovima, roštiljem, pecarom te velikim dvorištem za najmlađe.
Apartmani Pakra
Nakon crne egzotike, zaputili smo se prema novootvorenim apartmanima na obali Pakre. „Još davnih dana sam nešto o tome razmišljao, a budući da je moj prijatelj bivši vlasnik kuće, zapela mi je za oko. Kuću sam sa suprugom kupio 2020. godine i u početku smo je iznajmljivali radnicima koji su radili na projektu Aglomeracije. Kad su oni prije dvije godine otišli, počeli smo s uređenjem današnja tri apartmana. Upravo tih godina kad smo kretali s uređenjem, cijene građevinskog materijala, namještaja i popratnih potrepština su počele divljati“, opisuje svoj put kao iznajmljivača Dražen Ivanović – Kale koji se na apartmansku avanturu odvažio krenuti sa suprugom Jelenom.
Interijer su, kaže, uspjeli u potpunosti urediti, ostao je još manji dio dvorišta koje treba dovesti u red i onda će sve biti na svom mjestu. U tri apartmana ima osam kreveta – jedan apartman ima 4 kreveta, a dva studio-apartmana po dva. Smatra kako svi iznajmljivači imaju neke svoje prednosti i specifičnosti. Neki gosti žele mir, pa traže kuće izvan grada ili na njegovom rubu, netko pak želi biti u centru, a on će tad tražiti apartmanski smještaj, najčešće na noć ili dvije. Njihova je lokacija savršena upravo za to, jer u centru si, dobiješ svoj parking, a opet je mirno, uz rijeku si, a sve ti je blizu, pojašnjava.
Iznajmljivanje apartmana smatra prilikom za dodatni izvor prihoda, a samo da se pokrije dosad uloženo, treba proći dosta vremena. Kuću tako smatra zalogom za budućnost, pa vjerojatno i kao neku ostavštinu koja će ostati u naslijeđe djeci.
Iako se kao i svi ostali namjeravaju oglašavati preko bookinga, smatra kako je najbolji način oglašavanja zapravo onaj preko osobnih preporuka. „Cilj nam nije da budemo popunjeni u svakom trenutku, jer to bi zahtijevalo i dosta posla. Dok budemo uspijevali sami održavati kuću supruga, mama i ja, to će biti dobro. Ako bi potražnja krenula u smjeru veće popunjenosti, onda ćemo morati i zaposliti nekoga“, objašnjava Kale.
Smatra kako u Pakracu i okolici ima puno lijepih mjesta i skrivenih turističkih potencijala, puno toga što se može obići i vidjeti, od Ergele u Lipiku, preko Omanovca, planinarske ture… Suradnju s Turističkom zajednicom zasad ocjenjuje najvišim ocjenama, Gabriela se, kaže, pokazala odličnom. Doduše, smatra kako oni njima ne mogu previše pomoći, iako su vezani i surađuju, ali u konačnici sve ovisi o pojedinačnim iznajmljivačima. „U krajnjoj liniji je gost taj koji će odlučiti kod kojeg će iznajmljivača doći ili ponovo doći, a kod kojeg možda neće“, zaključuje.
Onima koji razmišljaju o otvaranju kuće za odmor ili apartmana poručio bi da pripreme dosta novca. „Od naših iznajmljivača znam ih osobno desetak, a mislim kako će ih vjerojatno biti još, jer ima ljudi koji se žele baviti tim poslom. Na kraju priče sve ovisi o tome koliko je čovjek spreman uložiti novca i truda, a svi ulažu onoliko koliko mogu“, kaže za kraj Kale.
