- PIŠE: Darko Baronica
- 4754
Ivica Tutić prije sedam godina je osnovao građevinski obrt Davona Bau, a ime su mu „skovali“ sin David i kćer Ivona koristeći kratice od svojih imena. Krenuo je sam, a danas ima 17 zaposlenih s čime je najveći građevinar na području Pakraca. Kako radi danas i kakva su mu iskustva kroz tih sedam godina pokušali smo saznati kroz ovaj razgovor.
Kada smo lani razgovarali, rekli ste nam da vam se oko 30 građana javilo, zainteresirani da im budete izvođač radova na energetskoj obnovi obiteljskih kuća sufinanciranoj od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Koliko vam se do sada javilo s pozitivnim odgovorom Fonda?
Dobio sam 10 kuća uglavnom na području Pakraca i pojedinačno u Kusonjima i Badljevini te dio na području Bjelovarske županije. Dvije su već gotove. Iz energetske obnove, ali po drugom natječaju i programu, radim i dvije škole, po jednu u Velikim Zdencima i Doljanima.
Znači li to da posla ima?
Posla ima za još deset zaposlenih, ali nemam koga. Na području Pakraca ima puno građevinara. No mislim da sam ja jedini koju kuću radim iz temelja pa do krova, po sistemu ključ u ruke. To mi je najdraži posao. Drugi se baziraju netko na nešto; fasade, krovove, a ja sve. Upravo jedno takvo gradilište imam u Kalvariji, budući starački dom s pomoćnim zgradama.
Unatoč tome što posla ima, radite i izvan Pakraca?
Radi i izvan Pakraca
Radim i izvan Pakraca, sada jednu fasadu u Zagrebu, a za ovu jesen imamo dogovorenu i jednu fasadu u Austriji. Iako mi je najbolje raditi u Pakracu, makar i za manje novce.
Isplati li se iz Pakraca ići raditi fasadu u Austriji, jer to podrazumijeva da morate voziti radnike, materijal, alat, opremu?
Isplati se i meni i vlasniku. Tamo su takve fasade po 25.000 eura. Najveći problem je što su cijene građevinskog materijala kod nas sada podivljale. I to sve vrste. Evo samo primjerice OSB ploče su bile 60 kuna, sada su 120, dakle poskupljenje od 100 posto. Energetsku obnovu ove dvije škole sam lani ugovorio za 4,5 do pet milijuna kuna. Zbog poskupljenja materijala ću izgubiti 200.000 kuna. Već imam ugovorena dva veća posla za iduću godinu. No sada sam ugovorio da u slučaju povećanja cijene materijala, s cijenom idemo i mi gore. Stvarno ne znam nikoga tko je mogao pretpostaviti ovo divljanje cijena materijala. I nije to samo u Hrvatskoj. Nedavno sam bio u Austriji. I tamo se događa isto.
Gdje vi nabavljate materijal?
Sve što mogu, gotovo 100 posto u Pakracu, najviše kod Metalka.
Kakva je naplata kod tih većih projekata?
Sada je dobro.
Za takve projekte koje kažete da traju po šest ili čak i više mjeseci, mora li izvođač imati zalihe materijala i novaca?
Novaca nešto imam. Što se tiče materijala, imamo neku vrstu partnerskih odnosa s dobavljačima, naročito Metalkom. Oni daju robu na poček, a ja plaćam kada naplatim od investitora. Radi toga sam znao za gradilište u Zagrebu voziti materijal iz Pakraca. Nitko od naših građevinara drugačije ne bi financijski izdržao.
Koristite li na većim gradilištima kooperante?
Meni bolje ne treba
Naravno. Od nas manjih nitko ne može imati sve, primjerice parketara, instalatera za struju, centralno grijanje i slično. S Trim-projektom surađujem na stolariji. Dobra je okolnost što u Pakracu imamo obrtnike za gotovo sve vrste radova. Što se toga tiče, samo da ovako ostane, meni bolje i ne treba.
Što imate od mehanizacije?
Tri kombija i caddyja, 2000 četvornih metara skele. Bager nemam i ne treba mi, jer ga imaju drugi.
