- PIŠE: Pakrački List
- 1176
U odmaralištu “Cvrčak” na Viru pakračkog Gradskog društva Crvenog križa u nedjelju 11. kolovoza je smjena gostiju. Grupu korisnika pakračke udruge „Latica“ i korisnika Caritasove kuće „Sv. Vinka Paulskog“ iz Oborova koja trenutno ljetuje zamijenit će 60-ak djece područja Pakraca i Lipika izabrana putem socijalnih vijeća gradova Pakraca i Lipika te djeca čiji roditelji financiraju troškove boravka.
Sezonu ljetovanja na Viru otvorila su 17. lipnja djeca iz Centra za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner iz Daruvara, nakon njih u odmaralištu su boravili članovi Udruge za osobe s intelektualnim oštećenjima „Golubica“ iz Vukovara, daruvarski umirovljenici, Udruga invalida iz Siska te Pakračani i Lipičani, a u dvanaestodnevnom boravku na Viru su ljetovala i djeca iz Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Zagreba. Sezona ljetovanja u odmaralištu traje do 29. kolovoza, a zadnja grupa gostiju bit će umirovljenici iz Novske, Požege, Pakraca i Lipika.
U odmaralištu će do kraja sezone ljetovati oko 600-ak gostiju, što je uobičajena brojka svake godine, i sva mjesta su popunjena, rekla je Danijela Kiš, ravnateljica GD HCK Pakrac. Istaknula je kako su brojni pojedinci korisnici odmarališta na Viru i više od 15 godina zaredom, privlačno je odraslima koliko i djeci, a želja je da se sezona ljetovanja na Viru produži i na rujan koji zna biti vremenski povoljniji od srpnja ili kolovoza pa će tijekom jeseni i zime pokušati animirati što više udruga i građana.
Ravnateljica Kiš najavila je i radove na fasadi objekta odmarališta koji bi do početka iduće sezone trebali biti gotovi, kao i manji obim unutarnjih radova, kako bi boravak gostiju bio što ugodniji.
- PIŠE: Pakrački List
- 1517
Kao ponajbolji nogometaš i kapetan nogometnog kluba Croatije iz Donje Obriježi Marko Giacometti sportskom 2019. godinom i neće biti previše oduševljen, no 6. kolovoz iste zauvijek će ostati jedan od najsretnijih dana u njegovu životu. Tog je jutra u 5.45 sati postao sretni otac 3000 grama teškog sinčića Arijana kojeg mu je podarila supruga Robertina.
Mršava bodovna sezona na zelenom polju tako je popravljena, nogometnim žargonom rečeno, s „tri boda u vlastitom dvorištu“, a sretni barem kao novopečeni otac bili su i suigrači iz spomenutog lokalnog nogometnog kluba koji su tako dobili povod ne iznevjeriti stari seoski običaj…
Marka smo posjetili danas u njegovom domu u Velikom Banovcu i zatekli ga uz dvorište zatrpano perjem, sitno rezanim papirom i svime što već uz to ide. Bezbrižno je u društvu tetka Zvonka Brdala liječio sinoć, uslijed fešte, zarađenu glavobolju.
„Ma to je kod nas normalno. Nije nas nitko upozoravao, ali nije da nismo očekivali. Ipak je to stari običaj u selu i samo smo čekali da vidimo kolika će šteta biti počinjena“, kaže nam uz smiješak Đakac, kako ga od milja zovu, i dodaje da je i sam bio više puta sudionik sličnih obilježavanja na račun svojih sumještana tako da….
„Tko daje taj i dobije, nema tu ljutnje. Okupio se tu skoro cijeli klub, kolona parkiranih automobila uz cestu je bila pozamašna, a predvođeni bivšim igračem i trenerom Darijom Škariotom, kojeg je ova akcija i ponajviše obradovala, u smećarenju su sudjelovali gotovo svi. Ne sekirajući se uopće, mi smo čekali sa strane na susjednom mostiću s dvije gajbe piva i rakijicom za početak, da momci odrade zacrtano pa da krenemo s feštom“, smije se Marko i dodaje kako su dobro i prošli.
