- PIŠE: Pakrački list
- 826
piše: Mario Tušek, voditelj muzeja
Prije otprilike dvije godine, dobili smo poziv naše sugrađanke, gospođe Ljiljane Tomaši da bi ona i sestra Zdenka za Muzej vojne i ratne povijesti rado poklonile predmete svojeg preminulog brata Joze, pripadnika 1. gardijske brigade Hrvatske vojske „Tigrovi“. Nažalost, gospodina Jozu nismo poznavali jer ga je život odveo dalje od Pakraca, tako da smo ostali iznenađeni kada smo vidjeli te sve predmete vezane najviše za 1. gardijsku brigadu, čiji je bio pripadnik, ali i druge postrojbe Hrvatske vojske. Kroz razgovor smo saznali da je ono što smo dobili, samo mali dio onoga što je sačuvano, ali svejedno, i ovako se radi o velikoj zbirci vrijednih predmeta.
Kada smo počeli pregledavati fotografije i sam uvid u eksponate, zorno smo doživjeli gospodina Jozu kao „Tigra“ koji je neizmjerno volio svoju postrojbu. Iako je bio član HVIDR-e Sesvete, svu svoju ljubav dao je „Tigrovima“ u čijoj je udruzi bio jedan od aktivnijih članova. Jozini predmeti i fotografije sada krase zidove i vitrine našeg muzeja, a prilikom posjete nekog od „Tigrova“ , svjedočimo koliko je Jozo bio „popularan“ i poznat u svojoj postrojbi, a nažalost mi Pakračani o tome malo znamo. Ove fotografije koje vam ovdje prikazujemo samo su mali osvrt na predmete iz njegove ostavštine koje možete vidjeti kod nas u muzeju. Na kraju nam se nameće zaključak da je jako puno osoba sličnih priča „otišlo“, a da te priče nikada neće biti zabilježene niti predmeti sačuvani.
Mi u muzeju na ovaj način želimo sačuvati od zaborava upravo takve „male“ priče kao što je i priča Joze Pintarića koji je Hrvatsku volio i za nju živio kao Tigar.
Nakon izložbe naziva „Ratnici i prognanici“, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Novska i Muzejskom zavičajnom zbirkom Sajko, ponovno smo organizirali jednu atraktivnu izložbu na temu Domovinskog rata. Radi se o izložbi naziva „T-34 i T-55 tenkovi u obrani Hrvatske“; koja je u vremenu od 4. do 12. listopada 2022. godine bila postavljena u galeriji POU Novska, a održana je povodom obljetnice raketiranja avijacije JNA središta Novske 4. listopada 1991. godine, kada je poginulo 11 hrvatskih branitelja, a 23 su ranjena.
Zatvaranjem izložbe u Novskoj, preselili smo ju u naš muzej gdje se i danas može pogledati. Kao i uvijek kada je riječ o Novskoj u Domovinskom ratu, izložbu prate odlične fotografije našeg suradnika Željka Gašparovića koje su najviše snimljene u borbama za Stari Grabovac, te odlični eksponati iz Zbirke Sajko upotpunjeni eksponatima iz našeg muzeja.
Svi zainteresirani za posjet izložbi mogu nas posjetiti u Pakracu jer ćemo izložbu imati postavljenu još neko vrijeme, a neke eksponate i fotografije predstavljamo vam ovdje.
- PIŠE: Pakrački list
- 1481
U Hrvatskoj su već godinama određene djelatnosti posebno pogođene nedostatkom radne snage. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u razdoblju od siječnja do studenog 2024. godine, najveća potražnja za radnicima zabilježena je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (39.793) unutar koje se najveći dio odnosi na djelatnosti bolnica (64,6 %), zatim obrazovanje (35.701) najvećim dijelom osnovno obrazovanje (40,1 %). Slijede prerađivačka industrija (31.299) te trgovina na veliko i malo (25.569). Navedene četiri djelatnosti čine 53,4 % udjela u ukupnom broju traženih radnika.
S druge strane, prosječan broj registriranih nezaposlenih osoba u razdoblju od siječnja do studenog 2024. godine bio je najveći u prerađivačkoj industriji (12.144), djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (11.369) te trgovini na veliko i malo (10.949), kažu za Danas.hr iz HZZ-a.
