Vijesti

: PIŠE: Franjo Delač; 05. svibnja 2024; 1759

Ovogodišnji program obilježavanja Dana branitelja Pakraca i 29. obljetnice vojnoredarstvene operacije Bljesak zaključen je jučer na Omanovcu manifestacijom Susreti prijatelja 2024. Tom je prigodom organizirano natjecanje u kuhanju slavonskog čobanca na kojemu je sudjelovalo 18 ekipa, a okupljanje su pjesmom uveličale mlade tamburašice iz bjelovarskog sastava „Nemir“.

Ekipe su se u planinarskom domu Omanovac počele okupljati od jutra, a službeni početak natjecanja bio je u 11 sati. Namirnice su se pripremale, a čobanci krčkali sve do iza 14 sati, a prije proglašenja pobjednika, govor je u protokolarnom dijelu programa u ime organizatora održao Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika.

„Poštovane obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, dragi prijatelji, ovdje smo iz jednog razloga, a to je da se ne zaboravi veličanstvena vojnoredarstvena operacija Bljesak, ali i da se ne zaborave Domovinski rat, hrvatski branitelji i naši prijatelji koji su dali ono najvrjednije, svoje živote, za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku“, otpočeo je Ivančić.

Zahvalio je svima na dolasku u ovolikom broju te prenio pozdrave gradonačelnice Anamarije Blažević, koja zbog privatnih obaveza nije mogla biti prisutna. Posebnu zahvalu uputio je lovačkim društvima s područja Pakraca i Lipika, koji su donirali 80 kg mesa divljači, kao i članovima svoje Udruge koji su uložili jako puno vremena i truda da ga očiste i nasjeku za čobanac.

Govor je održao i Dinko Tandara, ravnatelj Uprave pri Ministarstvu hrvatskih branitelja. „Drago mi je što sam danas ovdje, a drago mi je što sam ovdje bio i prije 29 godina. Ovdje je počeo Domovinski rat, a ovdje je počeo i završetak Domovinskog rata. Htio bih vam poručiti, družite se, budite zadovoljni, budite uz prijatelje, budite jedan uz drugog, jer to je jedino što nas može i dalje vezati. Na ovaj način živimo svoje zajedništvo, kao prijatelji jedni drugima pomažemo“, poručio je Tandara.

Dodao je kako je Ministarstvo hrvatskih branitelja partner svih branitelja i stoji im na raspolaganju za sve potrebe. Braniteljima koji su se okupili iz svih dijelova Hrvatske poželio je da se još dugo godina nastave viđati na ovom mjestu i obilježavati svoje veličanstvene pobjede. „Napokon imamo svoju domovinu Hrvatsku koju moramo čuvati, a čuvamo je i na ovaj način. Ovdje ste branitelji iz cijele Hrvatske, uvezani ste i budite tako dok god možete. Živjeli!“, zaključio je Tandara.

FOTOGALERIJA

Sve ekipe dobile su priznanja, a za prva tri mjesta osigurane su posebne nagrade. Težak posao imali su članovi žirija, Antun Pintar iz Petrinje, Aleksandar Miki Šubert, vlasnik restorana Nada Lipik i Vlado Maraković – Vabec, koji su za svoj trud dobili Zahvalnice organizatora.

Treće mjesto osvojila je ekipa Jastrebovi, koji su kao nagradu osvojili set za roštilj i puhalicu.

3. mjesto, Jastrebovi

Drugo mjesto pripalo je ekipi Munje s Osječkom adresom, a porijeklom iz Kiseljaka, koja je kao nagradu u slavonsku prijestolnicu odnijela kotlić.

2. mjesto, Munje

Naposljetku, za prvo mjesto nagrada je bila set za kotlovinu, a pobjedu je ove godine odnijela Policijska udruga branitelja Baranje.

1. mjesto, Policijska udruga branitelja Baranje

Druženje na Omanovcu u dobroj se atmosferi nastavilo i nakon službenog proglašenja pobjednika, uz čobanac i bjelovarske tamburašice.

: PIŠE: Silvia Feltrin; 05. svibnja 2024; 1463

Članovi DVD-a Donja Obrijež okupili su se sinoć na misnom slavlju u obriješkoj župnoj crkvi sv. Marije Magdalene čime su proslavili dan svog zaštitnika, sv. Florijana, a svetu misu predvodio je župnik Kristijan Perić, rekao je predsjednik DVD-a, Darijo Škariot.

