- PIŠE: Pakrački List
- 1135
Pakrac bi do kraja godine trebao dobiti strategiju prometnog razvoja Grada Pakraca. Za razliku od nekih drugih strategija koje imamo ili smo ih imali, poput strategija turizma i slično, ova nam se u praksi čini vrijednija i značajnija. Dva su razloga tome: istražujući temu prometne regulacije na našim ulicama i putnim pravcima nameće se zaključak da je obavljena na način zadržavanja postojećih znakova i regulacija ili pak poprilično proizvoljno kako je netko od osoba u nadležnim službama mislio da to treba u danom trenutku učiniti. Drugi razlog proizlazi iz činjenice da bi nam u trenutno aktualnoj modernizaciji gradskog trga i ubrzo nakon toga Ulice hrvatskih velikana, ove dvije izrazito frekventne prometne površine osim u vremenu predviđenom za dostavu, trebale postati pješačke zone, što će nužno zahtijevati i izmjene u dosadašnjem režimu prometovanja po ostalim središnjim gradskim površinama.
Upitana kako misli to učiniti, a da se promet ne zakomplicira, gradonačelnica Anamarija Blažević je rekla da ima nekih ideja, kao vjerojatno i još mnogi drugi građani, ali ne želi primjenjivati nikakva rješenja dok struka ne da svoje mišljenje. Upravo zbog toga je u prosincu prošle godine objavljen javni poziv zainteresiranim za izradu prometne strategije, a već krajem siječnja je o tome potpisan ugovor vrijedan nešto manje od 230.000 kuna, uključivo s PDV-om, s Fakultetom prometnih znanosti iz Zagreba koji bi nam trebao dati stručnu podlogu kojim bi regulirali promet na gradskim ulicama i cestama, jer je to isto na državnim i županijskim u nadležnosti vlasnika (Hrvatske ceste i Županijska uprava za ceste).
Do sada bez adekvatne podloge
Pakrac doduše još iz 2009. godine ima Odluku o uređenju prometa na području Grada Pakraca. No ona je poprilično uopćena, najvećim dijelom su prepisane razne zakonske odredbe, a dijelom je preambiciozna, odnosno teško u praksi primjenjiva. Primjer toga je poglavlje o „parkiranju vozila radi opskrbe“ koje dostavna vozila ograničava na nosivost od 5 tona uz parkiranje na samo za to dozvoljenim mjestima i slično. S druge pak strane spomenuta Odluka ne spominje primjerice „zonu smirenog prometa“ kojih smo u Pakracu našli, u prometnim znakovima, ali ne i u praksi, čak četiri: ulice Preradovićeva, Matice hrvatske, Andrije Hebranga i Nikole Oršanića. Vozači zasigurno ne žale što ti znaci služe samo kao ukras jer prema zakonskoj definiciji znak „područje smirenog prometa“ označuje mjesto u naselju na kojem se ulazi u područje u kojem se ne smije voziti brže od brzine hoda pješaka jer je dječja igra svugdje dopuštena. Konkretno to bi značilo da bi se vozila u izrazito frekventnim ulicama, poput one ispred gradske tržnice (četvrte najprometnije prometnice u gradu s dnevnim prometom četvrtkom od 4569 vozila) ili prema „Sparu“, trebala kretati brzinom pješaka. Nije teško zamisliti kakav bi „rusvaj“ nastao da policija prometnim kaznama doslovno primjenjuje ovu prometnu signalizaciju i zakonske odredbe. To je, potvrdili su nam i u policiji, tek jedan detalj iz postojeće regulacije koja nije loša, ali bi mogla biti bolja, kažu naši iskusni policajci.
Što se tiče postojeće regulacije ukazat ćemo na još jedan detalj. Na kružnom toku kod bolnice, ili u njegovoj neposrednoj blizini, postavljeno je 35 raznih prometnih znakova, putokaza, obavijesti što je teško sve uočiti i tumačiti i pješaku, a kamoli nekome za volanom. Nepotrebnih znakova ima još, kao i nepotrebnih pa besmislenih turističkih obavijesti. Primjerice, „kovanica novca 4 km“ postavljenom na ulazu iz Kusonja.
Državne ceste bez projektne dokumentacije
Pakrac, posebice u konkurenciji malih gradića, po toj primjeni zatečene prometne signalizacije stare više desetljeća ili nove regulacije rađene odokativnom metodom nije izuzetak. Stoga smo u Hrvatske ceste koje upravljaju našim državnim prometnim pravcima (D5 - GP Terezino polje -Virovitica- Daruvar-Okučani-GP Stara Gradiška (granica s Republikom BiH); D26 - Sv. Ivan Zelina (D3)-Vrbovec -Garešnica-Badljevina , D38 - Pakrac Požega-Pleternica-Đakovo i D47 - Lipik -Novska) u ukupnoj dužini od samo 37,6 kilometara, postavili pitanje prema kojim dokumentima ili tko odlučuje gdje će se prometnim znakom ograničiti brzina na 50 ili 60 kilometara na sat. Javio nam se Mato Vinarić, voditelj tehničke ispostave Hrvatskih cesta Sl. Brod, nadležan za državne ceste na našem području. Tehnička baza je stručni projekt. No od naših državnih cesta projektnu dokumentaciju ima samo dionica koja je prije desetak godina modernizirana po takozvanom Beterment sustavu od Kipa do sredine Omanovca. U izradi je projektna dokumentacija za nastavak tog dijela ceste D-5 od Omanovca do Donjeg Čaglića, kao i od Lipika do Trokuta (D47). Za sve ostalo baza je zatečeno stanje uz minimalne sitne korekcije koje se obavljaju uz dogovor i prema policijskoj statistici (vidi okvir) i poprilično su rijetke. To je jedan od razloga zašto vjerojatno već pedesetak godina po tim cestama vozimo u najvećem dijelu uz ista ograničenja bez obzira što su sustavi ubrzanja, kočenja i upravljanja automobilom, svjetlosna signalizacija i sve ostalo strašno uznapredovali kao i asfaltne podloge. Primjerice radi, na županijskoj cesti od Dobrovca do Kutine na čak 11 mjesta je postavljen znak ograničenja brzine na 40 kilometara.
