- PIŠE: Pakrački List
- 872
Crvena Škoda Octavia zagrebačkih tablica ostala je na mjestu ukopana s pola "nosa" na glavnoj cesti uključujući se u promet s pakračkog malog mosta, dok joj je punom brzinom put presjekao tegljač, vozeći iz smjera Lipika prema Daruvaru. Današnji prizor tek je jedan od mnogih...
Posljednja promjena regulacije prometa koja je stupila na snagu 2013. godine omogućila je dvosmjernu komunikaciju i prometnu poveznicu preko pakračkog malog mosta. Prečac je to koji povezuje dvije, možda i najprometnije, pakračke ulice - onu Matije Gupca i Bolničku ulicu. I dok je pravac iz smjera Gupčeve neupitan, problematičan je kontra smjer tj. uključivanje na glavnu prometnicu Lipik - Pakrac - Daruvar. U početku je nepreglednost ispred trgovine "Metalko" uzrokovala živica ili čempresi, nebitno, posađeni tik uz cestu, da bi danas kad zelenila nema taj „plac“ postao usputni parking koji uzrokuje nepreglednost i opasnost. Naročito ako je uz cestu parkirano poveće vozilo kao u današnjem slučaju.
Nije nam namjera optuživati vozača koji je danas zastao „na sekund“, samo da nešto pokupi iz trgovine. Ideja je skrenuti pažnju i upozoriti na opasnost. Bolje mi ovim putem, nego netko svojim životom.
- PIŠE: Pakrački List
- 842
U tijeku je provođenje programa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje usmjeren nezaposlenim ženama "Javni rad - pomoć zajednici" kojega provode na području Pakraca Gradsko društvo Crvenog križa i Grad Pakrac.
Kako nam je rekao Duško Kliček, ravnatelj GD CK Pakrac, projekt na terenu provodi osam žena iz Badljevine, Prekopakre, Omanovca, Batinjana, Japage, Donje Obriježi i Pakraca, a obuhvaćeno je nešto manje od 100 korisnika - starih i nemoćnih osoba iznad 65 godina starosti.
Prvih dvadesetak dana provođenja projekta pokazalo je punu osnovanost obilazaka i pomoći starim osobama, a osim kućnih poslova, uređenja stambenog prostora i okućnice, osobne higijene pripreme hrane, odlazaka u trgovinu i slično, korisnici su posebno iskazali zadovoljstvo mogućnošću razgovora, što im u teškim danima samoće često najviše treba i znači.
"Potrebno je ovdje istaknuti da su programom obuhvaćena gotovo sva naselja na području Pakraca osim bučkog kraja i to radi kratkoće roka pripreme, ali i nepovjerenja i straha starih osoba prema ljudima koji provode projekt. Naime, pokušaj pronalaska korisnika pomoći je na tom području propao jer su stari ljudi nepovjerljivi prema svemu novom, nakon što su nakon obilazaka raznih "agenata" za prodaju struje, osiguranja i sličnih ponuda uglavnom ostajali prevareni", rekao je Kliček.
Vrijednost projekta je 187.000 kuna od čega Hrvatski zavod za zapošljavanje osigurava 175.500, a Grad Pakrac 11.500 kuna. Ženama uključenim u ovaj projekt pripadaju sva prava iz radnog odnosa temeljem Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kojega GD CK Pakrac ima.
- PIŠE: Pakrački List
- 1022
Priča o uklanjanju preostalih ratnih ruševina je pakračka konstanta već 25 godina. Uvijek je neka takva akcija ili u pripremi ili u tijeku, ili je završena, ali se odmah priča o sljedećoj, što ne čudi jer unatoč činjenici da su ruševine vječiti predmet službenih i neslužbenih razgovora još uvijek ih više od 30 nagrđuje izgled i sigurnost u samom naselju Pakrac. O tome smo i u ovom lokalnom mediju pisali bezbroj puta ističući cijeli niz nelogičnosti i kontradiktornosti koje nas priječe da se riješimo jednom zauvijek ove neugodne pojave što je ovih 25 godina sprečavao nedostatak novaca, zakonskog rješenja, nezainteresiranost vlasnika, ali i vlastita neorganiziranost i nesposobnost.