„U svojoj propovijedi župnik je naglasio kako se u spomenici našega mjesta spominju naši preci koji su osnovali Društvo. Iako nisu imali ništa potrebno za gašenje požara, prvotno su osnovali zajednicu te kasnije prikupili ono najosnovnije za gašenje, što je za zaključiti da ponekad nije potrebno imati vozilo i druge tvorevine za gašenje požara ako nema zajednice i jedinstva. Zato, valja nastaviti putem naših predaka da zajedništvo, prije svega, gasi vatru, požar, ali gasi i svaki razdor. Neka nam u svemu tomu pomogne sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca“, navodi se na stranici Župe sv. Marije Magdalene.

Obilježavanje dana svog zaštitnika, članovi obriješkog DVD-a nastavili su druženjem u Vatrogasnom domu.

Fotografije: DVD Donja Obrijež

: PIŠE: Franjo Delač; 03. svibnja 2024; 1208

Večer domoljubne pjesme i poezije održana je sinoć u Gradskoj vijećnici u kompleksu Janković, u organizaciji gradske knjižnice i Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika. Događaj je uveličala Policijska klapa Sveti Mihovil, česti pakrački gosti, koji su s nekoliko izlazaka „ispresijecali“ govore uzvanika i čitanje poezije.

Pod dirigentskom palicom moderatorice skupa i ravnateljice pakračke knjižnice, Monike Lucić Fider, svoje pjesme čitale su dvije pjesnikinje i tri pjesnika, Mihajla Marčetić iz Pakraca, Dubravka Vukoja iz Velikih Zdenaca, Hrvoje Horvat iz Čazme te Ante Ćurić i Zoran Smešnjak iz Bjelovara. Nakon uvodnog glazbenog pozdrava klape koja je za početak otpjevala Croatio, iz duše te ljubim i Mojoj lijepoj, okupljenima se u ime organizatora obratio Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge policije branitelja Pakraca i Lipika.

„Onaj tko voli Hrvatsku, voli svoju domovinu, ja ga smatram prijateljem. Na ideju sam došao kako bih svojim prijateljima koji pišu stihove dao priliku da ih prezentiraju javnosti. Tu sam ideju podijelio s Monikom, a ona je kao odličan organizator i suradnik preuzela kontakte i odradila sve ostalo“, rekao je Ivančić. Dodao je kako ništa nije teško kad imaš prijatelje, jer tada je potrebno uložiti uistinu vrlo malo napora da bi se napravilo nešto lijepo. Zahvalio je na podršci Gradu Pakracu, županiji i Ministarstvu branitelja te izrazio nadu da će publika u ovoj večeri uživati.

Okupljene su nakon Ivančića pozdravili dožupan Ferdinand Troha te ravnatelj Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, Dinko Tandara. Troha je sve pozdravio u svoje, ali i u ime županice Antonije Jozić te izrazio zadovoljstvo što je večeras u Pakracu i što svjedoči ovom događaju. „Klapa nas je jako lijepo uvela u večerašnje druženje i uživanje u ljepoti domovine pjesmom. Domoljubna pjesma, naša hrvatska pjesma bila je nešto što je generacije prije nas držalo, hrabrilo, zbog nje se znalo i stradati, međutim ona je uvijek bila dio našeg identiteta“, rekao je Troha.

„Drago mi je što sam danas s vama i vidjeti tolike prijatelje i poznata lica, biti ovdje i čuti našu klapu. Da se nije događalo sve što se događalo u Hrvatskoj, naše pjesme, naša poezija ne bi bila tako jaka. Kroz vjekove su nas tlačili, a ova naša generacija ona je koja je uspjela ostvariti naš dugovječni san“, rekao je Tandara.

Svoju je poeziju prvi čitao Ante Ćurić. Ante je rođen 1963. godine u Tomislavgradu, a životne okolnosti su ga kao i brojne druge Hrvate iz Tomislavgrada dovele u Bjelovar u kojemu i danas živi. Dragovoljac je Domovinskog rata i pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika. Na književnu scenu stupio je romanom Početak i kraj sna jednog apatrida – priča o cijeloj jednoj generaciji koja je stvarala hrvatsku državu. Uslijedio je roman Crni nokat bijelog korijena, u kojem analizira hrvatsko društvo nakon Domovinskog rata, a u trećem romanu Između nosača i pokrivača, svojevrsnoj kombinaciji proze i poezije opisuje dečke koji su prvi krenuli u obranu domovine.