„Nekad je znalo biti perja do koljena po čitavom dvorištu, ulazilo se čak i u kuću, kola su dizali na krov i svakakve ludorije su tih dana dozvoljene“, dodaje Zvonko i kaže da je u Velikom Banovcu, Obriježi ili Ploštinama to ustaljena praksa i da se ne sjećaju da je u selu netko rođen, a da mu novi dom nije okićen.
Baš kako vole reći naši stari - bolje da izumre selo, nego običaji.
- PIŠE: Pakrački List
- 1132
Ako se nas pita, onda je izrada čokolada vrlo vjerojatno najslađi posao na svijetu. Pored domaćih piva i domaćeg kruha, čokolada je također našla svoje mjesto u pakračkoj ponudi, za sada samo u krugu prijatelja i obitelji Pakračana Steve Nagyja i Dijane Pijuko.
Iako se Stevo i Dijana bave poslovima koji nemaju nikakve veze sa kulinarstvom, izrada čokolade za Stevu i Dijanu isprva je bila znatiželja, ali i želja konzumirati zdravu, kvalitetnu namirnicu kontroliranog porijekla, da bi danas prerasla u ljubav prema ovoj, za mnoge, najdivnijoj slastici na svijetu. A kako su rekli, jednostavno vole slatko, pa onda neka bude i zdravo.
Čokoladna radionica u vlastitoj kuhinji
Tako su svoje prve čokoladne uratke „sebično“ radili za sebe u vlastitoj kuhinji po raznim recepturama, da bi kasnije svoje čokolade donosili i obitelji, ali i svojim planinarima, budući da su Stevo i Dijana aktivni članovi PD „Psunj“, pa su nerijetko Stevine i Dijanine čokolade bile izvor kvalitetne okrijepe na različitim planinarskim pohodima i uvijek izmamile osmijehe kolega kada su ih nestrpljivo otvarali znajući da ih čeka prava poslastica.
„Jednostavno sam htio probati sam napraviti pravu čokoladu pa sam kod kuće smiksao kakaov prah i obični maslac, onako iz znatiželje, no to naravno nije bila prava kombinacija, ali od tog prvog neuspjeha su krenula ta naša čokoladna „nakuhavanja“. Surfajući po internetu i istraživajući kako se zapravo radi prava čokolada, jesenas smo uspjeli napraviti svoju prvu čokoladu miješajući kakakov prah i kakakov maslac, a da ju zasladimo koristili smo med našeg pakračkog pčelara“, rekao nam je Stevo.
Ovu vrste čokolade s medom su savladali, od omjera namirnica, kuhanja i potrebne temperature, pa ju već dosta dugo proizvode za svoj gušt, a po potrebi dodaju i drugo sušeno i orašasto voće koje nabavljaju isključivo iz bio trgovina. Već je poznato da konzumiranje tamne čokolade ima mnoge zdravstvene prednosti, a da to i dokažu Stevo je svoju prvu čokoladu dao testirati u jednom ovlaštenom zagrebačkom laboratoriju koja je pokazala odlične rezultate, od hranjivih tvari i zdravih masnoća do visokog udjela prirodnih minerala željeza, magnezija i cinka. Zadovoljno su se smješkali Stevo i Dijana, i s pravom, pričajući nam svoje početke, jer to je ipak pokazatelj da idu u pravom smjeru.
Sada su se posvetili pravljenju one prave craft čokolade. Zapravo one čokolade u koje ljudi ulažu mnogo mašte i posvećenosti.