"Iz navedenog se može zaključiti da osim što je po pojedinim djelatnostima prosječan broj nezaposlenih osoba znatno manji od broja traženih radnika, razlike između ponude i potražnje radne snage nastale su i uslijed sezonalnosti zapošljavanja, najviše u sektorima turizma i ugostiteljstva, zatim neusklađenosti vještina i obrazovanja nezaposlenih gdje nezaposleni nemaju potrebne kvalifikacije koje poslodavci traže, lošijih uvjeta rada i visine plaća koje određene djelatnosti čine manje privlačnim za radnike i sl.", objasnili su.
Trendovi se nastavljaju i u 2025. godini
Općenito kontinuirano nedostaje radnika u zdravstvu, obrazovanju, prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, zatim u djelatnosti pripreme i usluživanja hrane te građevinarstvu. S obzirom na vrlo nisku stopu nezaposlenosti, te predviđeni daljnji rast gospodarstva, slični trendovi se očekuju i u idućoj godini, veliku potražnju za radnicima koju će poslodavci nadomještati stranim radnicima.
"Generalno možemo reći da se 2024. godina nastavila na ranije godine, rekordne po potražnji za radnicima, a s time da smo primijetili blagu stagnaciju ili čak blagi pad potražnje od 2 do 3 posto. Međutim nije to toliko posljedica pada potražnje i broja oglasa u Hrvatskoj, već činjenice da su ranije godine bile doista rekordne kada smo bilježili veliki rast u broju objavljenih oglasa za posao, a ova godina donijela je nekakvu konsolidaciju, tako da smo tako reći na nekom platou ", kazao je nedavno za Danas.hr Alen Mrvac iz odnosa s javnošću portala Moj Posao.
Mrvac kaže da vjeruju da će se isti trendovi nastaviti i u 2025. godini. "To je zapošljavanje velikog broja stranih radnika zbog deficita domaće radne snage. Svjedoci smo da niti ovaj regionalni bazen više ni može ispuniti sve potrebe domaćih poslodavaca. Vjerujemo da će se nastaviti dodatna fleksibilizacija uvjeta rada, dakle rad od kuće, klizno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme, to je ono što poslodavci moraju danas ponuditi svojim radnicima ako ih žele zadržati. Prije svega moraju im ponuditi veće plaće. Mi posljednjih nekoliko godina primjećujemo, a i sami radnici, da plaće rastu. Ono što je također raslo i otežalo stvari je naravno inflacija i rast troškova života. S obzirom na najave nekih ekonomskih analitičara inflacija bi trebala usporiti, a plaće bi trebale nastaviti rasti nekim tempom. Stoga mislimo i očekujemo da ćemo moći primijetiti na našim računima pa i u stvarnom životu, da je plaća rasla", kaže Mrvac.
Raste bruto minimalna plaća od Nove godine
Mrvac je najavio i oporavak u IT sektoru. "Možemo najaviti i očekujemo da će se IT sektor, globalni, koji je zadnje dvije godine trpio određene udarce, početi oporavljati što će se u konačnici preliti na naš domaći IT sektor. A općenito kada pričamo mislimo da će se nastaviti ova velika potražnja za radnicima", dodao je.
Minimalna bruto plaća od Nove godine diže se na 970 eura. Riječ je o rastu od 130 eura, što je oko 15 posto više nego što je bilo dosad. Ipak, u divljanju cijena, rastu troškova života i dalje će oni s najmanjim plaćama krpati kraj s krajem.
Premijer Andrej Plenković je kazao da će s ovakvim povećanjem od 1. siječnja 2025. godine minimalna plaća biti na 54 posto prosječne plaće i 63 posto medijalne plaće, što je u potpunosti u skladu s europskom direktivom. HZZ će prva tri mjeseca 2025. godine nadoknaditi razliku rasta minimalne plaće, rekao je premijer. Za svakog radnika koji trenutačno prima minimalnu plaću, poslodavac će moći zatražiti kompenzaciju između trenutačnog i budućeg iznosa minimalne plaće, što je ukupno 390 eura po radniku. A najavio je i Plenković kako Vlada namjerava do kraja mandata prosječnu neto plaću povećati na 1600 eura.
izvor: danas.hr
- PIŠE: Pakrački list
- 2015
U srijedu 1. siječnja 2025. godine oko 3.30 sati u Pakracu u Ulici Matije Gupca policijski službenici su u prometu zatekli 16-godišnjeg vozača koji je prije stjecanja prava na upravljanje i pod utjecajem alkohola od 0,97 promila upravljao neregistriranim i neosiguranim mopedom.
Nadalje je utvrđeno da je isteklo važenje prometne dozvole i police obveznog osiguranja te da prije puštanja vozila u promet nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju.
