- PIŠE: Suzana Bartolić
- 824
Prisjećanjem svih poginulih, zarobljenih i ranjenih pripadnika Hrvatske vojske i MUP-a, danas je u Šeovici polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena 34. godišnjica akcije „Alfa“, kojom su od 25. do 29. prosinca 1991. godine oslobođeni Dereza i Kusonje te privremeno pakrački vinogradi, Šeovica i Japaga. Tom prilikom zarobljeno je i ubijeno 36 hrvatskih branitelja, a 62 su ranjena. Od toga je šest poginulih i 39 ranjenih bilo iz sastava 76. samostalnog bataljuna Pakrac.
Nakon polaganja vijenaca ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata na Trgu bana Josipa Jelačića, početak mimohoda pakračkih i varaždinskih branitelja u smjeru Gavrinice označio je Stipo Hodak, tadašnji zapovjednik 3. satnije 76. samostalnog pakračkog bataljuna. Uz odavanje počasti kod spomen-ploče Nikole Oršanića, branitelji su kod spomenika na Kragujskom putu odali počast poginulom zapovjedniku Ivanu Sokaču i njegovim suborcima iz 104. varaždinske brigade, koji su ondje upali u zasjedu. Tom se prilikom, u ime Pakračana, obratio gradonačelnik Tomislav Novinc, zahvalivši svim prijateljima braniteljima i članovima njihovih obitelji koji su došli iz Varaždina, uz poruku da se nastavlja obilježavanje akcija oslobođenja ovih krajeva.
„Prisjećamo se oslobođenja Lipika, prvog oslobođenog grada u Republici Hrvatskoj, oslobođenja četničkog uporišta Kusonje, logora Bučje, ali i svih poginulih u operaciji ‘Alfa’. Mogu reći da dobro poznajem tijek operacije jer je u njoj sudjelovao i moj otac, dok je majka radila u ratnoj bolnici u Kutini, gdje je primljen velik broj ranjenika s ovog područja. Upravo zato smo, dok sam bio u Udruzi djece branitelja Pakrac–Lipik, snimili jedan kraći film, zasad još u demo-verziji, o istini u toj akciji. Dragi hrvatski branitelji, hvala vam što ste došli iz svih krajeva Hrvatske, što ste došli u naš Pakrac i Lipik i pomogli nam očuvati slobodu kako bi naša djeca mogla odrastati u slobodnom Pakracu“, poručio je gradonačelnik Novinc.
U ime Grada Varaždina i kao predsjednik Kluba varaždinskih branitelja 1991. – 1995., Srećko Sačić pozvao je na obraćanje Vladimira Leskovara, sudionika akcije „Alfa“.
„Želim reći što se ovdje dogodilo jer je ovo područje po prvi put bilo poprište takvih događanja. Došli smo iz smjera Kusonje preko pakračkih vinograda. Druga satnija krenula je dalje i završila kod ulice Sledlar, dok je prva satnija ostala na području Kraguja. Neprijatelj je prepoznao priliku te nam je prišao bočno tenkovima i pješadijom. Naš tadašnji zapovjednik, Ivan Sokač, znao je da će neke naše postrojbe ostati okružene te je, kako bi ih zaštitio, krenuo u izvidnicu kako bi zapriječio neprijatelju prolaz te je tad i poginuo. Kao što je Stipe ranije rekao: ‘To je bio pravi rat i pokolj.’
Te žrtve nikada ne smijemo zaboraviti, zato radimo na tome da ovo obilježje dostojanstveno uredimo za naše prijatelje koji su poginuli, jer oni to zaslužuju. Iduće godine planiramo urediti i spomen-obilježje na Zukvi, gdje su također ginuli Varaždinci, Pakračani i Međimurci. Važno je stalno govoriti istinu kako bi se spriječile velike neistine. Prije se nisam bojao četnika, ne bojim se ni sada govoriti o svemu ovome, ovo je naša borba za istinu“, zaključio je Leskovar.
Nakon govora, mimohod je nastavljen prema sljedećoj postaji, spomen-obilježju „Golubica“, podignutom na mjestu masovne grobnice devet ubijenih civila.
