Ove godine napunit će se 40 godina kako se Pakračanin Goran Grafina, sada s adresom u Prekopakri, bavi golubarstvom. Intenzivno se uz oca Zdravka s golubovima počeo družiti s 13 godina, još 1983. godine. Već dvije godine kasnije počeo je ići na natjecanja i ta ljubav neprekidno traje još i danas kada u Prekopakri uz obiteljsku kuću ima golubarnik u kojem prosječno godišnje boravi oko 250 golubova, isključivo listonoša u starosti od pola godine do dvadesetak koliko je maksimalno životni vijek golubova.
Uzgajanje golubova nije nešto što laicima izgleda komplicirano i uzbudljivo. No i kraći razgovor s Goranom za potrebe ovog teksta otkriva o kojoj se ljubavi, strasti i znanju radi koju pronalazimo kod svakog zagriženog hobiste bez obzira o vrsti hobija. Dojam je da bi Goran mogao satima pričati o izgledu, hranjenju, zdravstvenoj skrbi, selektiranju, razmnožavanju, treniranju, natjecanjima i još koje čemu kada su u pitanju njegovi ljubimci.
Cilj uvijek kvaliteta
Cilj je uvijek isti – postići što bolju kvalitetu, naročito u segmentu u kojima su golubovi listonoše specijalisti, a to je orijentacija u prostoru i letenje. Radi toga se oslanja na potomke iz vlastitog jata gdje mlade golubove dobiva pažljivim odabirom i sparivanjem njihovih roditelja pri čemu se radi osvježavanja krvi kupuju golubovi iz drugih jata. Kupovina novih golubova se obavlja uglavnom putem aukcija na kojima se i sam pojavljuje povremeno i kao prodavač što je neminovnost s obzirom da cijena pojedinog goluba na aukciji, ovisno o kvaliteti, može doseći i po nekoliko tisuća eura.
Ovakve cijene ne čude kada se zna da golub pojede i do kilogram hrane mjesečno koju golubari mogu kupiti gotovu, mogu je djelomično spremati sami što je ipak jeftinija varijanta. Goran koristi oba ova načina, a za spravljanje hrane koristi razne mješavine kukuruza, pšenice, ječma, zobi, riže, suncokreta, graška, pržene soje... Golubovi se zimi hrane jednom dnevno, a u ostatku godine dvaput uz obveznu prisutnost svježe vode s multivitaminima. Tu je i potreba terapija protiv parazita i bolesti što je Goranu manji problem s obzirom da je i sam doktor veterine, a da je znanost prisutna i u uzgoju golubova ukazuje i činjenica da pojedini uzgajivači u rasplodu koriste i DNA testove genetskog koda.
Bez natjecanja uzgoj ne bi imao smisla
Pored toga u uzgoju golubova listonoša prisutni su i troškovi natjecanja bez kojih uzgoj ove vrste ne bi imao smisla, kaže Goran, jer bi se gubilo njegovo osnovno svojstvo – orijentacija u letu.
S natjecanjem se počinje u starosti od tri mjeseca i u prvoj godini se leti na zračnoj udaljenosti od stotinu do 500 kilometara. Konkretno to znači da Goran svoje golubove natjecatelje mora u suradnji s kolegama golubarima odvesti u posebno opremljenom vozilu na mjesto starta, primjerice Martin na Muri što je sto kilometara zračne linije od njegovog golubinjaka. Golubovi se prije svakog natjecanja posebno digitalno označuju te se elektroničkom opremom registrira vrijeme njegovog povratka u golubinjak i na taj način, bez mogućnosti prevare, se utvrđuje poredak izražen prosječnom brzinom leta metara u minuti. Za mlade golubove udaljenost narednih letova se povećava, a Goran je do sada sudjelovao u najdužim utrkama zračne udaljenosti 1100 kilometara (start u Rostocku), ali i 800 kilometara iz Berlina za što najboljim letačima treba nešto više od 12 sati leta. Pobjednici dobivaju pehare, medalje i diplome, a oni najbolji, poput pravih sportaša i poziv u nacionalnu reprezentaciju za sudjelovanje na natjecanjima od kojih je najveća olimpijada. Goranovi golubovi u reprezentacije Hrvatske su već u više navrata bili dio nacionalne selekcije pa i na najvećim olimpijskim natjecanjima.
Goran od svibnja do rujna sa svojim golubovima godišnje odradi 13 ili 14 natjecateljskih letova starijih golubova te pet s mladima. U tim tisućama kilometara letenja mnogi golubovi stradaju bilo od prirodnih neprijatelja kao što su velike ptice grabežljivice, žalosno, ali i ljudskog faktora, nevremena poput oluje, žica dalekovoda i sličnog. Neki se usput zadrže pa se vrate tek nakon nekoliko tjedana ili čak mjeseci, a faktor motivacije njihovog povratka kući je stvar treninga, odnosno stvaranje njihove povezanosti sa životnim partnerom jer su golubovi monogamisti, odnosno privrženost mladima, kaže Goran. Stoga je moguće da se u jednoj natjecateljskoj sezoni broj golubova istog golubinjaka čak i prepolovi radi čega je stalno potreba za njegovim zanavljanjem svježim jedinkama.
Goran je dugo bio član Sportskog kluba uzgajivača golubova listonoša „Letač“ Lipik o od 2019. godine zajedno s nekolicinom drugih golubara iz okolnih gradova je osnivač Udruge uzgajivača golubova „Krila Slavonije“.
Mada je on svoju cjeloživotnu ljubav prema golubovima naslijedio od svog oca, po svemu sudeći neće nasljednike imati u sinovima Mateju i Alenu koji više preferiraju nogometnu loptu. I Goran je u mladim danima volio loptu. No ipak je prevladala ljubav prema golubovima i neprekidno traje već 40 godina.