No, vratimo se našim cestama i našoj strategiji. Ugovorom između Grada i Prometnog fakulteta postavljeno je 11 ciljeva, a kao najvažnije ističemo: prijedlog razvitka prometnog sustava grada Pakraca, uspostave optimalne organizacije i funkcije prometnog sustava, izradu koncepcije rekonstrukcije i izgradnje temeljne cestovne infrastrukture, prijedloge regulacije i organizacije prometnih tokova i idejna prometna rješenja cestovnog, pješačkog i biciklističkog prometa i izradu koncepcije razvitka parkirališnih prostora i definiranje ciljeva parkirne politike.
Na zapad dnevno 5000 vozila, na istok tisuću
Radi snimanja stanja Prometni fakultet je tjedan dana u ožujku i tjedan dana u travnju ručno i uz pomoć posebnih uređaja snimao intenzitet prometa na gradskim ulicama, ali se koristio i podacima koje godinama prikupljaju Hrvatske ceste sustavom automatskih brojača na lokacijama u Filipovcu te lokaciji nazvanoj „Pakrac istok“ (negdje kod Bučja). Ti podaci ukazuju da u posljednjih šest godina kroz Filipovac na godišnjoj razini u oba pravca prosječno dnevno prolazi nešto više od 5.000 vozila pri čemu je taj broj posljednje tri godine u blagom porastu za prosječno stotinjak vozila godišnje i cesta je nešto malo (oko 10-tak posto) opterećenija u ljetna tri mjeseca. Istovremeno, prometni pravac prema Požegi je konstantan; nešto malo više od tisuću vozila prosječno jednakog intenziteta u svim dijelovima godine bez važnijeg povećavanja ukupnog prometa.
Što se tiče gradskih prometnica u promatranom vremenu, po tjedan dana u ožujku i travnju na 11 lokacija, najprometnija pakračka prometna točka je most kod „robne kuće“ preko kojeg četvrtkom prijeđe 6165 vozila, utorkom 5877, a subotom 4879 vozila. Poslije njega druga frekventna lokacija je prometnica županijska cesta na Trgu bana Josipa Jelačića po kojoj su u promatrana dva četvrtka prolazilo 5601 vozilo, da bi subotom taj promet pao na 4129 vozila. Treća frekventna točka je prometnica ispred katoličkog groblja kojom prolazi četvrtkom 5012 vozila, odnosno subotom 3818. Od promatranih 11 lokacija daleko najmanji promet je zabilježen u Prolazu baruna Trenka.
Pored toga autori Strategije primijenili su i ručno brojanje na sedam raskrižja u takozvanom karakterističnom satu (7,30-8,30) i konstatirali da je ponovo najfrekventnije križanje ispred robne kuće s 578 vozila, a najmanje skretanje pored pošte s tek 165 vozila i uz pomoć stručno priznatih koeficijenata zaključili da tijekom dana na predmetnim raskrižjima prometuje od 2.062 do 7.225 vozila.
Ovo su podaci iz do sada pristiglog i izrađenog dijela Strategije prometnog razvoja Grada Pakraca koji se, makar ima oko 65 strana, odnosi na snimanje postojećeg stanja pri čemu autori, ali baš na svakoj stranici velikim slovima ističu da je u pitanju radna verzija. No u svakom slučaju, zahvaljujući budućoj strategiji već sada znamo koliko se automobila dnevno vozi našim cestama, koji su pravci i križanja najopterećeniji što je svakako bitno za nastavak izrade, ne strategije, nego dobre prometne regulacije jer strategija sama po sebi ne može biti cilj.
Dosadašnja analiza stanja bavi se i drugim segmentima osim automobilima pa tako govore i o parkiranju, pješacima, javnom prijevozu, ali i demografiji.
Katastrofa kako nas vide drugi
U nekim dijelovima je interesantno kako nas vide drugi. Tako kada analiziraju pješački promet konstatiraju: “Infrastruktura pješačkog prometa je, osim u središtu grada, velikim djelom nepotpuna, nepostojeća ili u lošem stanju s brojnim oštećenjima rubnjaka, nosivim površinama nogostupa i bez pravilno projektiranih elemenata za savladavanje visinske razlike između nogostupa i kolnika. Analizom stanja na terenu utvrđen je veliki broj ulica bez nogostupa s obje strane kolnika, kao i znatan broj gradskih ulica koji je u potpunosti bez adekvatnih pješačkih površina. Utvrđeno je da su pješaci primorani kretati se zemljanim bankinama uz kolnik što znatno umanjuje sigurnost i atraktivnost pješačkog prometa suprotno načelima održivog prometnog planiranja.“ Teško je zamisliti da bi netko od domaćih ljudi, nakon svih silnih nogostupa izgrađenih ili obnovljenih posljednjih desetak godina dao ovakvu ocjenu. Bolje je niti ne razmišljati kakva bi ona bila prije ovih zadnjih izgradnji u posljednjih par godina u Bolničkoj ulici, Ulici policije iz Domovinskog rata i Aleji kestenova.
