- PIŠE: Pakrački list
- 1206
Udruga hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Križevci uputila je priopćenje za javnost koje prenosimo u cijelosti:
Članovi Udruge hrvatski dragovoljci i veterani Domovinskog rata Križevci, a posebno pripadnici ratne postrojbe 3. bojne iz sastava 117. koprivničko-križevačke brigade, zgroženi su zločinačkim činom devastiranja spomen-obilježja poginulom križevačkom branitelju Vilimu Pisačiću u šumi Turkovača pored Malih Banovaca. Nekolicina križevačkih branitelja – suboraca Vilima Pisačića, prilikom obilaska mjesta pogibije križevačkih branitelja na pakračko-lipičkom i novljanskom bojištu u tijeku 1991. godine, uoči Božićnih blagdana, bili su zgranuti onime što su vidjeli. Sa kamenog postolja skinuta je spomen-ploča, a ostala je praznina kao da nikada nije bilo obrambenog i oslobodilačkog rata.Na tom mjestu poginuo je Vilim Pisačić 1. prosinca 1991. godine, jedan od sedmero poginulih križevačkih branitelja u operaciji Orada. U toj operaciji sudjelovalo je 500 križevačkih branitelja kada je oslobođen Kukunjevac i Dobrovac, a također i Lipik.
Na pakračko-lipičkom i novljanskom bojištu u tijeku 1991. godine poginulo je 19 križevačkih branitelja. Za sve njih podignuta su spomen-obilježja, pa tako i za Vilima Pisačića, i to 1996. godine zaslugom pripadnika 1. satnije iz sastava 3/117.br.HV. Mjesta pogibije i spomen-obilježja redovno se obilaze, a posebno svake godine prije oslobađanja nekadašnje kasarne u Križevcima 17. rujna. Uspostavljena je suradnja s Komunalnim poduzećem iz Lipika za održavanje spomen-obilježja, uz napomenu da je u blizini na području Sklizavca podignuto još jedno spomen-obilježje za poginulog križevačkog branitelja Dražena Jelušića.
Uz prosvjed zbog podmuklog čina devastiranja spomen-obilježja poginulom križevačkom branitelju Vilimu Pisačiću, poručujemo počiniteljima da nikada neće izbrisati svoje zločinačke tragove, a također neće izbrisati uspomenu na naše heroje – poginule križevačke branitelje!
PREDSJEDNIK UHDVDR: Zvonko Beljo
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 778
Kod spomen obilježja kraj Kapelice svetog Antuna Pustinjaka 26. prosinca je obilježena 33. obljetnica oslobođenja Bučja u organizaciji Zajednice udruga HVIDRA-e Požeško-slavonske županije i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH Požeško-slavonske županije.
Na drugi dan Božića 1991. godine odrađena je akcija hrvatske vojske, operacija kodnog imena „Papuk 91“, kada su se sastali pripadnici 123. požeške brigade, 127. virovitičke brigade i 136. slatinske brigade HV-a te oslobodili naselje Bučje od srpskih okupatora. Bučje je također poznato po zloglasnom logoru kroz koji je prošlo gotovo 300 logoraša, među kojima i dr. Ivan Šreter čija sudbina do danas nije posve razjašnjena.
Vijence i svijeće ispred spomen kapelice za mučenike logora Bučje položili su obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja u oslobođenju Bučja, izaslanstva koordinacije udruga iz Domovinskog rata Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije sa požeškom županicom Antonijom Jozić i virovitičkim županom Igorom Androvićem, izaslanstva gradova Pakraca i Lipika, Miroslav Ivančić, predsjednik pakračkog gradskog vijeća te Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika, izaslanici PU požeško-slavonske na čelu s Robertom Hrastićem, načelnikom pakračke policijske postaje, zatim Željko Glavić, gradonačelnik Požege, saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, potpredsjednik Vlade i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske s izaslanicima Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Tamburaški sastav MUP izveo je tri prigodne pjesme tijekom ceremonije, vojni i policijski kapelan Željko Volarević poveo je molitvu, nakon čega se prvi okupljenima obratio Zdenko Farkaš, ratni zapovjednik i umirovljeni brigadir Hrvatske vojske koji je govorio u ime članova kluba visokih časnika i generala 123. požeške brigade te koji je naglasio bitnost obnove sjećanja i slanja poruke onima koje tišti uspješnost poviše navedene akcija hrvatske vojske. „Nadamo se da će se valorizirati naš doprinos barem kad nas više ne bude, a dok nas ima, i dalje ćemo svjedočiti i prenositi poruku o svemu što se ovdje događalo. Nismo se borili protiv civila, oni nisu ubijali nas niti smo mi ubijali civile. Organizirali su srpsku teritorijalnu obranu, a ovdje nitko nije iseljen, već je useljen. Laži nas smetaju, a još više nas vrijeđa što se ponavljaju. Ova pobjeda pridonijela je stvaranju Republike Hrvatske i stoga mi pripadnici 123., 127. i 136. brigade svima želimo sretan i blagoslovljen Božić u slobodnoj Hrvatskoj“, rekao je između ostalog Farkaš.