Komemoracija u Šeovici započela je čitanjem imena svih poginulih branitelja i jednog civila te ranjenih u akciji „Alfa“. Počast na spomen-obilježju odali su članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja, delegacije Kluba varaždinskih branitelja 1991. – 1995. s dopredsjednikom Vladimirom Leskovarom, izaslanik varaždinskog župana Ivo Loborec, tajnik Udruge specijalne policije PU varaždinske „Roda“, izaslanik Grada Varaždina Srećko Sačić, ujedno i predsjednik Kluba varaždinskih branitelja 1991. – 1995., predstavnici gradova Pakraca i Lipika, Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika te načelnik Policijske postaje Pakrac Robert Hrastić.
Nakon čitanja teksta o operaciji „Alfa“ iz knjige profesora povijesti Branka Križana, prisutnima se obratio Stipe Hodak. U vrlo emotivnom govoru, na rubu suza, prisjetio se same akcije, mnogih prijatelja koje je izgubio uz teško ranjavanje koje je i sam pretrpio, izazvavši snažne emocije i tiho poštovanje među okupljenima.
Gradonačelnik Lipika Vinko Kasana u svom je obraćanju istaknuo zahvalnost i ponos prema hrvatskim braniteljima koji su prije 34 godine na pakračko-lipičkom ratištu branili cijelu Hrvatsku.
„Stari ljudi kažu da se dvaput umire, prvi put kada naši posmrtni ostaci odu, a drugi put kada nas više nitko ne spominje. Dok god mi dolazimo ovdje, spominjemo i sjećamo se naših branitelja, živi smo i mi i oni“, naglasio je Kasana, dodavši kako nijedna žrtva nije bila uzaludna niti će ikada biti zaboravljena.
- PIŠE: Suzana Bartolić
- 867
Na današnji dan, na blagdan svetog Stjepana, prije točno 34 godine oslobođeno je neprijateljsko uporište Bučje, u kojem se nalazio i zloglasni logor. Oslobođenje Bučja provedeno je u sklopu vojne operacije „Papuk 91“, jedne od najznačajnijih operacija Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji, u kojoj su sudjelovale 123., 127. i 136. brigada HV-a.
Povijesna događanja s tog područja i složenost tadašnjih vojnih akcija detaljno su opisani u knjizi umirovljenog general-pukovnika Miljenka Crnca „Tada je trebalo imati petlju“, iz koje su ovom prigodom izdvojeni pojedini citati.
„Akciju za oslobađanje šireg područja oko Bučja nazvali smo ‘Velebit’. Cilj je bio protjerati neprijatelja, osloboditi područje te se spojiti sa snagama Hrvatske vojske koje su nastupale iz smjera Pakraca i Daruvara. Povijesni susret i spajanje snaga 123. i 127. brigade HV-a, koje je predvodio današnji general u mirovini Renato Romić, dogodio se u selu Ožegovci. Time je uspostavljena cjelovita komunikacija Požega – Kamenska – Pakrac“, naveo je Crnac u svojoj knjizi.
Na tom povijesnom sastanku zapovjednici su dogovorili podjelu zona odgovornosti i raspored snaga radi osiguranja oslobođenog prostora. Prema dogovoru, 123. brigada preuzela je odgovornost za područje od Ožegovaca do Bučja prema Kričkama i Šumetlici, dok je 127. brigada držala prostor zapadno od Ožegovaca prema Pakracu.
U teritorijalno najopsežnijoj operaciji hrvatskih snaga „Papuk 91“ u zapadnoj Slavoniji, koja je trajala od 28. studenoga 1991. do 3. siječnja 1992., oslobođeno oko tisuću četvornih kilometara okupiranog područja.
U znanstvenom članku doktora znanosti Natka Martinića Jerčića navodi da su snage pobunjenih Srba potisnule iz općina Daruvar, Virovitica, Orahovica, Podravska Slatina i Požega, pri čemu je oslobođeno oko stotinu naselja. Provedbom operacije spriječen je prodor neprijateljskih snaga prema mađarskoj granici i pokušaj odvajanja istočne Slavonije od ostatka Hrvatske, dok je podravska magistrala postala sigurna prometna komunikacija prema istoku zemlje.