O našem ponašanju i prometnoj kulturi, odnosno kako nas doživljavaju posve nepoznati ljudi, ali i stručnjaci, dovoljno je citirati samo dvije rečenice iz pasusa strategije o parkiranju u kojima se kaže: „Terenskim istraživanjem zapažen je veći broj nepropisno parkiranih vozila što značajnije narušava sigurnost odvijanja prometa, a što ukazuje na potrebe povećanja efikasnosti postojeće kvalitete parkiranja. Također je zapaženo neprovođenje naplate parkiranja, što jednako kao i prethodno navedeno negativno utječe na kvalitetu parkirne politike Grada Pakraca.“
S obzirom da strategiju rade stručnjaci s Prometnog fakulteta koji se svi redom potpisuju kao doktori ili magistri znanosti koji nemaju razloga biti zločesti prema nama, dapače za to su još i plaćeni, u najmanju ruku bismo se trebali zamisliti nad ovim ocjenama posebice oko našeg ponašanja u parkirnom dijelu prometa.
Strategija bi trebala biti dovršena do kraja godine nakon čega će najprije u javnu raspravu, dakle i građani će moći ju dopuniti ili ispraviti svojim prijedlozima ili mišljenjima, a provediva će biti kada je usvoje gradski vijećnici.
„Kod kuće“ u prometu
Strategiju bismo trebali imati na proljeće kada bi trebala biti i gotova modernizacija središnjeg gradskog prostora i kada bismo radi uvođenja pješačke zone trebali napraviti novu regulaciju. Zasigurno će biti do tada, ili brzo nakon toga, još novih ili rekonstruiranih postojećih prometnica poput Aleje kestenova, a možda krene i dugo najavljivana modernizacija preostalog dijela ceste D5. No niti nova regulacija, niti modernizacija bilo koje prometnice ili izgradnja nogostupa neće riješiti sve naše prometne probleme dok ne promijenimo svoje ponašanje na što su nas upozorili i stručnjaci s Prometnog fakulteta, ali nas stalno upozorava i policija. Naprosto trebamo se u svom gradu početi ponašati onako kako to činimo kada odemo u neki drugi, kada se svjesni da tamo nemamo svoje policajce vežemo, smanjimo brzinu i parkiramo kako je to predviđeno zakonom i kada nam se čini da je u krugu 500 metara od parkiranog automobila sve blizu. Dobra prometna regulacija i stalna modernizacija prometnica doprinose sigurnosti, a u tome značajno možemo pomoći i sami, osnovna je poruka već sada Strategije, mada je još uvijek u radnoj verziji.
- PIŠE: Pakrački List
- 855
Godišnji odmori su debelo uzeli maha, odaju to i poluprazne gradske ulice na kojima ćete susresti uglavnom one koji se još nisu zaputili put Jadrana ili su se s njega već vratili. Ozbiljan postotak sugrađana čine i oni koji mora neće vidjeti iz raznoraznih razloga. Zlobnici će se ovdje nakačiti i dodati da nam se ulice čine praznjikavim iz drugih razloga, dobacit će sigurno realne, ali i pomalo otrcane argumente o opustošenoj Slavoniji, no mi ćemo danas pogledati kroz ružičaste naočale i povesti se idejom da su ljudi uspjeli „skucati“ nešto novca i povezati nekoliko dana - možda tjedan ili dva - na lijepom plavom Jadranu. Upravo onako kako su to činili prije desetak, dvadeset godina kad je na ovom prostoru meda i mlijeka teklo više nego danas.
Famozni Ferragosto je tu kao znak da je pola vremena predviđenog za ljetno baškarenje iza nas. Predstoji kolovoz, a jesmo li i kako iskoristili tople lipanjske i srpanjske dane i zbrisali put Jadrana, odnosno koliko nas je uopće moglo okusiti ljetnu priču, prijeći prag i izdvojiti minimalno pedesetak eura na više po noćenju (koliko danas stoji iz godine u godinu sve skuplje noćenje u prosječno opremljenim apartmanima), provjerili smo nasumičnim odabirom kod nekolicine naših sugrađana.
Radi lakšeg računanja dodajmo i to da obitelj s dvoje djece, prema sindikatima, za jedno osrednje ljetovanje treba izdvojiti jaču prosječnu hrvatsku plaću (u 2018. godini ona je iznosila 6.262 kune netto) kako bi mogla provesti sedam dana na Jadranu, u nekom apartmanu s brojem zvjezdica manjim od broja prstiju na ruci te si priuštiti samo osnovne stvari koje idu uz jedan takav aranžman.
Jadransko ili Panonsko more?
Hoćete li pod šator ili ćete u apartman? Možda hotel? Ili ćete, poput mnogih, ove godine ljetovati na Panonskom moru…
ĐURO ŠMIT, djelatnik je Hrvatskih pošta i kaže – ništa! Ove će godine zaobići Jadransku obalu. Iako je po tradiciji sklon ljetovanju i Vir mu je bio česta destinacija, ljeto će odraditi kod kuće. No kaže…firma je dobra, stabilna, a plaća redovna i pojačana nedavnim regresom, no more se ovog ljeta jednostavno ne uklapa u Đurine planove.
Kod STJEPANA MAĐAROŠIJA, vlasnika obrta za čišćenje i održavanje „Misk“ situacija nije bitno drugačija. „Išao sam ranijih godina na more sve dok nije došlo do financijskih poteškoća. Punica i mama su bile u domu kod Miše, košta i to, a uz današnji standard teško je nehajno potrošiti na moru određen novac, a da se to ne osjeti kasnije. Išli smo ranije obiteljski na Krk, ali kažem…“, rekao je pa već na odlasku dopunio izjavu: „Znaš, neću ići na more i deset dana guliti šunku i paradajz. Ako je postao problem priuštiti si barem nekakve lignje, onda bolje neću ići! A o cijenama na Jadranu svi čitamo u posljednje vrijeme“.
