- PIŠE: Pakrački List
- 1717
Četvrtak je dan kada je u Pakracu gužva. Tržni je dan dovoljan razlog da automobilom priđete tržnici, pronađete kakvo praktično mjesto za parking i limenog ljubimca "uglavite" gdje stane, uglavnom preko ceste. Neće smetati jer nećete dugo... Sretni jer ste stali kvalitetno, blizu, tako da vas od prvih štandova dijeli tek nekoliko koraka, veselo pola sata do sat potrošite na tržnu ponudu. Policija neće, znate to, jer tu parkirate već mjesecima. U konačnici, na parkingu ste...
Jeste, ali čijem?
Upravo je takvo, nesmotreno parkiranje automobila izazvalo bijes stanara stambenih zgrada iz Matice hrvatske, u susjedstvu tržnice, koji tvrde da njihova parkirna mjesta četvrtkom budu zauzeta, a prilaz garažama ili čak ulaz u zgradu priječen neuredno načičkanim automobilima nepoznatih registarskih oznaka.
No, jesu li u pravu kada tvrde da polažu isključivo pravo na parkirno mjesto i da je ono njima zagarantirano samom činjenicom da su vlasnici stana u zgradi ispod koje je sporna zelena površina ili kako oni tvrde - parking? Branko Galić, predstavnik stanara iz stambenog ulaza Matice hrvatske 3 tvrdi da je tako: "problem je u tome što više ne znamo čija je nadležnost rješavanja ovog problema. Kontaktirali smo komunalnog redara Tomislava Luksetića, uputili mu dopis koji je on proslijedio policiji i koja bi dalje trebala postupiti po dužnosti i kažnjavati za ovakve stvari. Tražili smo od Grada dopuštenje da postavimo znak "dozvoljen parking samo za stanare", dobili ga, izdvojili iz pričuve naših 1500 kuna i postavili znak, no pomaka nema. Četvrtkom su doslovce parkirna mjesta zatrpana, a vozački bezobrazluk, namjeran ili ne, ide do toga da nam se blokira i izlaz iz garaža... ne znamo što dalje činiti."
Na prvu se ljutnja stanara čini opravdana, uzmemo li u obzir da s druge strane tržnice prilazeći od zgrade pošte postoji predviđen parking pa još tome dodamo praznu parkirnu površinu stare pijace na potezu prema Prolazu baruna Trenka i dolazimo do minimalno pedesetak slobodnih parkirnih mjesta. Nije teško parkirati niti na parking policije ili bočno do Vladikinog dvora...no, očito je mnogima danas problem, s dvije vrećice u ruci, prehodati ove doista minimalne udaljenosti.
Policija se ograđuje. Kontakt policajac Darko Major tvrdi da je problem u nadležnosti komunalnog redara jer je u pitanju zelena površina: "Ne znam kako su stanari uopće mogli postaviti znak koji tamo stoji, to su učinili na svoju ruku. U pitanju je zelena površina i njihove prijave trebaju ići na adresu komunalnog redara. Drugi je problem blokiranje garažnih ulaza, to je naša nadležnost i izaći ćemo na teren po prijavi."
Tomislav Luksetić, pakrački komunalni redar se ne slaže: "Ni slučajno. Tvrdim da policija ne radi svoj posao. Stanari su uredno tražili dopuštenje za postavljanje obavještajnog znaka i policija treba postupati po službenoj dužnosti. Naravno, ako im stigne prijava stanara. Inače, držim da je glavni problem što su ljudi postali lijeni, zaboravili hodati. Ima dosta parkirnih mjesta oko tržnice gdje ne treba prijeći više od 50 metara da dođeš do samog centra tržne ponude."
Nesuglasje policije i komualnog redara postoji, razlika u tumačenju prekršaja je evidentna, ne zna se tko treba napisati kaznu, no prekršaj je u svakom slučaju počinjen. Stanari će i dalje, bar još jedno vrijeme svojim prigovaranjem i dopisima lutati od komunalnog redara do policije dok netko ne reagira.
