PIŠE: Dinko Kliček

06. listopada 2022

1417

 „Pamtimo to dobro, u Pakracu su u to vrijeme ostali samo najhrabriji, oni koji su bili spremni dati život jedan za drugoga, što se nažalost u konačnici i dogodilo tog kobnog 6. listopada 1991. godine kada su ginuli borac uz borca, prijatelj uz prijatelja“, prisjetio se herojske jeseni 1991. Marko Martinelli, hrvatski branitelj i sudionik događanja, vadeći iz sjećanja proživljene strahote, vlastito ranjavanje, ali i ponos na posljednje trenutke s hrvatskim herojima Stjepanom Šircem, Daliborom Duchačem i ostalima koji su tog dana pali za Hrvatsku.

„Žao mi je što ovdje nedostaje preživjelih sudionika, svjedoka te akcije Domovinskog rata. Mjesto im je ovdje, da se zajedno poklonimo i odamo počast svima koji su na današnji dan dali svoj život za Domovinu“, zaključio je Martinelli na komemoraciji održanoj 6. listopada kod kapele sv. Franje Asiškog u Gornjoj Obriježi. Skup sjećanja održan je povodom 31. obljetnice ratne tragedije kada je u sukobima sa srbočetničkim neprijateljem u Batinjanima i Gornjoj Obriježi u listopadu poginulo 19 hrvatskih branitelja, 4 civila, a 12 branitelja je ranjeno.

U prisutnosti obitelji poginulih, uobičajeno odavanje počasti stradalima održano je u nazočnosti lokalnih gradskih čelnika, članova Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata s pakračko-lipičkog područja te brojnih drugih predstavnika vojnih, policijskih i civilnih udruga, učenika lipičke i pakračke osnovne škole, ali i svih ostalih koji su osjetili potrebu pokloniti se žrtvama.

„Trideset i jednu godinu kasnije i dalje prisutan osjećaj gorčine i ljutnje zbog mučkih ubojstava koja su se ovdje dogodila. Prisutan je i ponos što smo imali istinske heroje koji su dali živote za Hrvatsku i koje nećemo i ne smijemo zaboraviti“, rekao je Miroslav Ivančić, predsjednik GV Pakraca te dodao kako je snimljen film o evakuaciji pakračke bolnice, a vjeruje da će se dogoditi film i ovom tragičnom događaju koji zaslužuje ostati trajno dokumentiran.

Nazočnima se ispred Požeško-slavonske županije kratko obratio dožupan Ferdinand Troha, nakon čega je riječ uzeo izaslanik ministra hrvatskih branitelja Miroslav Vacek.

„Danas se prisjećamo 19 poginulih branitelja, a mi dionici tog vremena moramo se potruditi da priča o njihovom herojstvu bude ispričana i zabilježena. Jednako kao i činjenica na koju smo posebno ponosni - ona o zapadno-slavonskom bojištu i operacijama u kojima je oslobođeno više od 2000 kilometara hrvatskog teritorija i to s ključnim ulogama Pakraca i Lipika“, nadovezao se Vacek na spomenuti koncept trajnijeg dokumentiranja događaja od 6. listopada 1991. godine, rekavši pritom da Ministarstvo branitelja uvijek podupire i pronalazi sredstva za takve inicijative.

U organizaciji Hrvatskog časničkog zbora Pakrac-Lipik i Grada Pakraca, 31. godina obilježavanja stradavanja u Batinjanima i G. Obriježi završena je svetom misom koju je služio požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević sa svećenicima Pakračkog dekanata. Nakon skupa u G. Obriježi, svi uzvanici su vijence položili i kod centralnog spomen obilježja poginulim braniteljima u Pakracu.

Uoči komemoracije u Gornjoj Obriježi položeni su vijenci na spomenike poginulim braniteljima u Batinjanima i Velikom Banovcu.

PIŠE: Pakrački List

06. listopada 2022

1247

Tradicionalna manifestacija Zajednice Talijana Liberta „Jesen u našem kraju“ održat će se u subotu, 8. listopada tijekom poslijepodnevnih sati u Ploštinama.