Protiv njega slijedi optužni prijedlog zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i dopis Hrvatskom zavodu za socijalni rad - Područni ured u Pakracu.
Skrivio prometnu nesreću s materijalnom štetom
Također 1. siječnja, oko 12.30 sati u Lipiku u Ulici Ante Starčevića 22-godišnji vozač koji je upravljao osobnim automobilom pretjecao je vozilo ispred sebe da se nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike i imovinu te prednjim kotačima zahvatio putnu bankinu. Nakon toga je sletio na pješačku i biciklističku stazu te udario u ograde.
Protiv vozača slijedi prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, doznajemo iz Policijske uprave požeško-slavonske.
- PIŠE: Pakrački list
- 1760
Bolnica, osoblje kuhinje, Pakrac, 2. pol. 20. st.
piše: Jelena Hihlik
Pakrac je godinama zdravstveno središte našeg šireg prostora zahvaljujući jednoj od pakračkih najvažnijih ustanova – Bolnici, koja ovdje djeluje još od druge polovice 18. stoljeća. Pakračka je bolnica najprije djelovala u Trenkovom dvorcu, međutim više nije udovoljavala potrebama ni svojom veličinom za smještaj bolesnika, ali ni tadašnjim modernim zahtjevima i zdravstvenim propisima. Odlučeno je stoga da se sagradi potpuno nova, moderna bolnica na južnom dijelu tadašnjeg Pakraca.
Općina Pakrac poklonila je zemljište na lijevoj obali Pakre u pravcu Lipika, koje se tada smatralo najpogodnijim za gradnju zgrade ove namjene. Zemljište se zvalo „Dudinjak“ i vjerojatno se radilo o prostoru na kojem je Antun Janković posadio veliki rasadnik dudova u 18. stoljeću. Ova Kraljevska javna zemaljska bolnica, kako se službeno nazivala, podignuta je u studenom 1898. godine zahvaljujući sredstvima Kraljevske zemaljske vlade pod čijom direktnom upravom se i nalazila pa je bila jedna od najbolje opremljenih i najbolje upravljanih bolničkih ustanova u Hrvatskoj. Bolnicu su zajedno tijekom 1896. godine kreirali liječnici Zdravstvenog odsjeka te inženjeri Građevnog odsjeka Zemaljske vlade. U njezinoj gradnji i opremanju sudjelovao je niz poznatih graditelja, tvrtki i poduzetnika – Pavao Rohrbacher (graditelj iz Virovitice), Ignjat Franz, Josip Dubsky i Anton Gnezda, graditelji iz Zagreba. Sagrađena je prema ondašnjim najmodernijim standardima i zahtjevima, a kompletna gradnja iznosila je tadašnjih 150.090 forinti.
Kraljevska javna zemaljska bolnica Pakrac, 1899.
U nizu zanimljivih činjenica o gradnji ove zgrade ističe se ona da je krov bolnice pokriven pakračkim crijepom. Nova bolnica imala je oko 110 kreveta, a primala je i psihijatrijske bolesnike. Prilikom gradnje bolnice vodilo se računa i o položaju soba za bolesnike, odnosno stranama svijeta prema kojima će biti okrenute. Prema zapisima znamo da se vodilo računa i o sjeveroistočnim vjetrovima koji su bili tipični za Pakrac te su sve bolesničke sobe u glavnoj zgradi bile smještene prema sjeverozapadu. Bolnica je od početka imala i uređeno centralno grijanje s vodom i posebnom kotlovnicom, sve bolničke zgrade su bile povezane električnim zvoncem, a u starom članku iz 1898. godine iz Glasnika Županije Požeško – slavonske piše: „Sva bolnica ima modernu kanalizaciju te na bolničkom zemljištu ne može ostati nikakova nečist jer je odvodi u kanal Pakru“. U ovom članku se još navodi: „Dvorište je izpresiecano stazama i putevima te priređeno za skorašnje parkiranje“. Cijela bolnica bila je okružena i novim uređenim perivojem.
Izgradnja nove bolnice, Pakrac
Godine 1908. Vlada je odlučila da se u Pakracu podigne i Kraljevski zemaljski zavod za umobolne. Nova zgrada sagrađena je nešto dalje od glavne bolničke zgrade, odmah pored obale rijeke Pakre. Ovdje su premješteni bolesnici iz odjela za mirne umobolne, koji se prvotno nalazio u prizemlju glavne bolničke zgrade. Koliko je pakračka bolnica bila napredna govore nam i neke činjenice poput one da je prvi rendgen aparat nabavljen već 1905. godine i to samo 10 godina nakon izuma rendgen zraka. Iste te godine za ravnatelja bolnice postavljen je ugledni kirurg Leo Frank koji je značajno modernizirao i unaprijedio bolnicu.