Kuća za odmor Rina
Osim apartmanskog smještaja, mnogima je zanimljiva ideja o odmoru u prirodi, ali uz dašak luksuza. Zato smo zavirili tko to i što nudi na uzvišenju ponad grada. „Kada smo odlučili da ćemo s kućom ići u smjeru turizma, htjeli smo kroz postupak kategorizacije objekta ispuniti što više uvjeta kako bismo dobili što veću kategoriju. Kuću smo prvotno zamislili kao vlastitu vikendicu, međutim ideja je brzo evoluirala u smjeru kuće za odmor. Nakon svih peripetija, preinaka i odrađenih zahvata, na kraju balade projekt smo završili, a za kategoriju (zvjezdice) nas nitko nikad od gostiju nije niti pitao. Shvatili smo da su najvažniji dobra promidžba, dobra fotografija (FOTOimago) i dobar opis objekta“, započinje Hrvoje Pavičić – Mravac priču o kući u vlasništvu svoje životne suputnice Ivane Sudar, koja je smještena na rubu šume u pakračkim Vinogradima.
„Nakon odlaska gostiju, sami čistimo i pripremamo objekt za sljedeće goste. Jako pazimo na čistoću i urednost, na svaku sitnicu. Krenuli smo jesenas i kada je bilo nešto manje posla oko pripreme objekta, dok su dolaskom proljeća tu i zelene površine koje treba redovno održavati, što nam sada u vrijeme vegetacije uzima podosta vremena. Pazimo na detalje, sitnice i gostima uvijek ostavimo neki znak pažnje za dobrodošlicu. Trud se isplati, jer u konačnici dobivamo izvrsne recenzije“, kaže Mravac.
Kaže kako su pet-friendly te su sve opcije s kućnim ljubimcima moguće uz prethodnu najavu i dogovor s gostima. Gosti uvijek prije rezervacije provjere i nazovu kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja. Cijelo imanje je ograđeno, što je odlično kada netko dođe s kućnim ljubimcem.
Gostiju, kaže, ima raznih – neki dolaze samo prenoćiti, dok neki znaju rezervirati po sedam, pa čak i deset dana. „Uz održavanje, oglašavanje, potrebu za pravovremenom reakcijom na upite, vođenje kuće za odmor jest profitabilno, ali zahtijeva kontinuirani angažman i trud, što je uz naše redovite poslove dosta teško“, dodaje. Goste, kaže, obavezno prijavljuju, jer za dnevnu pristojbu od jednog eura nitko si ne bi trebao dopustiti ulaziti u rizik neprijavljivanja.
Odabir lokacije za kuću nije bio slučajan, kaže, već je dapače lokacija planski odabrana. „Lokaciju smo kupili prije 15 godina, a na kući smo krenuli raditi sami u vrijeme korone. Tada se nije išlo na posao, pa smo to vrijeme iskoristili radeći na kući koja je u početku trebala biti naša privatna vikendica. Nedavno smo pored nje kupili nešto šume, jer vizija kuće je da bude uz šumu, odnosno na rubu šume. Planiram to malo urediti, staviti neku klupu, možda napraviti sjenicu… Jako je mirno gore i to privlači naše goste“, dodaje Mravac.
Uređenje kuće trajalo je tri godine, ali budući da su 90 posto toga odradili sami, za većinu nisu morali plaćati majstore. Ipak, upravo u tom periodu cijene materijala krenule su značajno rasti, ali tad su već došli u fazu u kojoj odustajanje nije bila opcija.
Gosti im, priča, dolaze s raznih strana, kako iz cijele Hrvatske, tako i izvana. Imali su dosad goste iz Njemačke, Italije, Slovenije, Srbije, Rumunjske, Poljske, Austrije, BiH, pa čak i Kanade. Popunjenost je na razini očekivanja, zimi je npr. u siječnju i veljači posjećenost bila nešto slabija, ali to je normalno za taj vremenski period. Dolaskom ljepšeg vremena ponovo raste i interes gostiju, objašnjava.
Uskoro namjeravaju proširiti dodatne sadržaje u sklopu objekta, za ovu godinu kroz nekoliko bi dana trebao biti spreman bazen. Za ostale sadržaje s kojima namjeravaju upotpuniti ponudu još se nisu usuglasili oko nekih detalja, ali plan je da i oni uskoro budu dostupni.
