Iako se 2003. godina ne čini kao da je bila prije 15 godina, listajući listopadske brojeve (217. i 218.)  Pakračkog lista, u mjesecu koji je nama lokalnim novinarima uvijek bio mirniji dio godine, iščitali smo neka od događanja kojih se većina sugrađana možda još uvijek sjeća.

Za Pakračane tada najvažnija i najžalosnija vijest bila je da je 17. listopada 2003. „Papuk“, ili ono što je od nekadašnjeg drvnog giganta ostalo, definitivno prestao sa radom, pa je tako preostalih 68 radnika s tim datumom, kao tehnološki višak, otišlo na burzu rada. O agoniji „Papuka“ i nizu apsurda koji su trajali od prvih ratnih dana, pratio je naš urednik Darko Baronica koji je, između ostalog, u priči s naslovne strane, napisao: „U Papuku više nema snage ni za održavanje postojeće razine proizvodnje. Stečaj nije dobro rješenje jer preostala imovina neće pokriti ni troškove stečajnog postupka. Vlasnik, Hrvatski fond za privatizaciju, ne pokazuje nikakav interes. Time je „Papuk“ dospio na isti kolosijek s „Modernom“ - nema snage niti za umrijeti“.

Duško Kliček, ponukan tadašnjim događanjima oko “Papuka“, napravio je reportažu s Josipom Peterlom Bepijem, nekadašnjim radnikom „Papuka“ i prvim voditeljem stanice za tehnički pregled vozila.

Velike najave uz gljivaru

U pakračkoj industrijskoj zoni 3. listopada svečano je obilježen početak radova na izgradnji hale za proizvodnju gljiva, a kamen temeljac položio je, u prisutnosti brojnih uzvanika, tadašnji pakrački gradonačelnik Damir Špančić. „Ovo je najveći proizvodni pogon u jugoistočnom dijelu Europe za proizvodnju gljiva, a planiramo da već u lipnju naredne godine na tržište isporučujemo tjedno 20 tona, šampinjona, 10 tona bukovača, i tonu shii-take gljiva. Završtek gradnje objekta planiran je za lipanj 2004. godine kada će biti zaposleno oko 100 ljudi različitog profila“, rekla je tom prilikom Mirjana Oreški, jedna od investitora.

Listamo dalje i nailazimo na intervju s Marijanom Pierobonom, tada voditeljem Odsjeka za stambeno-komunalnu djelatnost Grada Pakraca, koji u razgovoru donosi što se sve tada radilo na obnovi i modernizaciji komunalne infrastrukture ističući kao neke od prioriteta projektiranje obnove stare gradske vijećnice, kanalizacije u Ulici Matije Gupca, projekta uređenja Bolničke ulice te rekonstrukcija takozvanog kineskog paviljona u kompleksu Janković.

U 21. broju „Obrtnika“, glasilu koji je izlazio tri do četiri puta godišnje u sklopu Pakračkog lista, iščitavamo kako je Porezna služba poreznim obveznicima s područja Pakraca i Lipika koji imaju radni odnos temeljem nesamostalniog rada te obrt ili poljoprivredu kao dopunsku djelatnost  izdala 33 rješenja o namirenju doprinosa za osiguranje na dohodak od samostalne djelatnost što je rezultiralo odjavom 18 obrtničkih radnji.

Povodom svjetskog dana učitelja, dr. Vladimir Strugar, tadašnji ministar prosvjete i športa, uručio je priznanje za uspješan i kreativan rad Osnovnoj školi braće Radić Pakrac i Sanji Delač, učiteljici pakračke škole, a priznanje je primio Željko Houra, tadašnji ravnatelj.

Sredstva za mamograf

Od 6. do 9. listopada u Općoj županijskoj bolnici Pakrac pregledano je 130 žena mobilnim mamografom koji je u Pakrac došao zahvaljujući sestri Ružici Bartol i Hrvatskoj katoličkoj udruzi medicinskih sestara i tehničara Požeške biskupije ogranak Pakrac koje su te godine prikupljale sredstva za kupnju mamografa za pakračku bolnicu. Badljevački uzgajivači svinja počeli su s isporukom prvih 180 svinjskih butova za poznate proizvođače pršuta u Drnišu, a gradska tržnica bila je domaćin i izložbe jabuka koju su pripremili članovi Udruge voćara i vinograda Pakraca i Lipika gdje je 13 izlagača izložilo razne uzgojne  i autohtone vrste jabuka.

Uobičajeno aktivan bio je sportski život grada, nogometaši su doživjeli poraze  u prvoj i drugoj županijskoj ligi, kuglači su bili nešto uspješniji, kao i rukometaši, a te godine Ninjutsu klub Pakrac počeo je rad s mladima gdje se na početne sate učenja javilo 45 mladih od 6 do 14 godina starosti.

Toliko od nama najzanimljivih listopadskih događanja iz 2003. godine. Za detaljnije uvide u tadašnja događanja, ipak će se morati dublje zaviriti u naša uvezana tiskana izdanja.