Naravno, nova akcija uklanjanja ruševina, kao i svih 25 prethodnih godina, najavljena je za ovo proljeće. Tako je u ožujku i početkom travnja odrađeno pet akcija uklanjanja ruševina i to sa obiteljskih kuća u ulicama kneza Branimira i Strossmayerovoj, a ovih dana to je napravljeno i sa ruševnim objektima na Pilanskom putu i u Ulici kneza Domagoja.
Novi zakon nudi lakša rješenja
Zašto baš ove, a ne neke druge ili sve, bilo je najčešće pitanje građana kod kojih je ovo uklanjanje izazvalo razumljiv interes. Još 2012. godine uklonjeno je pet objekata po suglasnosti vlasnika, a sada je pokrenuto uklanjanje na osnovi Zakona o građevinskoj inspekciji koji je stupio na snagu s 1. siječnja 2014. godine prema kojem komunalni redari imaju ovlasti uklanjati ruševne objekte, osim onih koji su u zoni zaštite.
Od kada je Zakon na snazi uklonjeno je devet objekata, šest putem rješenja komunalnog redara dok su tri objekta vlasnici sami uklonili. U pripremi je još osam objekata, do kraja godine plan je ukloniti još deset, s tim da su se vlasnici četiri objekta izjasnili kako će do kraja svibnja ukloniti ruševne objekte o svom trošku, rekao nam je Tomislav Luksetić, komunalni redar Grada Pakraca. On vjeruje da će do kraja godine biti uklonjeno 12-ak ruševina, no to ovisi i o novčanim sredstvima.
Prema Zakonu o građevinskoj inspekciji, ruševina je onaj objekt kojem su oštećeni nosivi dijelovi i što je najvažnije da u tom objektu ne živi nitko 5 godina. Ukoliko se vlasnik takvog objekta ne izjasni ili ne želi ukloniti spornu građevinu, Grad Pakrac o svom trošku uklanja ruševinu, a tada se u tom iznosu knjiži na vlasništvo. Grad će nakon zabilježbe na vlasništvo takve parcele pokušati što prije prodati, samim time što one imaju potrebne priključke na komunalnu infrastrukturu. No, ne ide to tako brzo. Kako nam je istaknuo Luksetić, prvu ruševinu Grad je uklonio u listopadu 2014., a predmet je zaključen tek u travnju ove godine. Od zapisnika, rješenja, postupaka u gruntovnici da bi Grad mogao prodati spornu građevinu procedura je od oko godine i pol dana što znači da Grad mora imati minimalno tri godine sredstava koja će u konačnici biti vraćena. Luksetić ističe da se dosta vlasnika javilo, spremni su uklanjati ruševine uz određenu vremensku odgodu, no postoje i objekti koji imaju rješenje o obnovi gdje im u troškovniku stoji i stavka rušenja stoga gradske službe pokušavaju kontaktirati takve vlasnike, no najčešće se događa da vlasnici ne žele ništa raditi po pitanju uklanjanja ruševina jer neki već godinama čekaju na obnovu.
U Odsjeku za graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Pakraca već godinama postoji popis 30-ak građevina koje bi radi ratne razrušenosti trebalo ukloniti jer osim što nagrđuju izgled grada prijete prolaznicima. Također su potencijalna opasnost jer se u njima nastanjuju zmije i glodavci koji mogu biti potencijalno zdravstveno opasni. One na jeziv način i nakon 20 godina podsjećaju domaće stanovništvo, ali i posjetitelje, na ratna događanja.
Dio uklonjen, posla ima i dalje
Od tada je u Pakracu uklonjeno nekoliko ozbiljnijih ruševina koje su smetale za izgradnju novih gdje su ruševine privatnih obiteljskih kuća u centru grada temeljom prava na obnovu zamijenjene novim objektima, a neke ruševne objekte privatni investitori su vlastitim sredstvima preuredili u nove poslovne prostore. Djelomičnom obnovom spašeni su od propadanja i urušavanja Spahijski podrum, kuća „Golubić“ u Tomislavovoj ulici te Pickova zgrada u Gupčevoj ulici. Na deponiju građevinskog otpada odvezeno je još 2012. godine i šest ruševina iz najužeg centra grada što je bila zadnja velika akcija uklanjanja ruševina; nekadašnja kuća „Mirić“ s Trga dr. Franje Tuđmana, bivša zgrada Doma zdravlja i obiteljska kuća s Trga bana Josipa Jelačića, kuća u Ulici 30. svibnja, poznata „Munjara“ iz Prolaza baruna Trenka te dvije obiteljske kuće, jedna iz Prolaza baruna Trenka, a druga iz Matije Gupca.
