- PIŠE: Pakrački List
- 982
Pakračka župa radosno se i s molitvama priprema za 19. kolovoza kada će Pakračanin Bojan Bijelić, isusovac iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, u pakračkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, održati svoju mladu misu.
Vijest da će još jedan Pakračanin, nakon našeg Žarka Turuka, postati svećenik obradovala je mnoge pakračke vjernike, no i mnoge iznenadila jer, kako nam je pater Bojan u razgovoru rekao, vjeru koju danas živi, upoznao je tek nakon završetka fakulteta.
Pater Bojan rođen je 4. listopada 1983. godine u Pakracu, uz mlađeg brata Darka prvi je sin oca Nenada i majke Gordane. Dane djetinjstva proveo je u Pakracu gdje je završio osnovnu i srednju školu, a školovanje nastavlja u Osijeku gdje završava studij građevinarstva te nakon diplome zapošljava se u struci i radi dvije godine. Svoje dječačke i mladenačke dane provodio je trenirajući nogomet, pohađajući školu, život mu je tekao kao i kod većine mladih Pakračana, iako je bio povučeniji u društvu. Njegova obitelj nije bila pretjerano religiozna, tako da ni on sam nije bio praktični vjernik, no roditelji su mu, kako kaže, uspjeli usaditi temeljne ljudske vrijednosti. Vjera i poimanje Boga cijelo to vrijeme Bojanu nije značilo puno, kako nam priznaje, tada nije bio osobito pobožan, niti pohađao svete mise. U njemu je postojalo nekakvo uvjerenje da Bog postoji, no nije bilo dubljeg propitivanja, ali osjećaj da nešto u njegovom životu nedostaje stalno ga je pratio, tada ni sam nije znao što je to točno.
„Prekretnica u mom životu bila je kada me je jedan prijatelj iz Zagreba pozvao da pođem s njim u Međugorje. Bilo je to 2007. godine na blagdan Duhova. Iz nekog razloga sam otišao, iako o takvim susretima nisam imao pojma. Tamo sam vidio puno mladih ljudi koji iskreno mole, tada sam doživio pravu živu vjeru, to je ono što me je u tom trenutku iznutra promijenilo. Tada sam odlučio da i ja tako želim živjeti, ali još nisam znao da želim biti svećenik“, priča nam Bojan. Bojan je nakon povratka u Osijek gdje je tada već radio, počeo aktivnije prakticirati vjeru, prvo odlazeći na svete mise, da bi krenuo i ministrirati kod kapucina. Prisjeća se da su ga upravo odlasci u crkvu, služeći kod oltara, ispunjavali mirom i tišinom koje nigdje drugdje nije mogao pronaći. Tada je počeo razmišljati o tome da postane redovnik ili svećenik. Nakon dvije godine previranja, razmišljanja i vaganja, mnogih razgovora sa svećenicima, nakon što je obavio duhovne vježbe, odlučio je dati otkaz na poslu i pristupiti isusovačkom redu u Osijeku.
„Roditelji su mojom odlukom razumljivo bili šokirani jer nisu niti slutili da će moj život krenuti tim putem, i sam sam mislio da ću, kao i većina, raditi i zasnovati obitelj, ali Bog je htio drugačije. Kao i svaki zabrinuti roditelji za svoje dijete i moji su sa mnom oko moje odluke dugo razgovarali. Vidjevši da sam u tome ustrajan, dali su mi blagoslov“, prisjeća se Bojan.
Bojan je školovanje nastavio kao isusovac, kada 2009. godine ulazi u novicijat u Splitu koji je trajao do 2011. godine gdje je položio redovničke zavjete. Nakon toga započinje studij na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Završivši studij započeo je praksu u Zagrebu gdje je radio sa mladima te gluhim i nagluhim osobama, a ove godine diplomirao je i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Prije četiri mjeseca prvo je zaređen za đakona u Rimu da bi ga 31. srpnja u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu za svećenika zaredio biskup u miru mons. Valentin Pozaić.