Sljedeća se okupljenima blagdanskim željama pridružila požeška županica Antonija Jozić. „Čast je biti ovdje s Vama i srca puna zahvaliti i pozdraviti Vas na današnji dan kada slavimo pobjedu hrvatskih branitelja, pobjedu hrvatskog naroda. Ova sveta gruda svjedok je hrabrosti i odlučnosti onih koji su krenuli na nepoznat put koji je vodio do konačne obrane domovine. Iako sam tada bila dijete, tog Božića 1991. godine se dobro sjećam, sa zapadnog dijela naše županije stigla je vijest o kojoj su svi s ushićenjem pričali. Oslobođeno je Bučje, Vi hrvatski branitelji ste prije točno 33 godine unijeli toplinu i nadu u brojne domove da ćemo pobijediti agresore, ne samo na području naše županije, nego i na području čitave Hrvatske i na tome Vam hvala. Naši daljnji koraci moraju biti usmjereni ka stvaranju onakve Hrvatske kakvom ste ju sanjali Vi i svi oni koji su u temelje ove domovine položili svoje živote. Na kraju bih uvelike zahvalila i potpredsjedniku Vlade i ministru hrvatskih branitelja i samom branitelju Tomi Medvedu na koracima koje čini po pitanju prava hrvatskih branitelja, očuvanja digniteta Domovinskog rata te na uspostavi veteranskih i braniteljskih centara na području naših županija“, izjavila je županica Jozić.
Obraćanje prisutnima zaključio je Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, iskazavši posebno poštovanje sudionicima operacije „Papuk 91“ te poželjevši svima mir. „Nažalost, u oslobađanju samo ovog područja, samo u operaciji „Papuk 91“ u 37 dana su 142 branitelja položila svoj život na oltar domovine. Zloglasni logor Bučje, mjesto je gdje su dovođeni, mučeni i ubijeni ljudi, gdje i danas tražimo posmrtne ostatke mirotvorca dr. Šretera. Šaljem jasnu poruku iako smo dosad na više od 70 lokacija ovdje provodili pregled terena, nastavit ćemo, nikada nećemo prestati tragati za našim nestalima, kao što nikad nećemo prestati govoriti istinu i zato mi je drago da danas obilježavamo na blagdan sv. Stjepana 33. obljetnicu ove briljantne operacije u zajedništvu Ministarstva hrvatskih branitelja, unutarnjih poslova, županija Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske, gradova, pripadnika brigada i udruga iz Domovinskog rata. Upravo na tim temeljima koji su postavljeni prije 33 godine i kroz cijeli Domovinski rat, danas u zajedništvu gradimo našu domovinu nikad ne zaboravljajući hrabrost naših branitelja koji su nam nadahnuće u svemu što danas činimo“, poručio je ministar Medved.
- PIŠE: Franjo Delač
- 1630
Danas su u maloj vijećnici zgrade gradske uprave u Pakracu po prvi put dodijeljene stipendije redovnim studentima prvih godina fakulteta. Ove godine Grad sveukupno podržava 18 stipendista, od čega su dva na medicini koja se stipendira sa 170 eura mjesečno, a 16 na ostalim studijima koji dobivaju podršku u iznosu od 100 eura mjesečno. Novih stipendista ima devet, a većina ih studira u Osijeku i Zagrebu, pri čemu su usmjerenja vrlo šarolika. Ima tu medicinara, matematičara, povjesničara, informatičara, pa i grafičkih dizajnera.