Odmori se, zaslužio si
Kuće za odmor i apartmani tri para iz naše priče predstavljaju velik ponos svojim vlasnicima, jer u njih su uložili puno truda, rada, puno novca, ali i puno ljubavi i pažnje. Nije to malen poduhvat, ali u konačnici se sav trud vrati kroz zadovoljnog gosta koji ostavi dobru recenziju ili preporuči nekome svom upravo njihovu kuću. Osim što upotpunjuju turističku sliku grada i svojim vlasnicima donose određene prihode, kuće su i svojevrsni vizualni biseri čije vizure uljepšavaju naš grad i čine ga atraktivnijim.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1238
U dvorištu Osnovne škole braće Radića sinoć je održan 4. Vrtni festival, sačinjen od zabavnog programa ispunjenog glazbom, recitacijama i igrokazom, kao i zdravom zakuskom za sve posjetitelje.
Učiteljica Daliborka Duchač je zahvalila svima koji su sudjelovali u uređenju vrta, pogotovo marljivim učenicima i nastavnicima. „Ponosni smo što je svake godine naš vrt sve ljepši, a to potvrđuje i ovogodišnja nagrada Hrvatske radio televizije za drugi najljepši vrt u Hrvatskoj za što smo nagrađeni vrijednim nagradama“, rekla je učiteljica koja je najviše zaslužna za izgled današnjeg školskog vrta kojeg krasi gotovo stotinjak biljnih vrsta.
Okupljene je pozdravila i nastavnica biologije Manuela Papić rekavši da je svima draga ova manifestacija upravo zbog lepršavosti i opuštenosti. „Želimo da uživate u našem vrtu i da vidite što mi to radimo s velikom ljubavlju. Nekad nam bude i teško, ima dosta područja za uređivanje, no djeca su podijeljena po razredima i najčešće s velikim veseljem obavljaju te radove. Smatramo da nema ljepšeg od konstantnog dodira sa zemljom koja uvijek daje jedno veselje, radost, zajedništvo, a tako i odgajamo učenike, da rastu u duhu ekologije i prirode“, zaključila je Papić.
Uslijedio je prigodni program gdje su učenici pokazali svoje talente i kreativnost kroz sviranje, recitacije, igrokaze, haiku poeziju…
U slavlju školskog vrta ove godine je sudjelovala i KPD "Sloga" Pakrac kroz aktivnosti projekta E - CODE kojeg provode u partnerstvu s vrtićem Maslačak i školom, a sufinanciran je sredstvima FZOEU - "Zajedno čuvamo okoliš". Do sada su proveli niz aktivnosti upoznajući klimatske varijable i promjene, zavičaj i biološku raznolikost, postavili su košnicu pored Hrvatskog doma, sudjelovali u akcijama čišćenja, tiskali brošuru, 2 letka i bojanke podmetače za pakračke ugostitelje, doznajemo od tajnice „Sloge“ Dubravke Špančić.. Sinoćnje aktivnosti „Sloge“ bile su: izložba „Sunce“, scenska igra „Jabuka i roj“ koju su izveli mali vrtićarci, pripremne aktivnosti uređenja okoliša kao i nabava namirnica za pripremu zdravih zalogajčića.
U opuštenom ambijentu druženje roditelja, učitelja i djece nastavljeno je i nakon svečanog programa gdje se moglo razgledati i kupiti rukotvorine učeničke zadruge Banovac, obići školski vrt i okrijepiti se uz prigodnu zakusku i osvježavajuće napitke.