SAŠA KOMLJENOVIĆ, vlasnik pizzerije Hookah, more si s obitelji priušti svake dvije godine. Razlog nije novac, već nešto drugo. „Idemo u Biograd svake druge godine po četiri, pet dana i to je sve. Posao vlasnika ugostiteljskog obrta je takav da ne trpi prevelika odsustva pa supruga i ja gledamo da što manje vremena izostajemo. Ljetujemo obiteljski s dvoje djece i ne preferiramo nikakav poseban luksuz već odsjedamo u apartmanu".
SANELA TROHA radi u Javnim radovima Grada Pakraca. Iako plaća nije „ludilo“ ove godine će se Sanela možda i okupati u moru. Još se premišlja, ali vjerojatno će kod sestrične u Pulu gdje je išla i ranijih godina i znala ostati po desetak dana. Recept je ok pa će ga ponoviti, naravno, ako se uopće odluči zaputiti prema obali.
Iako je firma u kojoj radi svojim djelatnicima isplatila regres od 1500 kuna, DAMIR LEŠ, novi djelatnik kioska Tiska, na more neće ići. Iako njega osobno regres nije zadesio (još nema pravo, ali dobro je znati za ubuduće), novac u ovakvoj odluci nije bio presudan. „Imam na moru neke rodbine, mogao bih tamo, ali neću ići nigdje. Niti sam više lud za morem, niti su djeca više mala pa da idemo zbog njih. Oni danas imaju svoj program, a ja ću sa suprugom ljetovati kod kuće“, kaže Damir i dodaje da je i supruga Vesna zadovoljna njegovim odabirom ljetne destinacije.
VANJA RAŽOV je kao stručni suradnik zaposlena u Poduzetničkom centru Pakrac i ona je već na moru. Odsjela je u roditeljskom apartmanu u Malinskoj na Krku gdje će boraviti desetak dana. Njena firma, nakon više godina, svojim zaposlenicima nije isplaćivala regres.
Vojni umirovljenik i naš vatrogasac JOSIP DUMANČIĆ će kod sestre koja posjeduje kamp kućicu u sklopu jednog auto-kampa u Rovinju. „Bit ću desetak dana, ne plaćam ništa, a ostali izdaci su minimalni pa ću vjerojatno sa sinom malo uživati u ljetu, a desetak dana boravka van Pakraca mi je u vrh glave“.
Djelatnica Adriatic osiguranja MELITA CALVI će na Vir: „Pola Pakraca je tamo pa i nije neki odmak od istih lica, ali dovoljno je promijeniti sredinu. Imam tamo vlastitu vikendicu pa nema puno biranja. Budem u komadu gotovo mjesec dana, odlično se odmorim i taj način korištenja godišnjeg odmora prakticiram svake godine. Regres smo dobili kroz pojačanu plaću od nekih tisućinjak kuna“, zadovoljna je Melita.
Naš kolega i obrtnik MARIO BARAĆ ljetovat će tijekom kolovoza u Bilicama kod Šibenika. „Tamo idemo svake godine, klinci su već domaći i od njihovog rođenja nije prošla godina bez ljetovanja na Jadranu. Nego, problem je supruga koja radi u, reći ću, robovlasničkoj firmi, (Kofola Lipik) i ne može dobiti više od sedam dana godišnjeg u komadu. Što se para tiče, ja sam svoj regres kao privatnik zaradio preko godine i koliko nam dolje treba u novčaniku uvijek ima“, kaže nam uvijek dobro raspoložen Mario.
DEAN NAGY, sportski djelatnik, djelatnik obrta Zeleni vrh ili po zanimanju jednostavno Deki, ove će godine ljetne vrućine tažiti na Omanovcu. A i kamo će drugdje, kad mu niti ostatak familije - supruga Dalija i sin Lovro - neće dalje već će zajedno biti na usluzi brojnim turistima koje na Omanovcu očekuju tijekom kolovoza. Ovo je četvrta godina kako ne idu na more, a ranije su ljetovali u Dubrovniku kod obitelji.
Aktualni predsjednik SZGP i djelatnik Voda Lipik SADMIR DELIHODŽIĆ ljetovao je u Biogradu gdje je boravio pet dana. „Smještaj sam našao na internetu preko Ponude dana i ostvario popust od 50%. Nazvao sam u subotu, a već sam u ponedjeljak bio na moru. Od firme sam dobio regres 800 kuna čime sam platio apartman koji je koštao 740 kuna, a ukupno sam na moru potrošio oko 2000 kuna. Još ću jednom ponoviti isto tijekom kolovoza, kaže nam Skejo.
MIRA MERCLUFT iz Pakraca, trenutno nezaposlena, ali i s poslom na vidiku, ove će godine, kao i svake, otići na more. Sa suprugom Darkom koji je vojni umirovljenik, lokacije na Jadranu uvijek mijenja, a ove godine će se zaputiti na Korčulu. „Od četvero djece vodimo dvoje najmlađih. Bit ćemo osam dana u apartmanu koji smo preko interneta rezervirali još u siječnju i tako ostvarili 20% popusta. Tako smo i lani ljetovali u Biogradu, rezervacija preko iste stranice i na isti način.
