Članice pakračke Zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinski” danas su na Gradskoj tržnici Pakrac tradicionalno dijelile sjeme božićne pšenice sa željom da im naredna godina bude rodna, a tom prilikom sugrađanima zaželjele sretne i blagoslovljene nadolazeće blagdane.

Prema tradiciji, pšenica se sije 13. prosinca na blagdan sv. Lucije koji je duboko ukorijenjen u hrvatskim narodnim običajima, na taj dan sije se pšenica u zdjelice kao simbol obnove života i plodnosti. Do Božića pšenica naraste i zazeleni se te ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji ispod bora, uz jaslice ili u kutu sobe. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama, crveno-bijelo- plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili svijeća. Što je pšenica bila gušća i zelenija, vjerovalo se da će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.

Tradicionalni memorijalni planinarski pohod „Fokinom stazom  1991.“ ove godine Planinarsko društvo Psunj Pakrac organizira u subotu, 15. prosinca.

Prijava svih sudionika pohoda obavljat će se od 9 sati pred zgradom Turističke zajednice na  info pultu PD Psunja. Kao i ranijih godina, prije samog polaska na pohod, ujutro od 9 do 10 sati, sudionici mogu besplatno pogledati stalni postav Muzeja vojne i ratne  povijesti kao i  Muzej grada Pakraca.

Iz Pakraca u organiziranoj koloni uhodanom trasom pohoda polazi se u 10 sati, iznad kapele Svetog Roka simpatizer planinara, sugrađanin Srećko Brus sa svojim prijateljima i ove će godine sudionike pohoda počastiti toplim okrepljujućim napitcima i slavonskim mesnatim prerađevinama. Na kraju Ulice Svetog Roka, kod spomen–obilježja bit će položeni vijenci i odana počast uz prisjećanje na Domovinski rat. Kosom iznad sela Kraguj i preko planinarskog odmorišta Tromeđa uobičajenim markiranim planinarskim pravcima nastavit će se  pješačenje do planinarskog doma Omanovac. U planinarskom domu biti će priređen grah po cijeni od 25 kuna, a nakon ručka, planinarsko druženje  bit će nastavljeno  uz živu muziku. Organizirani pješački povratak u Pakrac je u 17 sati, a okupljanje je kod putokaznog stupa postavljenog uz veliku livadu.

[caption id="attachment_20078" align="aligncenter" width="640"] ????????????????????????????????????[/caption]

PD Psunj i ove godine priprema uobičajenu propagandnu ponudi koja će se sastojati od prigodnih planinarskih suvenira: rukotvorina pakračkih planinarki, nekoliko vrsta planinarskih naljepnica, planinarske razglednice, društveni Plan izleta i drugih aktivnosti za 2019.godinu, pečat planinarskog pohoda, majice, kape, knjigu o povijesti pakračkog planinarstva autora Rudolfa Cišpera, letak o povijesti Fokine staze, dnevnik Fokine planinarske obilaznice, dnevnik planinarske obilaznice Planinarski put Psunjem, druge dnevnike planinarskih obilaznica, kartu Psunja u izdanju Hrvatske gorske službe spašavanja.

PD Psunj  od 1996. godine organizator je ovog najmasovnijeg zimskog planinarskog pohoda u ovom dijelu Hrvatske u znak sjećanja na svog predratnog člana Marijana Kulhavija Foku koji je zajedno s bjelovarskim braniteljima Ivanom Bedekovićem, Antom Ćurićem, Franjom Gašparom, Draženom Hudecom, Željkom Novoselom i Darko Perošem poginuo u četničkoj zasjedi 29. prosinca 1991. godine u sjevernim pakračkim vinogradima.

Lani je na pohodu sudjelovalo oko 220 osoba svih uzrasta iz Zagreba, Bjelovara, Senja, Čazme, Đurđenovca, Lipika i Pakraca, a u nekim ranijim pohodima, ovisno o vremenskim prilikama,  sudjelovalo je i više od 350 planinara, ponekad i iz Slovenije.