Tako nanizani uklonjeni ili poluobnovljeni objekti naizgled čine priličan popis, no činjenica da nam grad pri samom ulazu u centar i dalje liči na bojište iz 91. te se i dalje ne nazire konkretnije rješenje, razumljivo je da ta pat pozicija dovodi u očaj gradske vlasti, ali i jako smeta građanima.
„Grgurićka“ najviše bode u oči
Hotel Krndija, fasada objekta mirovinskog i zdravstvenog, ali najviše derutna zgrada „Grgurić“ koja je nekada bila jedna od najimpozantnijih objekata u Pakracu, danas svakog tko dolazi u Pakrac, u najmanju ruku „bode“ u oči. Po novom zakonu za ruševine u zoni zaštite u kojoj se nalazi famozna „Grgurićka“ nadležna je građevinska inspekcija, do dan danas unedogled traje prepiska gradske samouprave prema državnim nadležnim institucijama, a državna administracija do sada svih ovih godina nije pokazala interes niti ozbiljno pokušala ući u bilo kakvu proceduru.
Ova građevina na koju su Pakračani već toliko naviknuli da im više nije niti čudna, postaje sve opasnija i za prolaznike i za automobile. Nekoliko sugrađana reklo nam je kako sve češće s nje padaju cigle, dijelovi žbuke, povremeno i cijeli komadi zidova. Obnova kuće Grgurić najavljuje se već godinama, ali obnovu koče neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Prizemlje objekta nekada je bilo u vlasništvu trgovačkog društva "Budućnost", a sada je u vlasništvu tvrtke PPK Bjelovar koja je vlasnik i susjedne robne kuće dok su gornje etaže ruševine Grgurić u privatnom vlasništvu nekoliko fizičkih osoba.
I dalje ostaje nejasno zašto privatni vlasnici ne dozvoljavaju uklanjanje ruševine koja vjerojatno nikada više neće poslužiti kao nosiva konstrukcija neke buduće izgradnje. Postoji li ogorčenost jer iz nekih razloga nisu ostvarili neko pravo na obnovu pa misle da se time osvećuju sustavu koji im to nije omogućio? Posve je sigurno da cigla s ove ruševine neće pasti na glavu vlasnika, no kad su u pitanju stanovnici Pakraca, ta sigurnost ne postoji, nego je veća vjerojatnost da će se to i dogoditi. Stoga njihov bijes ili nemar nemaju opravdanja.
KONZERVATORSKI ODJEL U POŽEGI
Konzervatori se slažu s rušenjem “Grgurićke“
Iako su po prirodi svog posla uvijek protivnici rušenja u zaštićenim gradskim zonama ili na pojedinačnim zaštićenim objektima, no kuća „Grgurić“ primjer je gdje se administracija usuglasila. Iz dopisa Danele Vujanić, više stručne savjetnice - konzervatorice u pakračkom ureda Konzervatorskog odjela u Požegi, prema Gradu Pakracu u kojem se očituje o mogućnosti uklanjanja ruševine stoji:
Kuća „Grgurić“ nekada je bila vrijedna sececijska građevina koja je nažalost znatno devastirana i nalazi se u samom centru grada i unutar zaštićene Kulturno - povijesne cjeline grada Pakraca koja je upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH. Za Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka izrađen je glavni projekt za obnovu predmetne građevine kojeg je izradila „MODRA“ d.o.o. iz Zagreba u listopadu 2007. godine u skladu s konzervatorskim uvjetima izdanim od ovog Konzervatorskog odjela. U projektu građevini vraćen njen secesijski izgled s povijesnih fotografija. Budući da je građevina teško oštećena i da postoji potencijalna opasnost za život i zdravlje prolaznika, suglasni smo da se izvrši njeno uklanjanje. O tome smo se suglasili još 26. rujna 2011. godine kada smo se usuglasili o uklanjanju šest ruševnih građevina koje se nalaze unutar zaštićene Kulturno – povijesne cjeline grada Pakraca za koje postoji tehnička dokumentacija odnosno arhitektonski snimci postojećeg stanja.