Dubravka Vukoja rođena je 1958. godine u Zagrebu, a zagrebačku adresu zamijenila je onom u Velikim Zdencima. Dubravkin životni put uistinu je sadržajan i zanimljiv – dugogodišnja novinarka HRT-a, dragovoljka i braniteljica, osnivačica prvog ratnog radija u Hrvatskoj – onog u Grubišnom Polju i ratna izvjestiteljica s brojnih ratišta i bojišnica vojno-redarstvenih operacija, između ostalih izvještavala je i pratila događanja tijekom Bljeska, stoga je uistinu nezaobilazna gošća večeras u Pakracu. Dubravka je dobitnica brojnih priznanja – od odlikovanja Redom Hrvatskog trolista, Spomenice Domovinskog rata, Medalje Bjelovarsko-bilogorske županije, a izdvojit ćemo svakako i Zahvalnicu Grada Pakraca za hrabrost i objektivno informiranje tijekom Domovinskog rata.

Hrvoje Horvat rođen je u Slavonskom Brodu 1970. godine, a današnja adresa mu je u mjestu Grabovnica kraj Čazme. Osnovnu i srednju školu završio je u Čazmi, a kao dragovoljac Domovinskog rata od kolovoza 1991. u pričuvnom je sastavu civilne i vojne policije. Od 20. studenoga 1992. pripadnik je 2. gardijske brigade Gromovi, sve do listopada 2009. godine kada je dobio rješenje o invalidskoj mirovini. Njegove pjesme objedinjene su u zbirci Glasovi vječnosti, a teme pjesama su vjera, Domovinski rat, branitelji i domovina.

Zoran Smešnjak rođen je 1961. u Zagrebu, a od 1963. živi u Bjelovaru. Po struci je građevinski tehničar. Pripadnik je pričuvne policije od 1990. godine, ujedno i sudionik prvih napada na Pakrac i Lipik 1991. godine. Od 1995. godine pripadnik HVO-a te Specijalne policije. Sudjelovao je u akcijama Bljesak i Oluja, a umirovio se kao HRVI 2019. godine.

Ovu pjesničko-glazbenu večer zaključila je naša draga sugrađanka, Mihajla Marčetić. Mihajla je rođena 1961. godine u Pakracu gdje i danas živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U svijet poezije ušla je dvjema samostalnim zbirkama poezije – Trenutak u vremenu i Putnik, obje predstavljene u našem Pakracu. Pjesme su joj objavljivane i u čak deset zajedničkih zbirki poezije, a kako kaže materijala za treću samostalnu zbirku ne nedostaje.

: PIŠE: Silvia Feltrin; 02. svibnja 2024; 845

Zbog gužvi koje se stvaraju u gradu, osobito četvrtkom kad je tržni dan, privremeno je otvorena jedna prometna traka u smjeru od križanja Ulice matice hrvatske i Ulice Andrije Hebranga lijevo prema zgradi Gradske uprave na Trgu bana J. Jelačića, ali ne i u obrnutom smjeru, obavijestio je Marijan Malogorski pročelnik Odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti. Ova prometna regulacija važit će dok izvođač radova, Promet građenje d.o.o. iz Požege, ne nastavi s radovima na tom dijelu Trga, ali najmanje desetak dana.

Podsjetimo, 11. travnja započela je treća po redu pripremna faza izgradnje kružnog toka na Trgu bana Jelačića, koja bi trebala trajati do 31. svibnja.

: PIŠE: Franjo Delač; 02. svibnja 2024; 1108

Projektom „12. Moto defile Bljesak“ jučer, 1. svibnja, obilježen je važan datum naše povijesti pri čemu su branitelji motoristi odali počast sudionicima VRA Bljesak. I ove godine u projekt je bio uključen Grad Pakrac, točnije moto-klub „VITEZOVI TAME“.