 

Zaposlenici u gradskoj upravi, ustanovama te tvrtkama u vlasništvu ili suvlasništvu Grada će dobiti božićnicu, proizlazi iz razgovora s gradonačelnicom i direktorima. Njihova veličina će iznositi između 1.000 i 1.250 kuna, što je bila najčešća praksa i lanjskih godina, i ukupno uzevši na ime materijalnih prava radnika iz kolektivnih  ugovora o radu nigdje neće prelaziti neoporezivih 2.500 kuna na razini kalendarske godine.

Zaposlenici u gradskoj upravi će u skladu s lanjskom praksom i kolektivnim ugovorom dobiti ove godine božićnicu od tisuću kuna, a iduće godine 250 kuna više. Time će svaki zaposlenik gradske uprave ove godine na ime materijalnih prava, ma kako se oni gdje zvali (uskrsnica, regres,  dar za djecu ili božićnica), dobiti 2.200 kuna, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević i to su u ovoj godini jedina sredstva koja su isplaćena pored plaća jer nije korišten nikakav mehanizam nagrada, stimulacija i prekovremenih sati pri čemu dužnosnici, dakle ona i njena dva pomoćnika, nemaju pravo na nikakvu drugu isplatu osim plaće.

Isti kolektivni ugovor imaju i zaposlenici u gradskim ustanovama Muzeju i Knjižnici koji u svojim pravima prate zaposlenike gradske uprave, dok Dječji vrtić nije dio tog ugovora, ali u praksi prate događanja te vrste u upravi i drugim gradskim ustanovama.

U svim tvrtkama maksimalno

Što se tiče božićnice i drugih materijalnih prava zaposlenika u četiri trgovačka društva kojima je Grad osnivač ili suosnivač (Lokalna razvojna agencija PCP, Komunalac, Pakrac-Plin i Vode Lipik) odluku o isplati naknada za materijalna prava gradonačelnica je rekla da  prepušta direktorima i očekuje odluku  u okviru financijskih mogućnosti i rezultata poslovanja tvrtke. Sva četiri direktora ove godine će s maksimalnim neoporezivim dijelom obradovati svoje zaposlenike. Marijan Pierobon, direktor Voda Lipik, rekao je da će u skladu s praksom iz ranijih godina  njihovi zaposlenici dobiti božićnicu u iznosu od 1.250 kuna čime će ispuniti neoporezivi godišnji dio materijalnih naknada od 2.500 kuna jer su u istom iznosu dobili uskrsnicu. Identična praksa već godinama je i u Komunalcu i Pakrac Plinu i ona će biti primijenjena na isti način i kroz ovu godinu, potvrdili su direktori Josip Bišćanin i Robert Marinić. Jednako tako će biti i u Poduzetničkom centru Pakrac kaže v.d. direktor Vladimir Gazić, pa će njihovi zaposlenici ovih dana dobiti također 1.250 kuna koliko je nakon isplate regresa i uskrsnice ostalo prostora iz neoporezivog dijela.

Što se tiče informacija iz medija da je Vlada izmjenom poreznog zakonodavstva omogućila neoporezivo isplatu božićnica do 7.500 kuna ona je prema našim saznanjima samo djelomično točna. Naime, dodatnih ove godine odobrenih neoporezivih 5.000 kuna su nagrada za individualne doprinose pojedinih radnika na godišnjoj razini i gradonačelnica Blažević tu odluku tumači kao prvenstveno mjeru namijenjenu privatnim poduzetnicima kojima je tako ostavljena mogućnost da legalno nagrade nečiji kvalitetan rad.

Probali smo na temu materijalnih prava radnika i nagrađivanje anketirati i privatne poduzetnike. No oni se, bar oni koje smo kontaktirali, o tome ne žele izjašnjavati uz najčešće popratni komentar da još nisu donijeli končanu odluku.

Predstavnici Gradskog odbora HDZ-a Pakrac predvođeni gradonačelnicom Anamarijom Blažević jutros su polaganjem vijenca, paljenjem svijeća i molitvom obilježili 19. obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika kod njegove biste na Trgu dr. Franje Tuđmana.
U kratkoj ceremoniji polaganja vijenca i paljenja svijeća gradonačelnica se u kratkom govoru zahvalila prvom predsjedniku suverene i samostalne Republike Hrvatske na svemu što je učinio za Hrvatsku i Hrvate u novijoj hrvatskoj povijesti.