Važno je podsjetiti kako su prve veće napadne operacije Hrvatske vojske provedene upravo na zapadnoslavonskom bojištu tijekom jeseni i zime 1991. godine, „Orkan 91“, „Otkos 10“ i „Papuk 91“, tijekom kojih je oslobođeno više od 2.200 četvornih kilometara hrvatskog teritorija. Sve to događalo se u vrijeme kada Republika Hrvatska još nije bila međunarodno priznata.
U znak trajnog sjećanja i zahvalnosti, danas su brojna izaslanstva, obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, ratni zapovjednici, hrvatski ratni vojni invalidi te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili vijence i zapalili svijeće kod spomen-obilježja pokraj kapelice svetog Antuna Opata. Među uzvanicima bili su izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i saborski zastupnik Željko Glavić, izaslanik predsjednika Vlade RH, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanstvo Požeško-slavonske županije predvođeno županicom Antonijom Jozić, gradonačelnik Pakraca Tomislav Novinc kao i predstavnici gradova i općina Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije.
Molitvu za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje predvodio je vlč. Mislav Juraković, dok je u umjetničkom dijelu programa tri prigodne skladbe izvela sopranistica i operna pjevačica Barbara Suhodolčan Vrbički uz klavirsku pratnju Brigite Vilč.
Okupljenima su se obratili i sudionici operacije. Josip Černi, predstavnik 136. brigade HV-a, ratni zapovjednik i brigadni general, istaknuo je važnost istine o sudjelovanju postrojbi. Naglasio je kako su se na ovom području „u trolistu hrvatskog ponosa“ združile tri brigade te demantirao pojedine netočne medijske koji navode sudjelovanje 126. brigade.
Umirovljeni brigadir i ratni zapovjednik 1. bojne 123. brigade HV-a Željko Kalić u svom je obraćanju podsjetio na iznimno težak povijesni trenutak u kojem su se odvijale borbene akcije u zapadnoj Slavoniji. Naglasio je kako je Hrvatska tada bila u izrazito nepovoljnoj situaciji, uz pad Vukovara i svakodnevne vijesti o stradanjima hrvatskih branitelja i civila.
„U takvim okolnostima, upravo su ove operacije predstavljale prekretnicu. Uspjeli smo okrenuti borbenu sreću i pokazati da Hrvatska ima snage, znanja i odlučnosti oduprijeti se. Tim pobjedama dali smo nadu ne samo hrvatskom narodu, nego i našim suborcima na drugim bojištima, koji su tada vidjeli da oslobađanje Hrvatske nije samo želja, nego ostvariv cilj“, istaknuo je Kalić.
Dodao je kako je iznimno važno da se ovakvi događaji sustavno obilježavaju i prenose budućim generacijama, naglasivši zadovoljstvo činjenicom da su organizaciju obilježavanja preuzeli Požeško-slavonska županija i Ministarstvo od jedinica lokalnih samouprava, čime se jamči trajno očuvanje sjećanja i onda kada branitelja više ne bude.
Županica Antonija Jozić u emotivnom se govoru osvrnula na osobna sjećanja iz ratnog razdoblja, podsjetivši kako je Božić 1991. godine bio obilježen strahom, neizvjesnošću i tugom zbog pogibije hrvatskih branitelja diljem zemlje.
„Iako sam tada bila dijete, jasno se sjećam zabrinutosti odraslih i iščekivanja vijesti s ratišta. A onda je, 26. prosinca, stigla vijest o oslobođenju Bučja, vijest koja je donijela nadu i radost u mnoge hrvatske obitelji“, rekla je Jozić.
Istaknula je kako su goloruki branitelji, često bez odgovarajuće opreme i uniforme, uspjeli izvojevati veličanstvenu pobjedu koja je probudila vjeru da će se tisućljetni san o slobodnoj Hrvatskoj ostvariti. Zahvalila je svim sudionicima operacije u ime stanovnika Požeško-slavonske županije te naglasila kako zajedništvo koje su branitelji tada pokazali mora ostati trajna vrijednost hrvatskog društva.
