piše: Jelena Hihlik
Ljeta u Pakracu i Lipiku danas ne možemo zamisliti bez bazena, naravno onih nama najbližih – Bazena Lipik. Možda je manje poznata činjenica kako je nekoć i Pakrac imao svoj bazen, odnosno javno kupalište u kojem su uživali i mladi i stari.
Ostaci bazena kod Špančićevog mlina, Pakrac, 1965.
Zahvaljujući zapisu Rudolfa Cišpera, poznatog pakračkog kroničara, ljubitelja povijesti i nekadašnjeg ravnatelja osnovne škole, ostalo je zabilježeno kako je Pakrac svoje javno kupalište dobio početkom 20. stoljeća, točnije 1909. godine. To je kupalište bilo smješteno na prostoru između Špančićevog mlina i Pakre, upravo zbog dovodnog kanala odnosno jaza kojim se osiguravalo snabdijevanje vodom i pokretanje mlina, nakon čega se voda vraćala u Pakru. Početak sezone na pakračkom kupalištu označavao se početkom ljeta, postavljanjem barjaka na ulazna vrata. Visoka drvena ograda ograđivala je ovo kupalište i skrivala kupače od znatiželjnih pogleda. U samom početku cijena ulaznice bila je prilično visoka, zbog čega je kupalište imalo određeni ekskluzivitet te je bilo namijenjeno nešto imućnijem sloju građana. Kupalište je imalo i drvene kabine za presvlačenje, a Cišper piše i kako je na kupalištu „u ljetnim danima, od podneva do večeri, sve kliktalo od mladosti, života i veselja. Bilo da se radilo o kupačima ili o onim posjetiteljima što su se sunčali ispruženi na betonskom opločenju između kabina i bazena ili na drvenoj podlozi sunčališta.“
Na samom ulazu u kupalište nalazila se poveća kabina u kojoj su se naplaćivale ulaznice, ali su se mogle i ostaviti dragocjenosti i vrijedni predmeti na čuvanje. Također, ovdje su se mogli unajmiti kupaći kostimi, a dio prostora korišten je za pohranu stvari onih kupača koji nisu unajmili posebnu kabinu.
Nasuprot kabinama nalazila se odskočna daska s koje se skakalo u vodu i bila je zaista prvorazredna atrakcija za sve one koji su se na taj način htjeli istaknuti. Jedinstvena atrakcija pakračkog kupališta bio je i ploveći balvan, odnosno otesano drvo dužine otprilike 2 metra koje se okretalo u vodi i plovilo u svim pravcima. Naravno, hrabri kupači željni istaknuti svoju snagu trebali su ga uhvatiti i ukrotiti, odnosno popeti se na njega, što nije bilo nimalo lako. Pakračko kupalište koje je svojim kupačima pružalo mnoge dane veselja i ljetne uživancije nažalost je devastirano nakon Drugog svjetskog rata, ali je nakon nekoliko godina i ponovno osposobljeno. Ipak, nakon nacionalizacije Špančićevog mlina i prestanka njegovog rada, voda više nije bila potrebna za njegovo pokretanje pa je i popularno kupalište ostalo bez vode. U to vrijeme, u Lipiku je sagrađen olimpijski bazen pa su kupači iz Pakraca mahom počeli posjećivati taj novi, veliki, moderni bazen. Nakon toga u Lipiku je izgrađen i cijeli rekreacijski kompleks s tri bazena, igralištima i pomoćnim prostorima, a kupalište u Pakracu konačno je palo u zaborav. Ljeto je svakako vrijeme kada bi ga se trebali prisjetiti kroz priču, ali i povijesne fotografske zapise. Ovom prilikom od srca se zahvaljujemo kolegici iz Gradskog muzeja Požega, muzejskoj savjetnici Maji Žebčević Matić koja nam je ustupila rijetke i vrijedne fotografije pakračkog kupališta koje ovdje po prvi put objavljujemo. Zahvaljujući gospođi Mirni Filipović Koščec, koja potječe iz poznate tiskarske obitelji Filipović[1] ove fotografije su iz Amerike, točnije San Francisca, pronašle svoj put do Pakraca gdje su i nastale 30-ih godina 20.stoljeća.
Kažu da fotografija govori tisuću riječi, stoga uživajte u ovim divnim povijesnim fotografijama na kojima su ostali zabilježeni povijesni, veseli, suncem i bezbrižnošću ozareni trenuci s nekadašnjeg pakračkog kupališta.
