U poslijepodnevnim satima u prodaji će biti novi, 630. broj „Pakračkog lista“.
Bojkot!
Rasplamsale su se reakcije na jedan članak koji je nedavno objavljen na našem portalu. Prije tjedan dana u Hrvatskoj je neočekivano uspješno proveden jednodnevni bojkot maloprodajnih prehrambenih lanaca. Na nacionalnim portalima mogli smo pratiti fotografije praznih ili polupraznih trgovina. Pa kud svi Turci, tud i mali Mujo, uzeo sam fotić u ruke i put pod noge.
Tu dolazimo do onog dijela u kojemu je moj članak u velikoj mjeri pogrešno shvaćen i suludim insinuacijama odveden u posvemašnju dubiozu. Naslov je glasio, „Pritisci na novinare i trgovkinje, zabrana fotografiranja“. Pritisci na novinare su dio opisa posla i onaj tko nije spreman na njih, tim se poslom neće niti baviti, tako da je taj dio suvišno problematizirati. Ono što sam između redaka (neuspješno) pokušao problematizirati jesu pritisci na trgovkinje jednog prodajnog lanca koje su dobile naputak da imaju zabraniti fotografiranje njihovog prodajnog mjesta.
To je problematično na par razina. Prva je ona pravna, jer fotografiranje unutrašnjosti dućana nalazi se upravo u onoj rastezljivoj „zabranjeno je – nije zabranjeno“ zoni s čime, moram priznati, dosad nisam bio upoznat. Pa tako, iako smo čitav taj petak po internetu mogli gledati fotografije unutrašnjosti trgovina, zakonski je njihovo fotografiranje dopušteno samo uz izričito dopuštenje ovlaštene osobe. Ovlaštene osobe jednog lokalnog trgovačkog centra odlučile su kako na dan bojkota takvo dopuštenje neće dati, a što su meni kao fotografu-namjerniku komunicirale prodavačice.
To je drugi problematičan moment, jer tu dolazimo u situaciju da je u jednom malom gradu u kojemu manje-više svi sve poznaju prodavačica dovedena u položaj da mora igrati ulogu zaštitara koji ne dopušta fotografiranje. Postavlja se pitanje, što ako netko kao lokalni novinar želi lokalnu javnost obavijestiti o stanju na terenu, pa makar i na takav jedan, budimo realni, banalan način kao što je fotografiranje unutrašnjosti prazne trgovine, a istovremeno ne želi stvarati probleme lokalnim prodavačicama koje u istoj toj trgovini rade i koje su od svojih šefova dobile naputak da je fotografiranje zabranjeno?
Osobno smatram da vlasnik prodajnog lanca zabranom fotografiranja unutrašnjosti svog maloprodajnog objekta u uvjetima bojkota i rastućeg animoziteta kupaca prema trgovačkim lancima općenito (opravdano!) može izazvati samo dodatni revolt i time kontraefekt. Međutim, u krajnjoj je liniji na svakome ponaosob donijeti odluku na koji će se način u danoj situaciji postaviti.
Moram se s druge strane posebno osvrnuti na nerezonske insinuacije koje su u jednom trenutku prevršile ne samo granicu dobrog ukusa, već i granicu zakonske odgovornosti, a tiču se prozivanja naše gradonačelnice kao izvora cenzure medija. Znam da je paranoja ponekad jača od zdravog razuma, ali ne, gradonačelnica ne kontrolira što i kako pišemo niti nam se pokušava uplitati u uređivačku politiku. Da je tome tako, na prvi bih se takav znak okrenuo na peti i odjahao u suton.
Pred nama je još jedan dan bojkota, pa se nekako čini da nam se novi SPAR otvorio u pomalo nezgodno vrijeme. Želimo im uspješno poslovanje, ali pod uvjetom da zajedno sa svim akterima koji su za trenutačno stanje suodgovorni u konačnici osiguraju maloprodajne cijene prehrambenih artikala zbog kojih se nakon izlaska iz trgovine nećemo osjećati namagarčeno.