Kraljevska zemaljska javna bolnica, 1932.
Godine 1928. nabavljen je novi rendgen aparat, nova operacijska sala podignuta je 1931., a 1949. otvoren je ginekološki s porođajnim odjelom. Velik broj pacijenata prošao je kroz ovu bolnicu i tijekom Prvog, ali i Drugog svjetskog rata, a bolničko groblje nalazilo se na Gavrinici. Skriveno i zaraslo i danas se nalazi pored pravoslavnog groblja u ovom dijelu grada. Ova, kako je danas nazivamo, stara bolnica također je vremenom i djelovanjem prerasla svoje kapacitete pa je odlučeno da se pored stare sagradi nova zgrada bolnice. S gradnjom ove zgrade krenulo se 1980. godine, a 29.11.1983. godine završena je gradnja nove bolničke zgrade. U starom objektu bolnice ostali su zarazni i pedijatrijski odjel, kao i transfuzija te biokemijski laboratorij. U Domovinskom ratu bolnica je također stradala, kako nova zgrada tako i stara, ali je velikim naporima obnovljena i nastavila je s radom. Od 2018. godine samostalna je ustanova sa statusom veteranske bolnice i posluje pod nazivom Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.
Pakračka bolnica zimi 1991.
Psihijatrijska bolnica nakon rata nije nastavila s radom. Ipak danas postoje planovi za obnovu zgrade psihijatrije, ali i stare zgrade bolnice, a nadamo se da će se ti planovi ostvariti u skoroj budućnosti. Pakračka bolnica je iznimno važan dio prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti ovoga grada, a duga i zanimljiva povijest njezine gradnje i nastajanja najveći su dokaz ovoj tvrdnji.
Pakrački vjesnik, 1983.
- PIŠE: Franjo Delač
- 926
Slažući presjek protekle godine, prvo ćemo za početak zaviriti u prosinac 2023. Na Gradskom vijeću krajem studenoga prošle godine donesena je odluka kako se dokidaju mjesni odbori te njihovu ulogu preuzimaju Zborovi građana. Na istoj sjednici donesena je i odluka kako se vlastiti pogon prvenstveno zbog administrativnih razloga iz okrilja Poduzetničkog centra vraća pod nadležnost i upravljanje Gradu Pakracu. Već idućeg mjeseca, održana je nova sjednica Gradskog vijeća, na kojoj se između ostaloga propitivala budućnost Pakračkog lista.
Upitna budućnost tiskanog izdanja Pakračkog lista
Naše su novine tad apostrofirane kao nerazmjeran financijski uteg Poduzetničkom centru koji ga zbog nedostataka novih projekata više nije bio u stanju financirati, pa je veći dio financijskog tereta pao na Grad, koji u svom proračunu nije imao dedicirana sredstva za lokalne novine. Nije bilo naročito ugodno prenositi takve vijesti u listu koji je bio pod znakom upitnika, naročito njegovo tiskano izdanje. Upalila se crvena lampica te smo i sami shvatili kako moramo učiniti ono što je u našoj moći da gradsko glasilo očuvamo od gašenja.
Naša tadašnja urednica, Silvia Feltrin, sredinom prošle godine prešla je na radno mjesto u struci te se zaposlila kao pravnica u Vodama Lipik. Nekako usporedno s tim, ostatak našeg po novom tek dvočlanog tima ovladao je vještinama grafičkog prijeloma te više tu uslugu nismo morali plaćati vanjskom suradniku. Na taj smo način tri plaće reducirali na dvije, pritom istovremeno nešto smanjivši troškove. S ta smo dva poteza smanjili svoj financijski teret, pri čemu smo nastojali da kvaliteta i obujam naših izdanja, što na portalu, a što u tiskanom izdanju, ne pate.
Naš dvočlani tim nastavlja broditi utabanim stazama, a zbog smanjenih troškova barem smo trenutačno uspjeli utišati priče o dvojbenoj smislenosti kontinuiranog postojanja tiskanog izdanja, unatoč smanjenim nakladama, jer – tiskane novine sve se manje čitaju, dominiraju portali, a nove generacije izgubile su naviku kupovine novina, simboličnoj cijeni unatoč.