- PIŠE: Pakrački list
- 1906
Učenice 3. razreda gimnazije Srednje škole Pakrac, Lea Frajfogel i Tea Orzes zajedno sa svojom mentoricom profesoricom Vesnom Ančić sudjelovale su na Međunarodnoj smotri „Biosigurnosti i biozaštite“ koja je održana u Sarajevu od 12. do 14. lipnja. Postigle su izvanredan uspjeh osvajanjem drugog mjesta i srebrne medalje u kategoriji srednjih škola. Smotra je organizirana pod pokroviteljstvom Akademije nauka BiH, Hrvatskog društva za Biosigurnost, HZJZ, Centra za kontrolu bolesti i geoznanstvene studije. Predstavile su svoj istraživački rad pod nazivom “Antimikrobna rezistencija kao prijetnja biosigurnosti“.
„Njihovo istraživanje bavilo se povezanošću primjene veterinarskih antibiotika u mesu i mlijeku s razvojem otpornosti bakterija na antibiotike koji se koriste u liječenju ljudi. Njihov rad ocijenjen je vrlo aktualnim i važnim za razumijevanje ovog problema, kao i edukaciju ostalih učenika o toj temi. Tea i Lea su svojim odličnim izlaganjem i analizom rada pokazale izvrsno razumijevanje problema rezistentnosti i izvrsno predstavile našu školu“, rekla je profesorica Ančić.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1026
U sklopu Pakračkog ljeta, ove subote u dvorištu kurije Janković s početkom u 21 sat bit će održana prva od četiri večeri filmskih projekcija na otvorenom „Kino pod zvijezdama“, koje će se održavati svake subote do 13. srpnja.
Ove subote bit će prikazan najčokoladniji film godine - "Wonka". Kad Willy Wonka, lik iz omiljenog romana Roalda Dahla "Charlie i tvornica čokolade", pun nade i razrogačenih očiju stigne u središte svijeta proizvodnje čokolade, kod sebe ima samo nekoliko novčića i šešir pun snova – jedan od njih je otvaranje vlastite tvornice čokolade, u rangu s najvećima na svijetu. Ali u velikom i nemilosrdnom gradu, Willyjev minimalni iznos novca brzo se potroši, što ga vodi do posla u obližnjoj praonici rublja. Iako se Willyjevi snovi čine pokolebani, njegove nade nisu... Ova priča govori o tome kako treba slijediti svoje snove i proživjeti ih uz veselje, pjesmu, i naravno – čokoladu.
"Romantična atmosfera, odličan film, zvjezdano nebo... Povedite ekipu, a ponesite si i dodatne dekice u slučaju hladnije večeri!", pozivaju iz Turističe zajednice Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački list
- 1437
Kulturno umjetničko društvo „Seljačka sloga“ iz Prekopakre domaćin je i organizator tradicionalne 12. po redu „Smotre folklora“ koja će biti održana u nedjelju 23. lipnja od 17 sati na gradskoj šetnici, u sklopu „Pakračkog ljeta“.
Nakon mimohoda gradskim ulicama, uslijedit će nastup na pozornici, a uz domaćina, s tradicijskim pjesmama i plesovima predstavit će se još kulturno-umjetnička društva iz Šartovca, Nove Bukovice, Kutine, Opatovca i Bekteža.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 841
Ubrzani način života, kojeg je danas teško izbjeći, u kombinaciji s osmosatnim radnim vremenom, brigom o obitelji i zdravlju te financijska situacija koja je svakim danom sve neizvjesnija, doprinose velikoj količini stresa. Općepoznato je da je jedan od najboljih načina kako se riješiti stresa prirodnim putem taj da aktivirate svoje tijelo i uvedete određenu fizičku aktivnost u svoju rutinu. Upravo je planinarenje mnogima savršena aktivnost, jer su hodanje i boravak na svježem zraku u prirodi te istovremeno druženje s obitelji i prijateljima najbolje rješenje za njihovo mentalno zdravlje. Koje su prednosti planinarenja, kakve prirodne ljepote imamo u našem kraju i što su poželjeli pakrački planinari za skorašnju 100-godišnjicu organiziranog planinarstva u Pakracu, upitali smo njihovog predsjednika, Stevu Nagyja.
