- PIŠE: Pakrački List
- 1420
Pakračka gradonačelnica Anamarija Bležević i lipički gradonačelnik Vinko Kasana u srijedu su prisustvovali u Selcu na Braču otkrivanju biste Martinu Kukučinu, slovačkom književniku koji kroz svoj život povezuje slovačka mjesta Jasenovu, Revoc, Donji Kubyn s hrvatskim Selcem, Lipikom i Pakracom.
Koliki je značaj Kukučina za slovački narod potvrđuje činjenica da je otkrivanju biste prisustvovao i slovački predsjednik Andrej Kiska.
Gradonačelnica je najavila u povodu 90-godišnjice njegove smrti postavljanje biste za idući Dan Grada i u Pakracu.
Martin Kukučin, pravim imenom Matej Bencur rođen je 1860. godine u Jasenovoj gdje je dobio i svoje prvo radno mjesto kao učitelj. Kukučin dugo nije bio poznat kao pisac, iako je počeo pisati još kao student, najčešće putopise, a za vrijeme studija medicine u Pragu, upoznao je Bračanina Petra Didolića, koji ga je pridobio da dođe kao liječnik raditi na Brač, gdje se i oženio Didolićevom kćerkom te se pred kraj života zbog njene bolest preselio u Lipik.
Od 1926. s bolesnom suprugom živio je u Lipiku, a umro je 21. svibnja 1928. godine u bolnici u Pakracu.
Zbog svojeg stvaralaštva u duhu realizma Slovaci ga uspoređuju s našim Krležom.
Na fotografiji: pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević u društvu slovačkog predsjednika Andreja Kiska, lipičkog izaslanstva: Vinko Kasana i Antun Haramija, Rajmund Bradik, načelnik slovačke općine Jasenova i Davor Huška, pomoćnik ministrice regionalnog razvoja i EU fondova
- PIŠE: Pakrački List
- 2554
Zahvaljujući 115.000 kuna EU nepovratne potpore kroz mjeru 6.3. – Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, više od 50.000 kuna vlastitih ulaganja te svom radu i radu obitelji, Antun Širac iz Prekopakre kod Pakraca izgradio je na svom imanju u Gornjim Grahovljanima uzgajalište crne slavonske svinje koje djeluje u sklopu njegovog OPG-a.
Uzgajalište se prostire na površini od oko 2 hektara, koje je većim dijelom ograđeno drvenom i metalnom ogradom ili električnim pastirom. Unutar njega je više različitih čvrstih objekata poput drvenog svinjca koje se koristi kao prasilište, različitih otvorenih i zatvorenih prostora kroz koje svinje prolaze ovisno o starosti i fazi uzgoja te tri šumarka i remize (polje kukuruza ili zobi na kojima se svinje same hrane). Svi prostori opremljeni su električnom energijom, vanjskom rasvjetom i vodovodom spojenim na automatskim pojilicama, ali i radi stvaranja kaljuža, prirodnog ambijenta potrebnog svinjama. Tu su i neophodni popratni objekti poput kukuruzane, alatnice, čak i male pilane, jer kako je objasnio Širac, u izgradnji je utrošena velika količina drvene građe, stupaca, dasaka i letava koje će trebati i kasnije zanavljati.
Znatan dio poticajnih sredstava je uložio i u opremu. Kupio je novi malčer i špricu te polovnu pneumatsku sadilicu za kukuruz, električnog pastira s pripadajućom opremom te izgradio prilazni put dužine oko 100 metara.
U uzgoju već 40-tak svinja
Kupio je i pet nazimica i jednog nerasta, a sada je na imanju i 27 oprašenih praščića te još 7 svinja za daljnje hranjenje, odnosno ukupno 39 crnih slavonskih svinja koje su autohtona pasmina i imaju status ugrožene vrste te su pod zaštitom Nacionalnog programa za očuvanje autohtonih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Hrvatskoj.
Želja mu je da imanje proširi za još 5 krmača.
Sve to je predstavio na svečanosti simboličkog otvorenja uzgajališta kojom se, kako je rekao htio zahvaliti Grada Pakracu, Županiji i Poduzetničkom centru Pakrac na potpori i pomoći prilikom izrade projekta, kandidiranju na natječaj i njegovoj realizaciji.
Službeno mu je prvi čestitao pakrački dogradonačelnik Marijan Širac istakavši to kao pravi put za razvoj hrvatskog i slavonskog sela.
Župan Alojz Tomašević čestitajući na ideji naglasio je da u Slavoniji nitko ne može riješiti naše probleme nego mi sami i ovaj projekt je smjer kojim putem trebamo u tome ići. To je pokazatelj mladim ljudima da ne treba ići tražiti kruha preko granice nego da ga ima i ovdje, naglasio je župan.
Povratak raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem lokalnoj upravi daje novu mogućnost u razvoju poljoprivrede jer mi moramo nastojati da svaka stopa zemlje bude obrađena. Crna slavonska svinja je naša autohtona sorta čije meso i prerađevine kao kobasice, slanina ili čvarci, znanstveno dokazano, ne samo da je zdravstveno ispravno nego i kvalitetno gotovo kao lijek, zato joj u uzgoju trebamo dati posebno mjesto, istakao je župan.