„Mlada misa za svakog novog svećenika, pa tako i meni, znači početak svega onog čemu sam težio, kao netko tko će služiti ljudima, pomagati im na putu do svetosti, biti posrednik i putokaz. To je i odgovornost jer i mi svećenici moramo živjeti na tom putu i dati sve od sebe, a sve ono što je izvan naših moći, to prepuštamo Gospodinu“, kaže pater Bojan.
Postavši svećenik Bojan se nije odrekao hobija koji ga i danas vesele i ispunjavaju. S jednakom strašću voli nogomet, kao dječak je trenirao u pakračkom Hajduku i ljubav prema ovom sportu, kako kaže, neće ga nikad napustiti. Ponekad i zaigra, redovito pogleda koju utakmicu što nije ni čudo kada je vatreni navijač Dinama. U zadnje vrijeme bavi se i glazbom, svira klavir za svoj gušt, a osim duhovne glazbe, voli onu glazbu koja progovara o egzistencijalnim pitanjima. U Pakracu nije baš često, u prosjeku bude oko dva tjedna godišnje jer mu obveze ne dopuštaju duže. Nakon mlade mise naš pater Bojan odlazi u Rijeku gdje će službovati kao kapelan na župi Zamet.
„Ovom svijetu nedostaje hrabrih ljudi koji će se odlučiti na život, odlučiti živjeti svoju vjeru u skladu sa svime što nas Crkva naučava. Nedostaje obitelji koje se ne boje imati više djece, nedostaje ljudi koji će pomagati drugima, nedostaje suosjećanja i lijepih riječi. Onome koji se odluči na avanturu hodanja s Bogom na putu svetosti, siguran sam da će ga Bog na tom putu iznenaditi i da će u nemogućim situacijama vidjeti Njegovu snagu. To je moja poruka svim mojim Pakračanima, a posebno mladima“, poručio je Bojan.
- PIŠE: Pakrački List
- 1010
Velika platna na kojima su otiskane razglednice i fotografije starog Pakraca od danas krase površinu pokraj očišćene parcele na sjeverozapadnom uglu kod Velikog mosta u Pakracu, na mjestu ostataka ruševne kuće poznate kao Janković ili starijim Pakračanima kao nekadašnja trgovina cipela „Šimecki“ uklonjene sredinom svibnja.
Zaposlenici gradskog komunalnog pogona na panel ogradu koju su montirali još prije nekoliko dana postavili su osam velikih i dva manja takozvana mesh rupičasta platna, teško poderiva i izuzetno otporna na sve vremenske uvjete, na kojima su prikazane poznate pakračke građevine i ulice, nekadašnjeg grada kakvog mnogi Pakračani niti ne znaju.
Ovaj novi vizualni identitet na Trgu dr. Ivana Šretera oduševljeno su pozdravili sugrađani koje smo danas susreli prilikom fotografiranja nerijetko se barem nakratko zaustavljajući na raskrižju.
Kako nam je rekla gradonačelnica Anamarija Blažević, ova inicijativa, osim što vizualno ukrašava taj dio trga, je na neki način i promocija našeg grada i prisjećanje na prošla vremena kakav je bio. Dodala je kako će s takvom praksom nastaviti i ubuduće tamo gdje bude bilo moguće postaviti sličnu konstrukciju.
- PIŠE: Pakrački List
- 804
Prošlog je tjedna u dvorištu kurije Janković postavljena javna WiFi usluga, odnosno hotspot točka pod nazivom Grad-Pakrac, koju građani od danas besplatno mogu koristiti na navedenoj lokaciji, stoji u obavijesti na službenoj stranici Grada Pakraca.
Za spajanje na internet putem svojih pametnih telefona, tableta ili laptopa, nije potrebno unositi nikakve lozinke, s obzirom da je mreža otvorena za spajanje, već je dovoljno samo u dostupnim WiFi mrežama na svojim uređajima odabrati mrežu Grad-Pakrac.
Opremu u vrijednosti 15.000 kuna postavila je tvrtka Proaxis d.o.o., s kojom je suradnja započela na ovogodišnjem Multipaku, kada je posjetiteljima bilo omogućeno korištenje WiFi usluge, a sve u svrhu testiranja funkcionalnosti uređaja, te budućem planiranju stalne hotspot točke.
