- PIŠE: Pakrački list
- 243
Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac organizira prvu ovogodišnju akciju dobrovoljnog darivanja krvi koja će se održati u ponedjeljak, 3. ožujka, u prostorijama Dobrovoljnog vatrogasnog društva Lipik, na adresi Slavonska ulica 49. Svi zainteresirani moći će darovati krv u vremenu od 8.30 do 15 sati, uz pauzu od 11.30 do 12 sati.
- PIŠE: Franjo Delač
- 1941
Sugrađanka koju ćemo vam ovaj mjesec pobliže predstaviti slučajno mi je i u bliskom krvnom srodstvu. Zimsku sezonu kiselih krastavaca u ugodnom razgovoru zasladit će nam Julijana Delač, europska putnica. S Julijanom sam razgovarao preko goluba pismonoše, budući da odnedavno (privremeno?) ponovo okupira adresu u predgrađu Dublina. Stoga je klasična reportaža ustupila mjesto svojevrsnom dopisnom intervjuu, a kako smo se snašli u ovoj bratsko-sestrinskoj prepisci, provjerite u redcima koji slijede. Dziękuję!
Kako se zoveš, gdje si rođena, kako ti je izgledalo djetinjstvo?
Zovem se Julijana Delač, rođena sam u Pakracu na Badnjak 1989. Djetinjstvo mi je bilo kombinacija bezbrižnog i kaotičnog, pa mi se u takvom bipolarnom tonu nastavio odigravati i ostatak života.
Kao manje-više „ratno dijete“, sjećaš li se nekih situacija iz tog razdoblja? Koje ti je sjećanje ostalo najupečatljivije iz ratnih '90-ih?
Nemam snažna sjećanja iz razdoblja rata, najviše mi je u pamćenju ostalo veselje UN-ovim terencima koji bi nam bacali slatkiše kad bi ih mi djeca pozdravljali s visoko uzdignuta dva prsta. Ne sjećam se čak ni jesu li nam stvarno bacali slatkiše, ili je to bila samo priča starije djece da nas naprave budalama, sjećam se samo tog srčanog mahanja. Osim toga znam da sam imala ideju da je rat „tamo preko brda“ i da je tamo tata na poslu, ali nisam to baš sve dobro razumjela.
Školske dane provodila si u Pakracu. Kako su izgledali tvoji srednjoškolski dani?
Samom školom nisam bila previše impresionirana, što je bio i ostao tipično tinejdžerski stav. Nisam razumjela potrebu za sjedenjem tolike sate na nastavi, kad se priprema za sam ispit mogla odraditi puno kvalitetnije i efikasnije u kraćem roku uz samo par sati dobro usmjerenih instrukcija, no dobro… Voljela sam svoje društvo u tom razdoblju, imali smo dobru skupinu alternativaca i sjećam se tog razdoblja kao zabavnog, nevinog, prilično siromašnog i ispunjenog dobrom glazbom, nespretnim pijanstvima i smiješnim ljubavnim patnjama.
Prevagnula satnica od 8,65 €
Kako je bilo odrastati s tri brata? Sjećaš li se nekih anegdota?
Ne znam koliko smijem navoditi, a da se spasim od cenzure.
Bilo je jako lijepo odrastati uz braću i iako ih ne bih mijenjala, uvijek sam priželjkivala i sestru. Nisam baš bila ljubitelj prisilnog igranja nogometa i prejakog natjecateljskog raspoloženja u muškom društvu, posebno ne gledanja SVIH sportova koji su se emitirali. Pitam se koliko je to dominantno muško okruženje na kraju utjecalo na moju osobnost, koja baš ne odiše krhkošću, pogotovo ne u javnosti. Teško mi je smjestiti odrastanje s braćom u prošlost, kad mi je suživot s njima još uvijek dio realnosti. Velik dio svoje neustrašivosti dugujem tome što znam da mi uvijek drže leđa.
Jesi li kao dijete ili tinejdžerica imala želja ili ideja u vezi toga što želiš „biti“ kad porasteš?
Ne sjećam se tog razdoblja kao vremena kad sam imala pravo na neke želje. Više sam razmišljala koji će mi smjer donijeti najsigurniji posao jednog dana. Voljela sam glazbu, ali nakon osnovne glazbene škole nije bila opcija nastaviti srednju školu jer je jednostavno bilo preskupo. Ni sama ne znam zašto sam upisala gimnaziju tad, žalim što nisam imala interes prema nekom zanimanju, no to je sad, štobsereklo „water under the bridge“.
