- PIŠE: Franjo Delač
- 1371
Zajedničko druženje gradskih vijećnika iz saziva koji je upravo pred raspuštanjem održano je 16. travnja u Velikoj vijećnici Gradske uprave. Okupljenim gradskim vijećnicima obratio se predsjednik Gradskog vijeća, Miroslav Ivančić.
„Na kraju smo još jednog mandata. Mislim da možemo biti zadovoljni onime što smo učinili. Ako sam nekoga nehotično povrijedio nekom svojom riječju ili djelom, ispričavam se, a i ja opraštam. Malen smo grad, nema smisla da okrećemo glave jedni od drugih“, rekao je predsjednik na odlasku, poželjevši još i svima sretne i blagoslovljene blagdane. Podsjetio je kako se bliži 30. obljetnica Bljeska te pozvao sve da 30. travnja poprate utakmicu koju će Hajduk Pakrac na Gradskom stadionu odigrati protiv legendi zagrebačkog Dinama, ali i na druga događanja, natjecanja i komemoracije kojima će se tih pet dana sve do 4. svibnja obilježavati ova velika godišnjica.
„Bio je ovo zanimljiv saziv vijeća, mislim da smo donijeli jako puno dobrih i kvalitetnih odluka. Sve su te odluke pripremane u gradskim službama Grada Pakraca te svakom gradskom zaposleniku ponaosob treba uputiti jednu veliku zahvalu“, poručila je gradonačelnica na odlasku, Anamarija Blažević. Dodala je kako joj je bila velika čast biti dio Gradskog vijeća. Pohvalno se osvrnula na činjenicu da je vijeće kod donošenja važnih odluka za grad pokazalo jedinstvo.
„S obzirom da se nalazimo u razdoblju predizbornih kampanja, čestitala bih svakome tko se odvažio ući u izbornu utrku, jer i sam taj čin dobar je pokazatelj da imamo ideje i vizije te da želimo raditi na dobrobit zajednice. Politika se ponekad čini kao prljav posao, ali iz svog osobnog iskustva kažem da je to posao koji je prvenstveno human i na dobrobit cijelog Pakraca i svih naših stanovnika te bih voljela da svi tako promišljaju“, dodala je gradonačelnica. Za kraj je još jednom zahvalila svima na suradnji.
Nakon govora, predsjednik vijeća svim je vijećnicima te gradonačelnici i njenoj zamjenici Mirsadi Popović Damjanović ponaosob dodijelio svečane povelje Grada Pakraca, koju je naposljetku i njemu uručio njegov zamjenik, Vlado Eck. Svoje su svečane povelje preuzeli prisutni vijećnici, poimence: Anita Skalnik, Kristina Milek, Nada Todorović, Mihael Andrijanić, Karlo Rek, Tomislav Novinc, Zoran Krejči, Vlado Eck, Zoran Hofman, Mirsada Popović Damjanović, Anamarija Blažević te naposljetku i sam predsjednik Miroslav Ivančić.
- PIŠE: Pakrački list
- 419
Piše: župnik Jozo Zorić
Mnoge analize i pogledi kada govore o stanju duha današnjeg čovjeka upućuju na indiferentizam kao odliku odnosa prema vjeri. Takvom čovjeku vjera nije stil života gdje se vidi i razaznaje kako o njoj nema neko osobito mišljenje, nego više prigodno, što se posebno vidi u sveprisutnim novinskim ili televizijskim anketama. Tako će se rado koristiti sve kulturološke elemente i običaje te će na svoj način obilježavati velike svetkovine kao što su: Božić, Uskrs, Svisveti…
Za te svetkovine sve će se učiniti da se materijalno obilježe ti dani, ali ih se uopće ne dotiče duhovni sadržaj blagdana. Zar nije pomalo apsurdno slavimo Božić, Uskrs, ali se ne zna poruka i duhovni sadržaj tih navedenih velikih vjerskih istina vezanih uz našeg Spasitelja Isusa Krista? Možemo postaviti još jedno pitanje, bi li ti različiti običaji, pojave, tradicije postojale da nema onog duhovnog dubljeg sadržaja vezanog uz Bibliju i njezinu poruku spasenja. Nedavno je jedan sociolog na HTV izrekao jednu zanimljivu misao, da je čovjek sve više „robotiziran“ jer je upao u rutinu kuća-posao, s osjećajem kao da ga neka nevidljiva ruka pritišće pa joj se ne može ili ne želi oduprijeti, nego sve prihvaća na razini vanjskog utjecaja.