Kako nam je rekla gradonačelnica Anamarija Blažević, uz „pametnu klupu“ koja se nalazi na Trgu dr. Franje Tuđmana, ovo je druga besplatna WiFi točka, dok je u planu, nakon izgradnje središnjeg gradskog trga, isti „pokriti“ i trećom, kako bi građani besplatno mogli koristiti internetsku mrežu u samom središtu grada.
- PIŠE: Pakrački List
- 791
Prema podacima Turističke zajednice Grada Pakraca, odnosno središnjeg elektroničkog sustava prijave i odjave turista E-visitor koji omogućuje ažurnije praćenje kretanja turista na području Hrvatske, na području grada Pakraca bilježi se povećanje noćenja za prvih šest mjeseci ove godine za oko 40 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, rekla nam je Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice grada Pakraca.
Pakrac je u prošloj godini posjetilo 1.805 turista, od toga 978 domaćih i 827 stranih te ukupno ostvarili 4.094 noćenja budući da su se, kako nam je istaknula Sabo Seleši, u prosjeku zadržavali dva dana u Pakracu. Od 827 stranih gostiju najviše ih je bilo iz Italije (188), Češke (103), Austrije (99), Slovenije (73), Njemačke (65), Srbije (47), Slovačke (42), Engleske (33) te Švicarske (22).
Te brojke će do kraja ove godine zasigurno biti nadmašene budući da je za prvih šest mjeseci ove godine zabilježen dolazak 823 domaća i 540 stranih gostiju koji su ostvarili ukupno 2.943 noćenja. Od ukupno 1.363 turista koji su ove godine posjetili Pakrac, interesantan je podatak da je njih 1.337 došlo individualno, a 26 agencijskim putem.
Najviše turista do sada boravilo je u siječnju (271), zatim u lipnju (237), svibnju (211), travnju (181), ožujku (165), a najmanje ih je bilo u veljači (81). Niti srpanj ove godine nije podbacio budući da je ipak većina orijentirana prema moru, pa je Pakrac posjetilo 167 turista.
Kapacitet od 83 ležaja u četiri registrirana objekta na području Pakraca, Hotel Pakrac, apartmani „Ariana“, „Domaći“ i planinarski dom „Omanovac“ za sad zadovoljavaju, no na manifestacijama poput sajma „Slavonski banovac“ ili Multipak-a zaista se tražio krevet više stoga treba razmišljati i o povećanju smještajnih kapaciteta, ističe nam Sabo Seleši, dodavši kako Pakrac sve više prepoznaju gosti ilustrirajući to i podatkom da je u prošloj godini Muzej Grada Pakraca i Muzej vojne i ratne povijesti posjetilo oko 10.000 gostiju.
„Ovakav pozitivan trend samo nam je "vjetar u leđa" u nastojanjima da Pakrac predstavimo na najbolji mogući način i upoznamo turiste s našom bogatom kulturnom i gastronomskom baštinom“, rekla je Sabo Seleši.
- PIŠE: Pakrački List
- 835
Što se u Pakracu i Lipiku radilo u kolovozu prije 20 godina? Što su bile aktualne teme? Što se pisalo tada u „sezoni kiselih krastavaca“? Listajući stare brojeve Pakračkog lista iz 1998. godine dobili smo dojam da se u Pakracu i Lipiku puno toga više događalo. Bila su to vremena s drugačijim problemima i temama. Ovim kratkim dokumentarnim zapisom želimo pokušati približiti što su naši sugrađani u to vrijeme čitali i s kakvim se problemima borili.
Ujedno, neka ovaj presjek događanja iz tog doba bude i uvod u našu novu rubriku „Retrovizor“ koja će krenuti s početkom rujna, a kroz koju ćemo vas podsjetiti što je i kako pisao Pakrački list u vrijeme Domovinskog rata, poslijeratne obnove pa sve do današnjih dana.
