Vršnjačko nasilje je tema koja privlači velik interes u medijima, među stručnjacima koji rade s djecom, te samom djecom i njihovim roditeljima. Odrednice koje su potrebne da bi se ponašanje moglo nazvati vršnjačkim zlostavljanjem su: da se takvo ponašanje ponavlja i traje određeno vrijeme, postoji nesrazmjer moći između žrtava i počinitelja te postoji namjera počinitelja da nanese štetu žrtvi. U kontekstu vršnjačkog nasilja, najčešće se spominju fizičko, verbalno i kroz odnose.
Već pri početku rada na ovoj temi, sugovornici su nam iskazali na potrebu zaštite osobnih podataka maloljetnika, zaštite takvih događaja na pakračkom i lipičkom kraju, te na kraju i zaštite većine podataka koji bi mogli otkriti broj i mjesto događaja te same sudionike.
Kakvo je stanje na tom području na lokalnoj razini Pakraca i Lipika pokušali smo istražiti u pogledu brojčane statistike, socijalnih i ekonomskih karakteristika i slično, obraćajući se lokalnim tijelima kao što su policija, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Pakrac, škole i nevladine udruge. Svi su oni suglasni: nasilja ima i kod nas, ali se broj tih nemilih događaja ne povećava. Naši sugovornici su istaknuli da je i jedno nasilje – previše pa je svim subjektima u tom poslu, u svim tijelima i ustanovama, cilj da ga uopće ne bude.
U Pakracu nema zabilježenog porasta vršnjačkog nasilja
Pakrački Centar za socijalni rad imao je na području Lipika posljednje tri godine u postupku dva slučaja vršnjačkog nasilja, ali je naknadno ustanovljeno kako u jednom od njih nije bilo bitnih elemenata istog, te je „žrtva“ radi iznimne emotivne osjetljivosti upućena na savjetovanje u Obiteljski centar. U drugom je slučaju malodobna osoba počinitelj vršnjačkog nasilja, upućena u adekvatnu ustanovu za djecu sa posebnim potrebama.
Darko Havranek
Kao slučaj koji je ispunjavao sve bitne okolnosti, ravnatelj Darko Havranek iz Centra izdvojio je događaj iz 2017.g. u kojem je sudjelovalo 8 dječaka i 2 djevojčice (grupa počinitelja), pri čemu su počinitelji bili sa područja Pakraca, Lipika i Daruvara. Prema svemu je vidljivo kako na našem području nema veći broj vršnjačkog nasilja. Uzevši u obzir činjenicu da se u Pakracu nalazi učenički dom u kojem se za vrijeme školske godine nalazi znatniji broj učenika, zatim u Lipiku Centar za pružanje usluga u zajednici, u lokalnoj zajednici više vrtića i škola, nesporno je kako je stručni tim izvrsno upućen u problematiku, odgovorno i savjesno radi na prevenciji bilo kakvih problema među vršnjacima i općenito zaštiti djece.
Djevojke sklonije verbalnom nasilju
Sa zaključkom da na našem području nema porasta vršnjačkog nasilja slaže se Anita Adžijević, pedagoginja u pakračkoj srednjoj školi. U Srednjoj školi, objašnjava, najprisutnije je psihičko nasilje jer je u školi više žena, a djevojke su sklonije vrijeđanju, ponižavanju, odvajanju od skupine te ismijavanju. Učenici najčešće sami prijavljuju nasilje, a ponekad i roditelji. Od nedavnih događaja, izdvojila je fizički obračun četiri osobe za vrijeme futsal prvenstva u sportskoj dvorani. Reakcija nadležnih službi nastupila je odmah te su obavljeni razgovori sa učesnicima i roditeljima. Razrednici su predložili odgojne mjere koje je razredno, odnosno nastavničko, vijeće izreklo. To je sport i oni to ne doživljavaju kao mi, nakon incidenta rekli su da su to riješili nakon utakmice na pivi, objašnjava pedagoginja, naglasivši da unatoč tome ne toleriraju ni jedan oblik nasilja.