MARKO PUŠĆENIK, godišnji je odmor ovog ljeta trošio u Švicarskoj gdje je s obitelji boravio desetak dana u blizini Zuricha. Osim toga Jadran je posjetio u Povljani gdje mu roditelji imaju apartmane tako da troška te vrste nije imao. „Planiramo tijekom kolovoza još jednom do Povljane, ali i do kumova u Uskoplje u Bosni i Hercegovini i to bi bilo to za ovo ljeto“.
To bi bilo to i za ovu blic anketu, kojom smo na malom uzorku građana (13) pokušali doznati kako dišemo po pitanju ljetovanja, preciznije - kako nam diše novčanik. Zaključak nudi i određenu sliku da ljetovanje na Jadranu polako prerasta u luksuz koji će u budućnosti biti rezerviran samo za one dubljeg džepa ili one koji imaju sreću da na obali imaju kakvu rodbinu, prijatelja ili kuma…Ostali će se snalaziti po internetima, akcijama i last-minute ponudama, jer cijene smještaja i ostalih usluga rastu od sezone do sezone, svakodnevno o njima slušamo i čitamo, i one obećavaju upravo takav scenarij.
Zato ljudi, trošite ljeto kao da vam je posljednje!
- PIŠE: Pakrački List
- 791
Zbog radova na središnjem gradskom trgu i otežanom pristupu zgradi Gradske uprave građani mogu koristiti sporedni ulaz koji se nalazi na suprotnoj strani zgrade.
Za vrijeme radnog vremena ulaz će biti otvoren dok se ne omogući lakši pristup glavnom ulazu, stoji u obavijesti na internet stranici Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1014
Iz pakračkog Komunalca javljaju da ovaj i idući tjedan nastavljaju s odvozom papira i kartona na području Grada Pakraca. Donosimo točan raspored.
1.08. četvrtak - naselje Klisa +Prekopakra + Grad Pakrac i to ulice:
M.Gupca, V.Rehaka, I.G. Kovačića, K.Domagoja, A.Stepinca, A.Cesarca, Aleja Kestenova, Frankopanska, Z.N.G, Basaričekova, M.Držića, N.Tesle, T.Ujevića, Zvonimirova, N.Š.Zrinskog, M.Lovraka, Grigora Viteza, R.Boškovića, Krndija, Marinkovac, I.Meštrovića, Pilanski put, R.Sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I.B.Mažuranić
2.08. petak - naselja Omanovac, Novi i Stari Majur, Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica + Grad Pakrac i to ulice: - I.Gundulića, Psunjska, J.Žiške, Sv.Roka.
7.08. srijeda - naselje Kraguj + Grad Pakrac i to ulice:
Križnog puta, M.Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K.Branimira, N.Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30.Svibnja, trg bana J.J.Jelačića, B.Radića, S.Grabrića, A.Hebranga, M.Hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrv.velikana, G.Šuška, Obala P.Krešimira IV,trg 76. Bataljuna, A.Cesarca, V.Lisinskog, LJ.Gaja, K.Tomislava, J.J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)
- PIŠE: Pakrački List
- 1089
Uvođenjem izvođača u posao prošlog tjedana započeli su radovi na obnovi Gradske športske dvorane Pakrac koja je ušla u program energetske obnove Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Vrijednost radova je oko 7,73 milijuna kuna s PDV-om, od čega Fond osigurava 3,96 milijuna, a preostali iznos bi trebao financirati Grad Pakrac.
Gradonačelnica Anamarija Blažević istaknula je kako se Grad prijavio na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova za sufinanciranje ovog projekta te očekuju rezultate tako da se omjer sufinanciranja još ne zna.
Projektom obnove, čiji je izvođač Promet građenje d.o.o., obuhvaćena je rekonstrukcija krova, novo pročelje te rekonstrukcija strojarskog i elektro-tehničkog postrojenja s ugradnjom fotonaponskih ćelija, a radovi bi trebali biti završeni u roku 12 mjeseci.
„Obnovom dvorane, a uskoro i pakračke bolnice, bit će zaokružena cjelina energetske obnove tog djela grada gdje je većina objekata kompletno sanirana, a za preostale neobnovljene stambene čeka se najavljeni natječaj za obnovu višestambenih zgrada“, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević.
Pakračka sportska dvorana je nakon šestogodišnje izgradnje stavljena u upotrebu u jesen 2003. godine, ali su ulaganja u nju dogradnjom kotlovnice i spremišta, uređenjem predvorja i okoliša te rekonstrukcijom krovišta nastavljena i narednih godina. Njome je u početku upravljao Poduzetnički centar Pakrac, potom nekadašnja gradska tvrtka „Ban“ pa opet PCP, a od prije dvije godine Sportska zajednica Grada Pakraca.
Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Grada Pakraca
- PIŠE: Pakrački List
- 1265
Kontinentalna turistička ponuda doživljava sve veću afirmaciju, pa tako se porast turističkih dolazaka bilježi i na području naše županije. Pakračka turistička ponuda postaje prepoznatljiva ne samo zbog nezagađenosti okoliša i ljepote prirode, već i zbog događanja koja sve više privlače posjetitelje sa strane. O turističkoj promidžbi Pakraca, smještajnim kapacitetima te planovima i potencijalima za turističku budućnost, razgovarali smo s Gabrielom Sabo Seleši, voditeljicom ureda Turističke zajednice Grada Pakraca.
U kontinentalnom turizmu postoci turističkih dolazaka i noćenja posljednjih godina kontinuirano rastu. Kako u tom pogledu stojimo u Pakracu? Koliko posjećuju turisti Pakrac u srpnju i kolovozu, a koliko u drugim mjesecima tijekom godine?