Da li bi se mogli natjecati na nekom građevinskom projektu vrijednosti 10 milijuna kuna?
Mislim da mogu. Ako ne sam, onda zajedno s nekim od naših obrtnika, ali najviše jednim. Ove godine očekujem promet od 7 do 8 milijuna kuna, dakle sposoban sam i za veće projekte.
Da li ste bili podizvođač nekome i kakav su iskustva?
Jesam, na školi u Lipiku i dobra su iskustva. Ne treba kukati nego raditi i onda su svi odnosi prihvatljivi. Ja sam krenuo prije sedam godina doslovno od nule, bez ičega. A evo gdje sam sada, samo zahvaljujući radu.
S obzirom da imate 17 zaposlenih, stignete li osobno i dalje na skelu?
Nemam vremena, bavim se organizacijom, nabavom, dostavom, ugovaranjem, pri čemu mi je u tim poslovima velika pomoć, naročito u papirima, supruga Božica.
Ispunjavate li uredno obveze prema radnicima, porezima?
Mogu reći za plaće i PDV u minutu. Radnici dobivaju i božićnicu i uskrsnicu i, bar mislim; dobru plaću. Plaća bi mogla biti za radnike i veća da su doprinosi manji.
Radite li ljeti po 10 i 12 sati dnevno, a zimi je pauza?
Kod nas pauza nije nikada. Ljeti idu na godišnji po tjedan dana, zimi po tri tjedna i još kroz godinu koji dan, ako im treba za neke privatne obveze.
Bilo je u posljednje vrijeme puno natječaja za poticaje, bilo s porijeklom iz Europske unije, bilo domaćih ili gradskih fondova. Jeste li sudjelovali u tome?
Nisam, osim ovih gradskih poticaja kroz koje sam ove godine sufinancirao kupnju kombija, a lani na isti način dizalo za krov. Planiram uz pomoć gradskih mjera sada zaposliti još dva radnika.
Da li su vam zaposlenici s područja Pakraca?
Uglavnom, iako imam nešto malo i s rubnih područja susjedne Bjelovarske županije.
Volite li više privatne investitore ili javne natječaje?
Bolji su mi privatni investitori. Brže se odvija naplata, iako su sada i državni izvori financiranja brži, ali još uvijek nedovoljno brzi. Stoga izvođač na takvim projektima mora imati određenu zalihu sredstava kako bi mogao nekoliko mjeseci plaćati radnike. Kroz ovih sedam godina ja sam to postigao i sada mi je lakše čekati rokove naplate.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1970
Pakrac je, a i susjedni Lipik, unazad nekoliko godina veliko gradilište. Ne mislimo pri tom samo na aktualne radove na aglomeraciji koji su prisutni unazad 13 mjeseci na većini lokalnih ulica, nego i na niz većih i manjih radilišta koja su se od 2014. godine razmilila po ova dva grada, financiranih sredstvima energetske obnove, bilo da je riječ o 30-ak stambenih zgrada, ali i velikih objekata poput u Pakracu bolnice, osnovne škole, učeničkog doma, sportske dvorane, zgrade „socijalnog“ ili sredstvima fondova EU i nacionalnih uz sufinanciranje gradskog proračuna, poput modernizacije glavnog trga i šetnice, modernizacija Aleje kestenova, izgradnje vodovoda za sela obriješkog kraja, modernizacija sustava vodoopskrbe na jugu grada, poduzetnički inkubator druge generacije... Pojavili su se i privatni investitori iza kojih je ostala, spomenut ćemo samo one veće, proizvodna hala tvrtke „Detas“, nova stanica za tehnički pregled vozila, trgovina „Pepco“, praonica vozila... Iza njih su ostali vrijedni objekti različitih namjena ili infrastruktura u značajno boljem funkcionalnom i vizualnom stanju. Da li je to dvije, tri ili više stotina milijuna kuna investicija vjerojatno nitko ne može izračunati. Zajedničko im je da su svi, ili bar velika većina izvođača radova na njima bile tvrtke koje nemaju sjedište u Pakracu ili Lipiku. Razlog je jednostavan – Pakrac nema dovoljnu veliku tvrtku koja bi bila u mogućnosti samostalno, ili uz prihvatljivu i zakonom dozvoljenu pomoć malih kooperanata, odraditi tako složene graditeljske zahvate. Posljedica toga je da su Pakracu ostali značajni objekti, ljepši i funkcionalniji grad. No šlag investicijskog vala što je generator razvoja svake sredine, a ogleda se u zaradi graditelja, plaćama zaposlenika, porast broja kvalificiranih radnika, porast ukupnog graditeljskog potencijala koji dolazi do izražaja u sljedećem investicijskom ciklusu, je otišao drugdje.