Anita Adžijević
U zadnjih nekoliko godina nije bilo takvih primjera fizičkog nasilja, više imamo problema s vrijeđanjem. Po pitanju prevencije, rekla je kako se razgovara s učenicima pa su satovi razrednika posvećeni diskusiji o toj temi. Fokusiraju se na tome da se ukažu vrijednosti pojedinca, i drugih osoba, te da se podsjeti da je svaki čovjek ljudsko biće. Prevencija je rad na vlastitim vrijednostima i moralnim vrijednostima. Budući da odgoj djeteta ima najveći utjecaj na formiranje vrijednosti osobe, a najveći utjecaj odgoj ima do osnovne škole, odnosno u prve tri godine, po pitanju navedenog, naglašava kako su „učenici dobro odgojeni, svi dolaze iz manjih sredina i još uvijek obitelj i roditelji dobro rade svoj posao. Oni su već formirane osobe pa u srednjoškolskom razdoblju, a temelji ponašanja i odnosa prema drugima su već postavljeni stoga je raditi preodgoji gotovo nemoguće. No, sve u svemu, zadovoljna je ponašanjem djece u školi.
Iz pakračke osnovne škole, psihologinja Nataša Major, slaže se da su djeca dobro odgojena jer je u maloj sredini još uvijek jak osjećaj zajednice. Nasilje nije genetski uvjetovano, a u podlozi svakog nasilnog ponašanja je ljutnja i potreba za dokazivanjem. Način na koji će zadovoljiti svoju potrebu je naučen. Sve više roditelja joj se javlja da imaju problema s djecom, a treba ih naučiti na koji način zadovoljiti svoje potrebe i postaviti granice. Glavni uzrok nasilnog ponašanja, osim u odgoju, vidi u društvenim mrežama jer poruka koju smo mi kao odrasli dobili na vijestima, portalima, za neki nemili događaj nije ista ona koju su djeca primila preko društvenih mreža.
Nataša Major
Potrebne edukacije od najranije dobi
Iako u Centru za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin“ nismo dobili konkretne podatke, dobili smo odgovore zašto dolazi do nasilja, te pravo mjesto roditelja, ustanova i djece u svim tim pojavama. U „Delfinu“ se bave, između ostalog, osnaživanjem zajednice kroz projektne volontere, rade na razvijanju svijesti građana na promociji i zaštiti ljudskih prava, podupiranju vrijednosti nenasilja, društvene pravde, ravnopravnosti, prihvaćanja razlika i različitosti. Primarno se ne bave djecom, iako imaju formiran tim stručnjaka. Na vršnjačko nasilje gledaju kao na posljedicu opće prihvaćenog nasilnog ponašanja u društvu te navode da „dok ne sankcioniramo nasilje kao takvo, nećemo sankcionirati ni vršnjačko nasilje.“
Tražeći uzroke vršnjačkog nasilja, složile su se Mirjana Bilopavlović, Koštana Sipić i Martina Puškarić Ljevaković iz „Delfina“ da tehnologija udaljava jedne od drugih, a djecu odgaja Internet. Prevladava smjenski rad roditelja/skrbnika, a od žene se očekuje da bude dobra mama, obrazovana, da zarađuje i radi, a istovremeno izgleda njegovano i lijepo. Takav način života ne daje vremena za odgoj djece i lakše je roditeljima dati mobitel dok nešto rade, čime najviše gube djeca. Navedeno je dovelo do toga da su roditelji su žrtve djece, koja su preuzela ulogu glavnih u kući. Nestao je stari odgoj u kojemu su djeca poslušna i poštuju druge, izgubljen je autoritet, sve im se dopušta i ne postavljaju im se granice koje treba dosljedno poštovati. „Činimo djecu sebi ravnopravnim i time ih opterećujemo, a krademo im djetinjstvo, dok u dječjim pravima ima previše pretjerivanja. Živimo u svijetu gdje se sve vrti oko novca i nedostatka vremena„ ističu djelatnice „Delfina“. Kao nusprodukt takvog odgoja, djeca nisu u stanju razlikovati pogrešno od ispravnog ponašanja i razvijaju se u male nasilnike. „Treba više raditi s djecom, prvo roditelji pa onda i sve institucije, a u školama treba biti više edukacija i od strane policije i od strane stručnjaka da im se da do znanja da nasilje nije rješenje“, zaključuju. Obiteljski odgoj mjesto je stjecanja osnove društvene uključenosti dok bi škola trebala biti nadogradnja.