Zato nemojmo upasti u zamku današnjeg vremena da sve promatramo kao „robotizirani“, već ljudi sa srcem i dušom gdje vjera doživljava svoje opravdanje i smisao. Zar tu vjeru nisu osjetili plašljivi i uplašeni učenici koji su prije izdali, poricali i potpuno podbacili dok nisu susreli Uskrslog Isusa i postali samouvjereni i uvjereni misionari? Ponašanje učenika i tolikih svjedoka vjere naše Crkve pokazuju da Uskrsli događaj nije plod mašte ili halucinacije nego najveći događaj koji je ostao i bit će kamen zaglavni ljudske povijesti.
No Uskrs nije samo povijesna proslava nekog događaja koji se dogodio prije nešto više od 2000 godina. Uskrs se događa i ondje kada našim djelima, govoru i mislima dopustimo da nas Uskrsli Gospodin tako oblikuje da živimo vjeru, a odbacujemo beznađe i besmisao koji je okosnica medijskog i javnog izričaja. Kada će se dogoditi Uskrs u našem životu? Uskrs dolazi u onom času kada nas Isus oslovi imenom i kad se s njim osobno susretnemo. To se dogodilo, čitamo u evanđelju, Mariji kad je plakala nad grobom i pokušavala razumjeti činjenicu svog života, a one nisu davale nikakav logičan odgovor. U tim trenucima uskrsli Isus joj se približava, razgovara s njim, čula je njegov glas i doživjela njegovu prisutnost u svom životu. Tad se za nju dogodilo uskrsnuće. Bio je to dan Isusova i njezinog uskrsa.
Možda ćemo i mi na dan Kristova uskrsnuća zbrajati i oduzimati činjenice svog vjerničkog života. Mnogo toga nam se ne čini logičnim i razumljivim. Poput Marije i mi stojimo pred grobom i tugujemo radi izgubljenih nada, radi izgubljenih voljenih ljudi, radi propalih dobrih djela, radi nezahvalnosti za plemenitost, radi mnogo toga što nam se čini nelogičnim u našem životu. Slaveći na Uskrs, Kristovo uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kada smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri rastemo. Dajmo svom životu kroz dimenziju Uskrsa horizont beskraja i vječnosti protiv „robotizacije“ i rutine.
Neka radosna vijest uskrsnuća zahvati i preobrazi naš život , neka sjaji na našem licu i načinu kako se ophodimo jedni prema drugima. U tom duhu želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs.
- PIŠE: Pakrački list
- 159
Poštovani žitelji Požeško-slavonske županije, najveći kršćanski blagdan u naše domove unosi poruke mira i zajedništva. Stoga, u trenucima kada slavimo pobjedu života nad smrću i Svjetla nad tamom, budimo oni koji će širiti dobrotu.
Neka Svjetlo uskrslog Krista ispuni naša srca i prati nas tijekom cijele godine kako bismo zajedno nastavili graditi zajednicu u kojoj vladaju razumijevanje, poštovanje i solidarnost.
Od srca Vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs, uz obilje zdravlja, obiteljske topline i Božjeg blagoslova!