„Pročelnik Odjela za društvene djelatnosti i gospodarstvo Marijan Širac te Dubravka Špančić brinu o stipendistima i na neki način kreiraju politiku njihovog stipendiranja. Cilj nam je fokusirati se na izvrsnost studenata, iz kojeg smo razloga ove godine uveli uvjet da prosjek njihovih ocjena na fakultetu mora biti minimalno 3,0“, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević.
Friškim studentima poručila je kako se od njih kao od budućih akademskih građana naše zajednice očekuje da ulože sebe i svoj trud te da budu uzorni akademski građani i daju svoj doprinos ovoj zajednici. „Želim vam puno uspjeha, a osim dobrih ocjena, uživajte i u studentskom životu, najljepšem životnom razdoblju“, zaključila je gradonačelnica.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1334
Tekuću 2024. godinu organizirano će ispratiti i oni najmlađi, naime 31. prosinca od 17 sati ispred ureda Turističke zajednice Grada Pakraca bit će organiziran dječji doček Nove godine, doznajemo iz Turističke zajednice Grada Pakraca.
Ove godine za ludi i veseli doček pripremljen je mađioničarski show, nastup maskota Olafa, Else, Štrumpfa i Minnie Mousa, a nastavit će se svjetlucavo uz novogodišnji disco i rasplesanog Djeda Božićnjaka. Kao što to i priliči, za kraj će mališani čašom dječjeg šampanjca te uz atraktivan vatromet nazdraviti Novoj i oprostiti se sa starom godinom uz pregršt zabave.
- PIŠE: Pakrački list
- 3869
Donosimo raspored blagoslova obitelji za pakračku župu Uznesenja Blažene Djevice Marije:
27. 12. (pet.) Krndija - od vrha Krndije jedna i druga strana ulice (od 9)
Ruđera Boškovića, Marinkovac (od 14) - ide jedan svećenik
28. 12. (sub.) Strossmayerova - od broja 5, Kralja Tomislava (od 9) - ide jedan svećenik
Kalvarija od broja 7 (od 14) - ide jedan svećenik
29. 12. (ned.) Obala P. Krešimira - od broja 25, V. Lisinskog, Trg 76. bataljuna, Bolnička, B. Radića (od 13) - ide jedan svećenik
30. 12. (pon.) Matije Gupca - od kapele neparni brojevi u povratku parni (od 9) - ide jedan svećenik
Frankopanska ( od broja 61) prema D. Duhača (od 14) - ide jedan svećenik
31. 12. (uto.) I. Meštrovića - od broja 29, M. Lovraka, G. Viteza (od 9) - ide jedan svećenik
105. brigade od broja 11, 103. brigade od broja 11, P. Polaka od broja 81, N. Oršanića od broja 28, Kneza Branimira (od 9) - ide jedan svećenik
02. 01. (čet.) S. Širca - od broja 128 (od 9) - ide jedan svećenik, S. Radića od broja 120 (od 9) - ide jedan svećenik,
A. Starčevića (od 15) od broja 2 - ide jedan svećenik, od broja 102 - ide jedan svećenik
03. 01. (pet.) A. Stepinca, K. Domagoja, I. G. Kovačića, V. Rehaka (od 9) - ide jedan svećenik
Matkovac od broja 2, Novi Majur, Stari Majur (od 9) - ide jedan svećenik
04. 01. (sub.) M. Držića, Basaričekova, ZNG, T. Ujevića, Šubićeva, Teslina, Zvonimirova, Frankopanska (od 9) - ide jedan svećenik
Gundulićeva od broja 7 (od 9) - ide jedan svećenik
Sv. Roka, J. Žiške (od 14) - ide jedan svećenik
A. Kestenova, A. Cesarca (od 14) - ide jedan svećenik
30. svibnja (Prekopakra) (od 15) - ide jedan svećenik
05. 01. (ned.) Matice Hrvatske - od broja 1, A. Hebranga od zgrade 5 (od 13) - idu dva svećenika
Kusonje, 30. svibnja (Kalvarija) Trg bana J. Jelačića, Vinogradska (od 13) - ide jedan svećenik
