piše: Jelena Hihlik
Svake godine 27. siječnja obilježava se Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta pa je svakako pravo vrijeme da se i mi prisjetimo nekadašnjih sugrađana Židova koji su na području Pakraca i Lipika živjeli dugi niz godina, sve do Drugog svjetskog rata.
Židovi su na ovom prostoru živjeli još u tursko doba, a u 18. stoljeću Pakrac je bio jedan od prvih gradova u Slavoniji u koji su došle židovske obitelji. Neposredno nakon Patenta o toleranciji Josipa II. i dozvole boravka iz 1791. njihov se broj znatno povećava. Ono što je ostalo od obveza je plaćanje „poreza za toleranciju“. Nove povlastice Židovima su priznate odlukom Požunskog sabora iz 1840., ali porez je i dalje ostao na snazi. Od te im je godine bilo zajamčeno da će moći slobodno živjeti bilo gdje na području kraljevstva, biti vlasnici tvornica, baviti se poslovima i trgovinom, umjetnošću i znanošću, te stjecati nekretnine tamo gdje su im prijašnji zakoni zabranjivali. Godine 1850. Oktroiranim ustavom Židovi u Habsburškoj monarhiji izjednačeni su s kršćanima. Kako je broj Židova u Pakracu rastao, osnovana je i židovska općina te sagrađena sinagoga 1875., a iste godine osnovano je i židovsko groblje. Ostaci nekadašnjeg židovskog groblja danas su dobro skriveni i obrasli šumom izvan Pakraca, na brežuljku ispod crkvice sv. Roka. Groblje je stradalo u Drugom svjetskom ratu, a nakon rata je kao spomen sagrađena mogila od preostalih židovskih nadgrobnih spomenika. O ovom nekadašnjem groblju danas svjedoče ostaci kamenog stubišta na ulazu te nekoliko očuvanih spomenika sakupljenih na jednom mjestu. U Lipiku je ostao sačuvan dio židovskih nadgrobnih spomenika na gradskom groblju. Židovi su u Pakracu i Lipiku bili poznati trgovci i liječnici, postoji zapis kako su ovdje osnovali i Staklanu. Neki od njih sudjelovali su i u radu Poglavarstva trgovišta Pakrac. Dane Singer bio je vlasnik tiskare u kojoj je tiskao veliki broj nekih od najljepših razglednica Pakraca, pozivnica za zabave i plesove te sličnih tiskanica. Godinama vrlo dobar i priznati općinski liječnik bio je Julijus Neumann, jedno vrijeme i predsjednik Židovske općine. Njegov sin je Zlatko Neumann, jedan od najvažnijih hrvatskih arhitekata. Unatoč tome što mu je obitelj stradala u Drugom svjetskom ratu, njegova buduća žena uspjela je preko Alojzija Stepinca spasiti njegovog nećaka Dana Stockhamera. Neumann je bez obzira na sve strahote koja je njegova obitelj prošla u Drugom svjetskom ratu, surađivao s pakračkom općinom i radio u svom rodnom gradu. Izradio je nacrte za dogradnju Hrvatskog doma, čak je izradio nacrt nove zgrade općine koji nije realiziran, a od rušenja je spasio zgradu stare općine iz 1771. koju su pakrački općinari htjeli srušiti. Neumann, jedan od najvećih hrvatskih, ali i europskih arhitekata, prilično je nepoznat u svom rodnom gradu te se nadamo kako ćemo njegovo ime i djelo u budućnosti uspjeti predstaviti široj javnosti. Na našem području živjeli su i bogati trgovac i industrijalac David Pick, trgovac Mautner, obitelj Muller, Drucker koji je bio vlasnik stambeno-poslovne zgrade kod Velikog mosta koja je srušena prije gradnje robne kuće Budućnost. U Pakracu se rodila i proživjela djetinjstvo i Vanda Shrenger Weiss, koja će postati druga žena u povijesti koja se školovala na prestižnom Bečkom fakultetu. Nažalost, sinagoga je 1941. godine srušena, a sličnu sudbinu doživjelo je i židovsko groblje. Nedavno je Ministarstvo kulture i medija RH donijelo rješenja o zaštiti 52 lokacije židovskih groblja u isto toliko gradova i naselja u 15 županija na području Republike Hrvatske, a jedno od njih je i pakračko.
Naši nekadašnji sugrađani Židovi stradali su pod okriljem noći na Badnju večer 1941. godine i odvedeni u logore Jasenovac i Staru Gradišku. Malen broj njih se spasio, ali svoje živote gradili su u drugim gradovima i mjestima, daleko od Pakraca. Nekada su i oni gradili ovaj grad te utkali svoja imena i živote u njega, stoga je najmanje što za njih možemo učiniti – prisjećati ih se.