Vaša županica Antonija Jozić
- PIŠE: Pakrački list
- 1286
piše: Mario Tušek
Tijekom Domovinskog rata, gradovi Pakrac i Lipik imali su nekoliko velikih odlučujućih bitaka koje su na hrvatskoj strani odnijele veliki broj žrtava samo u jednom danu. Jedna od njih je zacijelo i Bitka za Batinjane koja se dogodila 6. 10. 1991. godine u kojoj je živote izgubilo 23 hrvatska vojnika, među ostalim i Stjepan Širac, zapovjednik obrane grada Pakraca te 5 civila. Selo Batinjani bilo je „žila kucavica, cesta spasa“ za branitelje Pakraca i Lipika jer je preko njega vodio relativno siguran put prema slobodnom dijelu pakračke općine i gradu Kutini. Drugi, puno riskantniji put bio je preko Lipika i sela Kukunjevac koji je nekoliko puta prelazio iz hrvatskih u pobunjeničke ruke.
U ranu zoru 6. listopada 1991. godine, neprijateljske snage bez ikakvih napora zaposjedaju unaprijed pripremljene položaje u Batinjanima i Gornjoj Obriježi te ukopavaju svoje snage i postavljaju zasjede duž ceste. Istoga jutra, oko 5.30 sati, u još uvijek nepripremljenu zasjedu, prvi su vozilom iz smjera Pakraca naletjeli Željko Verhaz, Zoran Jurinović, Darko Zorić i Željko Nožarić. Brzom reakcijom Verhaza, koji je vozio, krenuli su natrag i nakon pedesetak metara, kada su srpski pobunjenici već žestoko pucali po njima, uspjeli izbjeći najgore i izvukavši se iz vozila kroz dvorišta i kukuruzište povukli se prema Starom Majuru.
Kako nisu stigli obavijestiti branitelje u Matkovcu o postavljenoj zasjedi, i sljedeće vozilo upada u zasjedu ali za razliku od prvog, odmah ih dočekuje unakrsna vatra u kojoj pogibaju 3 putnika iz vozila, vozač Aco Bartoluci, te putnice Milica Sarajlija i Ivka Perđun. Putnica Ljerka Stoček preživljava napad te pukom srećom biva puštena od strane srpskih vojnika budući da ju je jedan od njih prepoznao kao svoju učiteljicu iz škole. Na žalost, niti gospođa Stoček ne uspijeva doći do branitelja kako bi ih obavijestila o situaciji u Batinjanima te već nailazi i treće vozilo i upada u dobro smišljenu zasjedu. Sada se radi o sanitetskom vozilu pakračkih branitelja koje je vozio policajac Dalibor Duchač, uz kojeg su bili policajci Tomislav Kuhar te teško ranjen Đuro Haramustek kojega su namjeravali hitno prevesti u Kutinu. Na žalost, sva trojica pogibaju u zasjedi.
Istovremeno, krećući se prema Pakracu, na drugom kraju sela Batinjani stradao je Svetomir Mercluft pokušavajući istom cestom doći do Pakraca, dok je njegov sin koji se također nalazio u autu ranjen te je završio u zarobljeništvu na Bučju i kasnije razmijenjen. Sada se je već saznalo da hrvatske snage više nemaju kontrolu nad ovim dijelom općine Pakrac te se prikupljaju snage za probijanje obruča koji se sve više steže oko Pakraca i Lipika. Zapovjednik obrane grada Pakraca, Stjepan Širac, prikuplja dragovoljce koji iz smjera Prekopakre kreću pješice, ali i improviziranim oklopnim vozilom TOP – 2 (TOP – Tvornica oklopnjaka Prekopakra), dolaze pred Batinjane i prihvaćaju borbu. S druge strane, skupina branitelja okupljenih oko Marijana Krejčija, pokušava probiti obruč iz smjera Gornje Obriježi te tako prihvatiti na sebe dio neprijateljskih snaga.