Pakračka bean to bar čokolada
Bean to bar čokolada se ne proizvodi industrijski nego isključivo od prirodnih sastojaka i ima autorski pečat, odnosno proizvodi se iz sirovog zrna kakaa. Ljudi koji prave ovakve čokolade sami biraju kakao, način njegove obrade, začine koje dodaju. Za takvu vrstu čokolade Stevo se opskrbio i melanžerom, uređajem za preradu kakaa, ali i pravim zrnima kakaa različitog porijekla. Ove vrijedne namirnice Stevo je imao prilike nabaviti proteklog vikenda u Njemačkoj u gradu Lunzenau gdje se održavao festival čokolade i gdje se okupljaju proizvođači isključivo bean to bar čokolada iz cijelog svijeta. Tako će se u Stevinom melanžeru uskoro mljeti i zrna kakaa iz Ekvadora, Perua, Tanzanije, a kako nam kaže Stevo, to će izroditi i različitom okusima čokolade budući da su zrna iz svake zemlje drugačijeg okusa, neka imaju kisele i voćne okuse dok druga imaju prepoznatljiv tamni čokoladni okus, stoga se proizvođaču tu ostavlja mjesta kreativnosti i individualnosti. Stevo nam kaže da izrada takve čokolade nije jednostavna, to nije postupak u kojem se neko zrno samo negdje ubaci, malo skuha i izlije. Izrada bean to bar čokolade traje dugo, od prženja zrna, čišćenja od ljuske i dugotrajnog mljevenja da bi se dobila kompaktna čokoladna masa, a tu posao ne staje. Treba znati mjeru dodavanja različitih sastojaka i začina koje će dodavati čokoladi. Iako su Stevo i Dijana već napravili nekoliko primjeraka bean to bar čokolade, predstoji im vrijeme isprobavanja najboljih kombinacija zrna i prirodnih dodataka.
I sama novinarka koja je radila ovu priču, imala je prilike probati neke od naizgled nespojivih okusa raznih vrsta čokolada koje je Stevo prikupio u Njemačkoj, pa su se u ustima koja inače ne biraju kada je čokolada u pitanju, našli okusi papra, kave, narančinog ulja, čak i češnjaka i soli, spojenih u najboljima okusima crne čokolade. Oduševljeni isprobanim, a istovremeno pomalo razočarani jer vam čokolada koja se trenutno nalazi u vašoj ladici kod kuće neće ponuditi isti doživljaj, otvorili su nam druge vidike. Kada probate takvu čokoladu osjetite poštovanje prema onome što ljudi rade.
Ambicija i planova ne nedostaje
Imaju Stevo i Dijana u svojoj „čokoladnoj“ priči puno planova. Oboje redovito posjećuju festivale čokolade u Hrvatskoj, bili su i u Sloveniji na sličnom događanju gdje je zajednica proizvođača čokolade dosta jaka i ostvarili mnoge kontakte. Stevo je imao prilike iz prve ruke vidjeti kako proizvodi čokoladu Stiv Kahlina, jedan od najboljih hrvatskih čokolatijera, a koji je, ne biste vjerovali, podrijetlom Pakračanin.
Za sada su osmislili ime svoje slatke radionice -„Amaris chocolate“. Odabir je pao na kombinaciji prijevoda više jezika koji znači gorak i božanstven, što im je bilo logično jer žele ponuditi upravo to, prirodno gorku i božanstvenu čokoladu, a za sad će se fokusirati na izradu pet različitih okusa čokolade koje će prvo na kušanje ponuditi prijateljima i obitelji.
„Želja nam je otvoriti obrt, ali se ne žurimo, nego želimo krajnji proizvod dovesti do one mjere kada možemo biti zadovoljni napravljenim i to ponuditi kupcima. To prati i financijska sredstva koja treba namaknuti jer bismo trebali urediti i mjesto gdje bismo čokoladu izrađivali po zakonskim i higijenskim mjerilima koje traži serijska proizvodnja. Planova imamo i tom smjeru gledamo. Nama je misao vodilja ponuditi zdravu čokoladu i od toga ne odustajemo“, kaže nam Dijana. Oboje ističu da se u inozemstvu za oko 80 do 100 grama takve čokolade cijene kreću od 5 do 8 eura, no takve proizvode kupuju oni koji prepoznaju i uživaju u kvalitetnoj namirnici. Dijana i Stevo kažu da je takva čokolada kao dobra čaša vina, sjedneš, polako ju jedeš i uživaš u okusu.
Što nakon ove priče treba poželjeti našim dragim i simpatičnim sugrađanima? Da svoje planove ostvare što prije kako bismo i mi Pakračani na dohvat ruke što prije okusili, kako drugačije nego kao što i samo ime male pakračke domaće čokolaterije glasi, božanstveni okus vrhunske namirnice bez imalo grižnje savjesti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1266
Radnici i mehanizacija tvrtke Autoprijevoznički obrt Vlado Amić iz Badljevine današnjim asfaltiranjem pri kraju privode modernizaciju takozvanog Domšić sokaka u naselju Omanovac, započetu sredinom srpnja ove godine. Prije samog asfaltiranja sokaka dugog 125 metara, prethodilo je i proširenje ceste, ali i rješenje pitanja oborinskih voda te proširenje i stabilizacija ulaznog mostića pored glavne ceste. Vrijednost radova financiranih iz gradskog proračuna je oko 95 tisuća kuna.