Činjenica pak, koja ne ide u prilog stanarima je ta da problem postoji tek nekoliko prijepodnevnih sati četvrtka pa možda malo tolerancije stanara ne bi bilo na odmet. Ipak stanuju u srcu grada, a gužva... sretni smo kad je ima.
Bar četvrtkom.
- PIŠE: Pakrački List
- 1126
Studentima s područja grada Pakraca, koji su u programu gradskog stipendiranja, danas je na njihove žiroračune uplaćena stipendija za mjesec travanj, javljaju iz Odsjeka za financije Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1236
Ljetovalište HCK Pakrac „Cvrčak“ na Viru za ovu sezonu je popunjeno, a pojedinačno mjesta u nekoj od skupina bit će samo u slučaju da netko otkaže već rezervirani aranžman. U 10 grupa od 10. lipnja do 2. rujna na Viru će ljetovati više od 700 osoba i u 84 dana, koliko će trajati ovogodišnja sezona, ostvariti više od 5500 noćenja što je turistički promet na razini prošle godine.
Odmaralište je trebalo početi raditi 2. lipnja. No, Slovaci iz pakračkih prijateljskih općina i gradova su ponovo, drugi put u tri godine, svoju grupu nedavno otkazali tako da u HCK Pakrac nisu stigli za taj termin pronaći zamjenu, mada je ranije dok je termin slovio kao rezerviran bilo više interesa za provođenje takozvane nastave u prirodi. Osim pojedinačnih gostiju, najviše s područja Pakraca i Lipika Vir će i ove godine puniti organizirane grupe. Po prvi put cijeli termin u kolovozu je zakupio Gradsko društvo HCK Našice i Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“. Tu su i dalje kao korisnici umirovljeničke udruge iz Daruvara, Požege i Novske, daruvarska škola „Rudolf Steiner“ kao i slična škola iz Velike Gorice, udruga koja okuplja osobe s posebnim potrebama „Golubica“ iz Vukovara, socijalna vijeća gradova Pakraca i Lipika.
U odnosu na prošlu godinu cijena aranžmana koji se sastoji od devet pansiona te prijevoza u oba pravca skuplja je 50 kuna i iznosi 1370 kuna za djecu, odnosno od 1650 do 1850 za odrasle. Poskupljenje će biti potrošeno na plaćanje auto-ceste, više se neće putovati okolnim pravcima izbjegavajući auto-cestu pa će put do Vira i natrag biti vremenski skraćen.
Investicija ove godine na Viru neće biti. Kako nam je rekao ravnatelj Duško Kliček, plan je otplatiti kredite, te dugove prema dobavljačima kao i platiti troškove naknade za legalizaciju objekta. Samo kazna za zadržavanje objekta u prostoru iznosi 45 tisuća kuna, vodna naknada 25.000 kuna i obje ove stavke plaćaju se sukcesivno dok se čeka odluka Općinskog vijeća Vira za oslobađanje plaćanja komunalnog doprinosa. Time bi do kraja godine mogao biti riješen i taj problem.
- PIŠE: Pakrački List
- 1304
Udruga djece branitelja Domovinskog rata Pakrac nastavlja svoju prezentaciju fotografija u Sloveniji. Nakon Ljubljane postav izložbe fotografija "Dva grada - jedna priča" autora Krešimira Novinca u organizaciji Hrvatskog kulturnog društa upriličio je i Maribor. Zadovoljan odazivom posjetitelja kao i samim poznavanjem materije bio je i predsjednik Udruge DBDR Pakrac Tomislav Novinc:
"Nakon Ljubljane imali smo čast i građane Maribora upoznati s tematikom izložbe i pokazati im još uvijek vidljive posljedice agresije na Pakrac i Lipik. Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Maribor gospodin Marko Mandir otvorio je izložbu i istaknuo važnost Pakraca i Lipika u obrani Hrvatske. Brojni posjetitelji su upoznati s vremenom nastanka fotografija i porukom koju na ovaj način šaljemo i pronosimo, a bilo je i onih ljudi koji su izrazili čuđenje činjenicom da su ratne rane nakon 25 godina još vidljive na pojedinim pakračkim objektima..."
Prema riječima Novinca, izložbu su potpomogli župan Požeško - slavonske županije, gradovi Pakrac i Lipik te Muzej grada Pakraca koji je ustupio okvire za fotografije.
