Napušteni, izgladnjeli i bolesni, nerijetko i po sigurnost ljudi opasni, psi lutalice osim straha kod nekih ljudi bude i samilost no, malo ih je spremno, poput naše Pakračanke Danijele Biondić, ustupiti im ne samo ljubav, nego i dvorište obiteljske kuće.

U Ulici Grigora Viteza 93 obiteljska je kuća Biondićevih koja je naizgled kao i svaka druga, no malo naših sugrađana zna da su se vlasnici posvetili brizi o onima koje nitko ne želi. U njihovom dvorištu je vesela skupina pasa, što mješanaca, što čistokrvne pasmine, ali svi jednako s ljubavlju zbrinuti. Jer, kako nam kaže Danijela, drugačije ni ne možeš skrbiti o životinjama koje su zlostavljane i toliko preplašene od ljudi, a susretala se sa svakakvim tužnim situacijama.

[caption id="attachment_18779" align="alignright" width="169"] Jedan od pasa kojeg su Biondićevi uspjeli udomiti[/caption]

Otvoriti neformalni azil u svom dvorištu odlučili su se prije točno 10 mjeseci i zasad mogu primiti najviše 10 pasa, a tijekom tog razdoblja uspjeli su udomiti njih 17 koji su domove našli najviše na požeškom području. Iako, kako kaže Danijela, pomažu psima lutalicama već godinama.

Veselo pseće društvo

Danijela trenutno brine o petero veselih četveronozaca. Četiri psa spasili su iz različitih teških životnih okolnosti, a društvo im pravi i kujica stafordska terijerka Sia, njihova prva ljubimica. Primjerice, sada vrlo razigranog mješanaca Đekija, prije četiri mjeseca ona i suprug pronašli su sklupčanog, pokislog i izgladnjelog u šumi, na autobusnoj stanici, blizu Grubišnog Polja i nisu imali srca ostaviti ga tamo. Jednostavno, kaže Danijela, nisu od onih ljudi koji okrenu glavom. I od tada je Đeki kod njih i jedan je od onih kojima je potreban stalan dom. Uz njega u dvorištu veselo skakuće i simpatični mužjak srednjeg rasta, bijele kovrčave dlake, nazvan Rudi. Rudija je Danijela pronašla prije godinu dana na cesti u Bučju koji je izbezumljeno trčao s jednim retriverom. Njega su ubrzo udomili, a Rudi je ostao te također traže obitelj koja će za njega brinuti. Za svakog psa koji dođe u Danijelin dom, obavezna je kastracija ili sterilizacija uz nužni veterinarski pregled i eventualno liječenje ukoliko je potrebno.

Kod Biondićevih je i jedna mješanka stara čak 17 godina i boluje od tumora te naravno ne predstavlja idealnog kandidata za udomljavanje, no Danijeli ne pada na pamet ostaviti ju na cesti, nego će biti zbrinuta do njenog samog kraja.

[caption id="attachment_18778" align="alignleft" width="169"] Štence uspiju najbrže udomiti[/caption]

Biondićevi ne biraju kojeg će psa udomiti, vrlo često odu u azil na Bučju i pokupe onoliko pasa koliko u tom trenutku mogu brinuti. Primjerice, prije nekoliko mjeseci preuzeli su brigu o mužjaku stafordskog terijera čiji su ga vlasnici doslovno cijelo vrijeme držali u podrumu i razumljivo da mu je kontakt s ljudima i raznim životnim situacijama bio totalna nepoznanica. Danijela i suprug Damir, budući da imaju iskustva s tom pasminom s kojom ipak treba znati, bez razmišljanja su ga uzeli i socijalizirali od samog početka što nije nimalo lako, a u tome im pomogla i njihova ljubimica Sia. Sada je to pas koji ima normalne životne uvjete, ali ne žele ga još udomljavati dok god ne budu sigurni da odlazi u prave ruke.

Bez podrške supruga Damira i sinova Mattea, Dantea i Borne, majka Danijela zasigurno ne bi mogla sve stići, no kako kaže, ljubav prema životinjama im je urođena stoga niti briga o njima nije nešto što im teško pada, dapače, kada vide da je pas kojeg su spasili od sigurne smrti našao obitelj i dom, njima je to najveća sreća.

Takva briga, uz vrijeme i ljubav, naravno da iziskuje i određene financijske izdatke koji zasigurno nisu mali, ali uspijevaju pokriti troškove veterinarskih usluga jer im veterinar u Daruvaru, kada vidi u kakvom stanju neki psi dolaze, uvijek nesebično izlazi u susret i često svoje usluge ne naplati ili ponudi mogućnost obročnih naplata.

„Šta da vam kažem, iza svega stoji humanost i suosjećanje. Jer onaj tko je osjetljiv na patnju drugih, reagira. Ja mislim da je sve to ljudski i toga bi trebalo biti više, svima bi nam bilo bolje, sigurno“, kaže nam Danijela. Danijela nam je istaknula našeg sugrađanina Zdenka Ružičku koji joj uvijek nesebično i samoinicijativno priskoči s donacijama u kupnji hrane i potrepština, a takvih je zbilja malo.

[caption id="attachment_18777" align="alignright" width="225"] Kod Biondićevih privremeni dom nađu i čistokrvne pasmine[/caption]

Odgovornost prije svega

Budući da Danijela volontira u Udruzi za zaštitu životinja Sirius iz Požege, osim drugih volontera iz udruge koji joj puno pomognu oko hrane i udomljavanja, na našem području nema puno volontera koji bi uskočili. Možda ne znaju kome se obratiti, ali kako nam Danijela ističe, smatra kako bi azil u Bučju trebao više javno objavljivati fotografije pasa i pozivati građane, sigurno bi se našao netko tko bi možda volontirao u azilu i svoje slobodno vrijeme posvetio nečem korisnom u zajednici.

„Smatramo da građani prvenstveno trebaju biti odgovorni, jer ako uzmeš kućnog ljubimca, moraš o njemu voditi brigu. Tako postaješ odgovorni vlasnik, a samim time i odgovorni član zajednice. Zato svakako zagovaramo kastraciju i sterilizaciju pasa jer ih ima previše napuštenih. Nikad nećemo shvatiti ljude koji životinju odbace zbog nebuloznih razloga ili, još gore, kada je zlostavljaju. Takvi bezpogovorno trebaju biti kažnjavani, tada bi i svijest bila daleko veća“, dodaje Danijela.

I ovim putem obitelj Biondić poziva naše sugrađane i čitatelje da pomognu u donaciji hrane, neka se ne boje udomiti psa jer takav pas itekako zna vlasniku pokazati zahvalnost. Kontakt na koji se građani mogu javiti je 098 752 279 ili putem njihove Facebook stranice.

Dok zarobljeni između zakona o zaštiti životinja i sigurnosti ljudi vlasti ostaju pasivne, Danijela, uz potporu obitelji, dokazuje kako se problem, ako se već ne može riješiti, može barem ublažiti. Samo treba malo volje i odgovornosti.