Od 12. listopada pakrački komunalni pogon je po pitanju ljudstva bogatiji za 20 zaposlenika koji su u njega došli raditi na četiri mjeseca kroz Vladin program sufinanciranja javnih radova. Ovo je nastavak dugogodišnje prakse koji ima za cilj dva efekta: s jedne strane vratiti dugotrajne nezaposlene osobe, ili osobe s raznim hendikepom po pitanju zapošljavanja u sustav rada, a s druge strane pomoći jedinicama lokalne samouprave u održavanju javnih površina. Što se tiče ovogodišnjih javnih radova dvostruki je problem u odnosu na ranije godine. Jedan je to što kasne oko dva mjeseca što je vidljivo i po pitanju sadašnje  urednosti javnih površina, a druge je što, bar kada je Pakrac u pitanju, traje dva mjeseca krače nego prijašnjih godina, umjesto nekadašnjih šest, samo četiri mjeseca.

Koliki je značaj javnih radova za bar privremeno zapošljavanje dovoljno govori podatak da je za 20 ovogodišnjih radnih mjesta u javnim radovima Grada Pakraca pristigle 51 zamolba pri čemu postoji mnogi ograničavajući faktori, a najvažniji je da je riječ o dugotrajno nezaposlenim osobama pri čemu, uz nekoliko izuzetaka, je mala vjerojatnost da netko može dvije godine za redom raditi u javnim radovima.

Svake godine kompliciranije

Mada gradske službe odabiru osobe koje će raditi u javnim radovima konačnu riječ ipak ima Zavoda za zapošljavanje  koji prema svake godine razrađenijim i kompliciranijim kriterijima odobrava svakog zaposlenika pojedinačno. Ovo godine su uveli cjelokupni sustav bodovanja što je i od ranije komplicirani sustav učinio još kompliciranijim što je jedan od razloga zašto program kasni. No veća je vjerojatnost da je problem u osiguravanja sredstava za njegovo financiranje što radi Vlada kroz državni proračun.

Iako Zavod nije poslodavac oni imaju pravo odabira  stoga jer, bar kada su u pitanju program javnih radova koje koriste jedinice lokalne samouprave, što je tek jedna od desetak mjera javnih radova,  oni u potpunosti financiraju plaću zaposlenika u javnim radovima u bruto iznosu mjesečno  od ove godine 3.839,47 kuna, odnosno neto 2.600 do 2.700 kuna  uvećanu za stvarne putne troškove  u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru do propisane visine od najviše 1.200 kn.

Grad Pakrac je ove godine  kandidirao dva programa: jedan pod nazivom Revitalizacija javnih površina pod čime se podrazumijeva uređenje sada zapuštenih zelenih javnih  površina poput onih u dvorištu stare bolnice, na gradskim obodima i slično. U njemu će raditi 10 zaposlenika. Drugi program nazvan je revitalizacija pakračke Aleje kestena koja podrazumijeva uređenje te gradske ulice, odnosno šetnice koja ide alejom. I traj program zapošljava deset ljudi i svaki od njih je financijski težak  oko 230.000 kuna  pri čemu Zavod  za plaće ovih 20 zaposlenika u naredna 4 mjeseca će u Pakrac upumpati 321.000 kuna pri čemu će naravno  oko trećina otići na mirovinski i zdravstveni fond, dok će Grad Pakrac financirati materijalne troškove (zaštitna oprema, gorivo, alati i slično). No ipak u gradu ostaje 80 plaća pa će pakračke novčane tokove kronično gladne svježeg novca ipak naredna četiri mjeseca uči više od 200.000 kuna.   Naravno, kako je riječ dugotrajno nezaposlenim osobama tih nešto više od 10.000 kuna neto koliko će naredna četiri mjeseca zaraditi svaki od zaposlenika javnih radova bit će značajna financijska injekcija njihovim obiteljima u preživljavanju.

Kako  je riječ o identičnim poslovima u obadva programa, ljudi, osim na papiru neće biti u praksi odijeljeni već će raditi paralelno shodno organizaciji rada. Manje više sve je to uhodano kroz dugogodišnju povijest (vidi okvir) provođenja javnih radova u Pakracu i upravo se stoga u gradskoj upravi s nestrpljenjem čekalo da se program najprije raspiše, a potom i odobri. Uslijed tog kašnjenja gradske zelene površine ove godine izgledaju lošije nego prijašnjih godina u ovo doba proljeća jer se, primjerice sa sadnjom cvijeća krenulo tek ovaj tjedan.

Deveta godina javnih radova

Ovo je deveta godina kako Grad Pakrac koristi program javnih radova. Počelo je   1999. godine  s 12 osoba; pa  2000. godine – 20 osoba,  2001. godine također  20 osoba da bi kao takva mjera bila ukinuta sve do 2011.  godine  kada Grad ponovo zapošljava  10 osoba,  2012. godine rekordnih 25 osoba, 2013. godine  7 osoba,  2014. godine  5 osoba,  2015. godine  15 osoba kao i lani.