Da odmah razriješim nedoumicu, je li planinarenje sport ili rekreacija? Iako tu nema nekog natjecanja kao u klasičnim sportovima, ipak se planinar na neki način „natječe“ sam sa sobom i savladava neke svoje unutarnje prepreke…
Iako planinarenje nema natjecanja, navijače, trenere, publiku niti neka druga tipično sportska obilježja, već se uglavnom temelji na rekreaciji građana putem organiziranih izleta u prirodi, prema Zakonu o sportu i međunarodnoj klasifikaciji sportova, planinarenje je sport!
Koje su prednosti planinarenja? Što uopće navode kao motiv ljudi koji se učlanjuju u planinarsko društvo? Je li to najviše zbog zdravog načina života, kretanja i boravka u prirodi ili zbog prijateljstva, druženja…?
Većina ljudi na svom radnom mjestu sjedi i upravo je hodanje jako korisno za razgibavanje mišića, pokretljivost zglobova… Ta fizička aktivnost je vrlo važna, u svakoj dobi. Pogledajte samo naše starije članove Društva koliko su vitalni. Oni hodaju i preko tjedna, jer imaju vremena, ali to im godi. Jednom kad se stekne ta navika, jednostavno vas organizam traži da izađete i hodate.
S druge strane, kad planinarite, nikad niste sami, uvijek je tu neka ekipa, druženje, razgovor kroz koji se može čuti i nekih dobrih ideja… Nitko ne pomišlja uzeti mobitel u ruke i tipkati, već se jednostavno isključite iz toga i posvetite samo tom putu i druženju. Ima ljudi koji fotografiraju putem, no ja sam prestao čak i to. Iako se nešto i može uhvatiti fotoaparatom, ono što vi možete vidjeti okom, to ne može fotoaparat zabilježiti.
Kad se učlane u planinare, ljudi uglavnom očekuju da će ići na izlete, upoznati Hrvatsku, Sloveniju, ali i dalje. I to je u redu, jer ipak, teško da će čovjek negdje sam otići, uvijek je bolje kad se ide u skupini, uz nekoga tko je već tamo bio pa može pojasniti, uputiti gdje ima što za vidjeti. Naše društvo ima dosta „šaroliko“ članstvo, raznih dobnih skupina i ne mogu svi sve, zato je teško uskladiti izlete da baš svima odgovaraju, ali kako tu nema natjecanja, svi smo jedna ekipa, pravilo je da se najbrži član prilagodi onom najsporijem.
Rijetko kad nam je bitno vrijeme dolaska na cilj, osim ako nismo ograničeni satnicom kretanja autobusa, trajekta i slično. Često smo znali zbog lošeg vremena u zadnji tren promijeniti rutu izleta, ali ako ni to nije opcija, odgodimo ga za nagodinu. Ne treba uopće forsirati izlete, nikud ta brda neće otići. U planinarenju trebate biti pametni, trebate znati gdje su vam granice.
Koliko Društvo trenutno ima članova?
Imamo 167 članova, od čega 29 djece. Otprilike ima podjednako muških i ženskih, čak imamo i dosta bračnih parova koji vole zajedno provoditi svoje slobodno vrijeme.
Djeca u planinarstvu
Što donosi članstvo u Društvu, ali i kakve su obaveze članova?
Dosta ljudi kad se učlane u planinare računaju da će samo hodati, i u redu, to je legitimno, ali da bi hodao po toj stazi netko ju mora napraviti i održavati. U pravilu, kao i u svakom Društvu članovi su dužni plaćati članarinu, mogu sudjelovati u radu Društva, davati prijedloge, može ih se birati na nekakvu funkciju, ali ne postoje obaveze članstva da sudjeluju primjerice u radnim akcijama i slično, to je sve na dobrovoljnoj bazi. S druge strane, oni koji aktivno sudjeluju u radu Društva dobiju priznanja što od samog Društva, što od Hrvatskog planinarskog saveza u vidu plaketa, znakića i slično.
