- PIŠE: Franjo Delač
- 1574
Danas su u maloj vijećnici zgrade gradske uprave u Pakracu po prvi put dodijeljene stipendije redovnim studentima prvih godina fakulteta. Ove godine Grad sveukupno podržava 18 stipendista, od čega su dva na medicini koja se stipendira sa 170 eura mjesečno, a 16 na ostalim studijima koji dobivaju podršku u iznosu od 100 eura mjesečno. Novih stipendista ima devet, a većina ih studira u Osijeku i Zagrebu, pri čemu su usmjerenja vrlo šarolika. Ima tu medicinara, matematičara, povjesničara, informatičara, pa i grafičkih dizajnera.
„Pročelnik Odjela za društvene djelatnosti i gospodarstvo Marijan Širac te Dubravka Špančić brinu o stipendistima i na neki način kreiraju politiku njihovog stipendiranja. Cilj nam je fokusirati se na izvrsnost studenata, iz kojeg smo razloga ove godine uveli uvjet da prosjek njihovih ocjena na fakultetu mora biti minimalno 3,0“, rekla je gradonačelnica Anamarija Blažević.
Friškim studentima poručila je kako se od njih kao od budućih akademskih građana naše zajednice očekuje da ulože sebe i svoj trud te da budu uzorni akademski građani i daju svoj doprinos ovoj zajednici. „Želim vam puno uspjeha, a osim dobrih ocjena, uživajte i u studentskom životu, najljepšem životnom razdoblju“, zaključila je gradonačelnica.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1272
Tekuću 2024. godinu organizirano će ispratiti i oni najmlađi, naime 31. prosinca od 17 sati ispred ureda Turističke zajednice Grada Pakraca bit će organiziran dječji doček Nove godine, doznajemo iz Turističke zajednice Grada Pakraca.
Ove godine za ludi i veseli doček pripremljen je mađioničarski show, nastup maskota Olafa, Else, Štrumpfa i Minnie Mousa, a nastavit će se svjetlucavo uz novogodišnji disco i rasplesanog Djeda Božićnjaka. Kao što to i priliči, za kraj će mališani čašom dječjeg šampanjca te uz atraktivan vatromet nazdraviti Novoj i oprostiti se sa starom godinom uz pregršt zabave.
- PIŠE: Pakrački list
- 3757
Donosimo raspored blagoslova obitelji za pakračku župu Uznesenja Blažene Djevice Marije:
27. 12. (pet.) Krndija - od vrha Krndije jedna i druga strana ulice (od 9)
Ruđera Boškovića, Marinkovac (od 14) - ide jedan svećenik
28. 12. (sub.) Strossmayerova - od broja 5, Kralja Tomislava (od 9) - ide jedan svećenik
Kalvarija od broja 7 (od 14) - ide jedan svećenik
29. 12. (ned.) Obala P. Krešimira - od broja 25, V. Lisinskog, Trg 76. bataljuna, Bolnička, B. Radića (od 13) - ide jedan svećenik
30. 12. (pon.) Matije Gupca - od kapele neparni brojevi u povratku parni (od 9) - ide jedan svećenik
Frankopanska ( od broja 61) prema D. Duhača (od 14) - ide jedan svećenik
31. 12. (uto.) I. Meštrovića - od broja 29, M. Lovraka, G. Viteza (od 9) - ide jedan svećenik
105. brigade od broja 11, 103. brigade od broja 11, P. Polaka od broja 81, N. Oršanića od broja 28, Kneza Branimira (od 9) - ide jedan svećenik
02. 01. (čet.) S. Širca - od broja 128 (od 9) - ide jedan svećenik, S. Radića od broja 120 (od 9) - ide jedan svećenik,
A. Starčevića (od 15) od broja 2 - ide jedan svećenik, od broja 102 - ide jedan svećenik
