piše: Jelena Hihlik
Višednevnim obilježavanjem proslavili smo ovogodišnji Dan Grada Pakraca, ujedno i blagdan njegovog nebeskog zaštitnika sv. Josipa. Pakrac je status grada dobio nakon završetka Domovinskog rata - 1997. godine, a znate li zašto je za zaštitnika izabran upravo sveti Josip?
Osim što je sv. Josip jedan od omiljenih svetaca u hrvatskom narodu te je i odlukom Hrvatskog sabora 1687. proglašen njegovim zaštitnikom, u jednoj od najstarijih kanonskih vizitacija Pakraca (1757. i 1758). pronađen je podatak kako je u to vrijeme u Pakracu postojala drvena župna crkva posvećena upravo ovom svecu. Zagrebački biskup Franjo Thauszy odredio je tih davnih godina da u Pakrac pođe kanonik i opat Ivan Krstitelj Paxy koji je trebao obaviti kanonsku vizitaciju pakračke župe i okolnih kapela. Zahvaljujući Paxyju koji je nakon posjeta podnio opširan izvještaj na latinskom jeziku o tadašnjem stanju crkava i kapela na ovom području, upravo u tom izvještaju pronalazimo dosada jedini poznati opis tadašnje župne crkve sv. Josipa koja je sagrađena nakon one gotičke u Starom gradu Pakracu. U toj je vizitaciji ostalo zapisano i kako su pakračku župu vodili franjevci do 1. siječnja 1754. kada su je napustili, kada je upravu pakračke župe preuzeo svećenik Petar Berletić.
U vizitaciji se opisuje kako je: Župna crkva odavna u obliku križa sagrađena od drveta ali je pretijesna i pretamna. Crkva ima pet oltara od kojih se glavni oltar nalazi u svetištu. Taj se oltar ističe svojom arhitekturom, a napravio ga je stolar. Oltar ima drvenu menzu (stol) i sve potrepštine za službu božju, a nad njim je platnena slika sv. Josipa. Na crkvenoj stijeni sa strane evanđelja nalazi se oltar sv. Antuna Padovanskog, dok je oltar sv. Ivana Nepomuka u suprotnoj kapelici koja je crkvi prigrađena s lijeve strane. Svi su oltari djelo stolara, a iskićeni su bojadisanim stupovima. Oltari sv. Ane i sv. Ivana Krstitelja nemaju svoj portatile tj. kamen s moćima ( česticama) svetaca; zato se onamo prigodom čitanja svete mise donaša portatile s oltara sv. Josipa, odnosno sv. Antuna Padovanskog ili sv. Ivana Nepomuka. Župna crkva ima propovjedaonicu koju je načinio stolar. Crkveni je krov još uporabljiv ali se opaža da počinju popuštati grede, na kojima krov počiva. Zidana je cinktura ( ograda ) dobra prema uličnoj strani dok je oštećena prema drugim stranama. Nad ulazom u staru župnu crkvu bijaše otprije toranj s dva malena zvona. Berletić je 1756. nabavio oveće zvono koje je vagalo 4 centa i 13 funti. Kako ovo zvono nije moglo doći u dotadašnji toranj, dao je Berletić 4 koraka od crkvenih vrata podići 4 stupa s natkritim krovom, pa je ondje privremeno objesio novo zvono, koje će kasnije smjestiti u toranj nove župne crkve.
U vizitaciji kanonik radosno ističe kako se u Pakracu gradi nova župna crkva, zidana kamenom i ciglom. Crkva se gradi na brežuljku koji nadvisuje cijelo trgovište Pakrac, crkveni zidovi su već doprli do krova, a nad svetištem je podignut svod u obliku kupole. Zidari su dovršili veći dio svog posla nedostaje svod nad crkvenim tijelom te žbukanje crkvenih zidova. Također treba dovršiti toranj na lijevoj strani pročelja koji dopire do iste visine kao i crkveni zidovi. Nova će crkva biti prostrana, ugledna i simetrična. Ova nova zidana crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bit će posvećena 1763., šest godina nakon posjeta kanonika Paxyja Pakracu. Nažalost, u ovoj vizitaciji koja obiluje i drugim zanimljivim podacima o izgledu i stanju pakračke župe prije više od 260 godina, nigdje nije zapisano gdje je bila smješten stara župna crkva sv. Josipa. Iz zapisa se zaključuje kako se nova zidana crkva gradi, a još uvijek postoji stara čiji se položaj nigdje ne navodi.
Možda je možete pronaći na najstarijem slikovnom prikazu Pakraca, majstorskom listu s početka 19. stoljeća, a možda će mjesto njezine gradnje i postojanja zauvijek ostati tajnom.