APEL GRADONAČELNICE VLASNICIMA “GRGURIĆKE”
Dozvolite nam uklanjanje!
Osim što vizualno nagrđuje sami centar grada, opasna je po prolaznike, mjesto je nastanjivanja nepoželjnih glodavaca te mjesto nekontroliranog odlaganja smeća. Stoga niti ne čudi da je ova tema stalno prisutna među građanima, ali i na sjednicama gradskog vijeća.
Unatoč svim našim upitima i apelima Ministarstvu graditeljstva do danas nismo dobili nikakav konkretan odgovor iako sam imala prilike susresti se s ministrom i njegovom savjetnicom i upoznati su sa slučajem kuće Grgurić. Još uvijek komuniciramo putem dopisa i razmjenjujemo mišljenja jer Zakon o građevinskoj inspekciji što se tiče ruševina koje se nalaze unutar zaštićene zone, a tu spada naš cijeli centar grada, nije dovoljno jasan i dorečen. Dobili smo obećanje iz Ministarstva da će se naći najbolji način za rješavanje ovog slučaja. Svjesna sam da je to privatno vlasništvo i ono je nepovredivo, ali isto tako smatram do ono obvezuje.
Prije desetak dana ugostila sam našu djecu iz osnovne škole, a svako drugo pitanje bilo mi je upućeno kada ćemo konkretno ukloniti taj objekt. Bilo mi je jako teško odgovoriti, a to govori koliko i ostalim građanima smeta i koliko su ogorčeni što u centru grada nakon više od dvadeset godina imaju ruglo. Mislim da je jako žalosno što takva pitanja postavljaju djeca koja su ovdje rođena prije deset godina jer to više nije estetski problem, nego je ta ruševina i zdravstveno opasna, ne samo zbog razmnožavanja glodavaca nego i zbog toga što tamo raste topola koja je opasna za astmatičare i alergičare.
Žao mi je što vlasnici nemaju sluha za ljude koji žive u Pakracu, iskreno se nadam da će se to promijeniti, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević.
- PIŠE: Pakrački List
- 1182
„Komadić drva žao mi je baciti, sve koristim“, riječi su kojima nas je na vratima radionice u vlastitom dvorištu dočekao Pero Antunović, čovjek zlatnih ruku, koji će vam od drveta izraditi štogod vam padne na pamet. Izdanak je zadnje generacije pakračke drvne škole koja je trogodišnju praksu odradila u bivšem DI „Papuk“ Pakrac. Papukova "Jasenova" šablonerija ga je izučila i obdarila znanjem koje ljubomorno čuva i koristi. Danas je kompletan majstor kojem je drvo nije zagonetka, ali još je uvijek istražuje, čita, uči i željan je usavršavanja. Drveni okrajci nama su smeće, njemu su pak vrijedna sirovina pa nas je začudila jedna stvar - zašto od tog ne živi? Danas kad je deflacija pravih sposobnih majstora, čudno je da talent nije unovčio „imao sam obrt, pokušao sam, nije klima bila za to... obrtnici u to vrijeme nisu imali logističku podršku. Ideja nije bila problem niti pretočiti je u konačan proizvod, ali meni je problem zadavala distribucija tog proizvoda. Artikli koje sam proizvodio uglavnom su bili japanske tematike, no 90 posto tržišta bila je Europa i SAD. Najtraženija su bila tzv. "duga oružja"(koplja, halebarde...). Za koplje vrijednosti stotinjak eura, pošto je 100 posto ručni rad, unutar EU trebalo je odvojiti još 130 eura za dostavu, popust nisam mogao dobiti pošto nisam imao količinu, samim tim što to nije takav proizvod. I tako, jedno s drugim...“.
Danas je nezaposlen, d
rvo obrađuje iz hobija, ali i nepresušne ljubavi. Tu i tamo nešto zaradi jer ljudi znaju na koja vrata pokucati požele li kakav suvenir, poklon ili neobičan alat na kraju krajeva. Ipak, najviše radi za svoju dušu. Još uvijek je aktivan u Bujinkan Seishin Dojo klubu Pakrac, tamo se i rodila ljubav prema japanskom tradicionalnom oružju koje je u najvećoj mjeri tema njegovih rukotvorina.