03. 01. (pet.) A. Stepinca, K. Domagoja, I. G. Kovačića, V. Rehaka (od 9) - ide jedan svećenik
Matkovac od broja 2, Novi Majur, Stari Majur (od 9) - ide jedan svećenik
04. 01. (sub.) M. Držića, Basaričekova, ZNG, T. Ujevića, Šubićeva, Teslina, Zvonimirova, Frankopanska (od 9) - ide jedan svećenik
Gundulićeva od broja 7 (od 9) - ide jedan svećenik
Sv. Roka, J. Žiške (od 14) - ide jedan svećenik
A. Kestenova, A. Cesarca (od 14) - ide jedan svećenik
30. svibnja (Prekopakra) (od 15) - ide jedan svećenik
05. 01. (ned.) Matice Hrvatske - od broja 1, A. Hebranga od zgrade 5 (od 13) - idu dva svećenika
Kusonje, 30. svibnja (Kalvarija) Trg bana J. Jelačića, Vinogradska (od 13) - ide jedan svećenik
06. 01. (pon.) Filipovac (Tabor ), 30. svibnja, D. Cesarića, Lipička od broja 70 (od 13) - idu dva svećenika
P. Preradovića od broja 1/1, Vukovarska od broja 41, Prolaz baruna Trenka, G. Šuška, Trg dr. F. Tuđmana, H. Velikana (od 13) - ide jedan svećenik
07. 01. (uto.) Kragujski put, Veberov sokak, Gavrinica, M.Krleže, Osječka, Šeovački put, Sedlara put, Bijeli put (od 9) - ide jedan svećenik
Domobranska, I. B. Mažuranić, Leptirovo brdo, Radničko naselje, Radničkih sindikata, Kranjčevićeva, Pilanski put (od 9) - ide jedan svećenik
Omanovačka, Lipička, Šeovica, H. branitelja, Psunjska - Japaga (od 9) - ide jedan svećenik
Budimo u svojim kućama i stanovima kako bi smo zajedničkom molitvom zazvali Božji blagoslov i zaštitu za sve članove Vaših obitelji. Blagoslov se vezuje za čovjeka, a ne prostor. Bog štiti ponajprije čovjeka, a onda mjesto gdje boravi. Zato je važno da se obitelj okupi na molitvu.
Dočekajmo svećenika pred kućom ili stanom i tim činom pokažimo znak našeg gostoprimstva. Prilikom molitve ugasimo televiziju, radio, mobitel! Na stol stavimo KRIŽ, SVETU VODU, UPALJENU SVIJEĆU, znakove Kristove prisutnosti.
Vaš župnik
- PIŠE: Pakrački list
- 704
Pakrac 1932.
piše: Jelena Hihlik
Unatoč svim promjenama, Božić je još uvijek najveseliji i najomiljeniji vjerski blagdan. Ovdje ćemo zabilježiti priču o Božiću kakav je nekad bio i kakav se slavio u okolnim seoskim sredinama, obilježen različitim običajima od kojih se većina nije očuvala do današnjih dana. Vrijeme prije Božića tradicionalno je bilo vrijeme priprave i iščekivanja rođendana božjeg djetešca koje ljudima donosi spasenje, a vrijeme Došašća se tradicionalno provodilo u miru, molitvi, iščekivanju i slavljenju svetaca koji su prethodili ovom velikom blagdanu.
U seoskoj tradiciji katoličkog stanovništva oko Pakraca sv. Katarina odnosno 25. studeni je bio dan kada su se po zadnji put prije Božića održavale tzv. Katarinske zabave ili Katarinballovi. U razdoblju Došašća nepisano pravilo je bilo da nije smjelo biti nikakvih zabava ni vjenčanja jer se smatralo kako se za Božić treba pripremati u miru i tišini. Nakon sv. Katarine započinjale su mise zornice koje su se održavale kako im i samo ime kaže u zoru već u 6.00 sati ujutro. Obilježavali su se sv. Nikola, sv. Barbara i sv. Lucija, sijala se pšenica. Prije Božića krenulo se i s pečenjem kolača i to onih sitnih, suhih koje su još zvali i poheraji.