Zamah građevinarstva početkom 21. stoljeća uništila kriza
Početkom ovog stoljeća Pakrac je, ponajviše kroz sredstva Europske investicijske banke (EIB) te raznih domaćih fondova namijenjenih ratnoj obnovi, postao prvi put nakon rata veliko gradilište. U nekoliko prvih godina ovog stoljeća izrađena je ili dovršena sportska dvorana, srednja škola, Hrvatski dom, poduzetnička zona i poduzetnički centar, tržnica, bolnička kuhinja i vešeraj, brojne obiteljske kuće, obnovljen je objekt Čirinović, hotel, modernizirane prometnice na jugu grada. U tom razdoblju razvila se i oporavila od rata i nekada jaka pakračka graditeljska infrastruktura predvođena tvrtkom „Maniva“ koja je imala, uz prateću mehanizaciju ponekad i 80-ak zaposlenih te služila kao suport mnogim manjim, najčešće specijaliziranim tvrtkama i obrtnicima. Posljedica je bila da su u tom investicijskom ciklusu, u znatno manjoj mjeri nego danas, u Pakracu bili prisutni izvođači iz drugih gradova.
Tijekom 2008. godine, gotovo neprimjetno je i u Hrvatsku stigla svjetska ekonomska kriza, a jedna od prvih naznaka je bilo prorjeđivanje investicija, bilo društvenih ili privatnih te teškoće u naplati obavljenih usluga ili isporučene robe. Takvo stanje trajalo je približno do 2014. godine, predugo za mnoge tvrtke, naročito građevinske. „Maniva“ je otišla u stečaj negdje 2012. godine, nestali su i neki mali građevinari, preostali su zastali u razvoju, smanjili broj zaposlenih. Ulaskom Hrvatske u EU 2013. godine postupno se otvara našim građanima tržište radne snage u Europskoj uniji što koriste, u graditeljstvu, oni vredniji i kvalitetniji. Uslijed svega toga, pakrački građevinski obrti i male tvrtke dočekuju novi investicijski val koji je počeo oko 2015. godine nespremni da se, kada su u pitanju pojedinačne višemilijunske vrijedne investicije, nose s konkurencijom iz drugih gradova, pa čak i iz Slovenije. Njima, naročito u početku u fazi oporavka, preostaju manji radovi na objektima privatnih investitora, nogostupa, raznih igrališta i slično te, uglavnom neželjeni, kooperantski statusi.
Sudeći po najavama, investicija neće nedostajati niti narednih godina. Velike planove u ovom kraju imaju Hrvatske vode, Hrvatske ceste su najavile početak velikog investicijskog ciklusa na izgradnji brze ceste D5 (220 milijuna kuna), u Gradu pripremaju početak dogovorene obnove Spahijskog podruma, pripremaju obnovu bivše psihijatrije i objekta stare bolnice, nastavak modernizacije gradskih prometnica. Zahuktava se izgradnja i obnova objekata u bivšem dvorištu DI Papuka…
Može li se pakračka građevinska infrastruktura oporaviti i ponovo uzdići do razine da u svom i susjednom gradu izvode ozbiljnije, višemilijunske vrijedne objekte koristeći u međuvremenu naraslu operativu u vidu dobre mreže trgovina građevinskim materijalom, brojnu lokalnu kamionsku i građevinsku mehanizaciju, blizinu betonare, obližnjih kamenoloma…? Mogu li udruženi zajedno nastupati na tim projektima? Koliko je realno iz zemalja EU vratiti domaću kvalificiranu radnu snagu, pitanja su na koje smo pokušali dobiti odgovor u razgovoru s dva trenutno ponajveća pakračka građevinara; obrtom „Davona Bau“ vlasnika Ivice Tutića koji objavljujemo danas, odnosno tvrtkom „Arhiz“, vlasnika Marija Savija koji ćemo objaviti sutra.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1769
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom jučer su predstavnici braniteljskih udruga i gradova Pakraca i Lipika, u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac-Lipik, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja odali počast svim poginulim braniteljima.