PIŠE: Darko Baronica

06. listopada 2022

2640

Baš kao i ostatak Hrvatske, Grad Pakrac u 10 godina između 2011. i 2021. osim manjeg broja stanovnika (-1365 ili 14,8 posto) bilježi manji udio stanovništva srpske nacionalne manjine, manji udio vjernika te porast starijeg stanovništva, pokazuje to analitika djelomičnih rezultata popisa obavljenog lani u ožujku/travnju, podatke koje je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio polovinom ovog mjeseca, a koji se odnose na starost stanovništva, njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost te državljanstvo i materinji jezik.

Za analitičare i većinu ostalih značajnih društvenih pokazatelja iz popisa stanovništva, o samom broju osoba koje borave na nekom području najvažniji bi trebao biti podatak o njihovoj starosti jer on ukazuje na radne sposobnosti, ali i brojne druge svakodnevne potrebe i navike kao što su prosvjetne, zdravstvene, potrošačke i druge. U tom pogledu, analizom objavljenih podataka, nesumnjivo se nameće podatak da smo u desetogodišnjem razdoblju između dva popisa stanovništva ostarjeli, kako u usporedbi prema vlastitoj osnovi iz 2011. godine, tako i u odnosu na prosjek Hrvatske. No, ne onoliko koliko su pesimisti to nagovještavali, ali ipak ostarjeli.

Kod najmlađe populacije držimo korak s ostatkom RH

Statističari DZS-a su analizu starosti stanovništva razradili na način da su ukupno stanovništvo podijelili u 20 starosnih razreda od po pet godina (0-4, 5-9, 10-14…90-94, 95+ godina. 

U tri najmlađe kategorije, dakle do 14 godina starosti, krajem ožujka 2021. godine u Pakracu (uvijek cijela jedinica lokalne samouprave, dakle i pripadajućih 42 naselja od kojih Bjelajci, Cicvare, Lipovac, Prgomelje i Tisovac nemaju stalnih stanovnika) živjelo je 994 stanovnika (po kategorijama 322, 306, 366) što je 14,03 posto u ukupnom udjelu. Deset godina ranije u toj dobi je kod nas živjelo 1336 stanovnika ili 15,79 posto (419, 413, 504) što je bilo za 342 više, ili skoro 1,8 posto u ukupnom udjelu stanovništva, odnosno za četvrtinu više u njihovom međusobnom odnosu. U isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj je prosjek stanovnika (djece) mlađe od 14 godina, objavili su demografi, iznosio 14,27 posto, dakle za hrvatskim prosjekom zaostajemo tek neznatnih 0,24 posto. Dakle u posljednjih 10 godina natalitet, odnosno migracije među najmlađim stanovnicima, identične su kao u ostatku države, što je s obzirom na sve ono u čemu zaostajemo za prosjekom RH više nego dobro.  

Pad broja stanovnika, apsolutnom iznosu i postotku, bilježimo i u dobi srednjoškolaca, 15 do 19 godina. Lani ih je bilo 367 (5,18 posto), a prije deset godina 462 (5,46 posto), dakle i tu smo u malom minusu od 0,3 posto u odnosu na ukupan broj stanovnika. Nažalost demografi nisu izračunali udio ove kategorije u ukupnom hrvatskom stanovništvu pa nam usporedba nije moguća.  

Na drugom kraju životnog vijeka u sedam metodoloških petogodišnjih kategorija starijih od 65 godina na području Pakraca je u vrijeme popisa živjelo 1805 stanovnika (580, 424, 304, 274, 182, 346) što je bilo 25,46 posto ukupnog stanovništva što znači da nam je svaki četvrti stanovnik bio u životnoj dobi, odnosno u godinama, kada su ljudi obično umirovljenici, a zasigurno nisu u kategoriji radno sposobnog stanovništva. Deset godina ranije, unatoč oko 1300 ukupno više stanovnika u starosnim kategorijama 65+,  živjelo je 1804 stanovnika, dakle čak i jedan manje što je tada u postotku iznosilo 21,34, dakle svaki peti nije se ubrajao u radno sposobne.  

Najviše stanovnika u dobi od 60 do 70 godina - 1153

Ukupno uzevši Pakračani su nešto stariji od državnog prosjeka jer je u Hrvatskoj 2021. godine živjelo 22,45 posto stanovnika starijih od 65 godina, ili 3 posto manje nego kod nas. Brojčano to ne izgleda kao veliki zaostatak. No nešto je problematičnije kada se zna da nam onda tih 3 posto nedostaje u kategoriji radno sposobnog stanovništva.