Dobar glas daleko se čuje pa su, čuvši za Perine vještine, za savjet pitali i zvali stručnjaci iz Nizozemske čija je drvna industrija uznapredovala, digitalizirala se, ali i izbacila čovjeka iz procesa proizvodnje pa danas zovnu Peru da im objasni na koji se način nekad obrađivalo drvo. Europljani, moderni kakvi jesu, koji se bave sličnom izradom uglavnom nemaju cjelokupnog znanja niti poznaju tradicionalnu tehnologiju proizvodnje.
Dobra stara pakračka „drvna“, dobri stari „Papuk“...
Preletite li pogledom po Perinoj radionici, vidjet ćete razne alate koje napravi sam. "Neke stvari koje izrađujem, recimo baš to oružje, imaju zakrivljene plohe koje ne mogu ići na strojeve, traži se ručni rad i kalup pa to valja izraditi i napraviti“. Sve što napravi, kaže, objavi na internetu. Osim Facebook stranice, koja mu je glavni način promocije, aktivan je i preko bloga, drži da je to put kojim će sačuvati bazu podataka i proizvoda, jer sutra se možda nešto promjeni u njegovu korist pa posao zaživi...
Osim izrade i do
rade Pero ima i ideju. Inovator je, kaže, glava ga boli od ideja i žalosti istovremeno. Ideja ima, love za realizaciju baš i ne. Sjekira u med zamalo je upala 2008. godine kada mu je čovjek iz Engleske ponudio da izrađuje rekvizite za japanske borilačke vještine, on bi tražio tržište i pružao logističku potporu, a Perino je bilo samo da se posveti izradi, no posao je uprskala recesija.
Danas mu radionica liči na malu Aziju. Mačeva, noževa, šurikena, nema čega nema. Posebno voli istaknuti japanski samurajski mač koji radi posebnim načinom, gotovo je u dlaku istovjetan originalu. Izgledom kao pravi, a ustvari je drvena replika namijenjena treningu. „Mogu slobodno reći da jedini na svijetu radim mač na taj način. „Kvaka“ je u originalnom uvezu drške mača. Čak su me i Kinezi počeli kopirati pa su počeli vezati drške na drvenim mačevima. Ima ih posvuda, od Australije do Amerike. Neke sam ponio i u Japan kad sam išao na usavrsavanje u kod japanskih majstora Ninjutsu-a. Svojevremeno sam radio preko 20 vrsta mačeva za različite japanske tradicionalne škole mačevanja kojih ima preko stotinjak i uglavnom svaka ima točno propisanu formu mača“.
Za izradu oružja rabi uglavnom grab, nekad alatno industrijsko drvo, struktura mu je jedinstvena, nema većih oštećenja od udaraca, kompaktan je...objašnjava nama kojima je grab samo obično drvo poželjno za ogrijev.
Volju za radom nije iz
gubio, nadu također. Žali za periodom sa samog početka stoljeća kada je bila prilika da unovči znanje dok su japanske vještine bile „in“, danas su u modi nove stvari, interes javnosti „šeta“... Svjestan je da kapitala nema, ljudi su bez novca pa odradi tek pokoju narudžbu da popravi kućni budžet.
Dok je tako, mora se zadovoljiti činjenicom da svaki „dolar“ koji „uleti“, uz njega razveseli i njegovu obitelj. Pero je dobar muž supruge Jadranke i još bolji tata 10-godišnje Petre. Nek je zdravlja, para i posla će biti. Ako ne u svijetu, onda kod kuće. Najbolja reklama svakom majstoru je dobro odrađen posao, a Pero svoj ne zna loše odraditi. I onda ga još okači na „fejs“. Ne mo`š propasti i da hoćeš...
- PIŠE: Pakrački List
- 880
„Ovim priznanjem koje smo dosad dodijelili onima koji su najviše zaslužni za obranu domovine želimo skrenuti pozornost na ljude koji su uistinu bili prvi kad je trebalo, a dr. Šreter je sigurno bio među velikanima koji se među prvima borio za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, ne samo 1990. godine nego i u vrijeme komunizma“, rekao je sinoć Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., uručivši posthumno priznanje „Junak hrvatskog Domovinskog rata“ dr. Ivanu Šreteru kojeg je primila njegova sestra Vera Bosanac u Hrvatskom domu „dr. Franjo Tuđman“ u sklopu svečanosti koje je organiziralo KPD „Sloga“ iz Pakraca.