Početkom ove školske godine po prvi put u pakračkoj osnovnoj školi započeo je s radom produženi boravak učenika. Riječ je o dodatnom sadržaju koji roditeljima omogućuje da uz organizirani i nadgledani boravak djecu ostave u školi do 16,30 sati, odnosno do vremena kada ih po povratku s posla mogu uzeti iz škole. Nakon tri mjeseca rada, zanimala su nas iskustva učitelja i roditelja u produženom boravku.

Za tu mogućnost se u startu javilo 24 roditelja učenika koji participiraju u takvoj vrsti produženog boravka u školi s 350 kuna mjesečno, a nakon tri mjeseca odustao je tek jedan roditelj uslijed izmijenjenih uvjeta radnih obveza koje mu omogućavaju više boravka s djetetom.

Djeca, a ove godine su to isključivo učenici prvog i drugog razreda, u produženi boravak dolaze nakon završetka nastave, oko 11,30 sati, pojašnjava nam Pavle Bukovac (28), učitelj koji radi isključivo u dnevnom boravku. Prvih sat vremena provode u kreativnim radionicama koje se, ovisno o vremenskim uvjetima, provode na otvorenom ili u učionici koja je za tu potrebu dopunjena namještajem i opremom kako bi djeci boravak bio ugodniji i sadržajniji.  Cilj radionice je potaknuti socijalizaciju, timski rad, motoriku rada ruku i slično, objašnjava ovaj mladi učitelj, bivši osječki student Fakulteta za odgojno-obrazovne znanosti kojem je to prvo radno mjesto s djecom. Nakon toga slijedi u školskoj blagovaonici ručak koji se obvezno sastoji od kuhanog obroka (juha, tjestenina, saft, pečeno meso, variva). Nakon povratka u učionici je predviđen jednoipolsatni program pisanja zadaća koji je radi zadržavanje koncentracije začinjen raznim kratkotrajnim zanimacijama poput poneke pjesme, plesa, slobodnog crtanja i slično. U 14,30 sati je užina koja se sastoji od pudinga, voća, kompota i slično, a nakon toga do dolaska roditelja slijedi igra, šetnja gradom i druge takve rekreativne. Roditelji mogu doći po svoje dijete u terminima između 15 i 15,15 sati, odnosno 16 i 16,30 ovisno o  povratku s posla.

„Ova djeca imaju privilegiju da zadaću i druge školske kućne obveze provode uz stručni nadzor. No, ja kao učitelj nemam načina da prisilim dijete da piše zadaću. Za to koristim samo upozorenja i molbe. Zato ovisno o djetetu i njegovom raspoloženju ponekad neka zadaća ostane i nenapisana pa je poželjno da roditelji kod kuće pregledaju bilježnice i razgovaraju s djetetom“, objašnjava ovaj mladi učitelj, a kaže da mu je najveća nagrada kada dijete roditelju koji dođe po njega kaže nešto u smislu „baš si sada morala doći“.

[caption id="attachment_20014" align="aligncenter" width="900"] Učitelj Pavle Bukovac[/caption]

Iskustva roditelja

S roditeljima s kojima smo razgovarali stekli smo dojam da su uglavnom zadovoljni, mada ima i onih koji su očekivali više, odnosno potpuno rasterećenje djeteta (i roditelja) od obveze pisanja školske zadaće i učenja, što je, kako su nam objasnili upućeni, nerealno za očekivati jer i ritam kontinuiranog bavljenja školskim obvezama od 8 do 16 sati za tako malu djecu bio bi prenaporan.

Bogato iskustvo s ovako proširenim boravkom u školi ima Vedrana Fiala čija je kćer Ema, učenica prvog razreda, u programu produženog boravka. Njeno iskustvo nam je tim dragocjenije jer stariji sin, danas devetnaestogodišnji Leon, koji je do šestog razreda bio učenik zagrebačke škole,  pohađao je tri godine tamo nastavu u produženom boravku, dok mlađi Ian, danas učenik sedmog razreda, nije išao u takav program jer ga u Pakracu nije bilo.