U tom životnim razdoblju, odnosno 9 starosnih kategorija između 20 i 65 godina u Pakracu je lani u proljeće živio 3951 stanovnik ili 55,76 posto ukupnog broja žitelja. Deset godina ranije u tim kategorijama i dobi je živjelo 4875 stanovnika ili 57,41 posto. Ono što nadalje nije dobro u toj populaciji je činjenica da je najbrojnija bila najstarija kategorija, 60-65 godina kojih je bilo 573, a druga po brojnosti je kategorija 55-60 godina kojih je bilo 476, dok su najmanje brojne tri najmlađe kategorije (20-24, 25-29, 30-34 godina)  kojih je bilo redom 403, 337 i 349. To navodi na zaključak da bude li se provodio ponovo popis za 10 godina statistička slika će nam po pitanju radno sposobnog stanovništva biti još lošija. No od statističke slike veći je problem život sam jer nastavi li se ovakav trend za koju godinu će nam više od polovine stanovnika biti u godinama kada nisu radno aktivni što može biti veliki problem na funkcionalnost zajednice, ali i na njen ukupni financijski potencijal.       

Manje i Hrvata i Srba

Od 7086 stanovnika Grada Pakraca (2011. godine 8460 stanovnika), popisanih kao takvih lani, njih 5.428 ili 76,6 posto se izjasnilo kao Hrvati. U apsolutnom iznosu to je za 740 manje nego 10 godina prije, ali u postotku to je za 3,7 posto više. Stanovnika koji su se izjasnili kao pripadnici srpske narodnosti na lanjskom popisu je bilo 801 ili 11,3 posto. Deset godina ranije ih je bilo 1340 (-539), odnosno u postotku manje za 4,5 posto. Po narodnosti i dalje su na trećem mjestu Talijani kojih je 2021. popisano 294 ili 4,15 posto. U odnosu na popis proveden 2011. godine Talijana je također manje za 109 ili 0,6 posto. Kao Česi na lanjskom popisu se izjasnilo 232 stanovnika ili 3,27 posto što je za 35 manje u apsolutnom broju, ali u postotku porast za 0,11 posto. Pripadnici ostalih narodnosti prisutni su, kao ranijih godina, neznatno ili  tek u tragovima: Mađari 41(-4 u odnosu na 2011.), Makedonci 19 (+15), Albanci 16 (-17), Bošnjaci 11 (+5),  Nijemci 10 (-1), Slovenci 6 (+1), Ukrajinci 3 (-2), Slovaci 3 (-1),  dva Roma i Rusa, po jedan Crnogorac, dok nije bilo pripadnika austrijske, bugarske, poljske, rumunjske, rusinske, židovske, turske i vlaške narodnosti. Sedamnaest stanovnika iskoristili su pravo da se izjasne kao ostali, 22 u smislu vjerske pripadnosti, a osmero je ostalo neraspoređeno, 73 građana se odbilo izjasniti, a 96 je ostalo nepoznato, dakle njih 216 ili 3 posto nije obuhvaćeno niti jednom od  23 metodološki ponuđene narodnosti.

Pad pripadnika srpske narodnosti ispod 15 posto mogao bi utjecati na organizaciju lokalnih vlasti utoliko što manjina koja ima udio svog stanovništva iznad 15 posto, što je bio slučaj na popisu 2011. godine u Pakracu sa Srbima, ostvarivala je pravo na zamjenika gradonačelnika/ce iz svojih redova. Prema sadašnjem udjelu od 11,3 posto i sadašnjim zakonskim odredbama to više neće biti potrebno pa je moguće da nakon četiri mandata gradskih vlasti koliko je ta praksa bila na snazi, u narednom koji bi trebao započeti 2025. godine to više neće biti praksa. Isto tako sa zajamčena dva vijećnička mjesta u gradskom vijeću srpskoj manjini u novom mandatu bi zakonom trebalo biti zajamčeno jedno vijećničko mjesto. No i njima, kao i Talijanima i Česima, ostaje zakonsko pravo na izbor i ustrojstvo vijeća nacionalnih manjina kao savjetodavnog tijela lokalnim vlastima.       