06. 01. (pon.) Filipovac (Tabor ), 30. svibnja, D. Cesarića, Lipička od broja 70 (od 13) - idu dva svećenika
P. Preradovića od broja 1/1, Vukovarska od broja 41, Prolaz baruna Trenka, G. Šuška, Trg dr. F. Tuđmana, H. Velikana (od 13) - ide jedan svećenik
07. 01. (uto.) Kragujski put, Veberov sokak, Gavrinica, M.Krleže, Osječka, Šeovački put, Sedlara put, Bijeli put (od 9) - ide jedan svećenik
Domobranska, I. B. Mažuranić, Leptirovo brdo, Radničko naselje, Radničkih sindikata, Kranjčevićeva, Pilanski put (od 9) - ide jedan svećenik
Omanovačka, Lipička, Šeovica, H. branitelja, Psunjska - Japaga (od 9) - ide jedan svećenik
Budimo u svojim kućama i stanovima kako bi smo zajedničkom molitvom zazvali Božji blagoslov i zaštitu za sve članove Vaših obitelji. Blagoslov se vezuje za čovjeka, a ne prostor. Bog štiti ponajprije čovjeka, a onda mjesto gdje boravi. Zato je važno da se obitelj okupi na molitvu.
Dočekajmo svećenika pred kućom ili stanom i tim činom pokažimo znak našeg gostoprimstva. Prilikom molitve ugasimo televiziju, radio, mobitel! Na stol stavimo KRIŽ, SVETU VODU, UPALJENU SVIJEĆU, znakove Kristove prisutnosti.
Vaš župnik
- PIŠE: Pakrački list
- 796
Pakrac 1932.
piše: Jelena Hihlik
Unatoč svim promjenama, Božić je još uvijek najveseliji i najomiljeniji vjerski blagdan. Ovdje ćemo zabilježiti priču o Božiću kakav je nekad bio i kakav se slavio u okolnim seoskim sredinama, obilježen različitim običajima od kojih se većina nije očuvala do današnjih dana. Vrijeme prije Božića tradicionalno je bilo vrijeme priprave i iščekivanja rođendana božjeg djetešca koje ljudima donosi spasenje, a vrijeme Došašća se tradicionalno provodilo u miru, molitvi, iščekivanju i slavljenju svetaca koji su prethodili ovom velikom blagdanu.
U seoskoj tradiciji katoličkog stanovništva oko Pakraca sv. Katarina odnosno 25. studeni je bio dan kada su se po zadnji put prije Božića održavale tzv. Katarinske zabave ili Katarinballovi. U razdoblju Došašća nepisano pravilo je bilo da nije smjelo biti nikakvih zabava ni vjenčanja jer se smatralo kako se za Božić treba pripremati u miru i tišini. Nakon sv. Katarine započinjale su mise zornice koje su se održavale kako im i samo ime kaže u zoru već u 6.00 sati ujutro. Obilježavali su se sv. Nikola, sv. Barbara i sv. Lucija, sijala se pšenica. Prije Božića krenulo se i s pečenjem kolača i to onih sitnih, suhih koje su još zvali i poheraji.
Medenjaci, paprenjaci, šape, košarice, krancli, pusle brižno su se spremali i skrivali od ukućana koji ih nisu smjeli kušati prije Božića. Na Badnjak se ustajalo vrlo rano već u 4 sata ujutro i palile su se vatre za pečenje pečenica. Bitno je bilo tko će prvi zapaliti vatru, a kada bi je domaćin zapalio, opalio bi iz kubure tako da svi čuju i znaju u čijem dvorištu se počelo s pečenjem. Prije podne pucalo se i karabitom iako je to bilo strogo zabranjeno ali ovo je nekada bila omiljena momačka razonoda. Badnjak je bio dan kada se strogo postilo i nije se mrsilo, taj dan su žene kuhale grah i pače te su umijesile tijesto za poseban božićni kruh kićenac. Ovaj kruh se radio od najfinijeg brašna, a posebno se ukrašavao i podijelio s križem od tijesta na četiri dijela koji su sadržavali simbole četiri godišnja doba.