Lijepo je imati planinarski dnevnik, svojevrsni spomenar svakog planinara u kojeg upisuje gdje je bio, kad, s kim, razne doživljaje, dogodovštine. Postoji i dnevnik vrhova i obilaznica u koji se stavljaju pečati, on se na kraju predaje, i to je neka vrsta natjecanja tko će skupiti više pečata sa svih tih vrhova, obilaznica, planinarskih domova. Mene to ne zanima, za sad samo želim uživati.
Na nedavnoj skupštini Društva ste naveli da je težište na radu s djecom. Što ono podrazumijeva, jesu li to radionice, izleti, neke druge zabavne i poučne aktivnosti?
Za ovu godinu smo isplanirali 12 izleta, po jedan za svaki mjesec. Trenutno nam je plan oformiti postojanu skupinu djece koja bi stekla naviku kontinuiranog hodanja i druženja s ekipom. Za sad idemo samo na izlete, ali kombiniramo s edukacijama iz prve pomoći, orijentacije, vezanja čvorova…, na neki način preuzeli smo te elemente iz izviđača kojih kod nas više nema. Djeci je zanimljivo, ali je istovremeno i korisno. To su uglavnom cjelodnevni izleti, ali sa stankama da ih nečemu podučimo, da ispečemo kobasice za ručak, malo odmorimo.
Što se tiče starosti, primamo svu djecu, a sad imamo onu od četiri, pet godina, pa sve do petnaest.
Nagodinu planiramo organizirati malu planinarsku školu u zatvorenom i definitivno nastaviti raditi s djecom. Oni ne znaju kakvih sve lijepih stvari ima na našem području za vidjeti, od ruševina starih kula, gradova, samostana, a sve im to želimo pokazati.
Kako djeca reagiraju na sve to, sviđa li im se ili im je i naporno?
Oduševljeni su! Naravno da je nekima naporno pa svako malo pitaju kad ćemo stići, ali opet dođu na idući izlet. To je samo znak da im je bilo lijepo i da žele još.
Malo nam je problem isplanirati izlete s obzirom da dosta djece ide i na neke druge aktivnosti, ali dogovor je da izleti budu subotom i uvijek se skupi 30-ak djece. Za sad idemo samo lokalno kako bi roditelji imali što manje troškova.
Za 100-godišnjicu želimo na Kilimanjaro!
Za četiri godine PD Psunj će obilježiti 100. godišnjicu organiziranog planinarstva u Pakracu. Imate li kakvih želja, što biste htjeli da se do tada učini i kako da se obilježi ova velika obljetnica?
Na Velikoj poljani, gdje je bio stari Planinarski dom Josipa Svobode, Zoka je uspio ishoditi da prostor oko njega više ne bude vlasništvo Hrvatskih šuma nego da pripadne Planinarskom društvu Psunj. To je bio prvi korak, a dalje ćemo vidjeti. Možda bismo mogli putem Hrvatskog planinarskog saveza ili kroz projekte tamo izgraditi neko sklonište. Ovisi o sredstvima.
Što se tiče izleta, za 100-godišnjicu si želimo priuštiti izlet na Kilimanjaro! To nije tehnički zahtjevan izlet, ali je skup. Trenutno je cijena za taj izlet od 2500 do 3000 dolara. Za sad je to samo ideja, ali ozbiljno o njoj razmišljamo.
Vaše Društvo održava 16 planinarskih staza na Psunju i zapadnom Papuku, dužine preko 90 kilometara. U kakvom su one stanju?
Generalno, svake godine imamo plan održavanja staza, ali ponekad bude izvanrednih situacija poput prošlogodišnjeg nevremena, gdje smo morali osloboditi te staze od porušenog drveća kako bi bile prohodne. Sami smo odradili koliko smo mogli, uglavnom one sitnije grane, dok je za veće trebalo čekati Šumariju.