Studij te naveo na Pravni fakultet. Je li to bila tvoja želja ili „utješna nagrada“?
Oboje je pomalo točno. Uvijek mi je dobro išao verbalni i pisani izričaj pa sam se našla u tom smjeru, puno čitanja, zanimljivi primjeri iz struke, zanimljivo mi je bilo pratiti ambicije kolega studenata i često sam razmišljala o tome kud će me sva ta znanja odvesti. Maštala sam o uzbudljivom poslu i rješavanju slučajeva i kako ću svojim doprinosom učiniti svijet ljepšim mjestom.
Ubrzo nakon fakulteta život te usmjerio put Dublina. Kako je došlo do toga, kako je izgledao tvoj odlazak u inozemstvo? Kako si se ondje snašla u počecima?
Odlazak u Dublin isplanirala sam s bratom Petrom u jednom telefonskom razgovoru. On je još studirao, a ja sam upravo položila zadnji ispit. Tad je na snazi bio zakon o tzv. stručnom osposobljavanju kojim su svi ljudi bez radnog iskustva dobili priliku raditi za velebnih 1400 kn kako bi stekli iskustvo u struci. Kako sam tad živjela u Badljevini s mamom, shvatila sam da si ne mogu ni priuštiti ići na posao uz takvu plaću, niti si mogla kupiti pristojniju uredsku odjeću, a pogotovo ne bih mogla sudjelovati u troškovima kućanstva. Na HRT-u se vrtio dokumentarac o hrvatskim iseljenicima u Irsku i kako je lako naći posao, a minimalac je tad bio visokih 8,65 €. Nazvala sam Petra, pitala ga idemo li, on je rekao: idemo! Posudili smo novac za put i smještaj za prvu ruku – i otišli.
Jesi li imala jasan cilj i viziju irskog života ili je stvarnost izmijenila tvoja očekivanja?
Irska nikad nije bila u planu kao dugoročno rješenje. Plan je bio vratiti mami studentski dug, nešto zaraditi i prvom prilikom se vratiti nazad u domovinu. Međutim, dogodio se život, i jednom kad se asimiliraš u zajednicu gdje se osjećaš prihvaćeno i pošteno plaćeno, jako se teško toga odreći.
Kako je općenito živjeti u inozemstvu? Je li bilo teško adaptirati se u međunarodno okruženje?
Život u inozemstvu većina ljudi ne odabire zbog ljubavi prema putovanjima i upoznavanju novih kultura. To je potez očajnika bez drugih opcija. Ne znam puno ljudi koji radije žive u inozemstvu nego u svojoj domovini. Ne znam kako je u drugim državama, ali u Irskoj se zaista lako adaptirati. Mi Hrvati smo cijenjeni radnici, imamo dobro poznavanje engleskog, radišni smo i pristupačni. Većina ljudi su također katoličke vjeroispovijesti pa kao takvi nikako nismo trn u oku domaćinima, a sa strancima imamo zajedničko to što smo stranci, i uglavnom su nam motivi za dolazak isti, pa se i s njima lako povezati. Nikad nije osjećaj kao kod kuće, ali nakon gotovo deset godina ni u domovini nisam više domaća, tako da sam ostala bez nacionalnog identiteta.
Badljevačka klika iz predgrađa
Ima li u Dublinu ljudi iz našeg kraja? S kim se najčešće družiš?
Dublin je pun Hrvata. Većinom su to naši Slavonci, a mi imamo i svoj badljevački klan pa smo ovdje svaki tjedan u društvu prijatelja s kojima smo praktički i odrasli. Subotom nam obavezno dođu prijatelji Mato i Adriana Peić, pa dok on kuha mi tradicionalno gledamo sve epizode Večere za 5 i Potjere koje su se emitirale taj tjedan. Kao sekta smo. Pridruže nam se ponekad naši prijatelji iz drugih krajeva hrvatske, svijeta, ali mi smo baza.
S braćom i prijateljima u Swordsu, predgrađu Dublina
U inozemstvu si se ostvarila i kao majka. Tvoja kći danas ima osam godina, otac joj je Poljak, majka iz Hrvatske, ona je Irkinja. Kako ona uspijeva pomiriti te različite identitete?