Kolovoz 1998:
Naslovnica 100. broja Pakračkog lista bila je posvećena članovima prekopakranskog KUD-a „Seljačka sloga“ odnosno njihovom šestodnevom boravku početkom kolovoza u Edinburghu u Škotskoj gdje su nastupili na Svjetskom festivalu glazbe i drame, jednom od najvećih i najpoznatijih manifestacija te vrste u svijetu kao jedini predstavnici iz Hrvatske. Osim nastupa na ulicama Edinburgha, Prekopakrani su nastupili i na otvaranju vijećnice Europskog parlamenta mladih te gostovali u domu lorda Dundeeja.
Broj obiteljskih kuća i etažnih stanova koji su ušli te godine u program obnove na pakračkom i lipičkom području je veći za 36 od planiranog. Razlog povećanja bilo je u činjenici što je na obnovu 450 planiranih objekata utrošeno manje sredstava od očekivanog jer su vlasnici četvrte kategorije čekajući obnovu od države nešto sami radili i tako smanjili troškove.
Zbog sušnog razdoblja u Pakracu i Lipiku otežana opskrba vodom. Prvih deset dana kolovoza, u vodozahvatu magistralnog vodovoda u Šumetlici, dotok vode je smanjen na 15 litara u sekundi što je bilo znatno smanjenje u odnosu na 35 litara koliko je bilo u srpnju te godine.
Na Matkovcu počela izgradnja akumulacije vodotoka u predjelu Zidnica kod Matkovca u sklopu budućeg sportsko-rekreacijskog centra Pakraca. Najavljeni su radovi na dva sportska jezera koja će se napajati iz izvora Pakurnica.
U intervjuu Stjepan Horvat, tadašnji gradonačelnik Lipika, ističe nezadovoljstvo što od završetka rata u obnovu turističkih sadržaja i građevina Lipika nije ništa uložilo.
Velečasni Josip Firšt postao je novi lipički župnik.
U rodilištu pakračke Opće županijske bolnice u prva dva mjeseca rada nakon ponovnog otvaranja, rođeno je 78 beba, čime su prema broju novorođenčadi dostigli prijeratni mjesečni prosjek. U pripremi su i tečajevi za trudnice i očeve koji žele prisustvovati porodu, a rodilište je postalo kandidat za međunarodni status „Bolnica prijatelj djece“.
U Badljevini radi svinjogojsko-stočarska udruga koja ima 10 članova i jedina je na području županije.
U Srednjoj školi Pakrac ponovno loši upisni rezultati za trogodišnja zanimanja; za zvanje tesara nije se javio niti jedan učenik, po četiri učenika su se javila za zanimanja krojač i zidar i šestero za soboslikara.
U Donjoj Obriježi nastavljena izgradnja područne osnovne škole koja je, prema riječima tadašnjeg ravnatelja Željka Houre, trebala biti završena do kraja te godine.
Gradila se i sportska dvorana u Pakracu, a istovremeno ugovoreni radovi na pakračkom gradskom stadionu nisu završeni te je „Hajduk“ na ovom objektu zaigrao tek iduće proljeće.
Na svjetskom prvenstvu za žene u lovu ribe udicom na plovak koje je održano u Italiji, nastupila je i Pakračanka Vesna Radanović, hrvatska reprezentativka i članica SRD „Pakrac“.
Pioniri „Hajduka“ i juniori „Lipika“ u prva tri kola postigli po tri pobjede.
- PIŠE: Pakrački List
- 1318
Posljednjih dana Pakračani, ali i mještani prigradskih naselja, velike probleme imaju s najezdom stršljena. Dolaze u rojevima, privlači ih mirišljavo drvo gdje traže hranu pa su im idealna lokacija naši voćnjaci i vinogradi u kojima će pronaći mirisno zrelo voće bogato sokovima kojima se hrane. Problem ne bi bio tako velik da se zadrže samo na takvim, relativno izdvojenim lokacijama, no sve češće su postali gosti u gradskim dvorištima gdje ih mami kakva voćka ili drugo mirišljavo drvo.
Kako se štititi? Upustiti se u borbu s rojem ovih opasnih insekata i to neprovjerenim sredstvima uz neadekvatnu opremu najblaže rečeno nije preporučljivo, iako se uvijek nađe onih hrabrih. Zaključujemo to, između ostalog i iz podatka koji smo dobili od Odjela objedinjenog hitnog medicinskog prijema u Pakracu koji govori o preko pedeset ovoljetnih intervencija na ubod stršljena što je osjetno više nego proteklih godina. Napominju i to da pacijenti ove godine znatno lošije reagiraju i teže podnose ubod stršljena nego ranije.