Među nevjernicima tek svaki 20. stanovnik

Treći segment koji je DZS ponudio u ovoj analizi odnosio se na izjašnjavanje stanovništva po pitanju vjeroispovijesti. Ukupno 368 stanovnika 5,19 posto nisu se izjasnili kao pripadnici neke od ponuđenih osam vjera ili „ostalih religija“, dok je među vjernicima najviše  katolika - 5.130.

Od onih 368 koji se nisu razvrstali niti prema jednoj od ponuđenih vjera najviše ih se, 181 (2,55 posto), izjasnilo da nisu vjernici ili ateisti, njih 78 (1,1 posto) su se izjasnili kao agnostici (niti vjeruju, niti ne vjeruju) ili skeptici, dok se 109 odbilo izjasniti po pitanju vjeroispovijesti. Prije 10 godina u te tri kategorije se svrstalo 435 građana ili gotovo identičnih 5,14 posto.

Od vjernika već spomenuti podatak 5130 izjašnjenih  katolika je za 1467 manje nego prije 10 godina kada ih se kao takvih izjasnilo 6597. U postotku 2011. godine je bilo 77,98 posto katolika od ukupnog stanovništva, a lani 72,4 posto dakle oko 5,5 posto manje. Ovi podaci jako su približni u svim segmentima državnom prosjeku gdje se kao katolici izjasnilo 79 posto stanovništva pri čemu je i taj statistički podatak u padu približno kao i kod nas na lokalnoj razini. Kao pravoslavci se izjasnilo 766 stanovnika ili 10,81 posto što je pad za 449 stanovnika ili 4,5 posto. Protestanata je 41, a ostalih kršćana 516 (7,28%), Muslimana tek 29, pripadnika istočnih religija dva, a ostalih 38.  Židova nema za razliku od 2011. godine kada je bio jedan.  

Najznačajnije odrednice ovih kategorija označeni su u našoj tablici s usporedbom stanja od prije 10 godina pri čemu naglašavamo da su podaci izvedenica iz više tablica DZS pa su moguće manje greške.

U ovoj analizi DZS se još bavi pitanjima državljanstva i materinjeg jezika. Kao i na državnoj razini, i na lokalnoj, oko 98 posto stanovništva je materinji jezik hrvatski, pri čemu oni pojedinačni primjeri nisu statistički vrijedni ozbiljne analize. Također i kod državljanstva  gdje više od 99 posto građana ima hrvatsko državljanstvo, 191 građanin uz hrvatsko ima još neko drugo, a lani u ožujku je na našem području živjelo 40 stranaca pri čemu se ne navodi čijih državljana. 

Tako smo nakon skoro godinu i pol dana od završenog popisa stanovništva napokon dobili i statističke podatke obrađene po nekim sociološkim parametrima. Odmah po objavi pojedinci, prvenstveno lokalni i vjerski čelnici su izrazili sumnju u njihovu točnost. I naša gradonačelnica je za potrebe ovog teksta odbila komentirati lokalne rezultate čekajući da oni postanu službeni i konačni. Uostalom između siječnja, kada je DZS kao privremene i neslužbene objavio prve brojke s popisa stanovništva pa do ove objave u rujnu, Grad Pakrac je u njihovim izvješćima naknadno izgubio 9 stanovnika u ukupnom broju pa sada umjesto siječanjskih 7095 stanovnika barataju s brojkom od 7086 stanovnika. No kako god bilo, uz eventualne naknadne manje korekcije, do novog popisa ćemo u službene svrhe baratati s ovim brojčanim podacima.

NIKOLA IVANOVIĆ Nismo iznenađeni

Pad broja stanovnika pripadnika srpske manjine smo očekivali, tako da nas to nije iznenadilo. Naravno da nam je žao, kao što nam je žao i što je popis pokazao ukupno manje stanovnika na području Grada Pakraca i Požeško-slavonske županije. S tim podatkom se moramo suočiti i nastojati ostalima pružiti maksimum u pogledu kvalitete života.

Svjesni smo da uslijed ovog pada broja stanovnika pripadnika srpske manjine nas očekuje i gubitak profesionalnih dužnosti na mjestima zamjenika gradonačelnika/ca u Pakracu, odnosno zamjenika župana/ice u županiji što će utjecati na život i rad cijele manjine jer su ti ljudi radili na vidljivosti i mijenjanju imidža srpske manjine te su „vukli“ u pogledu realizacije njihovog programa. Sada će nam cilj biti to prebaciti na vijeće nacionalne manjine. No to će biti teško jer u vijeću se radi volonterski što je znatno teže, posebno kada su sredstva za to nedostatna, rekao je Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice u Pakracu u predzadnjem mandatu, odnosno sadašnjeg zamjenika županice iz redova srpske nacionalne manjine.     