Baš tako, ima tek osam godina i mislim da se ne zamara time još baš previše. Učimo je da bude ponosna na svoje nasljeđe, i trudimo se da ima uvid u sve tri svoje kulture i sva tri jezika. Nadam se da će uvijek uspijevati vidjeti prednost u tome što je „trofazna“.
Mama Julijana i kći Roza Zofia
Nedavno si se našla na televiziji, u emisiji Nu2. Kako bi opisala to iskustvo, kakve su bile reakcije okruženja?
Iskustvo snimanja za Nu2 je bilo predivno. Novinarka i snimatelj bili su pristupačni, pa smo se Mario i ja mogli opustiti pred kamerama i ispričati svoju priču. Dobro nam je poslužila i kao reklama novootvorenog obrta, a i komentari okoline bili su pozitivni. Iskustvo života u inozemstvu teško je sročiti u 3 minute priloga. Puno je raznih aspekata s kojih se može sagledati jedno profesionalno, društveno, kulturno i emotivno desetljetno životno razdoblje, ali mislim da su nam dobro saželi poruku.
S obzirom na česte promjene životnog okruženja s kojima se suočavaš, imaš li dojam da je tvoj dom vezan uz određeno mjesto, ako da, uz koje, a ako ne, kako ti onda doživljavaš tu riječ „dom“?
Nekad sam smatrala domom rodnu kuću u Badljevini. Sad kad više nema mame među živima shvaćam da nije bilo ni do kuće ni do sela, nego do nje, nekoga da te dočeka s osmijehom i nekom slasticom u kuhinji. Imam dojam da do sad još nisam sama sebi stvorila nekakvu stabilnost i dom i svuda se pomalo osjećam kao stranac. Kad to izgovorim zvuči pomalo tužno, ali ne smatram to nečim lošim, jednostavno tako u ovom trenutku stvari stoje.
Majka ti je neočekivano i naglo umrla u jeku korona-krize, a otac ti je nedavno napunio 70 godina. Kako bi opisala njihovu ulogu u svom životu, nedostaje li ti majka?
Nisam znala što znači bol, nedostajanje i nemoć kao kad smo ostali bez majke. Jako sam se oslanjala na nju i zbog toga kakva je bila duhom nikad joj nije bio problem sjesti na let, jednom prilikom čak i u auto, pa na trajekt, i doći u Irsku, jer mi treba pomoć. Nekoliko godina je i živjela s nama u Irskoj, pa mi je najtužnije bilo zapravo to što je moja kći ostala bez bake, za koju je bila jako vezana. Kad su se roditelji rastali, bila sam još beba i ne sjećam se uopće života s ocem. Naš odnos nije otac-kći odnos, ali je korektan.
Nedavno si se vratila u Pakrac u želji za ostvarivanjem „hrvatskog sna“, naišla si na određene prepreke. Je li te Hrvatska u određenoj mjeri razočarala ili iznevjerila?
Vratila sam se kako bih stvorila taj dom koji cijeli život priželjkujem. Ideja je bila nikako ne ovisiti o hrvatskom sustavu u smislu posla za državnog ili privatnog poslodavca i pružiti svom djetetu jednostavniju svakodnevicu. U Pakracu je sve nadohvat ruke, oduševila me škola i razne aktivnosti koje su povoljno dostupne djeci i odraslima. Glazbena škola, mnogi sportovi i radionice, sve je dostupno bez da uopće imate potrebu za autom. Mirno okruženje bez gužve, prirodne ljepote i izletišta, brojni mali proizvođači zdrave hrane. Nebrojene prednosti.
Kad sam saznala da sam trudna, mislila sam kako je to to. Sve se poklopilo kako bih počela jednu mirnu obiteljsku priču. Strašno me pogodilo kad sam saznala da sam iznimka u zdravstvenom sustavu i da kao povratnica iz Irske ne ostvarujem prava na zdravstvenu zaštitu kao trudnica osim ako se ne udam ili ne zaposlim. Nakon cijele priče o Hrvatskoj kao državi koja promiče natalitet, ja sam kategorija koja ne samo da mora plaćati zdravstvenu zaštitu u iznosu od otprilike 100 € mjesečno, nego bih kao penal što nisam imala zdravstveno osiguranje morala platiti iznos za bar jednu godinu retrogradno.