Ova skupina, poznata kao „Krejčijeva skupina“, za svoje intervencije koristila je plavi kamion sandučar FAP 1516, kojeg se kolokvijalno zbog izgleda kabine nazivalo „Trafika“ (kiosk). Iako su se najvjerojatnije kamionom htjeli približiti što više Batinjanima, i oni upadaju u zasjedu jer su srpske postrojbe proširile svoje kontrolirano područje i stradavaju već kod Romićevog sokaka u Gornjoj Obriježi u kojoj je bila baza Krejčijeve skupine. Tada u zasjedi pogibaju Marijan Krejči, Ivan Baškiera, Goran Feltrin, Ivan Feltrin, Josip Feltrin, Ivica Hrgar, Stevo Hrgar, Željko Jurić i Stjepan Mateš. Bitka za Batinjane završena je tek 9. listopada kada su pakrački branitelji tek mogli odahnuti te se pripremiti za daljnje akcije oslobađanja dijelova općine Pakrac. U sjećanje na hrabrost ovih devet branitelja, koji su ne razmišljajući niti trena kako pomoći opkoljenom Pakracu, i mi u Muzeju osim priče o bitci za Batinjane, nastojimo sačuvati uspomenu na njih.
Jedna od manifestacija toga je i nabava kamiona FAP 1516 kojega smo kupili te ga imamo namjeru urediti kao kamion Krejčijeve skupine. Drago nam je da ovu našu priču oko kamiona podupiru i obitelji poginulih branitelja, prije svega obitelj Ivana Feltrina koja nam je za muzej poklonila Ivičino odlikovanje Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te ustupila obiteljske fotografije. O ovoj herojskoj priči hrvatskih branitelja u bitci za Batinjane, moglo bi se napisati nekoliko stranica, ako ne i cijela knjiga i snimiti dobar film, pa je i ova naša priča jedno veliko hvala i trajni zapis kako se ne bi zaboravila hrabrost svih poginulih, kao i onih preživjelih koji su sudjelovali u bitci za Batinjane.
Karta općine Pakrac na kojoj se krugovima nalaze označena mjesta Batinjani i Gornja Obrijež u kojoj je u zasjedu upala Krejčijeva skupina.
Fotografija plavog FAP – a 1516 (FAP – fabrika automobila Priboj) nastala u selu Gornja Obrijež gdje su pripadnici Krejčijeve skupine upali u dobro postavljenu neprijateljsku zasjedu i svi poginuli.
Kao spomen na branitelje iz Krejčijeve skupine, za vanjski postav muzeja kupljeno je bivše vatrogasno vozilo ( cisterna ) koje se nalazilo u rafineriji nafte u Sisku kako bi se od njega napravila kopija kamiona Krejčijeve skupine. Plan nam je da nakon bojanja kamiona u plavu boju, dogradimo još i tovarni prostor s visokim stranicama kao što se nalazio na originalnom primjerku.
Ivan Feltrin rođen je u Pakracu 3. siječnja 1963. godine te je živio u Malom Banovcu kod Pakraca. Početkom rata priključuje se obrani grada Pakraca kao pripadnik „Krejčijeve skupine“ koji je činio interventni vod upućivan po potrebi u sela u okolici Pakraca (Toranj, Batinjani, Gornja Obrijež...). Nakon pogibije, posmrtno mu je dodijeljen čin satnika Hrvatske vojske. Obitelj Feltrin na žalost ne posjeduje niti jednu Ivanovu fotografiju iz vremena Domovinskog rata, pa vam donosimo ovu, iz 1983. godine sa služenja vojnog roka u bivšoj JNA.
Ivan Feltrin, na odsluženju vojnog roka u Somboru (Vojvodina, Srbija) 1983. godine
Budući da se sahrana poginulih branitelja nije mogla obaviti u Malom Banovcu, svi pripadnici Krejčijeve skupine položeni su u zajedničku grobnicu u Velikom Banovcu te su poslije prebačeni u zasebne grobnice. Danas se posljednje počivalište Ivana Feltrina nalazi u Malom Banovcu u kojemu je i živio prije rata i u kojemu i danas živi njegova obitelj.