Primjećujemo da se dosta šume oko Omanovca ruši. Je li to zbog uklanjanja oštećenog drveća uslijed nevremena ili je planirana sječa šume? Stvara li vam to problem i kakav odnos imate sa šumarima, lovcima…?
Šumarija ima svoj plan, s tim da oni rade po kvartalima, ali uvijek nam jave gdje planiraju rušiti, koliko dugo će ono trajati pa nakon toga mi odemo provjeriti stazu i ponovno ju označiti ako je potrebno. Imamo jako dobar odnos s lokalnom šumarijom. Također i s lovcima, koje kontaktiramo uglavnom samo kad imamo organizirane veće skupine planinara ili kad idemo s djecom, tada obavezno provjerimo da ne bi slučajno lovili na tom području.
Surađujete li s drugim udrugama, primjerice s biciklističkim klubom koji ima staze na Omanovcu?
Biciklisti imaju svoje staze koje ne prelaze preko naših, čak mi prelazimo preko njihovih jer je kružna staza oko Omanovca ustvari biciklistička, no uvijek im izađemo u susret ako trebaju naše prostorije. Što god im zatreba, tu smo.
Koje su po Vama najveće zanimljivosti i prirodne ljepote našeg kraja?
Ima malih potoka za koje ni ne znate da postoje, a lijepi su i može se hodati uz njih, zatim ostataka nekih samostana, dvoraca, starih groblja, napuštenih sela… Ne mislim samo tu kod nas, već i oko Sirača pa prema Požegi, relacija Psunj-Papuk.
Moram spomenuti i špilje, Trbušnjak i Rastik na Pakračkoj gori koje nisu otvorene za javnost zbog kolonije šišmiša, ali ima i špilja u Bjelajcima… Zatim templarske kule. Ma zaista ima svakakvih ljepota, a većina ljudi za njih ni ne zna. Pokušat ćemo to promijeniti.
U planu obnova Doma
Koje projekte ste kao Društvo proveli u zadnje vrijeme, što biste još željeli ostvariti po tom pitanju?
Zadnje što je rađeno je projektna dokumentacija za obnovu Doma, od struje, vode, kanalizacije do postavljanja solarne elektrane. Ishođena je građevinska dozvola, samo sad treba to isfinancirati. Vjerojatno će rekonstrukcija ići u etapama, ovisno o sredstvima. Dom je star i zahtijeva znatnu obnovu, osim nabrojanog, još i nove podove, terasu, stolariju na prvom katu, ulazna vrata…
Planinarski dom Omanovac je u vlasništvu PD Psunj, ali je dan u koncesiju tvrtki Zeleni vrh. Tko ga održava?
Zajednički ga održavamo. Mi se kao Društvo javljamo na natječaje Hrvatskog planinarskog saveza pa kako što dobijemo, uložimo u ono što je najpotrebnije. S druge strane, odgovara nam da netko brine o Domu svaki dan, da ne propada i nema devastacija.
Naveli ste na skupštini i da ste „slabi“ po pitanju vodiča. Imate li u planu kakve edukacije i koliko bi jedno Društvo kao vaše trebalo imati vodiča?
Pri Savezu postoje edukacije za vodiče i markaciste, a odnedavno i za čuvare planinske prirode koji su svojevrsna ekološka sekcija, brinu o čistoći prirode. Vodiči su podijeljeni po kategorijama: za ljetna penjanja, zimska, za kretanja po snijegu, ledu… podučavaju se svim opasnostima na koja se može naići u planinarenju. Kroz edukacije možete naučiti što vam se može dogoditi tijekom penjanja i što napraviti ako vam se to dogodi. Vodič je naravno odgovoran za grupu ljudi koju vodi.
Imamo samo jednog vodiča koji ima položene tri kategorije, ostali imaju uglavnom jednu. Zoka ih je imao sve… Generalno nam nedostaje vodiča. Morat ćemo poraditi na tome, jer bismo trebali imati barem deset vodiča.