Usporedbe radi, trudnice koje su azilantice, nedavno izbjegle Ukrajinke ili zatvorenice, imaju pokrivene preglede i porod potpuno besplatno. Moram spomenuti angažman pakračke gradonačelnice koja me osobno primila i obvezala se pokrenuti prijedlog izmjene zakona jer on kao takav zaista nema smisla. Potpuno sam apolitična, ali primljena sam s njene strane na najljepši mogući način i osjećala sam se slobodno iznijeti svoje nezadovoljstvo i popričati kao žena sa ženom, majka s majkom, što u osjetljivom stanju u kakvom sam sama jako puno znači.
„Ne ustručavajte se tražiti svoja prava“
Odlučila si se vratiti u Dublin. Kako je tvoja kći dočekala tu odluku, imaš li trenutačno ideju u vezi toga koliko misliš da ćete ondje ostati, vidiš li to kao neko dugoročno rješenje?
Donijela sam odluku vratiti se u Dublin jer srećom imam tu priliku, u ovom trenutku nije mi nit do prava nit pravice, samo želim osigurati dostojanstven dolazak na svijet svom djetetu i dobiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu i to mi je sad prioritet. Moja se kći osjeća kod kuće u Irskoj isto kao i u Hrvatskoj. U roku od 24 sata već je primljena u lokalnu školu, ovdje isto ima svoje društvo, rutine i navike, svoje ujake koje obožava i hobije kojima će se nastaviti baviti. Trenutno ništa ne vidim kao dugoročno rješenje, voljela bih naći neku bazu gdje ću živjeti sa svojom obitelji, gdje ćemo razvijati svoj posao i gdje će nam najveća briga biti koju ćemo sljedeću zemlju posjetiti za godišnji.
Kada bi morala usporediti život u internacionalnoj tuđini i u našoj pakračkoj provinciji, kojem bi okružju i u kojim segmentima dala prednost?
Moj život u tuđini vrti se oko naselja u kojem živimo, mjestu koje je predgrađe Dublina i ono nije toliko različito od Pakraca. Možda su stanovnici brojniji i šarolikijeg porijekla, izbor dućana i mjesta za potrošiti novac nešto veći, ali okruženje je obiteljsko, mirno i sigurno. Prednost mogu dati Irskoj čisto zbog većih primanja te pojačanom osjećaju internacionalnosti i većoj anonimnosti što meni osobno odgovara. Prednost Pakraca bi bila lakše dostupna vlastita nekretnina i naravno ljepše vrijeme. Ljudi su ljubazni i spremni pomoći kao i ignorirati i podsmijati se jednako na oba fronta.
Brat ti se uskoro ženi, zaručnica mu je s Filipina, upoznali su se dok je radila u Singapuru, a bračno gnijezdo namjeravaju saviti u Irskoj. Prije toga, vjenčanje će biti upriličeno u Badljevini. Kako bi komentirala njihovu internacionalnu ljubavnu priču?
Predivan primjer kako ljubav sve daljine pobjeđuje. Petrova zaručnica Mary Grace je predivna osoba i veselim se što će i službeno postati dio obitelji. Fascinira me njena očaranost Hrvatskom i vidim ih kako dočekuju starost negdje u poljima češnjaka i među košnicama u romantičnoj Derezi. Također, što više ljudi imaš u obitelji, to ti je lakše žicati nekoga da ti pričuva dijete kad se poželiš opet malo osjetiti mladim i bez obaveza! Šalu na stranu, prosperitetan su par s lijepim planovima, samo se nadam da će biti zdravi kroz cijeli svoj put, a drugo će sve naići. Internacionalnost kao takva mi čak više nije ni neobična.
Nakon iskustva života na krajnjem zapadu Europe, postoje li stvari koje misliš da bi Hrvatska mogla usvojiti od zapadnih država članica EU? Što ti se u Dublinu najviše sviđa, a da kod nas ne postoji?