Sahrana poginulih branitelja u Velikom Banovcu.
Odlikovanje Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana koje je dodijeljeno obitelji Feltrin iz Malog Banovca u spomen na poginulog pakračkog branitelja Ivana Feltrina. Odlikovanje je za stalni postav Muzeja vojne i ratne povijesti ustupila kći Ivana Feltrin.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 486
Budući da vas je pozamašna brojka nasjela na našu prvoaprilsku podvalu, dok su neki od vas koji su pretpostavili dobro svejedno za svaki slučaj odlučili nazvati i provjeriti istinitost, odnosno neistinitost objave o ukidanju novinskog formata Pakračkog lista kao i naše podnesene ostavke, odlučili smo uvodnikom travanjskog izdanja Lista definitivno otkloniti sve dileme i obznaniti ovim putem kako se radilo o šali koju prenosimo u cijelosti te Vas ujedno i obavještavamo kako će novi broj Lista danas 17. travnja biti na prodajnim mjestima od poslijepodnevnih sati.
U nastavku slijedi poviše navedena prvotravanjska objava.
A SAD ADIO Posljednje naše novine, ali i objava Pakračkog lista
Proteklog mjeseca obaviješteni smo kako ćemo morati preseliti u nove radne prostorije budući da će aktualne nastaniti novi korisnici iz poduzetničkih voda i tako nastaviti val mladih osoba koje u Pakracu samozapošljavanjem i otvorenjem obrta žele osigurati vlastitu egzistenciju, odnosno biti sam svoj gazda.
Isto tako, jutros nas je dočekala i nemalo iznenadila odluka o ukidanju novinskog izdanja Pakračkog lista uz obrazloženje kako se nažalost nalazimo u vremenu kada sve manje ljudi kupuje i čita novine te kako se moramo prilagoditi i još više usmjeriti u obavještavanje sugrađana o aktualnostima putem interneta, odnosno portala, društvenih mreža i tko zna kakvih sve ne novotarija koje će tehnologija i umjetna inteligencija ubuduće izroditi.
Time više smo ostali u čudu budući da je na današnji dan prije dvije godine nova i mlađa ekipa preuzela štafetu od postave koja vas je godinama unazad izvještavala o lokalnim događanjima i novostima, pojedini od njih i više od 30 godina, da bi nam bila prezentirana situacija o potencijalnom ukidanju novinskog formata gdje bi naš lokalni medij funkcionirao samo putem portala i društvenih mreža ukoliko ne uspijemo proizvesti novine.
Sada dolazimo do dijela koji nas je zatekao, jer su i od tad do danas novine izlazile redovito na mjesečnoj bazi u kvaliteti i obujmu koje sami možete prosuditi i ocijeniti, naime uslijed porasta cijena svega pa tako i tiska novina gdje se također kao i dosad svakim porastom broja stranica povećava i cijena proizvoda, te neizbježno sve manjeg interesa pučanstva o istom uz klasično obrazloženje da to sve svejedno pročitaju na portalu i Facebooku, donesena je odluka o obustavi proizvodnje Pakračkog lista te će izdanje za ožujak 2025. godine biti posljednje koje ćete opipljivo moći pročitati, na, izgleda već danas, staromodni način.
Bez daljnjeg podrobnijeg ulaženja u detalje, najjednostavnije rečeno odluka nam baš i nije sjela, što prema novinarima koji su se prije nas trudili oko lista, što zbog dojma da je i naš otišao uzalud, jer izgleda da će se posao novinara ubuduće zvati portalaš, možda ga se više neće zezati da je piskaralo nego tipkaralo, portaralo, ali takva su valjda vremena došla kada bi se i to trebalo prihvatiti iako nismo staromodni.