Ovom svečanom činu prisustvovali su, uz članove obitelji Šreter, Ante Deur, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, Zoran Jušić, izaslanik ministra unutarnjih poslova, Alojz Tomašević, požeško - slavonski župan i izaslanik predsjednika HDZ-a, Davor Huška, pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova EU, gradonačelnici Pakraca i Lipika Anamarija Blažević i Vinko Kasana te mnogi predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika te drugih okolnih gradova kao i članovi obitelji poginulih branitelja.
O značenju žrtve koju su zatočenici srpskih koncentracijskih logora podnijeli tijekom rata, a za oko 3000 osoba još uvijek se traga, govorio je prof. Danijel Rehak iz Vukovara, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora rekavši kako je nedopustivo da nakon 25 godina obitelji još uvijek ne znaju gdje su im najmiliji, kao i pakračkog heroja dr. Šretera. „Bez obzira što smo odgajani u kršćanskom duhu da trebamo praštati, ovaj zločin koji se dogodio vama u Pakracu i nama u Vukovaru se ne može oprostiti, pogotovo zato što nas nitko nije niti zatražio oprost. Moramo gledati u bolju budućnost, boriti se u izgradnji svojih gradova i sela, izdignuti Hrvatsku iz balkanskog mulja i okrenuti se slobodnoj u demokratskoj Europi, dužni smo to našim braniteljima i dr. Šreteru“, rekla je dr. Vesna Bosanac, predsjednica Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskoga rata 90.- 91.
Damir Špančić, predsjednik KPD „Sloga“, društva kojeg je i dr. Šreter bio aktivni član, tom prilikom je pozvao sve prisutne državne dužnosnike da poduzmu sve kako bi se napokon procesuirali srpski agresori, a posebno vođa srpske pobune na našem području Veljko Džakula. Špančić, kao i gradonačelnica Anamarija Blažević, još jednom su pozvali one koji znaju bilo kakve informacije o lokaciji posmrtnih ostataka dr. Ivana Šretera kako bi ih mogli dostojanstveno položiti u obiteljsku grobnicu na pakračkom gradskom groblju.
Župan Alojz Tomašević prisjetio se uloge koju je dr. Šreter imao u počecima obrane u cijeloj zapadnoj Slavoniji dok su ministar branitelja Tomo Medved i izaslanik predsjednice RH Ante Deur istaknuli kako će ova Vlada poduzeti sve da se Domovinski rat vrati u institucije kao oslobodilački i obrambeni rat uslijed agresije velikosrpske politike ističući vrijednosti požrtvovnosti, domoljublja i zajedništva koje su naši branitelji sačuvali u teškim vremenima.
U kulturno - umjetničkom dijelu svečanosti posjetitelji su mogli čuti o životu i radu dr. Ivana Šretera, poezijom su počastile novinarka Dubravka Vukoja i učenica pakračke osnovne škole Kristina Zednik dok su pjesmom večer uljepšalo Hrvatsko pjevačko društva „Slavča“ iz Nove Gradiške, Ženska pjevačka skupina „Golubica“ iz Batrine te domaća ženska pjevačka skupina KPD „Sloga“ iz Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 856
Sportska zajednica Grada Pakraca poziva sve Pakračane da se priključe i svojim klikom na stranici koji postaje ravnopravan glas, utječu da baš naš grad dobije uređenje igrališta u sklopu Coca - colina projekta „Pokret za radost“. Na stranici možete pratiti trenutnu rang listu i nadati se. Glasanje traje do 1. lipnja po principu jedna osoba - jedan glas.
Coca-Cola u Hrvatskoj pokreće projekt izgradnje vježbališta na otvorenome, tzv. aktivnih zona, u deset hrvatskih gradova sa željom da građane potakne na redovito vježbanje i rekreaciju. Uređenje vježbališta na otvorenome nova je aktivnost u okviru višegodišnjega Coca-Colina projekta Pokret za radost, kojim se građane potiče na kretanje te educira o važnosti uravnotežene prehrane i redovite tjelesne aktivnosti za zdravlje.
Lokacija novog sportskog parka u ulici Hrvatske policije našim bi klikom, u doduše velikoj konkurenciji, ovim projektom mogla značajno profititrati. Stoga, kliknite!