Medenjaci, paprenjaci, šape, košarice, krancli, pusle brižno su se spremali i skrivali od ukućana koji ih nisu smjeli kušati prije Božića. Na Badnjak se ustajalo vrlo rano već u 4 sata ujutro i palile su se vatre za pečenje pečenica. Bitno je bilo tko će prvi zapaliti vatru, a kada bi je domaćin zapalio, opalio bi iz kubure tako da svi čuju i znaju u čijem dvorištu se počelo s pečenjem. Prije podne pucalo se i karabitom iako je to bilo strogo zabranjeno ali ovo je nekada bila omiljena momačka razonoda. Badnjak je bio dan kada se strogo postilo i nije se mrsilo, taj dan su žene kuhale grah i pače te su umijesile tijesto za poseban božićni kruh kićenac. Ovaj kruh se radio od najfinijeg brašna, a posebno se ukrašavao i podijelio s križem od tijesta na četiri dijela koji su sadržavali simbole četiri godišnja doba.
Pakrac, oltar u Rimokatoličkoj crkvi, 1953
Od graha se u Prekopakri kuhala, danas već zaboravljena saganlija, jelo od graha u bučinom ulju s crvenim i bijelim lukom koje se kuhalo u vrijeme posta prije velikih blagdana Božića i Uskrsa. Na Badnjak su se pekle i štruce - savijače od sira, maka, i oraha. Muški posao je na ovaj dan bio i nasaditi krispan odnosno božićno drvce i unijeti ga u kuću. U neka ranija vremena kitile su se zimzelene grane, a onda smreka te u novije vrijeme jelka ili bor. Badnja večera je bila posebna i odvijala se oko stola u samom središtu kuće. Sva jela su morala biti gotova do 18 sati, a domaćin odnosno glava kuće donosio je izvana slamu u kuću.
Ostali ukućani su stajali oko stola, domaćica je kraj vrata stajala s simplom (pletena zdjela od slame) punom zrnja pšenice, kukuruza, ječma, raži, zobi...Domaćin je ulazio i na različite načine pozdravljao ukućane najčešće sa: Faljen Isus i Marija, svi ukućani bi odgovorili uvijeke, domaćica bi ga posula sa sjemenjem žitarica, dok bi on izgovarao nešto slično ovome: Kokoši vam se legle, guske vam se legle, krave vam se telile, kobile ždrebile, svinje vam se prasile, sve vam živo i zdravo bilo!“. Nakon unošenja slame koja se stavila ispod stola ili ponegdje razasula po cijeloj prostoriji, radile su se pripreme za večeru. Uže kojim se slama vezivala stavljalo se ispod stola. Na stol se stavljao stolnjak, a ispod njega se u križ polagala slama, brus, nož, a u starija vremena i ham od konja. Simpla sa žitom stajala je negdje u kutu kuće, na klupi pored stola ili na samom stolu. Pšenica sa svijećom se također stavljala na stol kao i kruh kićenac , bijeli luk te pinklić (svežanj) sa suhim voćem.
Prije jela se pomolilo i zahvalilo na hrani, a večeru se započinjalo s tim da je svaki član obitelji morao pojesti jedan češanj bijelog luka namočenog u med i popiti malo medene rakije. Zatim se jeo grah saganlija sa suhom ili pečenom ribom, negdje samo grah i kupus. Poslije večere nije se pralo suđe već se kitilo božićno drvce, obično s jabukama kolačarama, orasima, ukrasima od krep papira, svilenim bombonima i sl. Nekada su se zaključavala vrata kuće na Badnjak sve do ponoćke. Na Badnjak se nikome ništa nije smjelo posuđivati, rublje se nije smjelo sušiti vani, a prije Božića sve posuđeno je trebalo vratiti. Stari su vjerovali da u badnjoj noći volovi mogu razgovarati ali da to nije dobro čuti.
Stjepan Kratofil, Božić
Na Badnjak je cijelu noć gorilo svjetlo (lampe, fenjeri) i peć se nije gasila. Poslije ponoćke se pred crkvom igralo kolo, a po povratku kući domaćin je darovao bunar jabukom ili komadićem kruha. Djeca su tu noć spavala na slami, a na božićno jutro kao i danas i onda su djeca tražila dar pod drvcem ali tada od malog Isusa. Darovi su bili puno skromniji od današnjih, djeca su se neizmjerno veselila naranči, voću ili čokoladi. Svečani božićni ručak jeo se uz svijeće i molitvu, a jelovnik je bio prilično bogat. Pače, juha, kuhano kokošje meso sa umakom, sarma, pečenica sa kupus salatom ili hrenom te naravno kolači. Običaj je bio da su prvi dan Božića obitelji same i ne odlazi se u čestitanje, tek drugi dan Božića se ljudi međusobno posjećuju, a na treći dan Božića iznosila se slama koja se stavljala po šljivama i mijenjao se stolnjak na stolu.