Okupljeni su predvođeni pakračkom gradonačelnicom Anamarijom Blažević i lipičkim gradonačelnikom Vinkom Kasanom položili vijence na spomen obilježjima na Gradskom groblju i kod poprsja dr. Franje Tuđmana u Lipiku, kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Pakracu, te kod spomen ploče u Donjim Grahovljanima. Tom prilikom istaknuli su zahvalnost i ponos na najvećoj žrtvi koju su dali branitelji u Domovinskom ratu uz poruku da se ovakva obilježavanja moraju nastaviti i ubuduće.
Gradonačelnica Blažević u svom govoru prisjetila se i dr. Ivana Šretera, hrvatskog domoljuba i mirotvorca koji je otet u Kukunjevcu prije 30 godina, rekavši da njegovo ime i djelo treba prenositi i na buduće generacije. Najavila je da će se na obljetnicu njegove otmice, 18. kolovoza, uz prigodan program, u Pakracu obilježiti Nacionalni dan mirotvorstva koji je u Hrvatskom saboru upravo i proglašen u čast i spomen na dr. Šretera.
Nakon prigodnog obilježavanja, kod memorijalne spomen-kapelice u Kusonjama služena je sveta misa.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 3172
Posljednje vrijeme sve su učestalije vijesti o slučajevima građana starije životne dobi koji su se zbog vlastite lakovjernosti našli u problemu i pomoć potražili od policije, jer su na više različitih način financijski iskorišteni, bolje rečeno – nasamareni. Stariju populaciju, nesklonu internetu, lopovi rjeđe vrebaju onim klasičnim navlakušama poput internetskih servisa kad šalju lažne e-mailove. Češće su to situacije kad im pristupaju direktno, lažno se predstavljajući na kućnom pragu tražeći novac vješto složenim pričama što im, na žalost, nerijetko i uspijeva. Oštećene posebno bole one situacije kad shvate da su prevareni od vlastitih sugrađana. Lakovjernost u svakom slučaju skupo plaćaju.
Iznimka nije niti Pakrac u kojem je u utorak zabilježena prijava policiji za kazneno djelo prijevare.
„U utorak 3. kolovoza 2021., policijskim je službenicima 60-godišnjakinja s područja Pakraca prijavila da je od 2019., 53-godišnjak s područja Pakraca, od nje u nekoliko navrata posudio veću svotu novca, koji joj do sada nije vratio, te se smatra prevarenom. Zaprimljena kaznena prijava zbog kaznenog djela „Prijevara“ bit će proslijeđena nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.“, stoji u redovnom policijskom izvještaju.
foto ilustracija: Google.hr
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2135
Prije dva mjeseca nastavljena su istraživanja na ostacima Starog grada u središtu Pakraca, a s obzirom da će ona ove godine trajati sve do studenog, obišli smo arheološki lokalitet i od voditeljice istraživanja Tee Lokner doznali do kud se došlo, što je do sada otkriveno i kakvi su planovi za jesen?