Antun Zlatko Širac rođen je 1957. godine. Završio je višu školu u Karlovcu, studij lovstva, a na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, smjer lovstvo i pčelarstvo te stječe zvanje magistar - inženjer zootehnike.
- PIŠE: Pakrački List
- 1397
Oko 170 mladih vatrogasaca s područja Pakraca i Lipika, dječaci i djevojčice u starosti od 6 do 12 godina, te mladeži (M, Ž) u starosti od 12 do 16 godina natjecalo se jučer na Gradskom stadionu u dvije discipline: gađanju meta pomoću brentača te savladavanju različitih fizičkih prepreka.
Kod pomlatka u muškoj konkurenciji najbolja je bila ekipa DVD Veliki Banovac ispred pakračke ekipe, a kod djevojčica su Gajanke bile uspješnije od predstavnica DVD Donja Obrijež.
U konkurenciji mladeži ponovo su bili najuspješniji mladi vatrogasci iz Velikog Banovca ispred susjeda iz Donje Obriježi.
Mlade vatrogasce je na svečanosti otvaranja natjecanja prva pozdravila, zahvalila im što su u svom mladom životu pretrpanom obvezama izabrali još i vatrogasnu aktivnost te im poželjela uspjeha na natjecanju gradonačelnica Anamarija Blažević, potom i Josip Ugrin, zapovjednik Vatrogasne zajednice županije, Tomislav Stokić predsjednik Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik kao organizator i Ilija Turković stariji, predsjednik DVD Pakrac, društva domaćina ovog natjecanja.
Najuspješnije ekipe idu na županijsko natjecanje koje će biti održano u rujnu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1337
Polaganjem vijenca na spomen-kosturnicu na Trgu bana Josipa Jelačića u organizaciji Udruge antifašista i antifašističkih boraca Pakrac-Lipik jutros je obilježen i u Pakracu Dan antifašizma.
Obraćajući se desetini prisutnih građana, među kojima je bilo i nekoliko gradskih vijećnika, predsjednica Udruge Mirjana Bilopavlović zahvalila je svim prijašnjim generacijama koje su boreći se na strani antifašizma omogućili da danas živimo u mirnoj i neovisnoj Hrvatskoj, a današnjim generacijama što se sjećaju te žrtve prethodnih.
Dogradonačelnik Nikola Ivanović je pozdravio prisutne u ime Grada i gradonačelnice, pojasnio zašto se danas polaže vijenac pred postamentom na kojem trenutno nije Radaušeov spomenik „Palom borcu“ te izrazio nadu da će on za tri mjeseca nakon restauracije biti vraćen. Istaknuo je zadovoljstvo što će i nakon preuređenja trga spomenik ostati, mada malo južnije, u središtu grada, dok se za spomen-kosturnicu još traži adekvatno rješenje, rekao je Ivanović.
Prije Pakraca u organizaciji iste Udruge vijenac je položen kod spomen ploče u Ulici Marije Terezije u Lipiku, nakon toga i u Kusonjama kod spomenika Prve partijske konferencije, a zatim u Kamenskoj.
- PIŠE: Pakrački List
- 1386
Arheološka iskapanja u potrazi za ostacima starog grada Pakraca iz srednjovjekovnog razdoblja jučer su dala prve rezultate. Kako nam je rekao voditelj iskapanja dr. sci. Juraj Belaj, na iskopini između zgrada „općine“ i policijske postaje na dubini nešto većoj od jednog metra, otkrivene su kamene strukture, a sada se mora dešifrirati čemu su služile.
„Prema georadarskim istraživanjima ovdje se nalazila crkva ili neki drugi dvobrodni objekt. Otkrili smo nekoliko ulomaka poput dovratnika ili doprozornika, jedan manji ulomak gotičkog rebra. Ovo su uglavnom razne zapune, ali još nismo došli do pravih netaknutih slojeva od prijašnjih stanovnika. Pretpostavljamo da smo sada na površini po kojoj su hodali prijašnji stanovnici ili malo iznad nje, kaže dr. Belaj.
Arheolozi i danas nastavljaju čistiti prve nalaze, a cilj je otkriti tlocrt. Također se istražuje u cilju pronalaženja pokretnih nalaza.
Arheološka ekipa je sve brojnija jer pored voditelja dr. Belaja, naše Tee Lokner, španjolska arheologinja Candela Martinez Barrio i arheologinja Nikolina Vrančić pridružila im se i Milica Radišić iz Arheološkog instituta iz Beograda te kao volonter naš profesor povijesti Stjepan Benković.
U iskopavanju pomaže i pet osoba iz gradskog komunalnog pogona koji kada je to moguće koriste i bager.
Istraživanje će potrajati do polovine srpnja, a daljnja sudbina istraživanja i cijelog tog prostora ovisit će o rezultatima.