Osim Domšić sokaka asfalt će uskoro dobiti i mjesna cesta prema groblju udaljena dvjestotinjak metara dalje u smjeru Daruvara, a za cestu dugu 180 metara iz proračuna će biti izdvojeno 140 tisuća kuna. Osim toga na groblju je tijekom godine gradskim novcem dovršen izbetoniran i nadstrešnicom pokriven prostor za pogrebnu ceremoniju vrijedan 5 tisuća kuna, a napravili su ga djelatnici Vlastitog pogona Grada Pakraca.
Zadovoljstvo tijekom radova danas je izrazila i gradonačelnica Anamarija Blažević koja je posjetila radilišta i tom prilikom najavila nove dobre vijesti za mještane Omanovca. U planu je, već sljedeće godine, priprema dokumentacije za radove na obnovi objekta u vlasništvu Grada Pakraca smještenog uz glavnu cestu u samom centru sela (bivša trgovina), kojeg bi mještani koristili kao Društveni dom.
„Radi se o velikoj investiciji vrijednoj oko milijun kuna koliko bi koštala kompletna obnova. Iduće godine je u planu izrada dokumentacije, a jednom kad krenu radovi obnavljat ćemo ga u fazama. Vrijedni mještani Omanovca to zaslužuju, osobito njihove udruge i vatrogasci, jer svi oni danas, zajedno s Mjesnim odborom, za svoj rad koriste derutni prostor stare osnovne škole.“ poručila je gradonačelnica Blažević.
- PIŠE: Pakrački List
- 1090
„Najmanje što danas možemo učiniti u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj jest da se svake godine prisjetimo naših poginulih branitelja, poklonimo se i zapalimo svijeću u znak zahvalnost za najveću žrtvu u stvaranju naše Domovine“ rekla je Anamarija Blažević, pakračka gradonačelnica, pred spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima na Rimokatoličkom groblju u Pakracu, povodom Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Ranije danas, u nazočnosti obitelji stradalih te pakračkih i lipičkih predstavnika braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i gradskih izaslanstva na čelu s gradonačelnicima Anamarijom Blažević i Vinkom Kasanom, vijenac je položen i kod spomen obilježja poginulim braniteljima u Donjim Grahovljanima te u centru grada kod spomenika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Program obilježavanja je nastavljen kod spomen-obilježja u Lipiku, a završen je u Dobrovcu polaganjem vijenaca na spomen ploči, svetom misom te posvetom novoizgrađene tamošnje kapelice.
- PIŠE: Pakrački List
- 1522
Pakrac bi do kraja godine trebao dobiti strategiju prometnog razvoja Grada Pakraca. Za razliku od nekih drugih strategija koje imamo ili smo ih imali, poput strategija turizma i slično, ova nam se u praksi čini vrijednija i značajnija. Dva su razloga tome: istražujući temu prometne regulacije na našim ulicama i putnim pravcima nameće se zaključak da je obavljena na način zadržavanja postojećih znakova i regulacija ili pak poprilično proizvoljno kako je netko od osoba u nadležnim službama mislio da to treba u danom trenutku učiniti. Drugi razlog proizlazi iz činjenice da bi nam u trenutno aktualnoj modernizaciji gradskog trga i ubrzo nakon toga Ulice hrvatskih velikana, ove dvije izrazito frekventne prometne površine osim u vremenu predviđenom za dostavu, trebale postati pješačke zone, što će nužno zahtijevati i izmjene u dosadašnjem režimu prometovanja po ostalim središnjim gradskim površinama.