Mirjana Bilopavlović, Martina Puškarić Ljevaković i Koštana Sipić iz „Delfina“
Kao jedno od rješenja, predlažu uvođenje moralnih vrijednosti i etičnosti u kurikulume školstva i vrtića zbog, kako navode, činjenice da živimo u društvu koje generira nasilje. Potrebno je uvesti, neovisno hoće li biti građanski odgoj, obvezni predmet u kojemu djeca uče o empatiji, moralnosti i iskonskim vrijednostima. Hrvatska je 87 posto zemlja vjernika, većinom Rimokatolika, a, nastavljaju iz „Delfina“, nemam više ni dobrim dijelom kršćanskih vrijednosti. Kao društvo, kažu, skloni smo gledati ono što je loše, istovremeno zaboravljajući pohvaliti one koji rade dobro. Nedostaje nam kultura podržavanja i hvaljenja, što je na Zapadu normalno, ako je neki učenik bio dobar, to zna škola i kvart iz kojeg dolazi. Time se potiče djecu da budu dobra, proaktivna, te se oblikuju u humanitarce i filantrope.
Mjesta za napredak, slažu se, ipak ima. „Mi smo klase optimisti, vjerujemo da se stanje može poboljšati, ali su potrebne radikalne promjene. A mi se bojimo radikalnih promjena. S jedne strane, ako nam se dovoljno ne objasni, nemamo dovoljno informacija i stvara se strah. S druge strane imamo promjene koje nekome ne odgovaraju“, pojašnjavaju i nastavljaju, “imamo pravosuđe koje je takvo kakvo je. Može biti bolje, imamo primjere sudaca i sutkinjina koji rade super stvari.“
Policijskoj upravi Požeško-slavonskoj poslali smo upit o broju nasilja i sličnih prijestupa, te zakonske postupke koji su primjenjivani na navedene slučajeve, na što nas je telefonski kontaktirala glasnogovornica PU i navela kako se ne žele izjasniti o navedenoj temi jer se time popularizira nasilje.
PROTOKOL PRIJAVLJIVANJA NASILJA
U slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom, koja je upućena od strane odgojno–obrazovne ustanove, domova za skrb o djeci, policije, državnog odvjetništva, djeteta, njegovog roditelja, zakonskog zastupnika ili neke treće osobe, stručna osoba u Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad dužna je po primitku prijave ili obavijesti žurno ispitati slučaj te pribaviti podatke o svim okolnostima, naročito o obliku, intenzitetu, težini i vremenskom trajanju nasilja, kao i sve podatke o obiteljskim i drugim prilikama djeteta koje je počinitelj nasilja te što žurnije pozvati roditelje ili zakonske zastupnike djeteta koje je počinilo nasilje i na primjeren način obaviti razgovor poradi stjecanja uvida u obiteljske i druge prilike djeteta. Nadalje, upoznati roditelje, odnosno zakonske zastupnike djeteta počinitelja nasilja s neprihvatljivošću i štetnošću takvog ponašanja te preporučiti i obvezati roditelje, odnosno zakonske zastupnike djeteta počinitelja nasilja na uključivanje u savjetovanje ili stručnu pomoć (npr. u Obiteljski centar u kojem je u ovoj reorganizaciji socijalne skrbi također došlo do promjena i zapošljavanja stručnih radnika) ili po potrebi u adekvatnu zdravstvenu ustanovu. Svaka zaprimljena prijava, odnosno obavijest o nasilju među djecom i mladima vodi se u odgovarajućoj evidencije zaštićenih podataka, te evidentira i bilježiti svako postupanje.
U PAKRAČKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI ELEKTRONIČKO NASILJE U PORASTU
U Osnovnoj školi braće Radića Pakrac, 2021. je godine provedeno istraživanje čiji tim su činili Željka Maic, voditeljica projekta i pedagoginja, Vlatka Bakarić, učiteljica informatike te Miro Miličević i Goran Matijević, policijski službenici iz PU požeško-slavonske, anketnim upitnicima sudjelovalo je 335 učenika od 4. do 8. razreda matične i područnih škola, 38 nastavnog osoblja pakračke osnovne škole te 16 policijskih službenika koji skrbe o sigurnosti u zoni pakračke škole. Istraživanje je pokazalo kako učenici, kao i djelatnici škole i policijski službenici, smatraju da nasilje postoji, a najčešći oblik je psihološko i elektroničko nasilje koje je čak i u porastu dok je fizičko nasilje u školi vrlo rijetko. Željka Maic je istaknula kako se većina učenika izjašnjava da nisu nikada ni na koji način zlostavljali druge. Nakon djelovanja policije u vezi vršnjačkog nasilja po dojavi školskog osoblja prijavljeni rijetko ponove nasilje te nije bilo negativnih reakcija roditelja.