U veljači je gradonačelnica Anamarija Blažević u velikom intervjuu pričala o privođenju obnove Spahijskog podruma kraju, apostrofiravši svoju želju i misiju, a to je da od Pakraca napravimo moderan europski gradić. Govorila je i o kontinuiranom povećanju poreznih prihoda, ali i o dosad ipak još uvijek nerealiziranom projektu za vrtić na Pilani, u dijelu grada kojemu gravitira sve više obitelji s manjom djecom.
U ožujku je održana Svečana sjednica Gradskog vijeća, na kojoj su između ostaloga uručena priznanja u vidu Pečata Grada Pakraca, Zlatne plakete „Grb Grada Pakraca“ i ono za počasnog građanina Grada Pakraca, koje je pripalo Rajmundu Bradiku, dugogodišnjem načelniku općine Jasenove, prijatelja Grada Pakraca. Pečat je dodijeljen Gradskoj knjižnici Pakrac, Mariji Kraly iz Čeprega u Mađarskoj i obitelji Kotorac. Zlatna plaketa posthumno je uručena obitelji Zorana Milakovića Zoke te Alojziju Huški i Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar.
U travnju je održan sastanak Povjerensva za prevenciju na kojemu su kao rastući problemi apostrofirani porast vršnjačkog nasilja i povećan ulazak ilegalnih migranata. Mjesec je ipak obilježen odlaskom dugovječne ravnateljice Osnovne glazbene škole Pakrac s dužnosti. Alfreda Petani Grafina nakon 28 godina ravnateljevanja kormilo ove obrazovno-odgojne institucije prepustila je nasljednici Martini Golub, s kojom smo u listopadu odradili i centralni intervju. Tad smo saznali kako je ove godine u prvi razred OGŠ upisan rekordan broj učenika, njih čak 30 (usporedbe radi, kad je škola osnovana 1996. godine, imala je ukupno 29 učenika).
Poskupljenja komunalnih usluga
Lipanjska sjednica Gradskog vijeća donijela je nepopularne vijesti – najavljena su poskupljenja vodoopskrbe i odvoza otpada. Ipak, nije sve bilo u sivim tonovima, jer upravo na toj je sjednici za iduću godinu najavljena izgradnja dugoočekivanog Zavoda za hitnu medicinu. Vijećnici nisu mirovali preko ljeta, tako da je već u srpnju održana nova sjednica na kojoj se raspravljalo o potrebi bankovnog zaduženja za potrebe dovršenja Spahijskog podruma, ali i o dovršenju obnove vatrogasnog doma DVD-a Pakrac. Na istoj se sjednici pričalo i o tome kako je Hotel Pakrac nakon duge potrage napokon dobio nove unajmljivače.
Radi se o dvojcu Ivana Grgić i Tena Vujatović, koje su zagrizle taj velik zalogaj koji je ovjekovječen 17. kolovoza, kad su i službeno otvorile Hotel Pakrac jedne kišne ljetne večeri, uz pratnju tamburaša i Stanka Šarića.
Gradski su vijećnici bili aktivni i u jesenskom razdoblju, tako da su na sjednici održanoj početkom listopada svoja izvješća predstavile ravnateljice pakračkog vrtića i glazbene škole, a na aktualnom satu problematizirao se rad azila za pse na Bučju. Posljednja ovogodišnja sjednica donijela je i najveću „bombu“ – Vode Lipik po sili zakona pripajaju se požeškoj Tekiji. Brak je to iz nužde, jer ni ženik ni udavača nisu se bili voljni vjenčati, ali zakon je propisao okrupnjivanje vodovodnih društava, bez prava na žalbu.
Odlasci velikih imena
Kraj godine obilježile su smrti istaknutih stanovnika pakračko-lipičkog kraja. Prvo nas je u listopadu zatekla vijest o preranoj smrti profesora Stjepana Benkovića koji je nakon borbe s teškom bolešću preminuo u 54. godini života. Benković je bio jedan od idejnih začetnika i utemeljitelja te jedini predsjednik Povijesnog društva Pakrac-Lipik. Bio je iskren, duhovit, pozitivnog duha i energije. Bio je skroman i samozatajan, čovjek kojega u radu i životu nisu pokretale taština i želja za javnim priznanjima, već iskreno vjerovanje u ono što radi, objavili smo u eulogiji profesoru Benkoviću. Eulogiji koju je između ostalih slagao Duško Kliček, koji je naglo preminuo već početkom idućeg mjeseca.