Puno je stvari koje bi Hrvatska mogla još usavršiti, ali generalno mislim da stvari ipak stalno idu na bolje. Nije to više ona Hrvatska u kojoj si nekoć nisam mogla priuštiti život. Voljela bih vidjeti kako se građanskom sloju ipak pruža malo više dostojanstva u smislu povećanja plaća i smanjenja bespotrebno napuhanih poreznih i ostalih davanja. Dublin se digao iz pepela tako što su vladajući ekstremno snizili poreze firmama i tako ih privukli na svoje tržište, posljedično s tom odlukom svjedočili smo enormnom ekonomskom rastu. Socijalne politike i svijest o važnosti mentalnog zdravlja također su na irskom tlu prilično jake i iako takav pristup radniku naravno nailazi na zloupotrebe, puno više je prednosti koje donosi.
Imaš li još što poručiti za kraj?
Kad bi moje riječi imale snagu utjecati na bilo koga, za kraj bih poručila – ne dajte se zajebavat'! Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i uz to što radimo k'o konji imamo osjećaje, želje i potrebe i od svakog od nas s hrvatskim rodnim listom, izvan i unutar države, vlast u Hrvatskoj ima ogromnu materijalnu korist. Nemojmo se ustručavati tražiti svoja prava.
- PIŠE: Pakrački list
- 1720
Otuđio željezne profile
Policijski službenici su dovršili kriminalističko istraživanje nad 39-godišnjim hrvatskim državljaninom s područja Josipdola kojeg se sumnjiči da je počinio kazneno djelo „Krađa“. Naime, osumnjičeni je u razdoblju od 24. do 25. veljače 2025. godine u mjestu Brusnik iz dvorišta otuđio željezne profile u vlasništvu 43-godišnjakinje.
Vezano za navedeno slijedi posebno izvješće kao nadopuna kaznene prijave.
Prije stjecanja prava na upravljanje upravljao osobnim automobilom
U utorak 25. veljače oko 13.55 sati u Pakracu u Ulici Matice hrvatske, policijski službenici su prilikom nadzora prometa zatekli 54-godišnjeg višestrukog počinitelja prometnih prekršaja koji je prije stjecanja prava na upravljanje upravljao osobnim automobilom.
Vozač je uhićen te će biti priveden na Prekršajni odjel Općinskog suda u Bjelovaru. Optužnim prijedlogom je predloženo izricanje kazne zatvora u trajanju od 60 dana ili novčane kazne u iznosu od 1.420,00 eura, saznajemo od Policijske uprave požeško-slavonske.
Foto: ilustracija
- PIŠE: Pakrački list
- 362
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Javni poziv za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu za učenike srednjih škola u 2025. godini.
Svrha i cilj Javnog poziva je očuvanje sjećanja i promicanje vrijednosti Domovinskog rata kroz afirmaciju pisane riječi te poticaj na promišljanje o značaju Domovinskog rata kod učenika srednjih škola.
Pravo sudjelovanja imaju učenici srednjih škola u Republici Hrvatskoj te učenici srednjih škola u Bosni i Hercegovini koji se školuju po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku, neovisno o njihovom prethodnom književnom iskustvu.
Kratka priča o Domovinskom ratu treba biti književno ostvarenje na standardnom hrvatskom jeziku ili narječju s područja Republike Hrvatske, koje tematizira posredni, prepričani doživljaj Domovinskog rata, događaj stvarne ili fikcijske naravi. Kratka priča može obrađivati samo jedan segment Domovinskog rata, ali i Domovinski rat u cijelosti.
Javni poziv otvoren je u razdoblju od 13. veljače do 14. ožujka 2025. godine.
Javni poziv dostupan je ovdje.
Izvor: Požeško-slavonska županija
- PIŠE: Franjo Delač
- 1106
24. i vjerojatno pretposljednja sjednica ovog saziva Gradskog vijeća održana je 24. veljače u pakračkoj velikoj gradskoj vijećnici.
Osim nekoliko tehničkih i protokolarnih odluka koje nisu dovele do značajnijih promjena, vijeće je obilježilo polugodišnje izvješće o radu gradonačelnice za razdoblje srpanj-prosinac 2024. godine. „S obzirom da će Gradsko vijeće uskoro biti raspušteno, odlučila sam dati polugodišnji izvještaj o radu jer smatram da vijećnici u ovom sazivu trebaju biti upoznati s onime što se radilo zadnjih 6 mjeseci“, rekla je gradonačelnica, zahvalivši pritom svima koji su sudjelovali na izradi izvješća, jer ono se u biti odnosi na rad čitave gradske uprave.