Pakrac, oltar u Rimokatoličkoj crkvi, 1953
Od graha se u Prekopakri kuhala, danas već zaboravljena saganlija, jelo od graha u bučinom ulju s crvenim i bijelim lukom koje se kuhalo u vrijeme posta prije velikih blagdana Božića i Uskrsa. Na Badnjak su se pekle i štruce - savijače od sira, maka, i oraha. Muški posao je na ovaj dan bio i nasaditi krispan odnosno božićno drvce i unijeti ga u kuću. U neka ranija vremena kitile su se zimzelene grane, a onda smreka te u novije vrijeme jelka ili bor. Badnja večera je bila posebna i odvijala se oko stola u samom središtu kuće. Sva jela su morala biti gotova do 18 sati, a domaćin odnosno glava kuće donosio je izvana slamu u kuću.
Ostali ukućani su stajali oko stola, domaćica je kraj vrata stajala s simplom (pletena zdjela od slame) punom zrnja pšenice, kukuruza, ječma, raži, zobi...Domaćin je ulazio i na različite načine pozdravljao ukućane najčešće sa: Faljen Isus i Marija, svi ukućani bi odgovorili uvijeke, domaćica bi ga posula sa sjemenjem žitarica, dok bi on izgovarao nešto slično ovome: Kokoši vam se legle, guske vam se legle, krave vam se telile, kobile ždrebile, svinje vam se prasile, sve vam živo i zdravo bilo!“. Nakon unošenja slame koja se stavila ispod stola ili ponegdje razasula po cijeloj prostoriji, radile su se pripreme za večeru. Uže kojim se slama vezivala stavljalo se ispod stola. Na stol se stavljao stolnjak, a ispod njega se u križ polagala slama, brus, nož, a u starija vremena i ham od konja. Simpla sa žitom stajala je negdje u kutu kuće, na klupi pored stola ili na samom stolu. Pšenica sa svijećom se također stavljala na stol kao i kruh kićenac , bijeli luk te pinklić (svežanj) sa suhim voćem.
Prije jela se pomolilo i zahvalilo na hrani, a večeru se započinjalo s tim da je svaki član obitelji morao pojesti jedan češanj bijelog luka namočenog u med i popiti malo medene rakije. Zatim se jeo grah saganlija sa suhom ili pečenom ribom, negdje samo grah i kupus. Poslije večere nije se pralo suđe već se kitilo božićno drvce, obično s jabukama kolačarama, orasima, ukrasima od krep papira, svilenim bombonima i sl. Nekada su se zaključavala vrata kuće na Badnjak sve do ponoćke. Na Badnjak se nikome ništa nije smjelo posuđivati, rublje se nije smjelo sušiti vani, a prije Božića sve posuđeno je trebalo vratiti. Stari su vjerovali da u badnjoj noći volovi mogu razgovarati ali da to nije dobro čuti.
Stjepan Kratofil, Božić
Na Badnjak je cijelu noć gorilo svjetlo (lampe, fenjeri) i peć se nije gasila. Poslije ponoćke se pred crkvom igralo kolo, a po povratku kući domaćin je darovao bunar jabukom ili komadićem kruha. Djeca su tu noć spavala na slami, a na božićno jutro kao i danas i onda su djeca tražila dar pod drvcem ali tada od malog Isusa. Darovi su bili puno skromniji od današnjih, djeca su se neizmjerno veselila naranči, voću ili čokoladi. Svečani božićni ručak jeo se uz svijeće i molitvu, a jelovnik je bio prilično bogat. Pače, juha, kuhano kokošje meso sa umakom, sarma, pečenica sa kupus salatom ili hrenom te naravno kolači. Običaj je bio da su prvi dan Božića obitelji same i ne odlazi se u čestitanje, tek drugi dan Božića se ljudi međusobno posjećuju, a na treći dan Božića iznosila se slama koja se stavljala po šljivama i mijenjao se stolnjak na stolu.
Brojni običaji vezani uz slavljenje Božića jednostavno su iščezli pred drugačijim novim vremenima. Kažu da trebamo učiti iz povijesti pa onda naučimo nešto od naših starih i Božić pronađimo tamo gdje je i rođen – u štalici, na slamici, daleko od jakog svjetla i blještavila kojima nas danas zasljepljuju.