Za komentar povodom ovogodišnjeg defilea zamolili smo predsjednika moto-kluba Veterani Slavonije i Baranje, Darka Zeca – Zeku. „Prije dvanaest godina shvatili smo kako je akcija Bljesak zapostavljena od strane nas bajkera jer nije bilo ništa organizirano. Dolazili smo mi i prije, ali ne ovako u kolonama, već pojedinačno, svatko za sebe. Kolona je pokrenuta prije 12 godina, a uz Okučane, svake godine posjećujemo Lipik i Pakrac gdje nas ugošćuju Vitezovi tame, tako da ovdje svake godine i ručamo“, rekao je.

Nakon dolaska brojnih motociklista koji su svojim vozilicama na dva kotača dupkom ispunili pakračku tržnicu, uputili su se prema središnjem gradskom trgu, gdje su na centralnom spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima odali počast paljenjem lampiona. Ondje ih je dočekala, a potom im se i obratila pakračka gradonačelnica, Anamarija Blažević, prije svega se zahvalivši svima što su došli u Pakrac.

FOTOGALERIJA

„Mi smo ponosni na cijeli Domovinski rat, a posebno smo ponosni na ove dane Bljeska. Pakrac obljetnicu Bljeska obilježava i kao dan branitelja Grada Pakraca. Upravo ovdje Bljesak je počeo, a tu je i završio. Na ovom mjestu počeo je Domovinski rat u noći 1. ožujka 1991. Sjećamo se svih onih koji su dali živote za našu Domovinu, za ovaj grad, za sve svoje gradove“, rekla je gradonačelnica.

Okupljenima je zahvalila što su došli odati počast poginulima, ali na neki način i zahvalu svim hrvatskim braniteljima, ali i čestitala Praznik rada i Bljesak, a domaćim braniteljima i Dan branitelja Grada Pakraca. Zahvalila je predsjedniku MK Vitezovi tame Zdravku Filipinu na ovom okupljanju.

„Zahvaljujem se svima vama što ste došli te gradonačelnici što nas uvijek podržava u našim akcijama kao članove moto-kluba, ali i kao branitelje. Bez njene pomoći ne bismo to mogli organizirati“, dodao je Filipin te zatim bajkere pozvao na zajedničku fotografiju.

Nakon fotografiranja, sudionici defilea otišli su na Gradsku tržnicu, na prigodni domjenak i druženje.

: PIŠE: Pakrački list; 02. svibnja 2024; 5973

Izvor: mojportal.hr/Mario Barać

Pakračanin Karlo Kolar ima 23 godine, vezan je uz kolica i gotovo je potpuno nepokretan nakon što je zadobio teške tjelesne ozlijede u stravičnoj prometnoj nesreći koja se 17. srpnja 2022. dogodila u pakračkoj ulici Kneza Branimira.

Nakon što je prva tri mjeseca poslije nesreće bio u induciranoj komi, uslijedio je period oporavka, ali rezultati u gotovo dvije godine nisu previše ohrabrujući. Karlo danas može samo djelomično pomicati prste i nadlakticu lijeve ruke te samo prste desne ruke, a minimalno može pomicati i podizati lijevu nogu.

Rješenje za njegov kakav takav oporavak i značajno poboljšanje funkcionalnosti ruku, nogu i cijeloga tijela postoji i nalazi se na Tajlandu, preciznije u Bangkoku. Zahtjevna operacija i 50-dnevna rehabilitacija koštaju oko 190 tisuća eura pa su stoga Kolarovi pokrenuli veliku humanitarnu akciju prikupljanja sredstava.

Kako nam je pojasnila Karlova majka Sandra, operacija uključuje kiruršku implantaciju dva uređaja neurostimulatora, svojevrsna premošćivača koji bi povezivali signale iz mozga sa živčanim završecima i tkivom leđne moždine ispod razine ozljede, a konkretna poboljšanja se očekuju već u prva 3 do 4 dana nakon operacije. Potom slijedi 50-dnevna rehabilitacija kroz fizikalnu terapiju i personaliziranu radnu terapiju, odnosno vježbanje 4 do 5 sati dnevno.

Početak srpnja zadnji rok!

Uz to, u planu je i liječenje i rehabilitacija regenerativnom metodom, odnosno specijalni tretmani matičnim stanicama koje bi povećale brzinu oporavka motoričkih i senzornih funkcija te bi pomogli u smanjenju neuropatskih boli. Ovaj tretman ima efekt samo ako se provodi unutar dvije godine od nastanka ozljeda pa zato Kolarovi nemaju puno vremena jer bi u tom slučaju operacija trebala biti obavljena najkasnije kroz dva mjeseca, odnosno početkom srpnja.