„Cilj nam je ove godine istražiti cijelu unutrašnjost crkve kako bi mogli pristupiti konzervaciji zidova, ali i unutrašnjosti, da nemamo više problema sa zadržavanjem vode. Zidovi su sada u dosta lošem stanju i ako bi ostali ovako otkriveni, a s obzirom da su stoljećima bili zatrpani, pod atmosferskim utjecajem bi se raspali. S druge strane, nema smisla to stalno zatrpavati pa svake godine trošiti i vremena i novaca da bi se ponovo ispočetka otkopavalo i riskiralo da dođe do oštećenja ako već postoji opcija konzervacije“, pojašnjava Lokner i dodaje da će uskoro biti gotov projekt za konzervaciju kojeg rade arhitekti, on se potom šalje na odobravanje konzervatorima, a zatim će specijalizirana tvrtka izvršiti zahvate kojim će spriječiti daljnje propadanje materijala.
Iskapanjem na ovoj sondi došlo se do dubine od preko četiri metra i Tea vjeruje da su na nekim mjestima došli do zdravice, odnosno netaknute, sterilne zemlje na kojoj nije bilo ljudske aktivnosti, no to još moraju potvrditi sa probnom sondom. „Budući da je ovo nekada bilo močvarno područje, geološki slojevi su dosta čudni i ono što smatramo da je zdravica je na nekim mjestima više na nekima niže, tako da je to teško znati bez probnog iskopa.“
Na početku istraživanja su malo više radili na istočnom dijelu crkve, koji se nalazi u neposrednoj blizini novog spomenika hrvatskim braniteljima, no prioritet je istražiti unutrašnjost cijele crkve. „Našli smo mnogo grobova, trenutno smo otvorili 27., i svaki grob ima lijes, što više, što manje sačuvan. Ljesovi su specifični po tome što imaju jako puno moždanika, odnosno drvenih klinova koji su ih spajali, ali sada smo otkrili da ima i nekoliko tipova tih moždanika, ovisno o tome koji dio lijesa spajaju. Neki su duži, neki kraći, ima i pravilnih, četvrtastih, sa glavom… No, zanimljivo je da smo našli i ljesove sa željeznim čavlima“, govori Tea i dodaje da u njima pronađeni kosturi za sada nisu ni po čemu specifični, iako je jedan imao u kralježnici zabodenu strelicu od luka i strijele (ne od samostrela, kao što su lani pronašli), dok su kod drugog našli željeznu kopču, možda od nekog remena… Bilo je još zanimljivih pronalazaka koje za sada ne želi javno iznositi, već će ih otkriti kada dovrše ovogodišnja istraživanja.
Osim arheologa, zaposlenika pakračkog muzeja, Krešimira Vaceka i Tee, na istraživanju trenutno radi jedan radnik iz gradskog komunalnog pogona, dva studenta i petero učenika, srednjoškolaca, koji rade preko učeničkog servisa. „Ovaj posao im je zanimljiv jer nešto nauče, zabave se, ali i zarade džeparac, a svi su dobri, vrijedni i poslušni i jako sam zadovoljna s njima“, pohvalno govori Tea o mladim Pakračanima koji možda nakon srednje škole krenu njenim putem. Radovi će se odvijati cijelo ljeto, ali s obzirom da rade od 6 sati ujutro pa do podneva, nije toliko teško izdržati vrućine.
„Iako ima i onih koji u prolazu dobace koju šalu, većina sugrađana s odobrenjem prihvaća naš posao i svaki dan barem 20 njih stane, pogleda što radimo, pita što ih zanima. Svima smo na raspolaganju, odgovaramo na sva pitanja, jedino nije dozvoljeno spuštanje u sondu, radi sigurnosti. Velike su dubine, klizav je teren i na to moramo paziti“, kaže voditeljica istraživanja.
Što se tiče financiranja, podsjetimo da je Grad Pakrac aplicirao na natječaje Ministarstva kulture, no kako sredstva za ovu svrhu do sad nisu odobrena, izgledno je da će ove godine sve radove financirati isključivo Grad, a o njihovom iznosu je rano govoriti s obzirom da će oni biti dugotrajniji i opsežniji od prijašnjih.
- PIŠE: Pakrački List
- 1713
Zbog neradnog dana na državni blagdan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja (5. kolovoza, četvrtak), tržni dan u Pakracu bit će u petak 6. kolovoza s uobičajenim radnim vremenom, obavijestio nas je Alen Stipić, voditelj Tržnice.