Piše: Marijan Lukić – Luky
Ponekad najbliže destinacije zaobilazim(o), svi! Prošao sam stotine puta te samo pogledom zahvatio ovu propadajuću staricu. U ovom prolasku odlučio sam i stati kod zgrade bivše srednje škole u Pakracu. Moje, tvoje, naše škole. Jedan je to od najznačajnijih povijesnih objekata u Pakracu. Nostalgija, sjećanja, mirisi kestena i zvuci ptica pjevica u miješalici trenutka pri pogledu na zapušteno zdanje. Sjećanja; prvo je na žamor i uzbuđenje prvog dana okupljanja ispred zgrade škole koja je tada predstavljala samo sljedeću stepenicu u mom obrazovanju. Sjećanje na zgradu koja se u svom već tada starom ruhu meni činila nekim „opasnim“ mjestom. Drugo sjećanje je na traženje poznatih lica iz OŠ Lipik, nada kako ću u novom, prvom razredu srednje škole imati nekoga za zauzeti zajedničku klupu. Već u naslovu ističem zanimljivu povijest ovog zaštićenog spomenika kulture, starog Trenkova dvorca za koju su mi tih dana rekli da je škola bila konjušnica. Ma daj! Ipak, najbitnija funkcija ove zgrade vezana je uz školstvo mnogih.
Godina točne gradnje ovog četverostranog jednokatnog dvorca s atrijem u sredini nije poznata. Graditelj mu je bio vlasnik pakračkog vlastelinstva i vojskovođa barun Franjo Trenk negdje polovicom 18. st. U to vrijeme dvorac je bio i vojarna njegovih pandura. Nakon Trenkova razdoblja, a prije prosvjetne uporabe u dvorcu je jedno vrijeme bila i bolnica. Manje poznata zanimljivost vezana uz Trenkove nemilosrdne pandure kako su prva vojna postrojba koja je imala vlastitu vojnu glazbu. Inače Trenk je rođen u Italiji, a porijeklom je Prus (Nijemac).
Nalazimo je pri samom ulazu u Pakrac, lijevo s glavne ulice, a desetak metara prije crkvice sv. Ivana Nepomuka i tridesetak od hotela Pakrac. * Srednja škola Pakrac vuče svoje korijene još iz 1871. godine kada je osnovana učiteljska škola. Ta škola prestaje s radom 1965. godine. Godine 1888. osnovana je Šegrtska škola koja kasnije mijenja naziv u Školu učenika u privredi. Prema 'Ljetopisu gimnazije' sama gimnazija osnovana je 25. listopada 1954. godine, a prestala je s radom 1970. godine.
Parking s pogledom na „Partizan“, malonogometno (lijevo od motora) i košarkaško (desno od motora) igralište. S pozicije snimanja prema glavnoj cesti nasuprot malonogometnom igralištu nalazio se odbojkaški teren. Ne želim zaboraviti treće sjećanje na ovu školu, također vezano uz prvi školski dan na ovom mjestu. Negdje kod stepenica stajao sam s „fazanerijom“. Mnogi znaju tko su „fazani“, posebno onaj dio muške populacije koji je služio vojni rok. Tako čekajući prvu prozivku na glavu mi je aterirao komad klipa neorunjena kukuruza kojim je netko htio nahraniti „fazančića“! Tradicija, šala, no pogodak je postigao Ćuran. Susjed mi s početka ulaska u Lipik koji više nije „fazan i brucoš“ u srednjoj školi, već ponavljač. Dopao nas je i isti razred te dvije godine odličnog prijateljstva. Klip kukuruza zatomljen je kao pomalo bolna tradicija.
Unutrašnjost je ruševnija od vanjštine zgrade. Tumor nagriza iznutra i jede te prema van. Tako je i s našom školom, propada iznutra prema van. Unutra nije sigurno zakoračiti. Vani se svake godine barem na sigurnom okupe preživjele generacije polaznika ove škole na godišnjicama mature.
Nakon bolnice, zgrada je dugi niz godina služila školstvu, a u njoj je djelovala i nadaleko poznata Učiteljska škola ili Preparandija. Preparandija, dugo nisam razumijevao ovaj izraz. Što se tu „preparira“!? Danas se ovdje preparira povijest jednog zdanja u propast istoga. Tko je kriv!? Nebitno, sve dok Trenkov dvorac ne zahvati lopata obnove, prenamjene i nova života.
Još jedna zanimljivost vezana uz Pakrac jest „Pakrački dekret“. Najčešće sam o tom frazemu slušao priče vezane uz bogatu povijest školstva našeg kraja. Kao, kada si bio izbačen iz Pakračke škole više se nigdje nisi mogao upisati u drugu školu tadašnje države. No istina je da frazemu nije precizno utvrđeno značenje i porijeklo, ali nosi u sebi naziv grada Pakraca.
Uglavnom, našao sam cipelu kojom se u zadnjicu dodjeljivao „Pakrački dekret“!
Spominju se mnoge ideje vezane uz obnovu zgrade i buduću namjenu. Obnova i revitalizacija su nužne i žurne. Možda jednom unutar i izvan ovih debelih povijesnih zidina nikne novo, trajnije i ljepše cvijeće.