Golf u kojem je stradao Karlo s još dvojicom prijatelja/Foto: Čitatelj

- Prije sam bio jako aktivan, volio sam sport, igrao sam nogomet u pakračkom Hajduku, izlazio sam, družio se, zabavljao kao i svi moji vršnjaci. Danas mi je teško, potpuno sam ovisan o pomoći drugih, prije svega majke i njenog bračnog druga Josipa. Teško mi je jer se ne mogu sam ni počešati, ne mogu samostalno jesti, piti, obavljati nuždu.

Ali ova operacija mi daje nadu prije svega jer sam na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama upoznao mladića iz Zadra koji je također imao jako teške ozlijede u prometnoj nesreći. On je bio na Tajlandu, obavio operaciju i rehabilitaciju i danas skoro normalno pomiče ruke, do te mjere da bez problema hvata loptu. Počeo je i hodati, ali je problem što su mu zbog preduge neaktivnosti atrofirali mišići pa sada vježba da ih ponovno izgradi. Moja želja je da nakon operacije mogu pomicati ruke i barem dio trupa, a bio bih presretan kada bi mogao pomicati na noge i stati na njih, skromno, tiho i samozatajno priča Karlo.

Puno energičnije i odlučnije na njegove riječi se nadovezuje njegova mama Sandra.

Karlo s mamom Sandrom/Foto: Privatni album

– U sebi sam sigurna da će Karlo hodati! Makar uz hodalicu, makar minimalno, ali hodati i moći se osloniti na svoje noge! Zato se nadam Božjoj pomoći i pomoći dobrih ljudi koje molim i pozivam da pomognu Karlu i da skupimo dovoljno novca za operaciju.

11 mjeseci u bolnicama

Karlo je odmah nakon prometne nesreće u kojoj je jedna mlađa osoba smrtno stradala, a druga zadobila također teške ozlijede, prevezen u Zagreb, u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj gdje je bio 3 mjeseci u induciranoj komi. Uslijed ozljeda zadobivenih u nesreći, prsnula mu je vratna karotida, doživio je moždani udar i emboliju pluća, imao je slomljenu podlakticu lijeve ruke te su mu pukla dva vratna kralješka. Nakon toga je premješten u Kliniku za plućne bolesti u Rockefellerovoj gdje je boravio dva mjeseca i gdje je postupno odvajan od respiratora kako bi mogao samostalno disati. Potom je od studenog 2022. do lipnja 2023. boravio u Varaždinskim toplicama gdje mu je, između ostalog u trbuh implantirana intratekalna pumpa koja direktno u leđnu moždinu daje lijek za kontrolu grčeva koji se javljaju kada se jače napregne prilikom izvođenja nekih pokreta.

Karlo se kuću u Pakrac vratio 7. lipnja, 11 mjeseci nakon nesreće. Kolarovi su nastavili s fizikalnim terapijama, najprije obiteljski zahvaljujući tetku fizioterapeutu Marijanu Vončini, potom pet mjeseci privatno, u Klinici Glavić, a nakon toga u Toplicama Lipik u koje i danas svakodnevno odlazi. U međuvremenu još je morao ići u KBC Rebro na operaciju dušnika.

U nekoliko situacija stanje mu je bilo jako kritično, a najgore je bilo kada je u isto vrijeme dobio upalu i emboliju pluća. Tada su se uplašili da neće preživjeti.

Brat i sestra velika podrška

Uz majku i očuha, Karlova najveća podrška i oslonac su mlađi brat Klario (20) i starija sestra Kasana (25).

Jako velika podrška je i Sandrina sestra doktorica Vedrana Vondrak, specijalist fizikalne medicine koja je Karlu također puno pomogla u procesu oporavka.

Prije nesreće Karlo je radio u jednoj lokalnoj tvrtki, a danas je u invalidskoj mirovini i mjesečno na ime mirovine i invalidnine prima 550 eura. Dok nije morala život posvetiti 24-satnoj brizi za Karla Sandra je također radila u lokalnoj tvrtki. Danas je nezaposlena i još uvijek nije ishodovala status roditelja njegovatelja.

