Dva bivša Pakračana i pakračka srednjoškolca tijekom lipnja doživjeli su u Zagrebu imenovanje u visoke znanstvene titule: dr. sci. Amir Kapetanović novoproglašeni je član - suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u razredu za filološke znanosti, a dr. sci. Vlatko Pejša, kako su jučer objavile Universitas, hrvatske sveučilišne novine, je novi redovni profesor hrvatskih sveučilišta izabran u znanstveno zvanje redovitog profesora u području biomedicine i zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti, grana interna medicina.
Kako nam je pojasnio dr. sci. Ivan De Zan, i sam umirovljeni sveučilišni profesor, ova titula je izuzetni znanstveni status, ali ga je unatoč tome ranijih desetljeća steklo veći broj Pakračana i teško da se svi oni mogu pobrojati, a da se netko neopravdano izostavi. No, to i nije slučaj s članom Hrvatske akademije koje je u izuzetno mladim znanstvenim godinama stekao dr. Amir Kapetanović, a dr. De Zan za druge Pakračane u tom zvanju ne zna.
Amir Kapetanović rođen je u Pakracu 1975. godine gdje je završio i prva dva razreda srednje škole što je prekinuo rat.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost 1997. godine. Od 1998. radi na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu kao znanstveni novak. Na istom fakultetu obranio je 2004. doktorsku disertaciju Arhaizmi u hrvatskom jeziku. Autor je četrdesetak znanstvenih radova.
Znanstvena biografija mu je prebogata usavršavanja u Hrvatskoj i inozemstvu i vođenja različitih projekata naziva teško razumljivih običnim ljudima, najčešće povezanih s Filozofskim fakultetom, ali i drugim jezičnim institucijama u Hrvatskoj, a popratna literatura uglavnom ističe njegovo veliko znanstveno napredovanje u izuzetno mladim godinama, što je slučaj i s ovim imenovanjem u statusu vanjskog člana HAZU.
Amirovi roditelji su majka Ljubica, umirovljena profesorica hrvatskog jezika, otac Ferid, nekada inženjer na staklani, sada u mirovini koje Amir redovito posjećuje u rodnom Pakracu.
Vlatko Pejša rođen je u Zadru 1955. godine, ali je pakrački đak u osnovnoj i srednjoj školi. Liječničku karijeru počeo je u Pakracu, te nastavio početkom 90-tih godina u Zagrebu. Znanstvenu karijeru započeo je 1992. godine magisterijem iz područja biomedicine. Od 2000. godine je doktor znanosti iz područja medicine, nakon čega znanstveno usavršavanje nastavlja u Hrvatskoj i inozemstvu na brojnim prestižnim mjestima poput Washingtona, a stečeno znanje vrlo rado prenosi predajući na raznim zagrebačkim visoko obrazovanim medicinskim ustanovama. Zaslužan je i za dolazak više fizioterapeutske škole u Pakrac.
Često se može vidjeti u Pakracu u koji, kako to ističe, rado svraća, a mnogi Pakračani ga znaju i po tome što je svojim bivšim sugrađanima često ulaznica za teško, ili bar sporo, dostupne zagrebačke zdravstvene ustanove. O tome svjedoči i jedan mali detalj iz prošlosti našeg Lista: Za našu rubirku „Ljudi i život“ u prosincu 2006. godine, Vlatko nam je rekao: „broj mobitela nisam nikada mijenjao upravo zato da Pakračani mogu doći do mene“.
Nije nam nezapažen ostao niti put Amira Kapetanovića o kojem smo pisali u lipnju 2011. godine.
Čestitamo našim bivšim sugrađanima na koje smo izuzetno ponosni. Uz konstataciju - ako nam pameti nedostaje kod kuće, bar je u Zagrebu imamo na pretek.