Upitana kako misli to učiniti, a da se promet ne zakomplicira, gradonačelnica Anamarija Blažević je rekla da ima nekih ideja, kao vjerojatno i još mnogi drugi građani, ali ne želi primjenjivati nikakva rješenja dok struka ne da svoje mišljenje. Upravo zbog toga je u prosincu prošle godine objavljen javni poziv zainteresiranim za izradu prometne strategije, a već krajem siječnja je o tome potpisan ugovor vrijedan nešto manje od 230.000 kuna, uključivo s PDV-om, s Fakultetom prometnih znanosti iz Zagreba koji bi nam trebao dati stručnu podlogu kojim bi regulirali promet na gradskim ulicama i cestama, jer je to isto na državnim i županijskim u nadležnosti vlasnika (Hrvatske ceste i Županijska uprava za ceste).
Do sada bez adekvatne podloge
Pakrac doduše još iz 2009. godine ima Odluku o uređenju prometa na području Grada Pakraca. No ona je poprilično uopćena, najvećim dijelom su prepisane razne zakonske odredbe, a dijelom je preambiciozna, odnosno teško u praksi primjenjiva. Primjer toga je poglavlje o „parkiranju vozila radi opskrbe“ koje dostavna vozila ograničava na nosivost od 5 tona uz parkiranje na samo za to dozvoljenim mjestima i slično. S druge pak strane spomenuta Odluka ne spominje primjerice „zonu smirenog prometa“ kojih smo u Pakracu našli, u prometnim znakovima, ali ne i u praksi, čak četiri: ulice Preradovićeva, Matice hrvatske, Andrije Hebranga i Nikole Oršanića. Vozači zasigurno ne žale što ti znaci služe samo kao ukras jer prema zakonskoj definiciji znak „područje smirenog prometa“ označuje mjesto u naselju na kojem se ulazi u područje u kojem se ne smije voziti brže od brzine hoda pješaka jer je dječja igra svugdje dopuštena. Konkretno to bi značilo da bi se vozila u izrazito frekventnim ulicama, poput one ispred gradske tržnice (četvrte najprometnije prometnice u gradu s dnevnim prometom četvrtkom od 4569 vozila) ili prema „Sparu“, trebala kretati brzinom pješaka. Nije teško zamisliti kakav bi „rusvaj“ nastao da policija prometnim kaznama doslovno primjenjuje ovu prometnu signalizaciju i zakonske odredbe. To je, potvrdili su nam i u policiji, tek jedan detalj iz postojeće regulacije koja nije loša, ali bi mogla biti bolja, kažu naši iskusni policajci.
Što se tiče postojeće regulacije ukazat ćemo na još jedan detalj. Na kružnom toku kod bolnice, ili u njegovoj neposrednoj blizini, postavljeno je 35 raznih prometnih znakova, putokaza, obavijesti što je teško sve uočiti i tumačiti i pješaku, a kamoli nekome za volanom. Nepotrebnih znakova ima još, kao i nepotrebnih pa besmislenih turističkih obavijesti. Primjerice, „kovanica novca 4 km“ postavljenom na ulazu iz Kusonja.
Državne ceste bez projektne dokumentacije
Pakrac, posebice u konkurenciji malih gradića, po toj primjeni zatečene prometne signalizacije stare više desetljeća ili nove regulacije rađene odokativnom metodom nije izuzetak. Stoga smo u Hrvatske ceste koje upravljaju našim državnim prometnim pravcima (D5 - GP Terezino polje -Virovitica- Daruvar-Okučani-GP Stara Gradiška (granica s Republikom BiH); D26 - Sv. Ivan Zelina (D3)-Vrbovec -Garešnica-Badljevina , D38 - Pakrac Požega-Pleternica-Đakovo i D47 - Lipik -Novska) u ukupnoj dužini od samo 37,6 kilometara, postavili pitanje prema kojim dokumentima ili tko odlučuje gdje će se prometnim znakom ograničiti brzina na 50 ili 60 kilometara na sat. Javio nam se Mato Vinarić, voditelj tehničke ispostave Hrvatskih cesta Sl. Brod, nadležan za državne ceste na našem području. Tehnička baza je stručni projekt. No od naših državnih cesta projektnu dokumentaciju ima samo dionica koja je prije desetak godina modernizirana po takozvanom Beterment sustavu od Kipa do sredine Omanovca. U izradi je projektna dokumentacija za nastavak tog dijela ceste D-5 od Omanovca do Donjeg Čaglića, kao i od Lipika do Trokuta (D47). Za sve ostalo baza je zatečeno stanje uz minimalne sitne korekcije koje se obavljaju uz dogovor i prema policijskoj statistici (vidi okvir) i poprilično su rijetke. To je jedan od razloga zašto vjerojatno već pedesetak godina po tim cestama vozimo u najvećem dijelu uz ista ograničenja bez obzira što su sustavi ubrzanja, kočenja i upravljanja automobilom, svjetlosna signalizacija i sve ostalo strašno uznapredovali kao i asfaltne podloge. Primjerice radi, na županijskoj cesti od Dobrovca do Kutine na čak 11 mjesta je postavljen znak ograničenja brzine na 40 kilometara.