PIŠE: Pakrački List

06. listopada 2022

1472

Zbog izvođenja asfalterskih radova na dijelu Ulice kneza Branimira u Pakracu danas 6. listopada privremeno će biti zatvorena cesta za promet od 7 do 17 sati od Trga bana Josipa Jelačića u duljini otprilike 500 metara prema Šeovici, stoji u obavijesti Županijske uprave za ceste Požeško-slavonske županije.   

Obilazni pravci za sva vozila su:

Ulica kneza Branimira - Ulica Križnog puta - Osječka ulica - Ulica Andrije Hebranga  i obrnuto.

PIŠE: Dinko Kliček

05. listopada 2022

2871

Čas tmurni, čas sunčani rujan nerijetko je znao pokidati živce svima onima koji iz nekog razloga redovno prate vremensku prognozu i iz večeri u večer pažljivo slušaju promašaje dobro plaćenih tv-meteorologa. Takve meteo-omaške ranijih je godina posebno obožavao pokojni Janko Matijašević - veličanstveni lik iz Prekopakre i strastveni gljivar - znajući da će „sunčano i toplo“ zapravo biti „promjenjivo s kišom“ što je savršeno odgovaralo njegovim vrganjima izraslim ponad Vodostaja. Oni, znao je Janko reći, tek iznikli, kao da su baš njega čekali da ih ubere i kilograme istih razdjeli prijateljima u gradu. I to je taj gospodin uredno činio posljednjih pedeset godina svoga života, sve do zadnjeg dana.
Vremenom, ljubav prema gljivi je usadio sinovima Robertu i Tomislavu koji su nastavili očevim tragom, pa sada oni u potrazi za vrganjima obilaze udaljenije šumske lokacije na Vodostaju iza Šumetlice, te one obližnje u Rogoljici ili Turkovači.

Posljednja poskupljenja prehrambenih proizvoda ovu će priču o velikodušnosti dva brata učiniti zanimljivom najviše iz razloga što je godinama ustaljena cijena za kilogram vrganja od nekih tridesetak, četrdeset kuna posljednjih mjeseci gotovo uduplana. Posljednjih četvrtaka je za ovu gastronomsku delikatesu na pakračkoj tržnici potrebno izdvojiti 60 do 80 kuna po kili, dok im u Zagrebu cijena ide u nebo i dostiže 150 kuna za kilogram. Reći će neki – skupo ko slavonski čvarak.
Znamo li da ova dva gospodina na pragu pedestih godina nekoliko puta tjedno odlaze u gljive, ustaju vrlo rano i odvaljuju puste kilometre po često nepristupačnim predjelima u potrazi za smeđim klobukom, vješto skrivenim da ga samo izvježbano oko može uočiti, onda i nije preteško izračunati težinu njihove darežljivosti.

„Još je tata imao naviku da većinu vrganja razdjeli. Mada je u vremenima prije rata dio prodavao, što se moglo iščitati iz njegovog gljivarskog dnevnika koji je uredno vodio. Gljive su prodavali u Orljavcu i Glavici, i znalo se zaraditi dosta novca. No, kasnije se to prorijedilo. Puno ljudi se ne snalazi po šumi pa nisu u prilici često jesti ovaj plod. Janko je to znao i volio je obradovati takve ljude i pokloniti im veliku većinu onog što je tog dana pronašao. Nekom kilogram, nekom „tutne“ komad, dva, tek kao znak pažnje. Osjetio je da to ljudi cijene i zato su ga voljeli. Tako smo nastavili i brat i ja. Gotovo 90 posto robe razdjelimo. Kad se vratim iz šume, uhvatim se telefona, javim kad i gdje je preuzimanje i to plane brzo. Sretan sam kad vidim zadovoljne prijatelje. Sutra je novi dan, novi pohod i novi kilogrami, nema zime“, priča nam Robert koji ne mijenja ovu „politiku“ usprkos divljanju cijena popularne delicije i prilici da unovči višegodišnje smucanje po šumama i gorama.
„Ponekad razmjenim manje količine s nekim za recimo med ili nešto, ako se npr. netko bavi pčelama ili nečim sličnim pa se eventualno tako okoristim robnom razmjenom“, objašnjava Tomislav i prepričava kako ne ulazi u rizične berbe što se tiče vrsta gljiva.
Na našem području, kaže, osim vrganja bere lisičarke, sunčanice, a ranije je znao i rujnice (blagve). Od vrganja beru borov vrganj (u crnogorici), raspucani (najkvalitetniji), ljetni i tamni (crni) vrganj.
„Onaj tko dobro ne poznaje gljive, bolje da ih ne bere“, preporučuje i kaže da opreza nikad dosta, mada nikada u obitelji niti kod prijatelja kojima je dijelio gljive nije bilo zdravstvenih problema.