Duško Kliček rođen je 1950. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Pakracu, a Pedagošku akademiju u Petrinji. Odmah po završetku studija nakon kratkog vremena se zaposlio u tadašnjem Pakračkom vjesniku te postao dopisnik Radio Daruvara i Sportskih novosti. Profesionalnom novinarstvu se vratio 1992. godine i sudjelovao u pokretanju Pakračkog lista gdje je radio sve do 2011. godine, obnašajući poslove novinara, urednika i direktora, napisao je kolegi u spomen Mario Barać.
Početkom studenoga, nakon kratke i teške bolesti u 74. godini života preminuo je Tomislav Nemet, „naš Dida Tomo“, kako su izvijestili iz njegovog streličarskog kluba, pakračkih „Kuna“.
Tomislav Nemet je jedan od inicijatora osnivanja našeg kluba i najzaslužniji je što je streličarstvo došlo u Pakrac i postalo jedna od najtrofejnijih sportova u gradu i okolici. Tomo je u streličarstvu od 2009. godine te je bio višestruki državni prvak, višekratno član reprezentacije i nositelj je mnogobrojnih državnih rekorda, sve u raznim disciplinama streličarstva, napisali su tad iz kluba.
Ni to nije bio kraj, jer na posljednji dan istog mjeseca, ovaj je svijet napustila i dr. Marica Topić, cijenjena liječnica, humanitarka i heroina Domovinskog rata, čiji je život bio posvećen pružanju pomoći onima kojima je bila najpotrebnija. Otišla je tiho, ostavljajući neizbrisiv trag na brojne živote koje je dotaknula te na hrvatsku medicinu, ali i širu zajednicu, napisao je za medije Matija Kulhavi.
Odlasci ovih istaknutih ličnosti pakračko-lipičkog kraja malo su koga mogli ostaviti ravnodušnim. Podsjetili su nas na prolaznost i krhkost života, ali i na tragove koje su pojedinci ostavili iza sebe kroz svoj rad, ljubav i profesionalizam, zahvaljujući kojima će ostati živjeti među nama i dugo nakon svoje smrti.
Sportske minute
Leon Krajačić i Ivan Kiš, pakrački MMA borci, krajem studenoga zakoračili su u ring u sklopu priredbe Belišće BFN 5 i ostvarili suverene pobjede, pri čemu je naročito impresivan bio Krajačićev knock-out lijevim high-kickom u stilu Cro-Copa nakon manje od pola minute borbe. Zanimljivo, isti je dvojac nastupio i godinu dana ranije, kad je Kiš početkom prosinca 2023. ostvario pobjedu u Karlovcu, dok je Krajačić u istom mjesecu doživio poraz u oktogonu u Sarajevu koji je uslijedio nakon pretrpljenog niskog udarca.
U ožujku je osnovan ženski kuglački klub „Pakrac“, čijom je predsjednicom imenovana Barbara Ramić, a koji je svoje natjecanje otpočeo u 2. Hrvatskoj kuglačkoj ligi sjever, u konkurenciji 12 ekipa. Početkom travnja krenule su stizati pobjedničke vijesti iz tabora našeg trofejnog mladog motocross vozača Stefana Lenčea, koji je na Europskom prvenstvu u Brežicama ostao na koračić do postolja, završivši naposljetku na 4. mjestu. U istom mjesecu, odbojkašice Volley Li-Pe potvrdile su naslov prvakinja 3. HOL istok i osigurale promociju u drugoligaško društvo.
Lenče se u svibnju već propisno zahuktao, što je potvrdio pobjedom na Matkovcu, na Motocross utrci „Bljesak“, u kategoriji MX 65. Istovremeno, njegov drugi mladi sugrađanin Niko Kalvi u slovačkom je Breznu na Europskom prvenstvu u kuglanju za mlađe juniore U18 osvojio titulu europskog viceprvaka. Viceprvaci svoje lige postali su i kadeti Pakraca i Lipika iz škole nogometa Li-Pa u sklopu natjecanja u 4. MŽNL SB-PŽ. Nakon što su kraj prve polusezone završili kao vodeći na ljestvici, nogometaši Hajduka kraj nogometne sezone dočekali su na vrlo dobrom trećem mjestu, a plasman bi možda bio još i bolji da najbolji igrač i strijelac lige Filip Matijašević zbog ozljeda nije propustio većinu proljetnih utakmica.
