Krajem ovog mjeseca Viadukt bi trebao doći na gradilište u Šumetlicu što bi trebao biti nastavak gradnje akumulacije za naš regionalni vodovod, vjerojatno najvrijednijeg pojedinačnog objekta ikada građenog na pakračkom području. Tu potvrdu nismo uspjeli dobiti službeno niti u Hrvatskim vodama niti u Viaduktu, već je riječ o neslužbenim najavama koje su nam rekle da do 15. travnja Viadukt ima obvezu Hrvatskim vodama dostaviti planirani kalendar aktivnosti nakon čega bi trebala započeti izgradnja ili bolje reći nastaviti jer je na akumulaciji početa gradnja u dva navrata.

Ideja stara 40 godina
Ideja o izgradnji brane koja bi stvorila ogromno akumulacijsko jezero datira iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su obavljena prva ispitivanja tla i mjerenje izdašnosti vode. U osamdesetima se pristupilo izradi prvih planskih dokumenata koje je krajem tog desetljeća rezultirala prvom građevinskom dozvolom. Sve je zaustavio rat, a građevinska mehanizacija i radnici Kamen-Ingrada su krajem devedesetih godina započeli prve betonski radove. Kako je riječ o zahtjevnom tehnološkom i graditeljskom kompleksu, pokušat ćemo uz pomoć Idejnog projekta za izdavanje lokacijske dozvole dočarati njegove osnovne objekte i funkciju koja će u potpunosti promijeniti pejzaž dijela krajolika neposredno iznad Gornje Šumetlice.

Kamen-Ingrad je krajem devedesetih godina izgradio temeljni ispust, dvoetažni kanal dimenzija po etaži 4,4 x 2,5 metra, međusobno odvojenim horizontalnim armirano-betonskim cijevima koji će u konačnosti u potpunosti biti potopljen akumulacijskim jezerom, a služit će u gornjem cjevovodu za zahvaćanje vode potrebne za vodoopskrbu, a u donjem za transport viška vode i osiguravanje vode potrebne za biološki minimum u potoku Šumetlica nizvodno od brane. Temeljni ispust će biti u potpunosti potopljen, a vidljiv će ostati samo ogromni toranj koji završava iznad vode koji ima u sebi upravljačku mehaničku funkciju za temeljni ispust. Zbog toga je kroz njega brojnim stepenicama moguće hodati, a kako se nalazi podalje od obale potrebno je izgraditi pristupni pješački most s četiri luka koji će biti položeni na stupcima raspona 16,5 metara i završavati s dvije pješačke staze širine jednoga metra.
Osnovni i najvažniji objekt cijele akumulacije je nasuta brana od kamenog materijala s glinenom jezgrom čije nalazište postoji na udaljenosti od 270 metara uzvodno od brane. S druge pak strane, za kameni materijal projektant preporuča upotrebu jalovine kamenoloma nizvodno od brane udaljenog 3,6 kilometara o čemu se tek trebaju dogovoriti vlasnik, tvrtka Kip i izvođač Viadukt. Stručni proračuni kažu da će za njenu izgradnju biti potrebno 360.000 kubnih metara materijala što je laički rečeno oko 18.000 ogromnih kamiona koji mogu voziti 20 kubika. Dužina brana u kruni je 175 metara, a pri dnu oko 200 metara. Njena visina je 42 metara, a u kruni je široka 7 metara Međutim, njena ukupna širina obuhvata, gledajući u odnosu na akumulirano jezero, kao ni nizvodno od njega je oko 250 metara pri čemu se najprije gradi predbrana visine 10 metara radi smanjivanja pritiska vode na glavnu branu te još postepeno desetke metara pada od krune brane nizvodno. Sama kruna brani bit će izgrađena stotinjak metara od najbližeg sadašnjeg objekta vodozahvata – taložnice, koja, kao i drugi objekti na sadašnjem vodozahvatu ostaju u funkciji.

Gledajući nizvodno od potoka, zahvatna građevina (toranj) i temeljno ispustište s prilaznim mostom bit će izgrađena uz desnu obalu jezera i strane brane, a lijevo će biti izgrađen, laički rečeno, kroz branu još jedan tunel osposobljen za ispust vode. Riječ je o takozvanom sigurnosnom tunelu koji bi na visini od oko 34 metra od krune brane ispuštao vodu u vremenima nepredviđeno visokog vodostaja koji bi opet završavao u potoku nizvodno od brane. Na tom mjestu je predviđena i čuvarska kućica cijele akumulacije, Radi toga, na mjestu gdje će izgradnjom brane biti zatvorena sadašnja tvrda šumska cesta koja ide iz Gornje Šumetlice prema Vodostaju i dalje prema Brezovom Polju skroz do Nove Gradiške, ranije je već napravljeno cestovno čvorište. Jedan kraj ide na istok preko izgrađenog mosta i penje se uzbrdo asfaltnom cestom dužine oko 800 metara. Nakon toga zalazi u šumu i nastavlja se novoizgrađenom tvrdom šumskom cestom i nakon daljnjih oko 4,2 kilometara ponovo izlazi na sadašnju cestu prema Vodozahvatu. Obilaznica i most su izgrađeni prije desetak godina i na to je utrošeno oko 4,5 milijuna kuna. To je prometna obilaznica oko jezera, iz sigurnosnih razloga onemogućavanja zagađenja poprilično udaljena i ona će za najmanje tri kilometra produžiti postojeći cestovni pravac.