Takvu evidenciju redovito vodimo i imamo uvid zahvaljujući jedinstvenom informacijskom sustavu za prijavu i odjavu turista zvan eVisitor koji povezuje sve turističke zajednice u Hrvatskoj, a putem tog sustava povezane su i međusobno se dijele osnovne turističke informacije svih turističkih zajednica i pružatelja usluga smještaja. Prema tome, vidimo i strukturu turista koji nam dolazi, iz kojih zemalja, jesu li došli agencijskim putem ili samoinicijativno. U Požeško-slavonskoj županiji bilježi se pozitivan trend dolazaka, pa tako i kod nas u Pakracu. To možda nisu velike brojke kada ih uspoređujemo sa obalnim destinacijama ili većim sredinama, što niti nije za uspoređivati, ali postoje pomaci u segmentu kontinentalnog turizma jer turisti sve više prepoznaju i prihvaćaju nove sadržaje koje nudi kontinent.
U Pakracu iz godine u godinu bilježimo porast dolazaka, noćenja i posjeta pa je tako primjerice u 2017. godini zabilježeno čak oko 15.000 posjeta Muzeju grada Pakraca i Muzeju vojne i ratne povijesti, te godine zabilježeno je 4776 noćenja, a u 2018. broj noćenja je porastao na 5372. To se znači isključivo odnosi na posjetitelje koji su kao takvi prijavljeni na smještaju u Pakracu i platili boravišnu pristojbu. Svi oni koji su došli u Pakrac nekim privatnim ili drugim putem nisu kao takvi zabilježeni u sustavu tako je brojka posjeta sigurno veća. Prema statistikama, prosječno se zadržavaju dva dana, makar imamo česte poludnevne posjete pa nam se dogodilo da u jednom danu imamo 800 posjetitelja jer je više grupa bilo raspoređeno na više mjesta.
Najviše turista ima, otkako ih sustavno pratimo, u svibnju i lipnju, ali i ta brojka ovisi o sezonskim radnicima i o događanjima u gradu, a tu prvenstveno mislim na sajam Slavonski banovac i Multipak koji privuku određeni broj ljudi sa strane, makar bismo htjeli da to bude i više. Ima ih nešto i u jesenskim i zimskim mjesecima, a tada najviše dolaze grupe za nekakve team buildinge i škole u prirodi, što je kod nas dosta aktualno, pri čemu treba znati da su djeca oslobođena plaćanja boravišne pristojbe pa omjer takse i dolazaka nije jednak.
Kako turisti saznaju za Pakrac i kakvu ponudu traže? Koliko su Pakrac i njegova turistička ponuda zastupljeni u markentiškom smislu?
Pakračka ponuda vidljiva i u drugim medijima
Naša turistička zajednica zajedno sa županijskom turističkom zajednicom i ostalim lokalnim turističkim zajednicama već godinama provodi takozvano udruženo oglašavanje. Sve što je vidljivo na portalima, tiskanim medijima, bannerima, različitim specijaliziranim turističkim portalima poput Punkufer. hr, Turizmoteka i slično, vidljiv je i Pakrac i ponuda koju nudimo i tu su lokalne turističke zajednice županije jednako zastupljene. Ljudi takve portale prate i tako saznaju za Pakrac, no prema mojem iskustvu, ali i povratnim informacijama, najbolja reklama je ipak usmena predaja i pozitivno iskustvo koje ovdje dožive. Osobno od gostiju vrlo često čujem kako su zadovoljni prihvatom naših ljudi i vrlo rado se vraćaju. Pokazali smo se odličnim domaćinima i ljudi to prepoznaju. Trenutno izrađujemo novu turističku brošuru, nešto tipa vodiča po gradu, a koja će uključivati svu pakračku ponudu. Veliki markentiški iskorak je napravio i Grad Pakrac koji je „dovukao“ dosta medija sa strane koji su bilo putem televizijskih priloga, gostovanja u studijima, radijskim emisijama i člancima na različitim portalima pratili naša događanja i aktivnosti kojima se bave pakračke institucije. Tako da se za Pakrac u zadnje vrijeme stvarno čuje.
Turistima kada dolaze u Pakrac najvažnija je gastronomija, pa tu obično ponudimo Hotel Pakrac koji je nositelj standarda Okusi zlatne Slavonije i koji kao takav nudi domaći, autohtoni meni našeg kraja, neki žele aktivni turizam poput planinarenja ili biciklizma dok neki žele samo mirni boravak u prirodi, pa je tu okosnica Planinarski dom Omanovac i tri naša izletišta, Etno park Čantalo, izletište Matkovac i izletište Da-bar, no sve više posjetitelja traži posjete našim muzejima i općenito obilazak grada. Tu su djelatnici naša dva muzeja odradili odličan posao, ne samo očuvanja naše kulturne baštine, nego i prezentacije. Sve ovisi o posjetiteljevim afinitetima i prema njima kreiramo našu ponudu.
Koliko Turistička zajednica ostvari prihoda od boravišne pristojbe, a koliko iz nekih drugih izvora?
Osnovni prihodi Turističke zajednice su prihodi od članarina i boravišnih pristojbi. U prošloj godini od članarina smo prihodovali oko 59.000 kuna, a od boravišnih pristojbi 17.000 kuna. Tu moram naglasiti da naša Turistička zajednica ne dobije kompletan iznos članarina i boravišnih pristojbi nego se one dijele sukladno Zakonu o članarinama i boravišnim pristojbama, pa tako jedan dio dobije Hrvatska turistička zajednica, dio odlazi za nerazvijena područja, zatim dio iznosa odlazi županijskoj turističkoj zajednici tako da naš dio koji sjedne na račun je već „izfiltriran“ kroz ove kanale koje sam navela. Za prvih šest mjeseci bilježimo porast boravišnih pristojbi za nekih 2000 kuna, što znači i veći broj noćenja. Također imamo prihode od donacija iz proračuna Grada Pakraca, kao i prihode od različitih natječaja.