Razlike u odnosu na Zagreb

Uspoređujući svoje zagrebačko i pakračko iskustvo s produženim boravkom Vedrana  ističe bitne organizacijske razlike koje su izražene kroz činjenicu da su učenici u Zagrebu nosili torbu s knjigama u školu ponedjeljkom i kući je vraćali tek petkom. To je prednost djeci, ali ne roditeljima jer nemaju dnevni uvid u to što se događalo u školi, a dodatni je problem što poslijepodne nemaju udžbenike za eventualno dodatno učenje za testove, ili primjerice pjesmicu „napamet“ koju možda nisu uspjeli naučiti u produženom boravku. Druga organizacijska razlika je što su u Zagrebu u istu skupinu produženog  boravka išla ista djeca iz redovnog razreda, dok u Pakracu produženi boravak okuplja učenike iz čak šest razreda pa učitelj u produženom boravku mora organizirati pisanje šest vrsta zadaća. No, ona je zadovoljnija pakračkim produženim boravkom, jer, kako tvrdi, uočava da je zbog truda učitelja ovdje vrijeme produženog boravka organizirano kvalitetnije; osim zadaće i igre to vrijeme ima i kreativnih radionica, odlazi se u šetnju gradom pa čak i u šumu, dok se u Zagrebu ono provodilo isključivo u krugu škole.

Što se tiče odnosa razlike između djeteta koje idu (kćer Ema) i koje nije imalo tu privilegiju (sin Ian) da pohađa produženi boravak, Vedrana kao prednost ističe da Ema uglavnom domaću zadaću napiše u školi, čime  i ona i kćer imaju po pitanju zadaće uglavnom slobodno poslijepodne dok se to s Ianom, uslijed manjka autoriteta kod roditelja u odnosu na učitelje, pretvaralo u cijelopopodnevno natezanje u smislu malo kasnije, pa malo sad, pa opet kasnije. Uslijed svega toga opće ne pomišljaju na povlačenje djeteta iz produženog boravka jer bi  to njoj i suprugu, osim ovih pedagoških prednosti, zbog posla koji ima značajno terenski karakter, predstavljao i dodatni problem u organizaciji svakodnevice.

Društvo medicinskih sestra i tehničara Domovinskog rata HUMS-a nakon Lipika i Karlovca ove godine organiziralo je svoj 3. simpozij „Da se ne zaborave devedesete – Dubrovnik 2018“ na kojem je od 30. studenog do 2. prosinca prisustvovalo 12 medicinskih sestara iz Pakraca i Lipika zahvaljujući Gradu Pakracu, Specijalnoj bolnici Lipik i udruzi Hrvatskih branitelja oboljelih i  liječenih  od  PTSP Pakrac-Lipik.

U sklopu svečanosti otvaranja upriličeno je i otkrivanje Spomen ploče medicinskim sestrama i tehničarima sudionicima Domovinskog rata Grada Dubrovnika. Na simpoziju su svjedočile  medicinske sestre i tehničari iz Dubrovnika i Ratne bolnice Metković, obišao muzej Domovinskog rata na Srđu što je sudionicima simpozija  omogućilo da saznaju istinu o Domovinskom ratu dubrovačkog područja. Postavljena je izložba postera pod nazivom „Metci na humanost i dobrotu“, gdje su predstavljena četiri postera sa područja Pakraca i Lipika, organiziran je okrugli stol na temu „Doprinos medicinskih sestara i tehničara u skrbi za hrvatske branitelje“ čiji zaključci će biti poslani u Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja i HZZO obzirom na mnogobrojne probleme sa kojima se susreću medicinske sestre i tehničari u skrbi za hrvatske branitelje posebno koordinatori za branitelje sa ciljem da skrb za njih bude bolja.

Promocija knjige „Svjedočanstva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata“ u Pakracu

Obzirom da je knjiga „Svjedočanstva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata“ koja je napisana sa  Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata gotova promocija se planira u Pakracu u sklopu svečanosti obilježavanja početka Domovinskog rata, rekla je Ljerka Pavković, predsjednica Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata Hrvatske udruge medicinskih sestara.