Na jezeru nema rekreacije
Na istom raskrižju, samo na drugu stranu, na zapad bit će izgrađena nova asfaltna cesta dužine oko 700 metara kojom će vozila neophodna za tehničko funkcioniranje imati pristup kruni brane i čuvarskoj kućici. Posjetitelji će automobil morati parkirati na parkiralištu na križanju radi čega je već otkupljena i srušena jedna privatna kuća, te će do krune brane moći doći jedino pješke. Posjetitelji mogu doći samo do krune brane i vidjeti jezero. Nikakva aktivnost tipa kupanja, veslanja, ribolova ili nešto četvrto u jezeru i oko njega nije dozvoljeno, čime se sprečava eventualno onečišćenje vode.
Samo akumulacijsko jezero će se prostirati na površini od oko 17 hektara. U dužini će se pružati na udaljenost od 1050 metara od krune brane, završavat će bez ikakve nove brane samo na temelju konfiguracije tla, nedaleko sadašnjeg vodozahvata regionalnog vodovoda Šumetlica. Nepravilnog je oblika i u najširem dijelu bit će široka 450 metara, pri čemu će njeni gabariti, osim kod same brane biti prirodni teren koji pada prema brani, dakle osim kamene zaštitne obloge debljine jednog metra, nema posebno izgrađenih obala koje će ostati prirodno pošumljena, ali će prije akumuliranja vode biti posjećena sva drveća u tom prostoru. Veći dio toga Hrvatske šume su već posjekle pa se na okolnim brdima može prema ostacima panjeva dočarati buduća razina vode, dok je ostalo neposječeno drveće u zoni vodozahvata, što je u vlasništvu Hrvatskih voda, što će ukloniti izvođač. Na pokosu jezera je predviđeno zatravnjivanje humusa te sadanja čak 30.160 sadnica kupina koje su dobre za učvršćivanje tla. Jezero neće biti ograđeno, životinje će imati slobodan pristup. Isto tako voda u jezeru neće biti ničim tretirana pa će sve postepeno u njemu razviti uobičajeni biljni i životinjski svijet.

Interesantan je i sustav zahvaćanja vode koji je napravljen tako da se voda ne zahvaća u gornjih 15 metara dubine radi zagrijavanja i prisutnog životinjskog svijeta, a voda se zahvaća iz srednjih 17 metara dubine, potom opet ne iz najdubljih pet metara radi taloženja.
Izgradnja akumulacije predviđa uređenje obalnog utvrdnog zida kamenom u potoku nizvodno od brane u dužini od oko 300 metara, ali i zahvate na potocima uzvodno od akumulacije na kojima će se uz sadašnje tri izgrađene pregradne brane izgraditi se još 42 koje imaju funkciju štiti jezero od bujičnih nanosa kamena i šljunka. Koliko se tog materijala nakupi godinama, vidljivo je uzvodno od sadašnjeg vodozahvata gdje se nalaze poveće hrpe tog materijala nakupljenog samo na ove tri brane.
Postoji još cijeli niz laicima nerazumljivih manjih, većim dijelom nevidljivih objekata poput slapišta, bučnice i sličnog naziva. Uglavnom obilazak terena i listanje podeblje dokumentacije uz stručno tumačenje ostavlja dojam da je riječ o puno većem i kompleksnijem graditeljskom zahvatu nego što to laik uopće može pojmiti.

Sigurnost za selo maksimalna
Brana će biti izgrađena svega nekoliko stotina metara od prvih kuća u Gornjoj Šumetlici. Naš stručni vodič tvrdi da nema straha od bilo kakvog urušavanja. U samoj jezgri brane će biti ugrađeno više sigurnosnih sustava uz pomoć kojih računalo registrira svako eventualno kretanje i promjenu u jezgri brane. Jednako tako dva odvodna sustava su dovoljno za propuštanja eventualnih viškova vode u akumulaciji, a sustav predbrane amortizira bilo kakav valni udar pa straha od urušavanja ili plavljenja nema. Isto tako s pravilnim održavanjem njen rok trajanje je neograničen.
Završetkom akumulacije stvorit će se količine vode koje će jamčiti stabilnost opskrbe svih 365 dana u godini što sada nije slučaj u tjednima na kraju ljeta. Vode će biti dovoljno i za upotrebi u industriji, primjerice navodnjavanja poljoprivrednog tla.
Omogućit će se kontroliranje bujica koje nastaju u vrijeme obilnih kiša po okolnim potocima i bez ikakve kontrole dolaze u korito Pakre. Isto tako, osigurat će se takozvani biološki minimum nizvodno od akumulacije u potoku Šumetlica što sada nije slučaj i u vrijeme našeg obilaska Šumetlica je radi zahvaćanja vode za potrebe vodoopskrbe nizvodno bila gotovo presušena.
Do jezera još pet ili šest godina
Rok izgradnje ovog objekta u koji je unazad 30-tak godina uloženo, što kroz istražne radove, što kroz projektiranje, što kroz dva napravljena objekta, više od 20 milijuna kuna i prema prihvaćenoj ponudi još će trebati uložiti više od 90 milijuna kuna, je 3 godine. Nakon toga još dvije ili tri godine, zavisno o godišnjim hidrološkim prilikama će trajati akumuliranje vode. No sve to vrijeme sadašnji sustav opskrbe vodom neće biti ugrožen jer je mjesto sadašnjeg vodozahvaćanja poprilično udaljeno od samog radilišta brane, a čak niti u budućnosti neće biti u zoni jezera tako da će biti moguć njegov ostanak u funkciji i nakon dovršetka akumulacije.
Akumulacijom će upravljati Hrvatske vode, a upravljački dio bit će smješten u sadašnjem objektu u kojem se nalazi filter stanice koje će i u buduće raditi istim režimo uz nastavak upravljanja od tvrtke Vode Lipik.