Koliko imamo smještajnih kapaciteta u gradu i jesu li oni kategorizirani?
Nedovoljan broj smještaja
Trenutno u gradu imamo sedam smještajnih objekata; Hotel Pakrac, dvije kuće za odmor, dva apartmanska smještaja, Planinarski dom Omanovac i sobe u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman, znači ukupno 102 kreveta.
No, smještaja nije dovoljno. Nama još uvijek nedostaje kapaciteta da se odjednom primi ozbiljan broj ljudi, to je taj famozni „jedan autobus“ putnika o kojem svi govore. Uz svu moguću kvalitetu sadašnjih usluga i objekata koje nudimo, nama treba veći broj kreveta odnosno soba. Naravno da Planinarski dom Omanovac može odjednom primiti 50-ak osoba, no one su ipak predviđene za planinare i rekreativce, a nama je potrebno soba hotelskog smještaja.
Prije nekoliko mjeseci Požeško-slavonska županija objavila je javni poziv za dodjeljivanje potpora za otvaranje novih smještajnih objekata i/ili povećanje kapaciteta postojećih smještajnih objekata te za prijelaz iz manje u višu kategoriju. Prema Vašim saznanjima, je li bilo zainteresiranih sugrađana općenito za pružanjem usluga smještaja na našem području?
Prvi takav Javni poziv objavljen je prošle godine i nije dugo trajao, no neovisno o tome, dosta sugrađana je zvalo i informiralo se o potporama i mogućnostima otvaranja smještajnih kapaciteta jer dosta njih objekte iznajmljuju učenicima ili obiteljima i nisu bili sigurni kakve odgovornosti i obveze nosi registrirani smještaj. Tako smo prošle godine u ponudi dobili dvije kuće za odmor u Prekopakri, a ove godine moći ćemo ponuditi još jednu kuću za odmor, a u najavi je još jedna. Da bi se netko mogao javiti na Javni poziv i ostvariti potporu do 5.000 kuna po krevetu ponuđeni smještaj treba odgovarati pravilniku o tri zvjezdice i tu je bilo zainteresiranih dok recimo od naših sugrađana nitko nije podnio zahtjev za povećanjem kategorizacije smještaja. Tako da su kod nas svi registrirani smještaji kategorizirani s tri zvjezdice. Počeli su građani gledati i u tom smjeru jer posjeduju nekretnine koje stoje prazne i zašto takve objekte ne iskoristiti u te svrhe. Jako mi drago da i tu postoje pomaci, a možda ćemo tako u skoroj budućnosti riješiti i problem manjka smještaja u gradu.
Tijekom zadnja tri mjeseca Pakrac je posjetilo oko 4000 učenika osmih razreda zahvaljujući pilot – projektu Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Ima li naznaka za nastavkom projekta i nagodinu?
Projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar koji uključuje Pakrac traje tri godine. Prve godine posjet Pakracu odnosio se samo na vukovarske učenike, prošle godine broj učenika proširen je na dvije županije, a ove godine Pakrac su posjetili osmaši iz svih pet slavonskih županija. Imamo pozitivne naznake da bi se projekt mogao nastaviti i sljedeće školske godine, no kada točno i u kojem obimu još uvijek nemamo informacija. Nama je izuzetno drago što smo dosad odlično surađivali s vukovarskim Memorijalnim centrom i iskustva su više nego pozitivna. U taj projekt, osim naše turističke zajednice, bili su uključeni i djelatnici Grada Pakraca, oba naša muzeja, djelatnici javnih radova, naši profesori povijesti i djelatnici Policijske postaje Pakrac. Ono što nas posebno veseli jest činjenica da je većina učenika, a i njihovih nastavnika, po prvi put došlo u Pakrac i ponijelo kući pozitivna iskustva. Njima su, osim povijesti Domovinskog rata, prezentirani i svi drugi sadržaji koje nudimo u Pakracu, pa su nam se već najavile neke grupe za školu u prirodi.
Dolasci posjetitelja u naš kraj, ali i potreba promidžbe Pakraca poteže pitanje postajanja suvenirnice u Pakracu. Što se radi po tom pitanju i postoji li mogućnost te ponude?
U Pakracu uskoro suvenirnica
Tijekom zadnjih desetak godina, možda i više, bilo je pokušaja otvaranja privatnih suvenirnica i njihovog poslovanja, no to se tada pokazalo neisplativom djelatnošću uz sve izdatke koji su se zakonski morali podmirivati. Naravno da se nama iz godine u godine, sve više, pokazala potreba za suvenirnicom i počekom ove godine naša Turistička zajednica je intenzivnije radila na tome da uopće nađemo model po kojem nam se zakonski omogućuje imati suvenirnicu u sklopu Turističke zajednice budući da smo mi neprofitna organizacija. Puno je trebalo papirologije, poziva, a s tim i vremena, da se stvari pravno i zakonski poslože. Inače, u cijeloj našoj županiji niti jedna Turistička zajednica nema suvenirnicu nego je to prepušteno privatnicima što je lako ostvariti na Jadranu, međutim, mi smo tu u drugačijoj poziciji. Zato nam je najveći problem bio zadovoljiti zakonsku konstrukciju, a poslije je lako biti kreativan. Planiramo adekvatno urediti prednji dio našeg prostora u kojem će biti izloženi svi artikli za prodaju. Neke promidžbene materijale i predmete smo već dobili, neke još očekujemo, a na svima njima će biti istaknut slogan „Mali grad za velike doživljaje“ koji ćemo ubuduće „provlačiti“ na svim promidžbenim materijalima i aktivnostima koje budemo provodili. To su predmeti poput ručnika, kemijskih olovaka, mirisnih svijeća, magneta, majica i slično koji imaju taj neki pakrački „štih“. Posjetitelji i naši sugrađani već će uskoro moći kupiti neke predmete, a mi ćemo kontinuirano raditi i naručivati nove suvenire. Inače, želja nam je, a na tome i radimo, da osmislimo autohtoni suvenir koji bi interpretirao i asocirao na pakračku baštinu i turističku ponudu grada, a koji bi kupcu prenio naš kulturni i povijesni identitet. Voljela bih da se prijedlozima uključi cijela lokalna zajednica, naposljetku građani su ti koji su svjedoci pakračke povijesti i događaja.