Karlovi najbliži na proslavi njegovog 23. rođendana/Foto: Privatni album

- Bez obzira što mu se život potpuno promijenio i što ga je nesreća prikovala za kolica, Karlo je pokazao da je psihički, u glavi nevjerojatno jak. Nikada nije odustao, uvijek je pun motiva, nije mu teško vježbati i njegova volja da se oporavi je nesalomiva. Unatoč ozljedama ostao je pun duha, voli se šaliti i zezati, puno se smije, pun je vedrine i pozitive, kakav je bio prije nesreće. To je i njegova, ali i naša velika snaga, ističe mama Sandra.

Uložili više od 40 tisuća eura

Do sada su u Karlov oporavak uložili više od 40 tisuća eura, a gotovo u cijelosti su morali preurediti obiteljsku kuću u pakračkoj ulici Vinka Rehaka, napraviti poseban ulaz za kolica, preurediti kupaonicu, ukloniti pragove i prilagoditi je Karlovim potrebama i ograničenjima. Osim što su iscrpljeni materijalno i financijski, posljednje dvije godine su ih iscrpile i mentalno i psihički. Tri mjeseca su živjeli u Zagrebu u stanu koji im je ustupila Lara Major, a nakon toga je Sandra u Zagreb putovala svaki dan, automobilom do Banove Jaruge, potom vlakom do Zagreba. Sat vremena bi boravila kod Karla u posjeti, a onda se vraćala u Pakrac.

Karlu je u vježbama puno pomogao tetak Marijan/Foto: Privatni album

– Sad, s vremenskim odmakom, znam se ponekad pitati kako sam sve to uspjela izdržati? - priznaje Sandra koja posebno dobre i lijepe riječi ima za liječnike i medicinsko osoblje Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj.

Tobii komunikator - prozor u svijet

Zahvaljujući rodbini, prijateljima, poznanicima i ostalima koji su se uključili, Kolarovi su ranije prikupili 5000 eura kojima su Karlu kupili Tobii komunikator koji funkcionira putem vizualnih naredbi. Zahvaljujući njemu Karlo može samostalno pisati poruke, surfati po internetu, slušati glazbu na YouTubeu ili pratiti što ima novo na Facebooku. Tako je u manje od jedne minute pogledom odabirući slova na zaslonu tableta, napisao poruku:

„Hvala svim čitateljima mojportal, svim dobrim ljudima koji će se uključiti u ovu humanitarnu akciju i omogućiti mi da živim bolje i kvalitetnije“.

Karlo je priznao da strastveno prati vijesti, posebno središnji Dnevnik u 19 sati.

- Je l' prati ovo oko izbora i formiranja vlasti? - pitao sam ga.

- Naravnom, sve pratim - odgovorio mi je.

- A kako komentiraš ove političare i njihova svađanja i prepucavanja?

- Ma ne znam šta reći - odgovorio mi je uz kiselkasti smiješak.

Operacije kakvoj se nada Karlo i njegova obitelji još se rade u Švicarskoj gdje, prema Sandrinim riječima nikako ne mogu upasti, te u Meksiku. Tajland su odabrali zbog spomenutog dobrog iskustva mladića iz Zadra.

Mama Sandra je Karlova podrška 24 sata na dan/Foto: Privatni album

– Ta obitelj nam je potvrdila da se radi o ozbiljnoj ustanovi koja je odradila vrhunski posao, a i oni su sredstva za operaciju prikupili kroz humanitarnu akciju, pojašnjava Sandra i dodaje da će Karlo nakon operacije svakih šest mjeseci tijekom naredne četiri godine morati ići na Tajland na redovne kontrole.

- Napravit ćemo apsolutno sve što možemo da Karlu omogućimo ovu operaciju. Ne mogu dozvoliti niti zamisliti da ga ostavim da u ovom stanju živi ostatak života. Unaprijed zahvaljujem svim ljudima velikog srca koji će se nam pomoći jer Karlu je ovo jedina prilika, zaključuje Sandra.

Uključite se i pomozite!

Zbog zakonskih ograničenja po kojima humanitarnu akciju ne smije pokrenuti osoba sama za sebe niti nitko od bliže obitelji, akciju je službeno pokrenuo Sandrin bračni drug Josip.