- PIŠE: Pakrački List
- 1187
Na tradicionalnoj manifestaciji “Zlatne grive Zlatne doline” u organizaciji Konjogojstvene udruge “Vallis Aurea” Požega koja je jučer održana na stadionu NK Croatia u Mihaljevcima u kategoriji kobila sa ždrebadi prvu nagradu osvojila je Cvijeta sa ženskim ždrjebetom vlasnika Dalibora Maroševića, uzgajivača konja iz Prekopakre.
U sklopu 9. Konjogojske izložbe na kojoj se okupilo se 20-ak sudionika s više od 40 grla, hrvatskih hladnokrvnjaka, posavaca i lipicanaca trećom nagradom u kategoriji kobila nagrađena je i kobila Cedi vlasnika Ivana Pavičića iz Pakraca.
„Član sam požeške Konjogojstvene udruge već šest godina, a svoje konje izlažem tek drugu godinu. Veliko je to priznanje posebno i zbog toga što je bila velika konkurencija izlagača koji su prepoznatljivi i uspješni u uzgoju. Lani je kobila Cvijeta dobila prvu nagradu kao omica, a ove godine proglašena je najljepšom sa svojim, tek mjesec dana starim, ženskim ždrjebetom Šarom. To je meni i mojoj obitelji motivacija i ohrabrenje za nastavak rada na uzgoju ovih plemenitih životinja“, rekao nam je Dalibor Marošević.
Dalibor Marošević i Ivan Pavičić bili su jedini uzgajivači s našeg područja, a sudjelovanjem na sličnim izložbama želja im je promovirati uzgoj hladnokrvnjaka kao dijela naše baštine i tradicijske vrijednosti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1246
Svetom misom u bivšem vatrogasnom domu u svom nekadašnjem selu Španovčani i njihovi potomci obilježili su blagdan Duhova koji je do 1942. godine slovio kao blagdan njihova sela po kojem se zvala u 2. svjetskom ratu spaljena u potpunosti razrušena crkva.
Svetoj misi koju su služili pakrački župnik Matija Juraković i banjalučki vikar dr. Ante Orlovac, već tradicionalni španovački gost, prisustvovalo je dvadesetak obitelji Španovčana i njihovih potomaka iz Požege, Virovitice, Zagreba, Siska, Novoselca, Pakraca, te desetak pakračkih nešpanovačkih obitelji.
Unatoč lošem vremenu, Španovčani su kod središnjeg seoskog križa i na obnovljenom mjesnom groblju pojeidnačno palili lampione svojim stradalim precima odavši im na taj način priznanje i zasluženo sjećanje.
Španovica je jedno od četiri naselja u Hrvatskoj kojeg su partizani spalili u 2. svjetskom ratu, znatan dio stanovnika pobili, a ostale raselili s trajnom zabranom povratka. Imovinu im je, nakon što su okarakterizirani kao državni neprijatelji, oduzeo jugoslavenski komunistički režim, naselio u njihovo selo doseljenike iz Bosne, te preimenovao naselje u Novo Selo. Nakon osamostaljivanja Hrvatske i Domovinskog rata naselju je vraćeno ime Španovica, ali najveći dio imovine Španovčanima nikada nije vraćen u naturalnom smislu, već dijelom kroz simbolične dugogodišnje novčane isplate.
Sredinom 90-tih godina, u žaru razmišljanja o povratku otete imovine i nematerijalnoj satisfakciji za učinjenu nepravdu u bivšem sistemu, Španovčani su u povodu Duhova 1996. godine organizirali svoj drugi sabor koji je u nekadašnjem selu okupio oko 2000 Španovčana i njihovih potomaka iz cijelog svijet pa i prekomorskih zemalja , a misu je služio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Kuharić. No, kako je unatoč osnovanoj Zavičajnoj zajednici Španovčana, koja vodi brigu o Španovici i Španovčanima, izostao značajan dio povratka imovine i druga nematerijalna zadovoljština, te uslijed starenja stanovnika, sve je manje Španovačana na Duhovima u njihovoj Španovici.