Brojni običaji vezani uz slavljenje Božića jednostavno su iščezli pred drugačijim novim vremenima. Kažu da trebamo učiti iz povijesti pa onda naučimo nešto od naših starih i Božić pronađimo tamo gdje je i rođen – u štalici, na slamici, daleko od jakog svjetla i blještavila kojima nas danas zasljepljuju.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 2726
Ove godine dočekao nas je, za naše prilike, neuobičajen Božić, naime nakon dugih 15 godina napokon se ukazao snijeg na sami datum kršćanske svetkovine kojom se slavi rođenje Isusa Krista, odnosno 25. prosinca. A osim što razveseli većinu, ponajviše najmlađu populaciju, iznenadio nas je i količinom i intenzitetom, tolikim da je zadao glavobolje svim sugrađanima Pakraca i okolnih gradova te električarima budući da je uslijed bijelog pahuljastog plesa po našim ulicama došlo do učestalog nestajanja struje u kućanstvima i općenito u cijelom gradu.
Obilna količina snijega uzrokovala je smetnje u napajanju električnom energijom, prvenstveno zbog mnogobrojnih izvala drveća na nadzemnu elektroenergetsku infrastrukturu, no marljivi zaposlenici HEP ODS-a d.o.o., Elektre Križ, Grada Pakraca, DVD-a Pakrac, Hrvatske gorske službe spašavanja i Terenske jedinice Lipik danonoćno rade na otklanjanju svih poteškoća te zaslužuju posebne pohvale i poštovanje.
Foto: Adriano Giacobi
Poluavantura Omanovac
Prošavši našim Pakracom, vidljivo je kako je kiša otopila većinu snijega, djeca nisu na igralištima te nemaju dovoljno „materijala“ od kojeg bi napravili Snjegovića, grudali se i sanjkali, nakon čega sam se zaputio u više krajeve gdje je, nećete vjerovati, bilo i znatno vidljivijih bijelih pokrivača. Potraga je trebala završiti na našem najpoznatijem, inače zelenom, danas bijelom brdu Omanovac, no prenizak automobil, preuska cesta koju sa svake strane omeđuje snježna granica i nemogućnost mimoilaženja dva automobila koja se susretnu jedan nasuprot drugom te obilna količina snijega, pokazale su se kao prevelike prepreke do cilja i najboljih fotografija, a nakon što sam se u rikverc vratio do točke na kojoj se mogu okrenuti te se spustiti frontalnim načinom do grada, kontaktirao sam Dekya Nagya koji zasigurno može uskočiti.
Naravno, Deky nije iznevjerio, vrlo je brzo ustupio fotografije, upozorio eventualne posjetitelje kako cesta još nije do kraja prohodna te zamolio da se ne upućuju prema Planinarskom domu Omanovac budući da ne postoji mogućnost mimoilaženja dva automobila. „Snijega ima u nanosima i do metar visine, struja nam je stigla danas oko 15 sati. Sutra ujutro prolazi ralica Grada Pakraca do doma, tko ipak ujutro nakon toga odluči pohodovati do gore, dobit će ili još bolje, neka ponese lopatu da se kazni čišćenjem snijega oko doma na otvorenom. Nadalje, obavještavam sve kako sutra 26. prosinca između 12 i 14 sati stižu mali izviđači iz Zagreba te molim još jednom da se u tom periodu ne zapute prema niti niz izletište. Također, šaljem jedno veliko HVALA djelatnicima Grada Pakraca, HGSS-a, vatrogascima i pakračko-lipičkim HEP-ovcima te Vam moja obitelj svima od srca želi blagoslovljen Božić i sve najbolje u 2025. godini“, poručio je Nagy.
Na sljedećem linku možete pogledati snijeg iz doma: Zeleni vrh IVIDEON live
Foto: Zeleni Vrh d.o.o.