„Svima nam cilj treba biti isti, a to je veća kvaliteta života naših sugrađana“
„Nismo povećavali broj zaposlenih koji je ostao na 26 službenika i jednoj dužnosnici, zamjenici gradonačelnice iz redova srpske nacionalne manjine. Ja sam volonter bez prava na naknadu, budući da sam izabrana kao zastupnica u sabor. Redovito održavam kolegije s pročelnicima upravnih odjela na kojima razmatramo aktualnu problematiku, sastajemo se i s ravnateljima ustanova čiji smo osnivači, ali i drugim ustanovama na našem području, s predstavnicima udruga, direktorima trgovačkih društava… Imali smo protokolarnih aktivnosti, od kojih bih naglasila suradnju s gradovima prijateljima. Na sajmu Slavonski banovac posjetilo nas je šest delegacija iz gradova prijatelja, a tom se prigodom rodila i ideja o putokazu u centru grada“, rekla je Blažević.
Dotaknula se gradonačelnica i provedenog pripajanja Voda Lipik društvu Tekija. „Zastupala sam interese našeg grada zajedno s Vinkom Kasanom, najbolje što smo mogli. Imamo jednog člana nadzornog odbora, trenutačno je to Mladen Dolić, a podružnica Pakrac-Lipik zadržala je određenu poslovnu autonomiju“, rekla je Blažević, napomenuvši kako se intenzivno razgovaralo i pregovaralo do zadnjeg trenutka. Dodala je kako je veseli braniteljski centar u Pakracu. Trenutačno je u tijeku odabir izvođača radova, a sve to pod nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja. Na natječaj se javilo četiri ponuđača te postoje svi preduvjeti da ovoga ili početkom sljedećeg mjeseca bude sklopljen ugovor o izvođenju radova.
„Izazovi postoje, ali imamo i određena rješenja. Imamo i plan rada za naredno izvještajno razdoblje iako mandat završava kroz mjesec ili dva. Na kraju bih se zahvalila svim vijećnicama i vijećnicima i na kritikama jer sve vaše kritike primamo na znanje i nastojimo u nekom trenutku rješenja problema provesti u djelo. U Pakracu nama koji se bavimo lokalnom politikom cilj treba biti isti, a to je veća kvaliteta života naših sugrađana i snažniji razvoj grada“, zaokružila je izvješće Blažević.
SDP suzdržan, Krejči pobrojao manjkavosti
Zoran Krejči rekao je kako će klub SDP-a na izvješće ostati suzdržan, zbog manje-više istih stvari kao svakih šest mjeseci. „Mandat se približio kraju, i dalje smo uvjerenja da se morao naći način za izgradnju zgrade za priuštivo stanovanje, vjerojatno i dvije. Prometna izoliranost dalje je tu kakva je i bila. Bilo nam je jako teško prihvatiti predaju Lipik Voda u ruke Tekije, to nam je bilo najteže za prožvakati i nadam se da će se Vode prvom mogućom prilikom vratiti u sastav Pakraca i Lipika. Smatramo kako je možda vrijeme za neko rekonstruiranje Poduzetničkog centra“, pobrojao je Krejči zamjerke, napomenuvši pritom kako ih najviše muči dinamika, zbog gubljenja vremena na provođenje stvari koje bi trebale željeti sve političke opcije, a što u konačnici rezultira time da nas u Pakracu ima sve manje i manje.
Gradonačelnica je primijetila kako pobrojane stavke nisu u nadležnosti grada Pakraca, osim razvoja poduzetništva. „Poduzetnički centar nismo obuhvatili izvješćem o radu. On ima jedan drugi smjer, a tiče se razvoja razvoj robotike. Malo nas je, ne možemo zaposliti puno ljudi, pa zbog toga djeluje kao da neke stvari nisu napravljene do kraja. Ove godine ide i izgradnja Zavoda za hitnu medicinu, nova višestambena zgrada, Centar za branitelje“, istaknula je Blažević.