Koliko će osoba zaposliti odlučuje Zavod koji plaća njihove plaća, pri čemu Gradu nitko ne brani da zapošljava više ali o svom trošku.

Ono što je dobro i bez čega program javnih radova ne bi mogao funkcionirati je postojanje vlastitog komunalnog pogona koji u Pakracu djeluje unazad 15 godina.

Vlastiti komunalni pogon

Pakrački komunalni pogon ima sada stalno šest zaposlenih osobe pri čemu jedna uvijek radi na kontroli naplate parkirališta na za to obilježenim površinama u središtu grada. Pored toga, dvije  dodatne osobe su o trošku proračuna  zaposlene na određeno vrijeme na rok od 6 mjeseci počevši od polovine ožujka. Ono što je bitno svi ovi zaposleni imaju potrebnu kvalifikaciju za rad sa strojevima bilo da je u pitanju (nitko za nešto) bager, kamion, traktor, trimer, motorna pila što nije slučaj sa osobama zaposlenim iz programa javnih radova. Naime malo je poznato da na javnim površinama nitko čak niti kosilicom ne smije raditi ako nema potvrdu o osposobljenosti za rad s takvim strojevima pa zaposlenici komunalnog pogona rade strojno, a zaposlenici javnih radova ručno, pojašnjava Almir Delihodžić voditelj Vlastitog komunalnog pogona  Grada Pakraca kako se službeno zove ova  radna jedinica.

Rad za opće dobro

Osim  vlastitih zaposlenika i zaposlenika iz programa javnih radova gradski komunalni pogon tijekom godine koristi, mada u manjoj mjeri,  i treću vrstu zaposlenika, takozvani rad za opće dobro.

Naime zakonodavac je omogućio lokalnim upravama da povremeno (do 80 sati mjesečno) na rad za javno dobro poziva osobe koje primaju socijalnu pomoć, a imaju radnu sposobnost, dakle zdravi su.

U pakračkoj gradskoj upravi su rekli da su u nepuno prvoj polovine ove godine uputili 102 poziva takvim osobama i sklopili 33 ugovora  toj vrsti rada  pri čemu s nekim osobama više puta, dok se neke nisu odazvale za što bi trebale snositi posljedice tipa prestanka primanja socijalne pomoći o čemu za sada nemamo saznanja.

Kako ističu u upravi nikada nisu koristili maksimalnu mogućnost mjesečnog opterećenja od 80 sati već je praksa da pozivaju te osobe na desetodnevni rad u trajanju od 4 sata dnevno.

Dobro utrošeni proračunski novci

Kroz ovih desetak godina postojanja vlastiti komunalni pogon je rastao postupno kako brojem zaposlenika i njihovom stručnom osposobljenošću tako i opremom koja je najaviše skupljena kroz donacije, posebice iz austrijskog Tirola, ali i programima EU, vlastitom kupnjom, odnosno na sve načine, kao prava sirotinja.  Prije nekoliko godina su dobili i pristojnu lokaciju unajmljenu od Hrvatskih cesta na križanju Tomislavove i Gajeve ulice.

Kako su rasli tako su im se i širili poslovi koji su im dodjeljivani pa je danas gradski život bez njih nezamisliv. Osim održavanja javnih zelenih površina jako su značajni prilikom održavanja gotovo svih manifestacija bilo da je riječ o komemoracijama, kulturnim smotrama i manifestacijama kao i sportskim natjecanjima. Na svim tim događanjima su prisutni najviše kroz prethodni i naknadni prijevoz potrebnih tehničkih sredstava poput šatora, klupa, razglasa, bine, postolja,  prethodnog i naknadnog uređenja prostora te osiguravanja prometa i drugih vidova sigurnosti. Naročito su  zajedno s vatrogascima došli do izražaja prilikom  poplava koje smo imali unazad tri godine. Pored toga preuzimaju sve više poslova iz domena rada zimske službe, najprije nogostupa, a otkako su donacijama i programima EU nabavljena mehanizacija (traktor i bager) pomalo od koncesionara preuzimaju i poslove održavanja cesta u zimskim uvjetima.  Zbog svega toga investicija u komunalni pogon je jedna od boljih proračunskih potrošnji, mada bi društveni kritičari mogli zamjeriti gradskim službama da razvijajući i dodjeljujući poslove vlastitom komunalnom pogonu guše tržište ta privatne poslodavce, svoje proračunske platiše, što bi mogla biti jedina zamjerka sustavu vlastitog komunalnog pogona koji je zakonodavac mudro pred desetak tak godina dozvolio jedinicama lokalne samouprave omogućivši im time sigurno znatno uredniji životni prostor, ali i lagodniji rad udrugama i svim ostalim organizacijama.