Sportaši koji najviše vole šumu
Za one koji ne znaju, Robert je zaposlenik Sportske zajednice Grada Pakraca i svim lokalnim sportašima godinama je poznat iz pakračke sportske dvorane gdje radi kao domar. U mladosti je bio nogometaš Hajduka. Prvi na lopti, prvi za kuhačom ili roštiljom, prvi oko kotlića, gdje je u nekakav paprikaš uvijek ubacio malo vrganja, gotovo kao potpis. Ono što zasigurno ne znate, Robert je rođen u švedskom Goteborgu, gdje je obitelj Matijašević živjela od 1971. do 1981. godine. Suprug je Ivane i otac Filipa Matijaševića, sina jedinca koji je danas uzdanica NK Hajduk Pakrac, te ponosni djed malenoj Mili. Treba li reći da je Robi i danas prvi na stadionu...
Mlađi brat Tomislav radi u Toplicama Lipik i također je bivši sportaš. On, doduše, sportsku karijeru nije vezivao za klupski dres već ju je zadržao u rekreacijskim okvirima, gdje je izgradio karijeru britkog i često beskompromisnog braniča. S druge strane, brižan je i pažljiv suprug Josipe, otac sina Luke te kćerke Sare.
Da se vratimo na gljive…

Mi ne tražimo vrganje, mi ih beremo!
Na pitanje kako izgleda jedan njihov dan u branju vrganja Robert odgovara: „Dobro si postavio pitanje. U branju vrganja - ne u traženju. Mi ih ne tražimo, jer znamo gdje rastu - mi ih beremo. Manje-više uvijek isto. Već u 6 sati smo na terenu, hodamo po par sati. Ima dana da uberemo nekoliko košara. Kad dođemo u dobro vrijeme i na pravo mjesto zna ih biti mnoštvo, jedan pored drugoga i to je sjajan prizor za svakog gljivara. Nerijetko smo znali brat i ja nabrati 25, 30 kilograma. Jednom je Janko pronašao kapitalca od 1850 grama i to je najveći vrganj koji smo pronašli. Često nam „upomoć“ idu i šogorica Josipa, nećaci Luka i Sara te bratić Pero Matijašević. Imamo svoja mjesta i tzv. posebno rodne lokacije koje rijetko iznevjere. Iako, kod gljive nema pravila. Ona voli vlagu i sunce i ne treba biti previše pametan pa ocijeniti kad je vrijeme za u pohod. Nekad gljivu valja ostaviti nekoliko dana da doraste, sve to ima svoje. Osim toga imamo višegodišnja iskustva pa već znamo koje su vremenske kombinacije za što najpogodnije.“

Što čine s velikim količinama i kako ih najbolje pripremati?
„Veće količine je mama Zdenka znala pohati, dinstati, spravljati umak ili jednostavno baciti na jaja. Vrganje lošije kvalitete režemo i sušimo za juhu ili izmeljemo za dodatak jelima. Ako se spremaju u hladnjaču valja ih prije toga lagano obariti i klasično zamrznuti.“