Možda je i takav dan, ali nama nije bilo do šale pa je u raspravi došlo do par neartikuliranih i rubno incidentnih situacija koje su dovele do nemogućnosti nastavka suradnje te Vas složno u vlastito i ime kolege Franje posljednji put pozdravljam iz uredništva Pakračkog lista te koristimo i ovu priliku da Vam obojica zaželimo sretan Uskrs i svako dobro.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 519
Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ministarstvo hrvatskih branitelja u suorganizaciji s Domom hrvatskih veterana su 16. travnja za hrvatske branitelje održali javnozdravstvenu akciju u Domu hrvatskih veterana na koju se odazvalo dvjestotinjak naših sugrađana te iz šire okolice.
U sklopu akcije hrvatski branitelji su besplatno imali priliku iz krvi izmjeriti vrijednosti šećera, kolesterola i HbA1c, mjeriti pedobrahijalni indeks i krvni tlak, a također su im podijeljeni promotivno-edukativni letci te savjeti o unaprjeđenju zdravlja.
Cilj ove javnozdravstvene akcije je podizanje svijesti o važnosti brige za vlastito zdravlje, prevenciji te ranom otkrivanju kroničnih nezaraznih bolesti, s posebnim naglaskom na kardiovaskularne bolesti, perifernu arterijsku bolest i dijabetes.
Mislav Stokić, v.d. ravnatelja Doma hrvatskih veterana u Lipiku zahvalio je svim djelatnicima koji su sudjelovali u ovoj akciji, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Ministarstvu hrvatskih branitelja na organizaciji ovog događaja te izrazio veselje što će se svake godine obavljati ovakve akcije.
„Radimo već punih 8 godina i naši djelatnici su ti koji imaju najviše iskustva u radu s braniteljskom populacijom. Svjedoci smo činjenice kako su s godinama sve više pogođeni zdravstvenim problemima i iz tog razloga održavamo ovakve akcije kako bismo što ranije otkrili čimbenike koji su uzrok za daljnje pogoršanje zdravlja. Preglede je obavilo više od 100 branitelja, što naših domaćih, što iz šire okolice, a osim starije populacije, odazvali su se i poneki mlađi što je samo znak da smo i mi kao manja sredina na dobrom glasu duži niz godina i prepoznati od strane branitelja i kako smo podigli razinu svjesnosti i brige o vlastitom zdravlju“, izjavio je ravnatelj Stokić.
Doc. dr. sc. Tomislav Benjak, specijalist javnog zdravstva i pomoćnik ravnatelja HZJZ-a zahvalio je ravnatelju Stokiću na domaćinstvu ove akcije.
„Dosad smo imali preko 10 ovakvih akcija, zadnja je bila u Zadru i sve te akcije potvrđuju, s obzirom na odaziv hrvatskih branitelja, potrebu za provođenjem ovakvim zdravstvenih akcija. Moramo naglasiti da hrvatski branitelji imaju i organizirane sistematske preglede koje se obavljaju u bolnicama diljem Hrvatske, no ovakve javne zdravstvene akcije dodatno potiču populaciju branitelja na potrebu ranog otkrivanja bolesti. Cilj je detektirani najvažnije uzroke kardiovaskularnih bolesti jer ovakvo rano otkrivanje je ključno za daljnje usmjerenje ka zdravijem i kvalitetnijem načinu života jer sve što se na vrijeme otkrije, može se i adekvatno liječiti i ne kaže se bez razloga – bolje spriječiti nego liječiti. Odaziv je svugdje izuzetno dobar i mi smo s ovakvim akcijama i općenito sistematskim pregledima krenuli 2016. godine kada smo svjedočili malom odazivu, ali ustrajnost na preventivi i ovakvim akcijama nas je dovela do ovakve situacije u kakvoj smo danas gdje je od 2016. godine pregledano preko 100 000 hrvatskih branitelja, rekao bih da one ne samo da su dobrodošle nego su i nužne“, zaključio je pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Benjak.