No, vratimo se našim cestama i našoj strategiji. Ugovorom između Grada i Prometnog fakulteta postavljeno je 11 ciljeva, a kao najvažnije ističemo: prijedlog razvitka prometnog sustava grada Pakraca, uspostave optimalne organizacije i funkcije prometnog sustava, izradu koncepcije rekonstrukcije i izgradnje temeljne cestovne infrastrukture, prijedloge regulacije i organizacije prometnih tokova i idejna prometna rješenja cestovnog, pješačkog i biciklističkog prometa i izradu koncepcije razvitka parkirališnih prostora i definiranje ciljeva parkirne politike.
Na zapad dnevno 5000 vozila, na istok tisuću
Radi snimanja stanja Prometni fakultet je tjedan dana u ožujku i tjedan dana u travnju ručno i uz pomoć posebnih uređaja snimao intenzitet prometa na gradskim ulicama, ali se koristio i podacima koje godinama prikupljaju Hrvatske ceste sustavom automatskih brojača na lokacijama u Filipovcu te lokaciji nazvanoj „Pakrac istok“ (negdje kod Bučja). Ti podaci ukazuju da u posljednjih šest godina kroz Filipovac na godišnjoj razini u oba pravca prosječno dnevno prolazi nešto više od 5.000 vozila pri čemu je taj broj posljednje tri godine u blagom porastu za prosječno stotinjak vozila godišnje i cesta je nešto malo (oko 10-tak posto) opterećenija u ljetna tri mjeseca. Istovremeno, prometni pravac prema Požegi je konstantan; nešto malo više od tisuću vozila prosječno jednakog intenziteta u svim dijelovima godine bez važnijeg povećavanja ukupnog prometa.
Što se tiče gradskih prometnica u promatranom vremenu, po tjedan dana u ožujku i travnju na 11 lokacija, najprometnija pakračka prometna točka je most kod „robne kuće“ preko kojeg četvrtkom prijeđe 6165 vozila, utorkom 5877, a subotom 4879 vozila. Poslije njega druga frekventna lokacija je prometnica županijska cesta na Trgu bana Josipa Jelačića po kojoj su u promatrana dva četvrtka prolazilo 5601 vozilo, da bi subotom taj promet pao na 4129 vozila. Treća frekventna točka je prometnica ispred katoličkog groblja kojom prolazi četvrtkom 5012 vozila, odnosno subotom 3818. Od promatranih 11 lokacija daleko najmanji promet je zabilježen u Prolazu baruna Trenka.
Pored toga autori Strategije primijenili su i ručno brojanje na sedam raskrižja u takozvanom karakterističnom satu (7,30-8,30) i konstatirali da je ponovo najfrekventnije križanje ispred robne kuće s 578 vozila, a najmanje skretanje pored pošte s tek 165 vozila i uz pomoć stručno priznatih koeficijenata zaključili da tijekom dana na predmetnim raskrižjima prometuje od 2.062 do 7.225 vozila.
Ovo su podaci iz do sada pristiglog i izrađenog dijela Strategije prometnog razvoja Grada Pakraca koji se, makar ima oko 65 strana, odnosi na snimanje postojećeg stanja pri čemu autori, ali baš na svakoj stranici velikim slovima ističu da je u pitanju radna verzija. No u svakom slučaju, zahvaljujući budućoj strategiji već sada znamo koliko se automobila dnevno vozi našim cestama, koji su pravci i križanja najopterećeniji što je svakako bitno za nastavak izrade, ne strategije, nego dobre prometne regulacije jer strategija sama po sebi ne može biti cilj.