Ljudi, razumljivo, ponekad ne mogu dočekati nadležne službe pa rješenje potraže u poljoprivrednim apotekama i u bitku za vlastiti teritorij kreću raznim sprejevima i lovnim klopkama svjesno preuzimajući rizik. Većina to čini zato što niti nema ideju čiji bi telefonski broj okrenula ili koga pozvala u pomoć.
Logikom stvari za savjet smo upitali u Veterinarskoj stanici Pakrac gdje su se ljubazno ogradili od mogućnosti terenske intervencije po prijavi građana jer to nije u njihovoj nadležnosti. U razgovoru s djelatnicima DVD Pakrac doznali smo da niti oni ne izlaze na takve intervencije jer nisu adekvatno obučeni niti opremljeni za intervencije tog tipa. Jedina adresa s koje smo dobili zadovoljavajući odgovor je iz čazmanske tvrtke ŠKARDA - SANITARNA ZAŠTITA čija je osnovna djelatnost obavljanje usluga deratizacije, dezinsekcije, dezinfekcije i dezodoracije. Tvrtka upošljava trideset ljudi te raspolaže s osam terenskih ekipa. Pokrivaju i pakračko područje. U razgovoru s direktorom tvrtke Miroslavom Škardom doznajemo da je upoznat s aktualnim problemom jer je već neke upite s našeg područja imao. Njihov izlazak na teren i rješavanje problema sa stršljenima koštat će vas ukupno 500 kuna.
Djeluje možda skupo, no upitate li jednog od onih pedesetak nesretnika koji su vodili bitku s ovim napasnicima što misli o cijeni, vjerojatno će preporučiti da platite….
Donosimo i nekoliko savjeta kako postupati ako se nalazite u blizini gdje obitavaju stršljeni
NE MAŠITE RUKAMA! – Misle da ih napadate, pa će oni napasti vas. Pokušajte biti što mirniji dok se ne udalje. Znam da je to malo teže za izvesti, ali probajte se suzdržati od iznenadnih pokreta. Ovo je posebno važno napomenuti djeci i pokušati im objasniti da je to puno bezopasnije nego mahanje i bježanje.
PAZITE ŠTO JEDETE I PIJETE! – Kad prinosite ustima čašu ili neki fini zalogaj, pogledajte prije dodira usana što stavljate u usta jer nerijetko se desi da je kukac u čaši ili na hrani koju se taman spremate progutati – UBOD U JEZIK ILI BILO KOJI DIO USNE ŠUPLJINE I JEDNJAKA MOŽE BITI SMRTONOSAN!
IZBJEGAVAJTE PITI IZ LIMENKE I BOCE! – Otvor im je malen i moguće je da je kukac već zarobljen unutra, a vi ga ne vidite. Skupa s tekućinom, i on će vam ući u usta i početi ubadati jer je već sasvim dovoljno ljut i nervozan. Koristite čaše jer ćete ga puno lakše uočiti, a i sam će izletjeti kad se dovoljno počasti.
POKRIVAJTE HRANU KOJU TRENUTNO NE KORISTITE! – Ako je hrana poslužena na pladnjevima ili u većim posudama, nakon što svatko uzme na tanjur koliko želi, ostatak pokrijte kakvim poklopcem, folijom ili ubrusom. isto tako napravite i s bocama pića.
AKO NAĐETE GNIJEZDO STRŠLJENA ILI OSA, NIKAKO GA NE POKUŠAVAJTE SAMI UKLONITI ILI UNIŠTITI! – Samo jedan krivi pokret uznemirit će cijeli roj i tada će napasti i vas i one koji se zateknu u blizini. Odmah nazovite službu dezinsekcije koji će vas uputiti kako da se zaštitite i doći ukloniti gnijezdo. Nažalost, cijena uklanjanja gnijezda stršljena nije mala. Gnijezdo koje nađete tijekom zime ili sasvim rano u rano proljeće, napušteno je pa ga možete ukloniti.