Gradonačelnica je na samom kraju podsjetila kako nam se bliži obljetnica početka Domovinskog rata. 1. ožujka kreće sa svetom misom, mimohodom, a detalje programa kad bude do kraja utanačen objavit ćemo i na portalu našeg lista. „U subotu smo odradili izvrstan festival dječje domoljubne pjesme. Sve pohvale organizatorima, udruzi policije i glazbenoj školi. Festival je prerastao granice našeg malog grada, treba ga širiti prvo regionalno, pa i onda na državnu razinu“, zaključila je Blažević, podsjetivši potom vijećnike da će 17. ožujka biti održana svečana sjednica povodom obilježavanja Dana grada.
- PIŠE: Franjo Delač
- 1475
Prije održavanja 24. sjednice ovog saziva gradskog vijeća, u gradskoj vijećnici održan je Aktualni sat. Otvorio ga je Zoran Hofman (HDZ) koji se podsjetio priče o izgradnji višestambene zgrade na mjestu negdašnje „Velike kuće“.
Na pitanje je odgovorila gradonačelnica Anamarija Blažević (HDZ). „Od svih projekata koje sam naslijedila, jedino Velika kuća ostala je negdje u zraku. Krajem prošle godine bila sam na sastanku s tadašnjim državnim tajnikom Davidom Vlajčićem te je dogovoreno potpisivanje sporazuma s ministarstvom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i na tom će se mjestu izgraditi višestambena zgrada“, rekla je gradonačelnica, dodavši kako su dokumentacija i građevinska dozvola predani. Ministarstvo će višestambenu zgradu izgraditi u sklopu programa međuresorne suradnje.
Gradonačelnica je dodala kako Pakrac na području županije ima najviše zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, pri čemu prioritet imaju mlade obitelji i deficitarni kadar. Pritom se ne namjerava stati na Velikoj kući, pa su u tijeku razgovori o mogućim lokacijama za dodatne slične zgrade. Što se tiče Velike kuće, sporazum će biti potpisan kroz koji tjedan, nakon čega ministarstvo preuzima ugovaranje radova s izvođačima. Zasad se ne zna koliko će nova zgrada imati stanova, u originalnoj projektnoj dokumentaciji ih je 8, ali moguća je revizija projekta, a samim time u konačnici i povećanje broja stambenih jedinica.
Tomislava Novinca (HDZ) zanimalo je hoće li u sklopu obnove željezničke pruge Banova Jaruga – Daruvar biti saniran pružni prijelaz kod rimokatoličkog groblja koji je u lošem stanju.
Marijan Malogorski, pročelnik Upravnog odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti potvrdio je kako je projektom obuhvaćena i sanacija svih pružnih prijelaza te rekao kako namjerava uputiti dopis HŽ-u kako bi se očitovali u kojem roku možemo očekivati sanaciju navedenog prijelaza kod groblja.
„Nećemo prezati od pisanja kazni u slučaju odlaganja otpada u prirodu“
Vlado Eck (HDZ) postavio je upit u vezi s budućnosti deponija na kraju Frankopanske ulice te ga je zanimalo gdje građani mogu odvoziti građevinski materijal.
Malogorski je potvrdio kako je deponij u Frankopanskoj zatvoren. „U postupku smo javne nabave za sanaciju tog divljeg deponija koji će biti saniran prema pravilima struke. U slučaju potrebe za odvozom građevinskog materijala, potrebno je nazvati našeg komunalnog redara ili mene osobno u Upravni odjel. Sad kad su stvoreni svi preduvjeti da možemo odvojeno sakupljati otpad te svi građani imaju kante za odvojeno sakupljanje, apeliram da ih koriste. Kazne za nepropisno odlaganje otpada u prirodu ili šumu su drakonske, od 2650 do 26 tisuća za pravne, odnosno od 1300 do 13000 eura za fizičke osobe“, rekao je pročelnik, potvrdivši kako se u slučaju odlaganja otpada u prirodu neće prezati od pisanja kazni.
Gradonačelnica je dodala kako postoji namjera za uspostavljanje deponija za građevinski otpad na Crkvištu te da će se Komunalac javiti na prvi natječaj te vrste kad se raspiše.
Anita Skalnik (HDZ) postavila je upit za Pihirov sokak koji i dalje čeka početak izgradnje najavljenog nogostupa.
Malogorski je potvrdio kako je upravo u petak predan zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole te je u tijeku izrada parcelacijskog elaborata. Dodao je kako će budući nogostup ulaziti u privatne parcele, zbog čega se mora ići u otkup kvadrata od vlasnika.