U međuvremenu, Lenče je nastavio žariti i paliti te se okitio titulom prvaka međunarodnog Alpe Adria prvenstva u klasi MX65. Nije mirovao ni Leon Krajačić, koji je ušao u slavodobitnu formu te je u srpnju ostvario dvije ekspresne pobjede, u Koprivnici, odnosno Splitu.
Početkom nove nogometne sezone krajem ljeta, ponovo se ukazao Hajdukov Matijašević koji je pucao na sve cilindre i strašnom formom se drugu uzastopnu godinu vrlo brzo nametnuo kao najbolji strijelac, ali i igrač lige. Krajem rujna, Lenče je osigurao titulu najboljeg vozača države u svojoj kategoriji i to kakvim nastupom – na probijenoj gumi! Vrijedan rezultat ostvarila je i mlada kuglačica Slavica Blažević, koja je u kategoriji sprint U15Ž na Prvenstvu Hrvatske osvojila brončanu medalju.
Na prvenstvu RH u sprintu za juniore (U19), prvo mjesto i zlatnu medalju osvojio je Niko Kalvi, koji nas je već pomalo razmazio, navikavši nas na vrhunska ostvarenja. Na kraju nogometne polusezone, Hajduk je završio na trećem mjestu, a Matijašević je opet daleko najbolji topnik lige, pri čemu je u 13 nastupa protivničke vratare savladao 26 puta. Za lijepe vijesti pobrinuli su se početnici Hajduka Pakrac (U10) koji su polusezonu okončali savršenim učinkom, pobjedom u svim utakmicama.
„Velike“ rubrike
Tijekom godine zadržali smo okosnicu formata svog lista, koji se pri izdanju oslanja na tri ključne rubrike – temu broja, reportažu i intervju. Uveli smo i određene suptilne, ali kumulativno ipak osjetne promjene. Kao prvo, odlučili smo nešto veći prostor posvetiti sportskoj rubrici. Pakrac je bogat sportskim udrugama i društvima, čiji broj iz godine u godinu samo raste. Popularnost sporta prati i infrastruktura, koja se neprestano razvija i obogaćuje, a u današnje vrijeme mobitela i problema pretilosti kod djece, postaje sve jasnije koliko je sport i bavljenje njime važno za ljude svih životnih dobi.
Osim sporta, nastojimo širiti i rubriku kolumni. Tako osim sad već standardne kolumne koju nam svaki mjesec osiguravaju vrijedne djelatnice gradskog muzeja imamo i dvije nove, koje su pomalo također postale dio stalnog postava. Prva od njih je putopisna kolumna Marijana Lukića – Lukija koja ide od srpnja ove godine.
Zanimljive crtice iz razgovora s Lukijem sjećam se iz pregovora oko naše suradnje. Naime, svim potencijalnim tekstopiscima koji bi sudjelovali u stvaranju našeg lista u startu naglašavamo kako možemo surađivati isključivo na volonterskoj razini, budući da nemamo budžet za kolumniste. Čuvši to, Luky je rekao kako ima samo jedan uvjet. Na iglama sam iščekivao što će reći, nadajući se kako ćemo ga moći ispuniti, jer čitao sam njegove putopise i imao sam veliku želju učiniti ih dijelom našeg lista. Rekao je, nadnaslov neka bude „Oči pune Hrvatske“. Možda nije bio ni svjestan da mi je time zapravo pomogao, jer lišio me mozganja oko smišljanja nadnaslova, a ovaj koji je on sam osmislio jednostavno je genijalan.
Druga kolumna koja je krenula od listopada je Povijesna crtica Muzeja vojne i ratne povijesti Marija Tušeka. S ova dva istinska pojačanja, iskonska entuzijasta i vrhunska tekstopisca uistinu smo pojačali svoje redove i dobili dvije kvalitetne stranice zanimljivog materijala, iz mjeseca u mjesec. Od iduće godine u planu je još jedna kolumna, a onda ćemo početi razmišljati i o eventualnim dodatnim sadržajima koji dosad nisu bili dio našeg lista, a koji bi ga mogli dodatno obogatiti. O tome ipak više nagodinu.
Reportaže
Jedna od najzahtjevnijih, ali i najzanimljivijih rubrika svakako je ona o sugrađanima, gdje iz mjeseca u mjesec nastojimo detaljnije predstaviti jednog Pakračanina/Pakračanku kroz svojevrsnu kratku životnu priču. Svaki je sugovornik zanimljiv na svoj način i svatko ima nešto za reći, a pritom se fokusiramo na onaj aspekt života koji ga najviše obilježava, odnosno o kojemu najviše želi govoriti.
