Danas je Međunarodni dan žena, unazad 25-godina pomalo zaboravljen praznik kojim je prije više od 100 godina (1909.) počela i danas priznata i uvažavana službena borba za emancipaciju slabijeg spola.

U prijašnjem društvu bio je to dan u kojem su djeca majkama i učiteljicama kupovale cvijeće, u kojem su toga dana socijalističke tvornice i drugi kolektivi prestajali raditi oko podneva, a ostatak dana je obilježavao sindikalni tulum na kojem su se uglavnom opijali muškarci nerijetko završavajući u kasnim satima u pogrešnim krevetima.

Dan žena je u međuvremenu u suvremenoj Hrvatskoj  kolektivno potisnut, opravdano ili neopravdano prepušteno je osobnom stavu, ali time pokret za emancipacijom žena nije ništa posebno  izgubio.

Što se tiče lokalnih prilika na tu temu, ilustrirat ćemo je s dva podatka. Naselja Pakrac ima službeno 74 ulice i trga do kojih je 40 nazvano po različitim osobama iz hrvatske i svjetske povijesti, a 34 nosi neosobna imena geografskih pojmova, vojnih postrojbi i slično. Od onih 40 s osobnim imenima, samo je jedna žena, književnica Ivana Brlić Mažuranić, zaslužila da njenim imenom se nazove pakračka ulica ili trg. Dakle niti Majka Tereza, Anna Frank, Rosa Luxemburg, Marija Jurić Zagorka ili netko peti među ženama nije zaslužio u Pakracu ulicu. Slično je i u ostatku pakračkih naselja: Badljevina ima 12 ulica, Kusonje 11, Prekopakra 7. Niti jedna ne nosi ime neke žene. Rekli bi smo poražavajuće za uvažavanje kriterija stogodišnjeg feminističkog pokreta.

Kao gotovo  uvijek i ova „medalja“ ima drugu stranu. Gradonačelnica nam je u zadnjih godina dana žena. Žene su na čelu većina ustanova: u osnovnoj i glazbenoj školi, vrtiću, muzeju, knjižnici, bolnici, Poduzetničkom centru, Centru za socijalnu skrb, ispostavi državne uprave, brojnim udrugama... Čak nam je i dječja gradonačelnica žensko.

Dakle muškarci, žene su nam uzele vlast, o ostavile nam nazive ulica. Pa sretan vam vaš dan, gazdarice.