Osim što je pakračko područje poznato po nezagađenosti šuma i čistoj prirodi te po sportsko-rekreativnoj ponudi, Pakrac posjetiteljima postaje zanimljiv i po kulturnoj i povijesnoj baštini. Na kojim oblicima turizma treba najviše raditi – kulturnom, zdravstvenom, ruralnom ili rekreativnom?
Premali smo da bismo se bavili s relativnim oblikom turizma, primjerice blizina Daruvara i Lipika koji imaju toplice i bave se zdravstvenim turizmom nama je samo plus u ponudi koju kreiramo. Mi naravno ne možemo ponuditi toplice, ali zato imamo odlična izletišta i muzeje. Nama je najvažnije da se male sredine drže zajedno i rade zajedničke strategije i planove kada je u pitanju turistička ponuda. Imamo odličnu suradnju i s lipičkom i daruvarskom turističkom zajednicom i oni su često uključeni u različite ture i obilaske turista. Svatko od nas ima specifičnosti koje može pokazati posjetiteljima, a koje su opet različite od drugih, tako da tu nema nezdrave konkurencije, nego dapače, sinergije i suradnje.
Što se tiče pakračke ponude i povijesne baštine, mi smo zapravo sretni jer nikakve priče ne moramo izmišljati nego možemo posjetiteljima ponuditi činjenice. Priča o slavonskom banovcu, prvoj kovnici novca i srednjovjekovnom gradu su priče koje su neki gradovi doslovno izmislili kako bi privukli goste. Ne samo srednjovjekovna povijest, tu je i naša folklorna i prirodna baština i gastronomija. Mi ne moramo ništa izmišljati, niti nam pada na pamet, mi to jesmo i to je naše nasljeđe, samo ga moramo prezentirati na pravi način.
Kakva je suradnja sa županijskom turističkom zajednicom? Imate li kakvih zajedničkih projekata?
Suradnja sa županijskom turističkom zajednicom je odlično što sam već nešto napomenula u prijašnjim pitanjima. Redovito održavamo koordinacije, sastanke, raspravljamo o problemima na koje nailazimo i nama su velika podrška u radu. Zajedničkih projekata uvijek imamo, trenutno je aktualan do kraja ove godine projekt cikloturizma koji je odobren od Ministarstva turizma. Primjerice, lani smo u sklopu tog projekta kompletno ucrtali biciklističke staze, napravila se nova biciklistička karta, dobili smo i licencirane biciklističke vodiče, a u planu nam je do kraja godine napraviti bike odmorište u pakračkoj sportskoj zoni odmah pokraj pametnog stupa za bicikle koji je postavljen lani.
Sajam „Slavonski banovac“ već godinama privlači velik broj posjetitelja i izlagača. S obzirom na građevinske radove na trgu gdje se sajam inače održava što se planira po pitanju organizacije sajma?
Sajam „seli“ u Ulicu matice hrvatske
Već smo održali dva sastanka po pitanju organizacije sajma, a već od početka godina znamo datum njegovog održavanja. Sajam će biti 19. listopada jer nam je listopad dosad pokazao najboljim terminom, a budući da će do onda još uvijek trajati radovi na trgu, sajam će biti preseljen u Ulicu matice hrvatske i na prostor gradske tržnice koji je biti kompletno zatvoreni za promet tako da nema govora, niti je bilo, o otkazivanju ovogodišnjeg sajma.
Mislim da je već suvišno govoriti koliko je sajam posjećen, mi smo lani imali oko 150 izlagača, a već sad imamo velik broj novih izlagača koji su nam se najavili. Od izlagača smo dosad dobili odlične povratne informacije, svi su bili oduševljeni koncertima, događanjima na sajmu i općenito detaljima. Naravno, da ponudu treba uvijek nadopunjavati, pa će biti novina i ove godine, no o tome ćemo na vrijeme obavijestiti sugrađane. Neka nešto ostane i iznenađenje.
Koliko manifestacije poput sajma „Slavonski banovac“ ili Multipaka i slično doprinose turističkoj posjećenosti Pakraca?
Reći ću vam samo podatak sa smo lani na sajmu, između ostalog, osim što je bio organiziran vlak iz Zagreba, imali četiri grupe posjetitelja iz Osijeka, Valpova i varaždinskog kraja koji su si sami organizirali dolazak na sajam. Na Multipak dolaze posjetitelji iz svih zemalja regije. Za Pakrac su čuli i željeli doći, to je najbolja reklama. U tim danima održavanja ovih manifestacija i gradu i okolici doslovno ne možete naći slobodan krevet. Pakrac je tada stvarno žarište događanja i tada Pakrac živi „punim plućima“ i pokazuje svoje najbolje sadržaje i kvalitetu. To nam je na kraju i svima cilj.