Zanimljivo je kako većina ljudi na upit za priču o njima reagira otprilike s, „pa zašto baš ja“, „ima toliko njih zaslužnijih od mene“, „moj život nije toliko zanimljiv“, „ne znam što ispričati“. Zapravo se najzanimljivije priče kriju upravo u pozadini onih koji smatraju kako njihov život nije nešto naročito zanimljiv. Pišući o pojedincima, dobivamo priliku upoznati ih, dobivaju ih priliku upoznati i oni koji će njihovu priču pročitati, a oni dobivaju priliku svoju priču ispričati na svoj način. To je jedan proces u kojemu na kraju svi dobivamo, stoga bih pozvao sve one koje zatražimo reportažu da dvaput razmisle prije no što odbiju. Ne grizemo, obećavamo.
Od svih sjajnih reportaža koje smo napisali tijekom prošle godine, teško je izdvojiti jednu, dvije ili tri. Ali ono što je lako ustvrditi jest da ih sjajnima čine upravo njihovi protagonisti, jer – mi smo u krajnjoj liniji ovdje samo da zapišemo ono što nam sami kažete. I ne brinite u vezi toga da nećete imati što za reći – zato smo mi ovdje, da postavljamo pitanja.
Godina na izmaku
Ne možemo reći da je prošlu godinu obilježila nekakva posebna katastrofa, pa ni posebno značajan uspjeh. To ne znači da je bila prosječna. Ako ništa drugo, bila je još jedna u nizu najtoplijih godina otkako postoje mjerenja. Posljedice klimatskih promjena osjećamo svi, a pojednostaviti bismo ih mogli ovako – nekad smo brinuli zbog dugih i ledenih zima, dok danas brinemo zbog vrelih i sušnih ljeta.
Što se Pakraca tiče, mi smo nastavili svojim tempom. Slavonski banovac opet je bio centralni događaj godine koji okuplja ne samo čitav grad i okolicu, već i ljude iz udaljenijih krajeva. U bilo kakvom presjeku godine, pa i nekom atipičnom, teško ga je ne spomenuti. Iako se iz godine u godinu ponavlja u sličnom ili tek nešto dorađenom formatu, opet svaki put uspijeva biti zanimljiv, bolji i magnetski privlačan. Je li tajna u grahu, u koncertima, u viteškim igrama? Ili ipak u sinergiji i simbiozi brojnih čimbenika kojima je svima cilj isti – promovirati Pakrac kao turističku destinaciju, naše ljude kao vrhunske domaćine, a hranu kao domaći gurmanski specijalitet nakon kojeg se ližu prsti i traži još jedna porcija?
Ne znam u čemu je tajna i tu mogu samo spekulirati, ali osim listopadnog Slavonskog banovca, u lipnju smo imali smo još jedan uspješan Multipak koji je svojim glazbenim nastupom okrunio Damir Urban. Početkom rujna, na Omanovcu je održan Pozdrav ljetu čija je zvijezda i glavni protagonist bio Darko Rundek. Banovac su okitile Maja Šuput i Magazin s Andrejom Šušnjarom. Poprilično je to dobra postava estradnih izvođača u čijim smo nastupima, barem što se tiče direktnog plaćanja ulaznica, mogli uživati potpuno – besplatno.
Nadajmo se kako će nam i iduća godina biti barem jednako uspješna, ako ne i uspješnija. Svim svojim čitateljima želimo sretan Božić i novu godinu, uz već standardnu, ali toliko važnu želju – samo nek' je zdravlja, a za drugo ćemo lako.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1143
Vrlo zabavnim i sadržajnim Dječjim dočekom nove 2025. godine večeras je u dvosatnom programu razvučen osmijeh na mnoga dječja i roditeljska lica. U organizaciji Turističke zajednice Grada Pakraca priređen je mađioničarski show, nastup maskota Olafa, Else, Štrumpfa i Minnie Mousa u režiji Đakovčana te svjetlucavi novogodišnji disco uz rasplesanog Djeda Božićnjaka.
Nakon što je klaun privukao svu pažnju i od srca nasmijao najmlađe svojim zabavnim mađioničarskim nastupom, plesno-glazbenim štihom je Djed Božićnjak s maskotama preuzeo kormilo te su uz odbrojavanje i dječji šampanjac atraktivnim vatrometom na oduševljenje svih prisutnih uveo brod mališana u 2025. godinu.