Za planinarenje je važna samo dobra volja
Što sve treba da bi netko postao planinar? Što bi možda savjetovali početnicima?
Treba imati samo dobru volju i krenuti! Najbolje je otići na izlet i vidjeti odgovara li vam to ili ne. Od opreme je za početak poželjno imati gojzerice ili neku višu obuću da drži zglob, a kasnije, ako se želite ozbiljnije baviti planinarenjem, možete kupiti neke hlače i majicu koje se brzo suše, ruksak, štapove. Nije to skup sport, nađe se sasvim dobrih, a jeftinih stvari.
Planinarsko je jedno od najaktivnijih društava. Samo ove godine imate u planu oko 35 izleta i aktivnosti, što vlastitih, što u organizaciji drugih društava. Kakav je odaziv članova? Jesu li to slični izleti svake godine ili su drukčiji?
Svake godine su više-manje drukčiji izleti. Ponavljaju se samo neke obilaznice. Mi imamo našu planinarsku obilaznicu nazvanu „Planinarski put Psunjem“, koju su naši stari članovi već prošli, ali sad idemo ponovno s onim mlađima koji nisu.
Na većinu izleta idemo u vlastitoj organizaciji, nije nam potrebno da idemo s drugima jer nas ima dovoljno da popunimo bilo autobus, bilo kombi. A bude i gostujućih izleta kod drugih društava, kao i što oni dolaze k nama, primjerice na Fokinu stazu.
Što se tiče odaziva, nema pravila. Ima članova koji svaki vikend nekud idu, a ima i onih koji odu jednom godišnje. Svatko ima svoje obaveze pa si organizira izlete u skladu s mogućnostima, pogotovo što većinom sami financiramo izlete. Na lokalne relacije idemo automobilima, na one nešto dalje kombijima, dok na veći društveni izlet putujemo autobusom.
Imate li još nešto reći ili poručiti za kraj…
Prošla godina nije bila laka za Društvo. Odlazak predsjednika nas je sve iznenadio i šokirao pa je ubrzo uslijedilo olujno nevrijeme. Sve nas je to na kratko zaustavilo, ali odlučili smo da Društvo mora funkcionirati dalje, bez obzira što se dogodilo.
Želim još jednom zahvaliti svima koji su nam nesebično pomogli poslije oluje, Gradu Pakracu i Metalku koji su došli sa strojevima, ali i građanima koji su također priskočili i pitali kako mogu pomoći.
Koliko dugo ste planinar, otkud ta ljubav prema planinarenju?
Iskreno, ne sjećam se kad sam krenuo planinariti. Dugo sam s ekipom hodao, ne uključujući se u Društvo. Poslije sam se učlanio, prvo u lipičko Društvo gdje sam i završio planinarsku školu, no kako smo se sretali u šumi s pakračkim planinarima, a na kraju sam se i preselio u Pakrac, tako sam prije 15-ak godina prešao u PD Psunj, polako krenuo s njima na izlete i uključio se u rad Društva. Mogu reći da je ekipa stvarno odlična, dobro se slažemo i sad je zadatak na nama koji smo u srednjim godinama da svoja iskustva i znanje prenosimo na mlađe članove, kako su i oni stariji prenosili na nas.
Možete li izdvojiti neki izlet i imate li neostvarenih želja?
Ne znam koji bih izlet izdvojio, bilo ih je puno. Ne brojim i ne pamtim toliko vrhove, koliko pamtim druženja i ljude s kojima sam bio. Neostvarena želja mi je trenutno Kilimanjaro, kojeg sam spomenuo, ali iskreno, nije mi bitno kuda idem, nego s kim.
Kakav je uopće osjećaj stajati na vrhu planine?
Bilo je fantastičnih pogleda s vrha planine, nekad su ispod vas oblaci, nekad rijeke…, ali važno je što gore niste došli sami, nego s nekim s kim ćete to zadovoljstvo i osjećaje podijeliti. Bitno je uživati u trenutku.