„Ne smijemo dopustiti da nas se dijeli i da se među nas unosi sjeme razdora. Samo zajedništvom možemo graditi Hrvatsku kakvu ste vi, hrvatski branitelji, sanjali i za koju ste bili spremni dati ono najvrjednije“, poručila je županica.
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i saborski zastupnik Željko Glavić u svom je govoru naglasio kako se obilježavanjem obljetnice oslobođenja Bučja odaje počast ne samo poginulim braniteljima, već i brojnim civilnim žrtvama zloglasnog logora Bučje.
„Prisjećamo se svih onih koji su ovdje mučeni i ubijani, među kojima je bio i istinski hrvatski domoljub i mučenik dr. Ivan Šreter. Za mnoge od njih ovo je bilo vrijeme strašnog stradanja, ali i vrijeme nade, ponosa i vjere u slobodnu, demokratsku i europsku Hrvatsku“, istaknuo je Glavić.
Dodao je kako Hrvatski sabor ostaje čvrsto uz hrvatske branitelje, kontinuirano radeći na unaprjeđenju njihova statusa i očuvanju istine o Domovinskom ratu.
Izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je kako oslobođenje Bučja predstavlja simbol odlučnosti i snage hrvatskog naroda da prekine patnje, zločine i razaranja koja su se ondje događala.
„Kroz tri velike operacije na ovom području pokazali ste da Hrvatska neće trpjeti zločine, ubojstva i palež te da ćemo osloboditi svaki pedalj naše domovine. Time smo poslali jasnu poruku ne samo Hrvatskoj, nego i cijelom svijetu“, rekao je Medved.
Istaknuo je kako država danas snažno ulaže u modernizaciju Hrvatske vojske i policije, ali i u sustavnu skrb o hrvatskim braniteljima. Podsjetio je na izgradnju veteranskih centara i centara za trajni smještaj, naglasivši kako se prvi takav centar gradi upravo u Pakracu, da ni jedan hrvatski branitelj ne bude zaboravljen te kao snažan simbol otpora i stradanja, ali i pobjede. Na kraju je istaknuo važnost zajedništva svih nas u rješavanju sadašnjih i budućih izazova koji nas tek očekuju.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1475
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je 26. prosinca obišao gradilište Braniteljskog centra u Pakracu, za kojeg je završetak radova najavljen krajem 2026. godine.
Između ostalih, ministatru Medvedu su se u obilasku gradilišta pridružili županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić i pakračka delegacija Davor Huška, ravnatelj Braniteljskog centra Pakrac, saborska zastupnica Anamarija Blažević, pakrački gradonačelnik Tomislav Novinc i Miroslav Vacek, predsjednik UDVDR RH.
Uz Braniteljski centar sa sjedištem u Pakracu, osnovane su tri podružnice Braniteljskog centra – Podružnica Pakrac, Podružnica Slunj te Podružnica Brodsko-posavska sa sjedištem u Općini Bukovlje, a detaljnije informacije ustupio je Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja.
