Osobe zaposlene kroz program javnih radova u Pakracu se priključuju vlastitom komunalnom pogonu koji djeluje već 15 godina. Sve to vrijeme na njegovom čelu je Almir Delihodžić.
Dojam je nas koji pratimo događanja u Gradu da broj zelenih površina koje održava komunalni pogon je iz godine u godinu sve veći. Gdje je tome kraj?
Ja kraja ne vidim. Ljudi je sve manje, a površina sve više i mi smo bili već ovog proljeća na izmaku snaga. Ne možemo koristiti godišnji odmor, slobodne dane. Nije problem samo da ima ljudi, a ove godine je program javnih radova u odnosu na prošlih sezona kasnije oko dva mjeseca. A nama je svaki čovjek dragocjen jer su to većinom takvi poslovi da ih može odraditi samo čovjek. Međutim nisu to samo zelene površine. Mi smo na raspolaganju svima, za sva događanja u Gradu, od petlje do Koturića, bilo da je riječ o komemoracijama, bilo koji sajam, svečanostima, aktivnostima udruga tipa natjecanja ili bilo što drugo. Sada će petero ljudi mjesec dana raditi za potrebe arheoloških iskapanja.
Kada neka udruga ili netko drugi treba pomoć komunalnog pogona, što je prvi korak?
Odlazak u tajništvo Grada. U principu kao što postoji kalendar radova, tako postoji i kalendar aktivnosti pa mi unaprijed znamo naše obveze kroz cijelu godinu. Naravno uvijek ima iskakanja i dodatnog posla tako da iz godine u godinu potreba za komunalnim pogonom je sve veća.
Kažeš da su ključni ljudi. No važna je mehanizacija. Što imate od nje na raspolaganja?
Dobro opremljeni mehanizacijom
Imamo bager, kamion, traktor s malčerom, dva mala traktora s kosilicama, šest trimera i naravno puno ručnog alata. Imamo automobil i kombi. Alata dakle ima, samo treba ljudi da ima tko s njime raditi. Što se tiče ljudi koji rade sa strojevima, to smo u stalnom pogonu ekipirani. Treba nam samo ljudi koji će opsluživati ovaj udarni strojni val. S ovih 20 što smo dobili ovog tjedna imamo i tu ljudsku podršku i uvjeren sam da će se za desetak dana to na gradskim ulicama vidjeti. Mi ovog proljeća još nismo naprosto stigli na rundele s cvijeće, Sada smo među ovih dvadeseta osoba iz javnih radova dobili petero žene i mislim da će do kraja tjedna već biti zasađeno cvijeće.
Unazad dvije ili tri godine redovito nas je u ovo vrijeme pogađali jaki pljuskovi i poplave što je vama danima zadavao dodatne poslove. Postoji li strah da će se to dogoditi i ove godine?
Nema tu nekog straha tim više što smo u odnosu na prošlu godinu bogatiji za jedan kamion i bager, dakle tehnički osposobljeniji.
Pomaže vam i ljudi koji na rad dolaze zato što primaju socijalnu naknadu?
Njih koristimo za razna metenje i druge manje zahtjevne poslove jer oni nisu osposobljeni za rad sa strojevima, rade povremeno, samo četiri sata dnevno, u pravilu ne više od 10 dana mjesečno, ali pomažu.
Koje je za komunalni pogon nagore razdoblje u godini?
Teško je reći. Ljeti je više posla na zelenim površinama, ali imamo i više ljudi. Zimi, ovisno o snijegu ima posla oko zimske službe i to obavljamo sa znatno manjem brojem izvršitelja.
Građani bi mogli više pomoći
Po pitanju urednosti grada mogli bi puno pomoći i građani?
Mogli bi. Nažalost sve je manje onoga što je nekada bilo normalno, da ljude kose javne površine ispred svoje kuće. O čišćenju putnih kanala da i ne pričam. Ljudi sve više čekaju da pred njihovu kuću dođe komunalni pogon. Nije problem, za to i postojimo. No problem je premali broj izvršitelja, a takvih površina je sve više. Posebno je problem kada kao ovog proljeća se ne ničijom krivnjom u Pakracu kasni s javnim radovima pa se onda oni još smanje umjesto uobičajenih šest mjeseci traju četiri.
Imamo niz primjera da građani, ne da pomažu, nego odmažu. Primjerice kada na zelenoj površini ostave parkiran automobil pa mi moramo kositi oko njega i pri tom se nadati da mu trimer neće baciti kamen na staklo kakvih je slučajeva bilo što je srećom pokriveno osiguranjem.
Komunalni pogon upravlja i kombijem kojeg koriste udruge. Ima li tu problema?
Ne, utvrdili smo pravila upotrebe. Najam kombija se plaća 100 kuna dnevno. Taj novca se troši na registraciju, redovne servise i održavanje. Svatko preuzme kombi čist i pun goriva i dužan ga je tako i vratiti. Udruge potrebu za kombijem upisuju u gradskoj upravi. Sve je uhodano, sve funkcionira i nitko se više ne buni. Naravno uvijek ima iznimaka.