Dosadašnja analiza stanja bavi se i drugim segmentima osim automobilima pa tako govore i o parkiranju, pješacima, javnom prijevozu, ali i demografiji.
Katastrofa kako nas vide drugi
U nekim dijelovima je interesantno kako nas vide drugi. Tako kada analiziraju pješački promet konstatiraju: “Infrastruktura pješačkog prometa je, osim u središtu grada, velikim djelom nepotpuna, nepostojeća ili u lošem stanju s brojnim oštećenjima rubnjaka, nosivim površinama nogostupa i bez pravilno projektiranih elemenata za savladavanje visinske razlike između nogostupa i kolnika. Analizom stanja na terenu utvrđen je veliki broj ulica bez nogostupa s obje strane kolnika, kao i znatan broj gradskih ulica koji je u potpunosti bez adekvatnih pješačkih površina. Utvrđeno je da su pješaci primorani kretati se zemljanim bankinama uz kolnik što znatno umanjuje sigurnost i atraktivnost pješačkog prometa suprotno načelima održivog prometnog planiranja.“ Teško je zamisliti da bi netko od domaćih ljudi, nakon svih silnih nogostupa izgrađenih ili obnovljenih posljednjih desetak godina dao ovakvu ocjenu. Bolje je niti ne razmišljati kakva bi ona bila prije ovih zadnjih izgradnji u posljednjih par godina u Bolničkoj ulici, Ulici policije iz Domovinskog rata i Aleji kestenova.
O našem ponašanju i prometnoj kulturi, odnosno kako nas doživljavaju posve nepoznati ljudi, ali i stručnjaci, dovoljno je citirati samo dvije rečenice iz pasusa strategije o parkiranju u kojima se kaže: „Terenskim istraživanjem zapažen je veći broj nepropisno parkiranih vozila što značajnije narušava sigurnost odvijanja prometa, a što ukazuje na potrebe povećanja efikasnosti postojeće kvalitete parkiranja. Također je zapaženo neprovođenje naplate parkiranja, što jednako kao i prethodno navedeno negativno utječe na kvalitetu parkirne politike Grada Pakraca.“
S obzirom da strategiju rade stručnjaci s Prometnog fakulteta koji se svi redom potpisuju kao doktori ili magistri znanosti koji nemaju razloga biti zločesti prema nama, dapače za to su još i plaćeni, u najmanju ruku bismo se trebali zamisliti nad ovim ocjenama posebice oko našeg ponašanja u parkirnom dijelu prometa.
Strategija bi trebala biti dovršena do kraja godine nakon čega će najprije u javnu raspravu, dakle i građani će moći ju dopuniti ili ispraviti svojim prijedlozima ili mišljenjima, a provediva će biti kada je usvoje gradski vijećnici.
„Kod kuće“ u prometu
Strategiju bismo trebali imati na proljeće kada bi trebala biti i gotova modernizacija središnjeg gradskog prostora i kada bismo radi uvođenja pješačke zone trebali napraviti novu regulaciju. Zasigurno će biti do tada, ili brzo nakon toga, još novih ili rekonstruiranih postojećih prometnica poput Aleje kestenova, a možda krene i dugo najavljivana modernizacija preostalog dijela ceste D5. No niti nova regulacija, niti modernizacija bilo koje prometnice ili izgradnja nogostupa neće riješiti sve naše prometne probleme dok ne promijenimo svoje ponašanje na što su nas upozorili i stručnjaci s Prometnog fakulteta, ali nas stalno upozorava i policija. Naprosto trebamo se u svom gradu početi ponašati onako kako to činimo kada odemo u neki drugi, kada se svjesni da tamo nemamo svoje policajce vežemo, smanjimo brzinu i parkiramo kako je to predviđeno zakonom i kada nam se čini da je u krugu 500 metara od parkiranog automobila sve blizu. Dobra prometna regulacija i stalna modernizacija prometnica doprinose sigurnosti, a u tome značajno možemo pomoći i sami, osnovna je poruka već sada Strategije, mada je još uvijek u radnoj verziji.