„Po obilježavanju obljetnice oslobađanja zloglasnog neprijateljskog uporišta u Bučju operacijom Papuk 91, obišli smo i radove na prvom braniteljskom centru u Hrvatskoj ovdje u Pakracu gdje nas je predstavnik izvođača radova (poduzeće Graditelj svratište d.o.o. iz Zagreba) detaljno upoznao s dinamikom radova i mogu izraziti zadovoljstvo s radovima koji se ovdje odvijaju. Vrijednost investicije u ovaj objekt iznosi 14,3 milijuna eura, moći će trajno zaprimiti 60-ak hrvatskih branitelja uz sve popratne sadržaje, a istovremeno se intenzivno obavljaju radovi i na Centru u Lađevcu pored Slunja. Rok završetka radova i primitka prvih korisnika u pakrački Centar predviđen je krajem 2026. godine, odnosno 12 mjeseci od uvođenja izvođača radova u realizaciju projekta, a dodatne pogodnosti izgradnje ovog Centra su i zaposlenje 20 do 25 osoba koje će pomagati našim hrvatskim braniteljima. Uz ovaj sadržaj izgradnje braniteljskih centara, u pripremnoj smo fazi proširenja mreže veteranskih centara nakon što smo izgradili prva četiri u Šibeniku, Sinju, Petrinji i Daruvaru kroz čije rehabilitacije je dosad prošlo više od 20 tisuća hravtskih branitelja, a planirane su izgradnje centara u Osijeku, Virovitici, Krapini, Senju i Biogradu na Moru. Dodao bih i prvi Dom hrvatskih veterana u Lipiku sličnog sadržaja poput onih u veteranskim centrima čime se dokazuje niz velikih investicija Ministarstva hrvatskih branitelja te uz sve oblike organizacije koju pružamo želim naglasiti činjenicu da se ovi braniteljski centri kao znak zahvale naše Vlade RH prema hrvatskim braniteljima financiraju u potpunosti iz državnog proračuna za razliku od veteranskih centara koji se financiraju novčanim sredstvima iz fondova Europske unije“, izjavio je ministar Medved poželjevši svima sretne blagdane pri završetku govora.
Budući da su gradovi Pakrac i Lipik nakon Vukovara najrazrušeniji hrvatski gradovi u Domovinskom ratu, gdje je ranjeno i poginulo mnogo ljudi, postoje i potrebe za skrbi o hrvatskim braniteljima i njihovim članovima, o čemu je više rekao Davor Huška, ravnatelj Braniteljskog centra Pakrac.
„Prema evidenciji potrebitih hrvatskih branitelja koju imamo iz Ministarstva hrvatskih branitelja, na našem području se u ovom trenutku radi o približno 150 korisnika različitih programa Ministarstva hrvatskih branitelja koji uglavnom trebaju financijsku i psihosocijalnu pomoć. Uz smještaj i korištenje mogućnosti Doma veterana u Lipiku, smještaj je dostupan i braniteljima koji nisu u socijalnoj potrebi, no pomogne im se u rehabilitacijskom smislu. Smještaji braniteljskih centara bit će namijenjeni onima koji su u najvećoj potrebi, koji ne mogu živjeti sami, nemaju svoje obitelji, a nažalost ima dosta takvih slučajeva u Republici Hrvatskoj te im je nužno i potrebno osigurati ovakav trajni smještaj uz visoku razinu specifične pomoći. Nešto više od 80 posto zaposlenika i podružnicama Braniteljskog centra su različite medicinske struke i fokus je upravo na pružanju zdravstvenih usluga, od psihoterapija do medicinskih sestara i tehničara pa sve do fizikalnih terapija za koje će se zapošljavati i fizioterapeute“, rekao je ravnatelj Huška.
Županica Jozić je izrazila zahvalnost Ministarstvu hrvatskih branitelja na uspostavljanju prvog braniteljskog centra s trajnim smještajem u Hrvatskoj upravo u Pakracu gdje je i započeo Domovinski rat.
„Ova zgrada ima posebnu povijesnu vrijednost budući da je ovdje izvršena najhumanija operacija u Domovinskom ratu – evakuacija psihijatrijskih bolesnika od kojih je većina bila srpske nacionalnosti. Na taj način su hrvatski branitelji zapravo iskazali sve one osjećaje prema Republici Hrvatskoj i želju da imamo slobodnu i neovisnu državu u kojoj će u zajedništvu živjeti svi ljudi koji žive na području Republike Hrvatske“, rekla je županica Jozić.
- PIŠE: Pakrački list
- 2811
Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik
- PIŠE: Pakrački list
- 3665
U petak 26. prosinca 2025. oko 2 sata u mjestu Donja Obrijež u prometu je zatečen 36-godišnji vozač koji je pod utjecajem alkohola u organizmu od 3,67 promila i za vrijeme dok mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta upravljao neregistriranim i neosiguranim osobnim automobilom, dojavili su iz PU požeško-slavonske županije.