Skalnik je zanimao i problem s potpornim zidom u ulici Matkovac koji se urušava.
Malogorski je rekao kako je javna nabava dovršena, Županijska uprava za ceste u postupku je potpisivanja ugovora s izvođačima, a radovi bi trebali biti gotovi do kraja lipnja.
Nada Todorović (SDSS) upitala je može li grad kod društvenog doma u Kraguju postaviti znak zabrane za šumarske kamione koji devastiraju prilaz domu.
Malogorski je rekao kako je to županijska cesta, a postavljanje bilo kakvih zabrana ne može se izvršiti bez prometnog elaborata. „Smatram kako je nemoguće postaviti zabranu za kamione, jer gore Hrvatske šume rade sječu, ti kamioni moraju negdje proći, a ne možemo ljude zaustaviti u obavljanju posla“, dodao je.
Od 2028. sav otpad kamionima će se odvoziti u CGO Šagulje
Zoran Krejči (SDP) podsjetio je kako je Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković 18. veljače uručila ugovore za financiranje pet pretovarnih stanica za otpad za centar za gospodarenje otpadom Šagulje. Jedna od tih stanica bit će u Pakracu, vrijednosti 12 milijuna eura, od čega će 9 milijuna biti nepovratnih subvencija. „Od nadležnih ljudi iz Komunalca saznali smo kako godišnje zbrinjavamo oko 1800 tona otpada. Po ovoj projekciji, tona zbrinjavanja iz pretovarne stanice, pa u kamione za pretovar i odvoz do Šagulja stoji 100 eura, što u konačnici iznosi 180 tisuća eura godišnje. Postavlja se pitanje hoće li se taj trošak prelomiti preko leđa građana?“, upitao je Krejči.
Gradonačelnica je rekla kako očekuje da će subvencija biti jer građani ne bi trebali podnositi najveći teret promjena u regulaciji gospodarenja otpadom. „Mi smo se izborili da kod nas bude pretovarna stanica, jer financijski je lakše da mi to radimo nego da plaćamo nekom drugom. 2028. se možda čini daleko, ali jako brzo će doći. Na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća vjerojatno ćemo imati godišnje izvješće o gospodarenju otpadom i ovo je jedno od pitanja o kojima trebamo razgovarati, jer moramo ići prema zatvaranju Crkvišta i otvaranju CGO Šagulje“, rekla je Blažević.
Dodala je kako smo do toga da razvrstavamo sve više otpada, pri čemu je cilj razvrstavanje na kućnom pragu. „Potičemo naše sugrađane da imamo što manje komunalnog otpada. Javljamo se na javne natječaje, nabavljamo kompostere. Pokušavamo ljude osvijestiti na sve načine. Drago mi je što vidim da to dopire do djece koja su možda i svjesnija važnosti pravilnog zbrinjavanja otpada od nas“, zaključila je gradonačelnica.
Krejči se podsjetio kako je 2025. godina 20. obljetnica najavljenog projekta obilaznice Grada Pakraca i brze ceste prema autoputu. „U više navrata se ta priča dizala iz pepela, obično u vrijeme izbora. Ne vidim da se išta desilo u tom pogledu. Sad idu lokalni izbori, možda je ovo trenutak da uhvatimo zadnji vagon u kompoziciji“, rekao je.
Gradonačelnica je podsjetila kako to nikad nije bilo njeno predizborno obećanje te bi radije birala brzu cestu Pakrac-Lipik-Lipovljani koja bi pomogla u razvoju gospodarstva i dnevnim migracijama stanovništva. „Često razgovaramo o tome, pratimo natječaje Hrvatskih cesta, koje su od svih državnih institucija najteže za komunikaciju. Njihove odgovore znamo čekati i po nekoliko mjeseci, a i kad dođu, ponekad nisu posve jasni“, rekla je gradonačelnica, dodavši kako, iako brzu cestu smatra prioritetom, to ne znači kako nam ne treba i obilaznica.
„Ako tražiš brzu cestu i obilaznicu, doći ćeš u poziciju da moraš birati. Osobno smatram da je brza cesta potrebnija, a obilaznica je bila pripremljenija. Naravno, voljeli bismo obje stvari“, misao je kojom je gradonačelnica zaključila Aktualni sat.