- PIŠE: Pakrački List
- 1293
Osobe zaposlene kroz program javnih radova u Pakracu se priključuju vlastitom komunalnom pogonu koji djeluje već 15 godina. Sve to vrijeme na njegovom čelu je Almir Delihodžić.
Dojam je nas koji pratimo događanja u Gradu da broj zelenih površina koje održava komunalni pogon je iz godine u godinu sve veći. Gdje je tome kraj?
Ja kraja ne vidim. Ljudi je sve manje, a površina sve više i mi smo bili već ovog proljeća na izmaku snaga. Ne možemo koristiti godišnji odmor, slobodne dane. Nije problem samo da ima ljudi, a ove godine je program javnih radova u odnosu na prošlih sezona kasnije oko dva mjeseca. A nama je svaki čovjek dragocjen jer su to većinom takvi poslovi da ih može odraditi samo čovjek. Međutim nisu to samo zelene površine. Mi smo na raspolaganju svima, za sva događanja u Gradu, od petlje do Koturića, bilo da je riječ o komemoracijama, bilo koji sajam, svečanostima, aktivnostima udruga tipa natjecanja ili bilo što drugo. Sada će petero ljudi mjesec dana raditi za potrebe arheoloških iskapanja.
Kada neka udruga ili netko drugi treba pomoć komunalnog pogona, što je prvi korak?
Odlazak u tajništvo Grada. U principu kao što postoji kalendar radova, tako postoji i kalendar aktivnosti pa mi unaprijed znamo naše obveze kroz cijelu godinu. Naravno uvijek ima iskakanja i dodatnog posla tako da iz godine u godinu potreba za komunalnim pogonom je sve veća.
Kažeš da su ključni ljudi. No važna je mehanizacija. Što imate od nje na raspolaganja?
Dobro opremljeni mehanizacijom
Imamo bager, kamion, traktor s malčerom, dva mala traktora s kosilicama, šest trimera i naravno puno ručnog alata. Imamo automobil i kombi. Alata dakle ima, samo treba ljudi da ima tko s njime raditi. Što se tiče ljudi koji rade sa strojevima, to smo u stalnom pogonu ekipirani. Treba nam samo ljudi koji će opsluživati ovaj udarni strojni val. S ovih 20 što smo dobili ovog tjedna imamo i tu ljudsku podršku i uvjeren sam da će se za desetak dana to na gradskim ulicama vidjeti. Mi ovog proljeća još nismo naprosto stigli na rundele s cvijeće, Sada smo među ovih dvadeseta osoba iz javnih radova dobili petero žene i mislim da će do kraja tjedna već biti zasađeno cvijeće.
Unazad dvije ili tri godine redovito nas je u ovo vrijeme pogađali jaki pljuskovi i poplave što je vama danima zadavao dodatne poslove. Postoji li strah da će se to dogoditi i ove godine?
Nema tu nekog straha tim više što smo u odnosu na prošlu godinu bogatiji za jedan kamion i bager, dakle tehnički osposobljeniji.
Pomaže vam i ljudi koji na rad dolaze zato što primaju socijalnu naknadu?
Njih koristimo za razna metenje i druge manje zahtjevne poslove jer oni nisu osposobljeni za rad sa strojevima, rade povremeno, samo četiri sata dnevno, u pravilu ne više od 10 dana mjesečno, ali pomažu.
Koje je za komunalni pogon nagore razdoblje u godini?
Teško je reći. Ljeti je više posla na zelenim površinama, ali imamo i više ljudi. Zimi, ovisno o snijegu ima posla oko zimske službe i to obavljamo sa znatno manjem brojem izvršitelja.
Građani bi mogli više pomoći
Po pitanju urednosti grada mogli bi puno pomoći i građani?
Mogli bi. Nažalost sve je manje onoga što je nekada bilo normalno, da ljude kose javne površine ispred svoje kuće. O čišćenju putnih kanala da i ne pričam. Ljudi sve više čekaju da pred njihovu kuću dođe komunalni pogon. Nije problem, za to i postojimo. No problem je premali broj izvršitelja, a takvih površina je sve više. Posebno je problem kada kao ovog proljeća se ne ničijom krivnjom u Pakracu kasni s javnim radovima pa se onda oni još smanje umjesto uobičajenih šest mjeseci traju četiri.
Imamo niz primjera da građani, ne da pomažu, nego odmažu. Primjerice kada na zelenoj površini ostave parkiran automobil pa mi moramo kositi oko njega i pri tom se nadati da mu trimer neće baciti kamen na staklo kakvih je slučajeva bilo što je srećom pokriveno osiguranjem.
Komunalni pogon upravlja i kombijem kojeg koriste udruge. Ima li tu problema?
Ne, utvrdili smo pravila upotrebe. Najam kombija se plaća 100 kuna dnevno. Taj novca se troši na registraciju, redovne servise i održavanje. Svatko preuzme kombi čist i pun goriva i dužan ga je tako i vratiti. Udruge potrebu za kombijem upisuju u gradskoj upravi. Sve je uhodano, sve funkcionira i nitko se više ne buni. Naravno uvijek ima iznimaka.