Janko: „Gdje berem gljive? U šumi.“
U reportaži „Ljudi i život“ o Janku Matijaševiću, objavljenoj u studenom 2000. godine Duško Kliček je upitao Janka o boljim lokacijama i gdje bere gljive pa je odmah dobio vrlo konkretan odgovor.
„Napiši da ih berem u šumi, pa neka ih i drugi slobodno traže. Šume nisu moje, ali mjesta su moja tajna“, još je onda Janko obznanio kako su lokacije određena i nedjeljiva vrednota, rezervirana za njega i njegove. Te devize se drže Robert i Tomislav pa kulturno odbijaju zamolbe tipa „vodi me sa sobom“.
„Donijeti ću ti gljiva koliko hoćeš, nemoj samo da te vodim sa sobom. Imao sam iskustva kad sam vodio određene ljude na plodne lokacije pa kasnije naiđem na cijelo čudo njih tamo. Zato ne vodim više nikog. To su nekakve moje radosti i zadovoljstva i nemam ih potrebe dijeliti.“
Vodeći ovaj razgovor koji je neizbježno protkan crticama o njihovu ocu Janku, Tomislav nam je na kraju pokazao fotografiju na kojoj je Janko, netom prije smrti, posljednji put bio u Vodostaju i još jednom pred kraj pokazao koliko mu je to mjesto značilo.
„Popeo se na izrezane trupce i povikao „Zbogom, Vodostaj“, kao da je predosjetio da više nikad neće onamo ići.
Na kraju ove kratke reportaže o pakračkim beračima vrganja recimo i ovo. Kad je 2000. godine Duško zaključivao spomenutu priču o Janku i gljivarskoj obitelji Matijašević napisao je: „Strast za gljivama u obitelji Matijašević još dugo neće biti prekinuta i sigurno je da gljive u Vodostaju, Rogoljici, Turkovači neće imati mira niti u godinama kad Janko više neće moći na Psunj…“.

PIŠE: Iva Širac

04. listopada 2022

1054

„Kroz ovaj projekt  smo problem Alzheimerove i drugih demencija dignuli na još višu razinu i napravili korak dalje. Oboljeli od takvih bolesti su velikoj potrebi i voljela bih da se takvi projekti nastavljaju kako bismo pomogli svima kojima smo pokazali da pomoć postoji, ali i drugima“, rekla je jučer na završnoj konferenciji  održanoj u gradskoj vijećnici Ljerka Pavković, predsjednica Palijativnog tima LiPa, nositelja projekta  „Ambasadori dobročinstva“ financiranog iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.287.517,28 kuna, a koji se provodio od 2020. do 2022. godine sa partnerima Lokalnom akcijskom grupom „Zeleni trokut“ te Gradom Pakracem.

Ciljne skupine koje u projektu bile obuhvaćene su osobe starije od 65 godina oboljele od Alzheimerove demencije ili drugih demencija te stručnjaci koji rade s pripadnicima ciljnih skupina, a cilj projekta bio je poboljšati vaninstitucionalnu skrb za oboljele na području zapadne Slavonije te doprinijeti poboljšanju životnih uvjeta za ugrožene skupine stanovnika. Aktivnosti u projektu bile su usmjerene na jačanje kapaciteta udruge Palijativni tim LiPa kroz edukacije stručnjaka, jačanje povezanosti ključnih dionika u skrbi za oboljele, te pružanje psihosocijalne pomoći oboljelima na području Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije.

Kroz dvogodišnje razdoblje trajanja projekta, kako je prezentirao njegov voditelj Igor Matek, aktivnosti su bile usmjerene na jačanje kapaciteta udruge Palijativni tim LiPa kroz edukacije stručnjaka, jačanje povezanosti ključnih dionika u skrbi za oboljele, te pružanje psihosocijalne pomoći oboljelima na području Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije. U projektu koji je nazvan po volonterima učenicima medicinskog usmjerenja Srednje škole Pakrac, a koji su najviše i sudjelovali u aktivnostima, organiziran je niz edukacija i radionica za razne profile djelatnosti koji rade s oboljelima te pružali psiho-socijalnu pomoć za 50 obitelji oboljelih koji su uključili više od 250 posjeta.

Sudionici projekta imali su i studijsko putovanje u Austriji, u regiji Voralberg, gdje su se upoznali s uspješnim primjerom organizacije skrbi o starijiim oboljelim osobama, kao i s radom hospicija palijativnih bolesnika.

Okupljene na konferenciji pozdravio je Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća Pakrac, zahvalivši svima koji su sudjelovali u aktivnostima prvenstveno uime najpotrebitijih te izrazio nadu u nastavak hvalevrijednog projekta koji ima nemjerljivu vrijednost i korist za zajednicu.