piše: Mario Tušek, voditelj muzeja

Jedna od najtežih tema bilo kojeg rata ili sukoba su stradanja djece. Tako smo i mi pred sebe stavili težak zadatak napisati i predstaviti neke izloške iz fundusa muzeja vezano za ovu temu. Ta stradanja ne moraju nužno biti fizička, dovoljno je „samo“ da dijete isprati oca ili majku u rat pa da to ostavi trajni ožiljak na njemu. Na žalost, puno je takvih priča ispričano 90-ih godina te se svi sjećamo plavog kaputića, vrećica u rukama djece iz Aljmaša i Erduta, fotografija iz skloništa po raznim gradovima. Odrastajući u ratnom okruženju rat je postao njihova svakodnevica i ma koliko se trudili uvijek se je sve vraćalo na rat. U skloništima su se pisale ratne pjesmice, crtali hrvatski vojnici i ozloglašeni avioni JNA, spaljeni domovi i uništena priroda. Igračke su postali plastični vojnici, drvene puške, omiljena boja je bila maskirna, a kada bi se roditelj ili susjed vratio s ratišta često se je tu našlo ispucanih „zolja“ čahura raznih kalibara i ostalih „suvenira“ od kojih su na svu sreću mnogi završili u muzejima.

 „Krašov“ ispunjeni album sličica iz 1992. godine. Tih ratnih godina skoro da nije bilo djeteta koje nije kupovalo ove čokoladice, a muzej je ovaj vrijedan poklon dobio od gospođe Mihaele Stipić iz Slavonskog Broda. Moramo napomenuti i to da je ovo jedna od najviše komentiranih i pregledanih objava do sada objavljenih na stranicama našeg muzeja.

Ratni plakat iz ciklusa Documenta Croatica. U sklopu ovog ciklusa plakata iz vremena Domovinskog rata ( 1991. i 1992. godina ), nastalo je na desetak prepoznatljivih plakata koji su i u sklopu raznih izložbi često bili prezentirani hrvatskoj ali i svjetskoj javnosti. Neke od tematskih cjelina ovih plakata su: vjernost, spašavanje životinja, napadi na sisačku rafineriju i dubrovačku luku, Bjelovar, Dubrovnik i drugi. Ovaj plakat koji vam predstavljamo, spada pod temu Djeca žrtve rata. Na plakatu se nalazi fotografija dječaka sa zapaljenom svijećom s prosvjeda ispred Zapovjedništva 5. vojne oblasti JNA u Zagrebu, zatim majke i djeteta, prognanika iz Slanog, snimljenih u Neumu 4. listopada 1991. godine te hrvatskog branitelja u Osijeku koji s djetetom u naručju trči u zaklon pred opasnošću od topničkog napada. U fundusu muzeja nalazi se šest plakata iz ovog ciklusa, a svi su poklon gospodina Zlatka Ivkovića iz Zagreba.

Ratni plakat naziva „I moj je tata hrvatski vojnik“. Autor fotografije je Darko Bavoljak, a plakata Ivo Vrtarić za Operativnu grupu Posavina Novska. Ovaj plakat možete vidjeti i u našem muzeju, a poklon je Željka Sajka iz Novske.

Oznaka (prišivak) pakračke Udruge djece branitelja Domovinskog rata. Udruga je danas kroz razne projekte aktivna u društvenom životu grada kao i u organizaciji i obilježavanjima raznih događaja i obljetnica vezano za Domovinski rat. Poklon predsjednika udruge Tomislava Novinca.

Tijekom Domovinskog rata mnogo djece je napustilo svoje domove i otišlo u neku sigurniju budućnost. U tim mjestima nastavljali su svoja školovanja živeći u prognaničkim naseljima ili kod bliže i dalje rodbine. Život je bio na „ žuti karton „ ( iskaznica koja je služila kao identifikacija prognaničkog statusa kojim su se ostvarivale neke pogodnosti kao npr. besplatan prijevoz, humanitarna pomoć, besplatan smještaj u učeničke domove… ) a mnogi su ostvarili i „ kumstva „ s raznim ljudima i institucijama diljem svijeta koji su svoje kumče mjesečno pomagali. Takva kumstva su ostvarivana preko Crvenog križa, Caritasa, direktno stradalih gradova ili škola. Na fotografiji koju vam donosimo, nalaze se pisma Marijane Nervo iz Pakraca, rođene 1981. godine koja je imala dvoje kumova. Jedno kumstvo je bilo u Njemačkoj a drugo u Italiji. Dok je u Njemačkoj imala kumstvo u vidu jedne porodice, u Italiji su joj kumovi bili jedan cijeli razred. Na fotografiji se nalazi i putovnica koju je izradila u svrhu posjeta svojim kumovima u Italiji.

Fotografija koju nam je za muzej ustupila Željka Pejša iz Pakraca na kojoj se nalazi kao djevojčica snimljena u Badljevini (općina Pakrac) 1992. godine. Željka je tada imala 11 godina a na tržnici u Kutini joj je majka po uzoru na Hrvatske vojnike kupila odoru i cipele. Pušku je posudila od ujaka Antuna, pripadnika pakračkog 76. bataljuna te je tako nastala i ova fotografija. Kako nam je rekla Željka, odora je i danas sačuvana i spremljena za uspomenu kao i maskirni vojni ruksak koji joj je baka sašila kako bi mogla u njemu nositi knjige u školu.

Još jedna fotografija Željke Pejše iz 1992. godine, nastala u Badljevini, gdje je prikazana sa svojim prijateljima u igri na oklopnom vozilu M-60 bivše JNA. Kako nam je rekla Željka, osim što su se uz oklopnjak igrali rata, redovito su ga čistili te pokušavali specifičnu sivomaslinastu JNA boju prebojati u maskirnu. Kako im netko ne bi „ ukrao njihov oklopnjak „ često su oko njega i organizirali straže.

U muzeju posjedujemo nekoliko dječjih „odora“ za igru a koje su često izrađivali krojači možda samo i po jedan primjerak. Ovu „odoru“ s fotografije, koju možete vidjeti i izloženu na lutki u našem muzeju, poklonio nam je naš suradnik Emil Smutni iz Zagreba.