U gradu snijega više nema nego što ga ima, na Omanovcu ga ima i na pretek, dočekao nas je nakon dugo vremena i bijeli Božić, ali i nestanci struje. Bilo je i pozitivnih i negativnih iznenađenja, ali jedno je sigurno, svi ćemo posebno pamtiti pakrački Božić 2024. godine. Još jednom svima sve najbolje povodom Božića uz današnju fotogaleriju.
- PIŠE: Pakrački list
- 865
Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik
Ovih dana je blagoslovljena obnovljena katedrala Notre-Dame koja je stradala u požaru 15. travnja 2019. godine. Njezin blagoslov i otvorenje postao je svjetski događaj jer je privukao pozornost vjerničke i šire javnosti. Svaka katedrala je majka svih crkava u biskupiji. Katedrala Notre-Dame je izrodila neke od najvećih znanstvenih, društvenih i kulturnih autoriteta.
U požaru je na čudesan način ostao je netaknut kip Majke Božje s Djetetom Isusom. To je bio znak da je zaštita Majke Božje neuništiva. Tu snagu Božićnog otajstva u katedrali Notre-Dame je osjetio glasoviti francuski književnik i diplomat Paul Claudel koji je doživio obraćenje, kako piše, jednog kišnog Božića kada je ušao u samu katedralu . „Odjednom, moje srce bi ganuto i ja uzvjerovah. Uzvjerovah takvim neodoljivim odazivom, takvim ushitom svoga bića, takvim moćnim uvjerenjem i takvom sigurnošću koja nije ostavljala nikakva mjesta sumnji tako da od tada sve knjige, sva razmišljanja i sve opasnosti burnog života nisu mogle pokolebati moju vjeru, a niti ju istina govoreći, okrznuti “, zapisao je trenutak svog obraćenja Claudel.
Vrijeme u kojem živimo je bremenito i puno pitanja i opterećenja od ratova, raznih kriza na različitim razinama, s velikim pitanjem kakva će biti današnjica, a posebno naše sutra. Božić nam jasno govori da se Bog nije utjelovio u ideju, sustav, ideologiju, teoriju, vlast nego je u ovaj svijet ušao u čovječjem tijelu, gledao svijet ljudskim očima, govorio ljudskim jezikom, osjećao ljudsku patnju i nevolju i otišao s ovog svijeta u odbačenosti, patnjama i dubokoj osami, kao što se redovito događa i brojnim drugim ljudima.
I zato kad si u takvom svijetu u svojoj vlastitoj nevolji budemo postavljali pitanje; „Bože, gdje si?“, nemojmo nipošto zaboraviti da je on tu pored nas, u srcima i dušama ljudi koji pate i koji su dio naše životne sudbine. Zato često lijepo kaže papa Franjo, „treba samo imati oči za čovjeka pa će se otvoriti oči i za Boga“. Zato je Božić draga i topla svetkovina, blizu svim ljudima. To je istinska svetkovina jedinstva zajedništva Boga i čovjeka u obitelji.
Zbog toga je u katoličanstvu obitelj sveta stvarnost koja se nažalost u današnjem svijetu svjesno razara, obezvrjeđuje i umanjuje. Kada se ruši obitelj kao stvarnost i temelj života, onda se ruši čovjek, ali i njegov Bog. Zato je Božić ujedno i proslava obitelji u kojoj se i sam rodio i tako ušao u svijet. Bog, čovjek i obitelj čine okosnicu Božića njegove radosti, nade i budućnosti. Zar nam te istine i ne govore lijepe hrvatske božićne popijevke koje srcem i dušom pjevamo na našim božićnim liturgijskim slavljima?
Te božićne popijevke su izraz dubine srca hrvatskog čovjeka vjernika koji je promatrao Božićno otajstvo to živio, napisao i skladao. Pozvani smo i ovog Božića čuvati i njegovati ove temeljne vrijednosti koje čine temelj naše vjere, identiteta, budućnosti i kulture. Nemojmo se u tom duhu čuvanja svoje vjere stidjeti reći „Sretan Božić“, jer se sve više govori o blagdanima bez Isusa i njegovog rođenja.
I zato svim župljanima drage pakračke župe želim sretan Božić i novu godinu, uz obilje Božjeg blagoslova i milosti.