- PIŠE: Pakrački list
- 813
Vjerujem da ste primijetili da se povremeno na naslovnicama sredstava javnog priopćavanja nekada pojave istraživanja i rezultati "indeksa sreće". Taj "indeks sreće" pokazuje prema nekim istraživanjima koji je narod najsretniji. Pa su Danci najsretniji, pa ovi manje, zanimljivo ili namjerno. Hrvate se kroz analize uvijek stavlja kolika je njihova sreća u odnosu na neke susjedne narode, …i slične pričam ti priče.
Kada se to sve promatra čovjek se pita, koji to “umotvorac" ide mjeriti sreću i po kojim mjerilima i kriterijima. Mjeriti jedan osjećaj ili pojam isto je kao prebrojiti sve ribe izvana na nekom lokalnom jezeru. Što je to uopće sreća?
Na sveprisutnom Googlu koji sve zna našao sam jednu razmišljanje velikog njemačkog filozofa kršćanskog usmjerenja Roberta Spaemana koji kroz povijest nabraja preko tristo definicija sreće koje su često u velikoj kontradikciji. Nekome je sreća kada susjedu dogodi nekakvo zlo, kada mu izgori kuća, nekome opet ovisničko uživanje u sveprisutnom konzumerizmu i mogli bi još nabrajati…Koliko postoji dimenzija sreće u današnjem vremenu obilježeno raznim krizama, patnjama, ratovima. Samo letimičan pogled na stvarnost oko nas dovodi nas do zaključka da uz stalna prepucavanja, izljeve mržnje u virtualnom svijetu koji se pokušavaju prenijeti na stvarni svijet ,sreća postaje nestvarni pojam u našoj domovini. Možemo postaviti još jedno važno pitanje dali po tom "indeksu sreće".
Božić kao blagdan mira i radosti još uvijek pripada našem svijetu koji se procjenjuje i mjeri isključivo anketnim kvazi istraživanjima. Ljudski ograničeni "indeksi sreće" ne mogu izmjeriti snagu i ljepotu onoga što slavimo na Božić riječima anđeoskog klicanja "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ naša je sreća neizmjerna u radovanju , poniznosti , klanjanju i divljenju Božićnom otajstvu. Današnji svijet naviknut na buku, vrevu, trku, stres teško prihvaća mir, sabranost ,skrovitost i poniznost betlehemskog rođenja.
Nikakve ljudske često namještene ankete ne mogu izmjeriti sreću i radost Božića jer vjerničko srce nije ograničeno blještavilom komercijalnog Božića nego sviješću da smo Betlehemom počašćeni, posvećeni i spašeni ! Kroz rođenje našega spasitelja Isusa Krista , Bog postaje čovjekom da bismo u njemu prepoznali svoj izvor, smisao i vrijednost jer moj život nije u prolaznosti nego u vječnosti , nije u smrtnosti nego u besmrtnosti. Divimo se jednostavnosti betlehemske štalice u našim crkvama i ljudi koji su se tamo nalazili . Oni su bili maleni po onome što su posjedovali , ali veliki po onome što su činili jer svoj život nisu mjerili "indeksima sreće" nego Bogom. Zato je Božić bio i ostao "blagdan duše", a ne praznik koji ćemo obilježiti. Božić je poruka , Božić je pouka ali Božić je i obećanje ! Živjeti vrijednosti Božića znači ići putem koji vodi u vječnost, putem koji je uzak i strm ali ima cilj , cilj koji nadilazi svaku ljudsku želju, koji je iznad svih trenutnih i prolaznih "indeksa sreće". Nedavno je u emisiji HTV "Peti dan" jedan analitičar citirao francuskog filozofa Brucknera koji je govorio o "bijedi blagostanja" kada se izgubi Krista i kada se izgubi duša . Utisnimo Božić u svoj život iznad "indeksa sreće" i budimo dio svih onih naraštaja koji su prepoznali i živjeli radost i pravi smisao sadržan u novorođenom Djetetu Isusu.
I zato svim župljanima drage pakračke župe želim sretan Božić i Novu godinu , uz obilje Božjeg blagoslova i milosti !
Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik